Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3682/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr.sc.Iris Gović Penić, u pravnoj stvari tužiteljice HCI iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2219/2022- 20 od 28. svibnja 2025., dana 27. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki III izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2219/2022-20 od 28. svibnja 2025. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 2.380,58 € sa zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja do isplate, s tim da stopa zateznih kamata ispravno glasi:

- po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.

II Preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2219/2022-20 od 28. svibnja 2025. u točki III izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi trošak postupka preko iznosa od 2.380,58 € do iznosa od 9.380,58 € i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka preko iznosa od 2.380,58 € do iznosa od 9.380,58 €, odnosno za iznos od 7.000,00 € sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

III Nalaže se tužiteljici u roku 15 dana naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 €.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u švicarskom franku isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 32.055,13 € i to sa zakonskom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose od po:

- 6,57 € teče od 01.03.2008.,

- 3,50 € teče od 01.04.2008.,

- 5,57 € teče od 01.10.2008.,

- 15,53 € teče od 01.11.2008.,

- 1,37 € teče od 01.12.2008.,

- 39,56 € teče od 01.01.2009.,

- 39,96 € teče od 01.02.2009.,

- 27,13 € teče od 01.03.2009.,

- 30,07 € teče od 01.04.2009.,

- 30,66 € teče od 01.05.2009.,

- 25,59 € teče od 01.06.2009.,

- 26,48 € teče od 01.07.2009.,

- 20,01 € teče od 01.08.2009.,

- 26,86 € teče od 01.09.2009.,

- 21,67 € teče od 01.10.2009.,

- 24,97 € teče od 01.11.2009.,

- 24,91 € teče od 01.12.2009.,

- 35,32 € teče od 01.01.2010.,

- 42,00 € teče od 01.02.2010.,

- 40,56 € teče od 01.03.2010.,

- 48,30 € teče od 01.04.2010.,

- 59,36 € teče od 01.05.2010.,

- 61,97 € teče od 01.06.2010.,

- 76,28 € teče od 01.07.2010.,

- 75,79 € teče od 01.08.2010.,

- 105,45 €teče od 01.09.2010.,

- 88,17 € teče od 01.10.2010.,

- 92,17 € teče od 01.11.2010.,

- 110,93 € teče od 01.12.2010.,

- 112,60 € teče od 01.01.2011.,

- 105,92 € teče od 01.02.2011.,

- 109,97 € teče od 01.03.2011.,

- 110,18 € teče od 01.04.2011.,

- 122,50 € teče od 16.05.2011.,

- 148,71 € teče od 15.06.2011.,

- 178,52 € teče od 15.07.2011.,

- 211,06 € teče od 16.08.2011.,

- 159,68 € teče od 15.09.2011.,

- 142,39 € teče od 15.10.2011.,

- 143,55 € teče od 15.11.2011.,

- 145,93 € teče od 15.12.2011.,

- 160,85 € teče od 15.01.2012.,

- 165,33 € teče od 15.02.2012.,

- 160,45 € teče od 15.03.2012.,

- 159,71 € teče od 15.04.2012.,

- 162,19 € teče od 15.05.2012.,

- 166,49 € teče od 15.06.2012.,

- 161,12 € teče od 15.07.2012.,

- 159,64 € teče od 15.08.2012.,

- 146,47 € teče od 15.09.2012.,

- 153,78 € teče od 01.10.2012. i

- 27.561,38 € teče od 01.10.2012.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO- a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II. Odbija se, kao neosnovan, prigovor prijeboja kojeg je tuženik iznio u podnesku od

22. travnja 2025., a koji glasi:

"Utvrđuje se potraživanje tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473 prema tužitelju HCI IZ [adresa], [osobni identifikacijski broj] iznosu od 173,58 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi do dana 31.12.2007. koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.08.2007. po stopi propisanoj čl.29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi propisanoj prema čl.29 st.2 ZOO koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim na iznose od:

4 3,84 EUR od 15.4.2007 do isplate

12,05 EUR od 15.5.2007 do isplate

12,49 EUR od 15.6.2007 do isplate

15,28 EUR od 15.7.2007 do isplate

8,98 EUR od 15.8.2007 do isplate

10,45 EUR od 15.9.2007 do isplate

18,74 EUR od 15.10.2007 do isplate

9,83 EUR od 15.11.2007 do isplate

17,84 EUR od 15.12.2007 do isplate

3,97 EUR od 15.1.2008 do isplate

3,71 EUR od 15.2.2008 do isplate

12,75 EUR od 15.5.2008 do isplate

6,4 EUR od 15.6.2008 do isplate

11,37 EUR od 15.7.2008 do isplate

13,27 EUR od 15.8.2008 do isplate

12,61 EUR od 15.9.2008 do isplate."

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.380,58 € sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom III izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te traži naknadu troška žalbenog postupka.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu kojim predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i traži naknadu troška sastava žalbe.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu te postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka koje tuženik ističe u žalbi.

Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Tuženik žalbom osporava samo odluku o troškovima postupka.

7. Odluku o trošku potrebno je temeljiti na odredbama čl.154 st. 2., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23).

8. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, sastava obrazloženih podnesaka od 30. prosinca 2024., 25. ožujka 2025. i 22. travnja 2025. kao i za zastupanja na ročištima od 13. siječnja 2025., 28. ožujka 2025. i 29. travnja 2025., i to po 500 bodova za svaku radnju, i za pristup ročištu na dan 28. svibnja 2025. na kojem je presuda objavljena i uručena 50 bodova.

9. Sud prvog stupnja kod vrijednost predmeta spora uzeo je iznos od 32.055,13 €. No, za takvu vrijednost predmeta spora tužiteljici za poduzetu parničnu radnju pripada po 250 bodova, a ne po 500 bodova.

10. Zbog navedenoga je za 7 parničnih radnji zastupanja po odvjetniku koji su prethodno navedeni tužiteljici trebalo biti priznato po 250 bodova, umjesto po 500 bodova, što po vrijednosti boda od 2,00 € uvećano za PDV od 25% iznosi 4.375,00 €.

Zbog navedenoga je primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu djelomično preinačena na način da je dio zahtjeva za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

11. S druge strane neosnovano tuženik smatra da kao vrijednost predmeta spora za radnje poduzete do 22. travnja 2025. nije trebalo uzeti iznos od 32.055,13 € jer je tek podneskom predanom sudu tog dana tužiteljica zatražila navedeni iznos. Naime, tužiteljica je u ovom predmetu primjenom čl. 186. b ZPP-a postavila tužbeni zahtjev koji je kasnije precizirala nakon provedenog financijskog vještačenja.

11.1. Mjerodavne odredbe ZPP-a, za pitanje troškova postupka u navedenoj situaciji, glase:

"Članak 35.

Kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastav suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom Zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

Članak 40.

Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota.

U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

Članak 186.

Tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.). Kad stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta postupka, pravo na izjavljivanje revizije, ovlaštenje na zastupanje ili pravo na naknadu troškova postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora.

Članak 191.

Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

Članak 186.b

Tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini - da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni. U sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.

U sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

U tužbi iz stavka 1. ovoga članka tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. ovoga Zakona; prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ovoga Zakona."

11.2. Novelom ZPP iz 2003. uvedena je u hrvatsko parnično procesno pravo posebna vrsta kondemnatorne tužbe - tzv. stupnjevita tužba. Stupnjevita tužba je izuzetak od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određen već u tužbi (čl. 186. st. 1. ZPP-a). Njome se omogućuje utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu sasvim poznati, zbog toga što mu te podatke tuženik kojem su ti podaci poznati ili dostupni odbija priopćiti ili mu uskraćuje uvid u njih. Tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe je slojevit, ostvaruje se u dva stupnja: u vidu tzv. manifestacijskog zahtjeva za polaganje računa ili davanje pregleda određene imovine i u vidu određenog zahtjeva za ispunjenje dugovane činidbe. Prilikom podnošenja stupnjevite tužbe sudu samo manifestacijski zahtjev već u tužbi treba biti određen, a tužitelj će konačni i određeni zahtjev postaviti nakon što tijekom postupka tuženik položi račun ili nakon što tužitelj na drugi način prikupi potrebne podatke.

11.3. Dakle, postupak u povodu stupnjevite tužbe odvija se u dva stadija. U prvom se raspravlja i odlučuje o manifestacijskom zahtjevu u smislu odredbe čl. 186.b st. 1. ZPP-a, a zatim, nakon što tužitelj pobliže odredi svoj sljedeći zahtjev u smislu odredbi čl. 186.b st. 2. ili st. 3. ZPP-a, o drugom zahtjevu. Ako precizira tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe, daljnji postupak provodi se kao u povodu svake kondemnatorne tužbe. U tom slučaju sud konačnom presudom odlučuje o manifestacijskom zahtjevu i o naknadno određenom zahtjevu za isplatu.

11.4. Kako u vrijeme podnošenja stupnjevite tužbe njegov drugi tužbeni zahtjev nije preciziran, kada ga tužitelj konačno odredi može se pokazati da treba ponovno naznačiti vrijednost predmeta spora. Ako taj drugi tužbeni zahtjev glasi na novčani iznos, tužitelj to ne treba učiniti jer upravo naznačena svota predstavlja vrijednost predmeta spora po ovom drugom tužbenom zahtjevu. U drugim slučajevima, kad se drugi precizirani tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, tužitelj treba naznačiti vrijednost predmeta spora sukladno odredbama 40. st. 2. ZPP-a. Pri tome se, odredba čl. 186. st. 5. ZPP-a, koja nalaže tužitelju da ponovno naznači vrijednost predmeta spora, odnosi na izračunavanje vrijednosti predmeta spora.

11.5. Imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 186.b st. 5. ZPP-a, prema kojoj je tužitelj dužan već u tužbi iz čl. 186.b st. 1. ZPP-a naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu sa čl. 40. st. 2. ZPP-a, te da je prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. toga članka dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ZPP-a, kao i sadržaj odredbe čl. 186. st. 1. i 2. ZPP-a, nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica trebala već u tužbi označiti vrijednost predmeta spora (dalje: VPS) i manifestacijskog zahtjeva.

Međutim, tužiteljica to nije učinila, pa se trošak postupka po manifestacijskom zahtjevu, do uređenja tužbe, odnosno postavljanja kondemnacijskog zahtjeva treba odrediti prema čl. 40. st. 5. ZPP-a, odnosno u visini od 6.630,00 eura.

11.6. Kako je tužiteljica podneskom od 22. travnja 2025. postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 32.055,13 €, od tog podneska trošak treba odrediti prema tom kondemnatornom tužbenom zahtjevu i prema tom VPS-u.

11.7. Navedeno znači da tužiteljici za radnje poduzete do 22. travnja 2025. pripada po 100 bodova za svaku radnju, odnosno po 250,00 €, odnosno za sedam radnji ukupno 1.750,00 € umjesto 8.750,00 €.

12. No, pogrešno tuženik smatra da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška sastava dva podneska i pristupa na tri ročišta. Riječ o podnescima koji su obrazloženi i bili su potrebni za vođenje spora te o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari.

12.1. Pri tome neosnovano tuženik smatra da zbog prethodnog vođenja kolektivnog spora radi zaštite prava potrošača tužiteljica ne bi imala pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku u ovom sporu. Naime, tužiteljica je morala radi individualne zaštite svojih prava pokrenuti i voditi ovaj spor kako bi se utvrdile sve pravno relevantne činjenice i primjenom odgovarajućeg materijalnog prava donijela odluka o njenom tužbenom zahtjevu.

13. Neosnovano tuženik osporava i činjenicu dostave troškovnika sudu. Naime, tužiteljica je troškovnik dostavila u spis na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena, a okolnost što troškovnik nije predan putem sustava e komunikacije ne dovodi do zaključka da tužiteljici pravo na naknadu troškova postupka ne bi pripadalo. Tužiteljica to pravo ima jer je uspjela u sporu, a suprotno tumačenje predstavljalo bi pretjerani formalizam u tumačenju prava.

14. Žalbeni navodi da je povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka i pravo na raspravljanje neosnovani su jer su tuženiku dostavljeni podnesci za koje je tužiteljici priznato pravo na nagradu odvjetnika te je tuženik bio prisutan ročištima za glavnu raspravu spram kojih je tužiteljici priznato pravo na nagradu odvjetnika pa je tuženik imao mogućnost iznijeti sve što je pravno relevantno, a vezano je uz odluku o troškovima postupka odnosno ocjenu nužnosti i pravne prirode poduzimanja radnji zastupanja.

15. Tužiteljica je po nalogu suda uplatila po osnovi predujma za vještačenje upravo iznos koji joj je odlukom o trošku postupka priznat pa neosnovano tuženik osporava odluku o trošku postupka i u pogledu predujma za troškove financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

16. Tužiteljici pripada i pravo na naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude primjenom Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa tuženik tužiteljici ovo pravo neosnovano osporava.

17. U odnosu na žalbene navode tuženika treba istaknuti da se vrijednost boda za određivanje nagrade odvjetnika treba temeljiti na Tarifi koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke pa neosnovano tuženik u žalbi ističe zabranu retroaktivne primjene Tarife.

18. Vezano uz navode tuženika o stopi zateznih kamata na trošak postupka treba dodati da je ovaj sud ispravno naznačio stopu sukladno čl. čl. 29. st. 2.Zakona o obveznim odnosima te Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima pa ovi žalbeni navodi pravno nisu odlučni za ocjenu osnovanosti žalbe.

19. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, preostali dio žalbe tuženika je kao neosnovan odbijen.

20. Kako je tuženik sa žalbom uspio, primjenom tbr. 10/5 Tarife priznato mu je pravo na naknadu troška sastava žalbe na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a.

21. Primjenom čl. 155. ZPP-a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban.

U Zagrebu 27. listopada 2025.

Sutkinja:

Mr.sc. Iris Gović Penić