REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

Pn-168/2020-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, iz Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po generalnom punomoćniku ČS, protiv tuženika ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 22. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja ČS i punomoćnika tuženika Tomislava Bogdana, 27. listopada 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku ŽS da u roku 15 dana tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje isplati iznos od 24.403,21 eura (slovima: dvadesetčetiritisućečetiristotrieuradvadesetjedancent) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 26. studenog 2019. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17. rujna 2020. ovome sudu podnio tužbu u kojoj je naveo da je tuženik u razdoblju od 18. kolovoza 2017. do 20. listopada 2017. u Grčkoj koristio zdravstvenu zaštitu na temelju europske kartice zdravstvenog osiguranja (u nastavku EKZO) i da je tako učinio troškove liječenja u iznosu 24.403,21 eura koje je grčkom nositelju osiguranja podmirio tužitelj 25. studenog 2019. zbog čega je tužitelju nastala šteta u navedenom iznosu. Pojašnjava da je tuženik 6. listopada 2016. bio odjavljen s obveznog zdravstvenog osiguranja u Republici Hrvatskoj i da o tada nema status osigurane osobe Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zbog čega nije mogao koristiti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja uključujući i pravo na zdravstvenu zaštitu u drugim državama članica Europske unije, već je bio u obvezi vratiti tužitelju EKZO u roku od najviše 30 dana od dana gubitka statusa osigurane osobe. Budući da prema čl.16. st.1. Pravilnika o europskoj kartici zdravstvenog osiguranja tuženik odgovara za zlouporabu ili neopravdanu uporabu EKZO prema općim pravilima o naknadi štete, te da je isti temeljem čl.1045. u vezi čl.1051. st. 2. i čl.1056. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku ZOO), dužan tužitelju naknaditi nastalu štetu zajedno s pripadajućim kamatama, predložio je sudu da donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da nije bio upoznat s činjenicom da je 6. listopada 2016. odjavljen s obveznog zdravstvenog osiguranja u Republici Hrvatskoj, da on ima dvojno državljanstvo, ali da su mu i prebivalište i boravište u [adresa]. Budući da je u Grčkoj boravio od kolovoza do listopada 2017., a da je s obveznog zdravstvenog osiguranja u Republici Hrvatskoj odjavljen 6. listopada 2016., nije mu jasno zašto je tužitelj podmirio troškove njegovog liječenja. Stoga je istakao prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije jer nema ni prebivalište ni boravište u [adresa] zbog čega tužitelj nema pravo potraživati naknadu štete od tuženika jer predmetne troškove liječenja nije bio dužan platiti. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva predložio je provođenje medicinskog vještačenja kako bi se sa sigurnošću utvrdilo je li liječnička pomoć koja mu je bila pružena u Grčkoj, pružena na adekvatan način, je li pružena pomoć bila nužna, te je li sve učinjeno sukladno pravilima struke, odnosno sukladno zatraženom trošku liječenja koji je tužitelj podmirio.

2.1. Na pripremnom ročištu održanom 22. rujna 2025. tužitelj je pojasnio da je tuženik u Republici Hrvatskoj imao status osigurane osobe budući da je primao hrvatsku mirovinu i da je u Republici Hrvatskoj imao prijavljeno prebivalište. S obzirom da je tuženik 5. listopada 2016. odjavio prebivalište u [adresa], isti je sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju bio dužan prijaviti tužitelju svaku promjenu koja utječe na status osigurane osobe. Budući da tuženik to nije učinio, a da je tužitelj naknadno od MUP-a dobio podatak o tome da je tuženik odjavio prebivalište u [adresa], tužitelj ga je retroaktivno odjavio sa zdravstvenog osiguranja 14. veljače 2019. s datumom 6. listopada 2016.

3. U dokaznom postupku pročitani su: knjigovodstvena kartica HZZO-a ( list 3 spisa), obračun stvarnih troškova administrativne komisije za socijalnu sigurnost radnika migranata od 7. studenog 2018. (list 4 spisa), dopis HZZO-a od 22. listopada 2019. s izvatkom iz HPB d.d. ( list 7-12 spisa), kartica osigurane osobe ( list 13 spisa), zahtjev za naknadu štete HZZO-a ( list 14-16 spisa), medicinska dokumentacija tuženika iz Republike Srbije (43-90 spisa).

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje tuženika na okolnost je li isti imao saznanja o tome da će prilikom odjave prebivališta u [adresa] izgubiti pravo na zdravstveno osiguranje, kao i dokazni prijedlog tuženika za provođenje medicinskog vještačenja na okolnost opravdanosti troškova liječenja odnosno jesu li svi medicinski postupci za koje je grčko ministarstvo tražilo naplatu, zaista učinjeni, budući da činjenice koje bi se navedenim dokazima trebale utvrditi nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

3.2. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se pribavi preslika njegove EKZO kako bi se utvrdilo koji su sve podaci navedeni na EKZO iz razloga što je sadržaj EKZO propisan Pravilnikom o Europskoj kartici zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 114/2014, u nastavku: Pravilnik)

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu 24.403,21 eura koja mu je nastala isplatom troškova liječenja tuženika nastalih u Grčkoj u razdoblju od 18. kolovoza 2017. do 20. listopada 2017.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tuženik odjavio prebivalište u [adresa] 5. listopada 2016.,

- da je tužitelj u veljači 2019. retroaktivno odjavio tuženika sa zdravstvenog osiguranja, te da je tuženik na taj način izgubio status osigurane osobe s danom 6. listopada 2016.,

- da je tužitelj na ime troškova liječenja tuženika u Grčkoj platio grčkom zdravstvenom osiguranju iznos od 24.403,21 eura, te da su troškovi liječenja nastali u razdoblju od 15. kolovoza 2017. do 20. listopada 2017.

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Jedinstvenog registra osoba RH (list 26 spisa), kartice osigurane osobe (list 13 spisa), pojedinačnog obračuna stvarnih troškova (list 4 spisa) i izvatka o stanju na računu HPB d.d. (list 8-11 spisa).

6. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija, je li tuženik odjavom prebivališta znao i morao znati da tom činjenicom gubi status osigurane osobe kod tužitelja, te opravdanost troškova liječenja odnosno jesu li svi medicinski postupci za koje je grčko osiguranje tražilo naplatu, zaista učinjeni.

6.1. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije budući da ovlaštenje tužitelja da od tuženika potražuje naknadu štete proizlazi iz odredbi čl.135. st.1. i čl.138. st.1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13, 137/13, u nastavku: ZOZO) koje su navedene u nastavku obrazloženja ove odluke.

7. Prema odredbi čl.119. st.2. ZOZO, osiguranoj osobi prestaje status osigurane osobe prestankom okolnosti na temelju kojih je stekla taj status. Status osigurane osobe u prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti dokazuje se europskom karticom zdravstvenog osiguranja ili certifikatom koji privremeno zamjenjuje europsku karticu zdravstvenog osiguranja, odnosno drugom odgovarajućom potvrdom u skladu s propisima Europske unije. (čl. 119. st. 4. ZOZO).

7.1. Prema odredbi čl.135. st.1. ZOZO osigurana osoba dužna je Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po ovom Zakonu. Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne, odnosno fizičke osobe ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja (čl.138. st.1. t.1. ZOZO). Za štetu u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka pravna i fizička osoba odgovaraju bez obzira na krivnju (čl. 138. st.3. ZOZO).

7.2. Prema odredbi čl.143. ZOZO naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz čl.135. i 136. te čl.138. do 142. ovoga Zakona obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge, te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod. Pri utvrđivanju prava na naknadu štete prouzročene Zavodu, odnosno državnom proračunu primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao i posebni propisi o naknadi štete (čl. 146. ZOZO). Kada se utvrdi da je nastala šteta, Zavod će uz navođenje dokaza pozvati osiguranu osobu, pravnu ili fizičku osobu, pravnu osobu za osiguranje imovine i osoba ili drugu osobu koja je dužna naknaditi štetu, da u određenom roku naknadi štetu. Zavod ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom o zateznim kamatama, od dana nastale štete (čl. 148. st 1. i 3. ZOZO).

8. Odredbom čl.16. Pravilnika je propisano da za zlouporabu ili neopravdanu uporabu EKZO odnosno Certifikata ili postupanje koje je suprotno ovom Pravilniku, pružatelji zdravstvenih usluga, korisnici EKZO, te druge osobe podliježu odgovornosti za štetu prema općim propisima o naknadi štete. Osigurana osoba u slučaju gubitka statusa zdravstveno osigurane osobe ne smije koristiti EKZO, te ju je obvezna vratiti Zavodu u roku od 30 dana od dana gubitka statusa osigurane osobe.

9. Člankom 35. Uredbe (EZ) br. 883/04 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji u sustavu socijalne sigurnosti (u nastavku: Uredba 883/04) propisano je da za davanja u naravi koja je pružila ustanova države članice u ime ustanove druge država članice na temelju ovog poglavlja u potpunosti se nadoknađuju troškovi, da se nadoknade troškova predviđene stavkom 1. određuju i obavljaju u skladu s dogovorima propisanim provedbenom uredbom, ili nakon predočenja dokaza o stvarnom trošku, ili na temelju fiksnih iznosa za države čija su pravna ili upravna uređenja takva da nadoknada na temelju stvarnih troškova nije prikladna.

9.1. Člankom 4. provedbene Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (u nastavku: Uredba 987/2009) propisano je da se podaci među ustanovama ili tijelima za vezu prenose elektroničkim putem bilo izravno ili neizravno preko točaka pristupa unutar zajedničkog sigurnosnog okvira koji može jamčiti povjerljivost i zaštitu razmjene podataka, člankom 62. da za potrebe primjene članka 35. i članka 41. osnovne uredbe nadležna ustanova nadoknađuje ustanovi koja je pružila davanja u naravi stvarni iznos troškova tih davanja koji proizlazi iz računovodstvene evidencije ustanove koja ih je pružila, člankom 66. da se nadoknada troškova između ustanova država članica, predviđena u člancima 35. i 41. osnovne uredbe obavlja posredstvom tijela za vezu.

10. Iz Pojedinačnog obračuna stvarnih troškova (listu 4 spisa) koji je izdan u skladu sa čl.73. i čl.78. Uredbe 883/04, i koji stoga predstavlja javu ispravu sukladno čl. 230. Zakona o parničnom postupku, proizlazi da su tuženiku kao primatelju davanja u naravi, na osnovi Europske kartice zdravstvenog osiguranja broj: [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja], u Grčkoj pružena davanja u naravi i to za bolničko liječenje u razdoblju od 15. kolovoza 2017. do 20. listopada 2017. za koja je davanja nastao trošak u iznosu 24.403,21 eura.

11. Iz Zahtjeva za naknadu štete (list 14 spisa) proizlazi da se tužitelj dopisom od 21. siječnja 2020. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete koji je isti primio 29. siječnja 2020. (list 15 spisa).

12. Uzimajući u obzir činjenice koje među strankama nisu bile sporne (točka 5. i 5.1. obrazloženja ove odluke) i navedene zakonske propise, sud je utvrdio da je tuženiku, nakon što je odjavio prebivalište u [adresa] 5. listopada 2016., samom činjenicom odjave prebivališta ex lege prestao status osigurane osobe kod tužitelja (čl.119.st.2. ZOZO). Također je utvrđeno da je tuženik bio dužan, sukladno čl.135. st.1. ZOZO, u roku od osam dana od dana odjave prebivališta, o toj činjenici izvijestiti tužitelja, što isti nije učinio. S obzirom da je tuženik s danom 6. listopada 2016. izgubio status zdravstveno osigurane osobe u Republici Hrvatskoj, tuženik nije smio koristiti EKZO u razdoblju od 15. kolovoza 2017. do 20. listopada 2017. Budući da je tuženik koristio EKZO u navedenom razdoblju, da je korištenjem EKZO nastao trošak liječenja u iznosu 24.403,21 eura, a koji je trošak tužitelj naknadio stranom nositelju zdravstvenog osiguranja temeljem čl.35. Uredbe br. 883/04, utvrđeno je da je tuženik odgovoran za štetu nastalu tužitelju u navedenom iznosu. Naime, da je tuženik u roku obavijestio tužitelja o činjenici odjave prebivališta, i da je u propisanom roku vratio EKZO, tužitelj ne bi bio doveden u situaciju da grčkom nositelju zdravstvenog osiguranja mora naknađivati troškove liječenja tuženika. Stoga je utvrđena uzročno posljedična veza između štete i štetne radnje štetnika (ovdje tuženika). Za napomenuti je pri tome da tuženik za navedenu štetu odgovara tužitelju bez obzira na krivnju sukladno čl.138. st.3. ZOZO, pa je nebitno stoga je li tuženik imao saznanja o tome hoće li prilikom odjave prebivališta u [adresa] izgubiti pravo na zdravstveno osiguranje ili ne. Iz tih razloga, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se tuženik sasluša na navedene okolnosti jer okolnost je li isti to znao ili nije znao, nije odlučna za utvrđivanje njegove odštetne odgovornosti.

13. U odnosu na visinu štete, za napomenuti je da tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj isplatio grčkom nositelju zdravstvenog osiguranja iznos od 24.403,21 eura što proizlazi i iz izvadaka računa HPB banke d.d. (list 8-12 spisa). Visina tužbenog zahtjeva odgovara stvarnim troškovima koji su nastali liječenjem tuženika u iznosu od 24.403,21 eura kako je to navedeno u Pojedinačnom obračunu stvarnih troškova (list 4 spisa), a koja tiskanica predstavlja valjani dokaz o pruženoj zdravstvenoj zaštiti tuženiku sukladno čl.62. Uredbe 987/2009. Pri tome je bitno napomenuti da je čl.3. Odluke broj S9 od 20. lipnja 2013. Administrativne komisije za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti, koja je bila na snazi u vrijeme naknađivanja troškova liječenja tuženika u inozemstvu, propisano da ustanova dužnik ne smije provjeravati sukladnost zahtjeva za nadoknadu davanja ako ne postoji opravdana sumnja na prijevaru kako je objašnjeno u sudskoj praksi Europskog suda (Presuda od 12. travnja 2005. u predmetu C-145/03). Budući da je tužitelj grčkom nositelju osiguranja podmirio trošak liječenja u navedenom iznosu, upravo taj iznos od 24.403,21 eura predstavlja iznos štete koju je tužitelj pretrpio, a koju je tuženik dužan naknaditi. Stoga je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje medicinskog vještačenja na okolnost opravdanosti troškova liječenja odnosno jesu li svi medicinski postupci za koje je grčko ministarstvo tražilo naplatu, zaista učinjeni, iz razloga što visina štete proizlazi iz vjerodostojnog obračuna stvarnih troškova liječenja koji je izdan sukladno pravilima Uredbe 883/04 i Uredbe 987/2009.

14. Uzimajući u obzir navedeno, utvrđeno je da je tužitelj tijekom postupka dokazao da je tuženik u razdoblju od 15. kolovoza 2017. do 20. listopada 2017. u Grčkoj koristio zdravstvenu zaštitu temeljem EKZO nakon što mu je prestao status osigurane osobe kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zbog čega je tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju koju je ovaj imao radi plaćanja troškova zdravstvene zaštite tuženika u inozemstvu u iznosu od 24.403,21 eura.

14.1. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl.29. ZOO u vezi čl. 148. st 1. i 3. ZOZO. S obzirom da je tužitelj trošak liječenja platio 25. studenog 2019. (list 7-12 spisa), zatezna kamata teče od 26. studenog 2019. do isplate.

15. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, a da nije tražio naknadu troška postupka, sud o istom nije odlučivao.

Osijek, 27. listopada 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika