REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-861/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovića ulica 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici po zaposlenju ĐR dipl. iur., protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćnicima iz OD Grgić i partneri d.o.o., Pisarnica Rijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola, od 1. kolovoza 2025., poslovni broj: P-335/2024-20, u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, od 1. kolovoza 2025., poslovni broj: P-335/2024-20.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 22694857747 da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos od 7.109,22 eura sa zateznom kamatom koja teče od 22. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, iznos od 1.640,49 eura sa zateznom kamatom koja teče od 29. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena kao i da mu naknadi parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana od primitka presude.“

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja 1. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno je žalbu podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga posebno zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi navodi da je u predmetnoj pravnoj stvari sporno pravno pitanje, pitanje primjene prava, te ističe isto što je isticao i tijekom postupka ponovno obrazlažući svoj pravni stav da se u konkretnoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOMO-a, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Prema stajalištu tužitelja, u odnosu na zakon koji je mjerodavan u ovoj pravnoj stvari kao i za opseg štete, smatra da ima pravo na naknadu štete koja se određuje prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme kada mu je šteta nastala, a šteta da nastaje sukcesivno, svakom mjesečnom isplatom mirovine što znači da svaka isplata za njega predstavlja novu štetu, dok se visina naknade utvrđuje na temelju zakona koji je važio u vrijeme njenog nastanka, odnosno ZOMO-a.

2.2. Ističe i da je u ovom postupku predmet spora njegov regresni zahtjev za naknadu štete, pa se osim odredaba ZOMO-a na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZOO- a koji svojim odredbama predviđa načelo potpune naknade štete, što znači da oštećenik ima pravo na naknadu u punom iznosu koji je potreban da se njegovo materijalno stanje dovede u ono u kojem bi se nalazilo da nije bilo štetnog događaja. Kada Zavod tuži osiguratelja štetnika, na što ima pravo temeljem članka 164. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, pravo Zavoda na naknadu štete ne izvodi se iz prava drugog, već se naknada štete ostvaruje izravno (actio directa) od osiguravatelja štetnika, slijedom čega da se isto ne može svesti pod članak 27. ZOOP-a koji govori o subrogacijskim zahtjevima nositelja socijalnog osiguranja, dakle da ovdje nije riječ o subrogacijskom zahtjevu i da nema mjesta primjeni članka 27. ZOOP-a, pa da je stoga pogrešno tumačenje tuženika da je u konkretnom slučaju Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (u daljnjem tekstu ZOOP) lex specialis prema kojemu da HZMO od osiguravajućeg društva potražuje naknadu samo ako postoji razlika između mirovine utvrđene njegovom osiguraniku rješenjem i invalidske mirovine koja bi mu se odredila u slučaju povrede na radu, i to samo u visini te razlike.

2.3. Nadalje obrazlaže koji je od navedenih zakona kada stupio na snagu ističući da je opće pravno načelo da pravna norma donesena kasnije derogira normu koja je donesena ranije ako se radi o pravnom aktu iste snage (a u ovom slučaju da se radi o dva pravna akta jednake snage) koja reguliraju isto pitanje, ali na različit način te da izraženo pravnom maksimom lex posterior derogat legi priori, kao i da u članku 170. ZOMO-a jasno stoji „na naknadu štete i nepripadne isplate, odnosno stjecanja bez osnove primjenjuju se odgovarajuće odredbe ZOO-a, ako nisu u suprotnosti s odredbama ovog zakona“, pa dakle da je ZOO lex generalis prema ZOMO-u koji je lex specialis. Napose ukazuje da neujednačena sudska praksa stvara pravnu nesigurnost, što dovodi do neosnovanog bogaćenja osiguravajućeg društva, te se poziva nekoliko presuda prvostupanjskih sudova u kojima je zauzet različit pravni stav u odnosu na stav Vrhovnog suda RH.

2.4. Slijedom navedenog predlaže da se žalba uvaži i preinači pobijana presuda na način da se prihvati tužbeni zahtjev da mu se dosudi parnični trošak na ime plaćenih sudskih pristojbi. Trošak žalbenog postupka ne traži.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka prema članku 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da u postupku nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a. Na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

6. U prvostupanjskom postupku kao nesporno je utvrđeno:

- da je za nastali štetni događaj-prometnu nezgodu koja se dogodila dana 9. listopada 2009. odgovoran osiguranik tuženika UR, vozač osobnog vozila marke Renault 19 reg. znake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu, u kojoj nezgodi je osiguranik tužitelja OR (putnik u vozilu), zadobio teške tjelesne ozljede,

- da je proveden upravni postupak u kojem je rješenjem broj 115123 od 30. lipnja 2011. ispravljenim rješenjem broj 115123 od 18. veljače 2014., osiguraniku tužitelja OR, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uslijed ozljede izvan rada, počevši od 9. ožujka 2011. u iznosu od 617,69 kn mjesečno, dok mu je rješenjem od 5. travnja 2012. određena invalidska mirovina, počevši od 10. ožujka 2012. u iznosu od 1.265,90 kn mjesečno, a uzrok invalidnosti su posljedice predmetnog štetnog događaja,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju od 1. rujna 2021. do 31. ožujka 2024. isplatio svom osiguraniku invalidsku mirovinu u iznosu od 7.109,22 eura koji iznos koji iznos potražuje od tuženika na ime naknade štete.

6.1. Prvostupanjski sud je u postupku proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Zorici Unukić iz Pule, koja je u nalazu i mišljenju navela da između pretpostavljene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu i isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja u utuženom razdoblju, nema razlike, dakle da tužitelj primjenom članka 27. stavka 3. ZOOP-a, ne trpi štetu, kojem nalazu je kao stručnom i objektivnom prvostupanjski sud poklonio vjeru.

6.2. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, te je li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22; - dalje ZOMO) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; - dalje: ZOOP).

7. Prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev uz obrazloženje da su za pravni odnos parničnih stranaka mjerodavne odredbe ZOOP-a, a ne odredbe ZOMO- a, pri čemu se poziva i na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

9. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

10. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode), a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022., te Rev-444/2023 od 20. rujna 2023).

10.1. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-174/2022-3 od 6. srpnja 2022. navedeno je: "Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a koje odlučne činjenice sud drugog stupnja prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir, te je stoga trebalo odlučiti kao pod I izreke, a temeljem čl. 395. st. 2. ZPP.“

10.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-954/2022-2 od 25. siječnja 2023. navedeno je: "Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, kako što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 12. lipnja 2008., za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženik."

11. Slijedom navedenoga suprotno žalbenim navodima, obvezu tuženika treba prosuđivati prema članku 27. ZOOP-a, koji regulira konkretan ugovor o osiguranju pa je materijalno pravo u ovom predmetu pravilno primijenjeno. Obveza tuženika postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljede na radu, te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženik kao osiguravatelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP-a na temelju kojeg je zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila, imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe, odnosno štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti. Stoga, ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilne zaključke prvostupanjskog suda zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev, te ujedno ističe da pozivanje tužitelja na suprotnu sudsku praksu nije relevantno.

12. Naposlijetku se ističe da je sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a na tužitelju teret dokaza činjenice o postojanju razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi mu bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a tužitelj postojanje te razlike tijekom postupka nije dokazao, pri čemu suprotno proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke.

13. Stoga je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo slijedom čega je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo žalbu kao neosnovanu odbiti te potvrditi prvostupanjsku presudu.

14. Budući da tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tužitelja u odnosu na odluku o parničnom trošku nije osnovana.

14.1. Odluka o parničnom trošku u točki II izreke presude sukladna je odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, te je tuženiku osnovano dosuđen trošak u iznosu od 750,00 eura primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; - dalje: OT).

Slavonski Brod, 27. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić