Poslovni broj: Povrv-144/2021-38

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85a

51 260 Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sucu toga suda Sonji Alač, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BROLO d.o.o. Buje, Brolo 28, OIB: 32204973122, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Didak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije vlasnice obrta [obrt], [adresa], koju zastupa punomoćnik Boris Marohnić, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 25. rujna 2025., 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Davorke Flego iz Kostrene, posl. br. Ovrv-6/2020 od 30. prosinca 2020., u dijelu kojim je naloženo tuženoj da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 3.957,11 EUR / 29.814,91 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 414,89 EUR / 3.126,06 kuna od 19. srpnja 2019.,

- na iznos od 1.075,49 EUR / 8.103,31 kuna od 21. rujna 2019.,

- na iznos od 887,82 EUR / 6.689,29 kuna od 27. listopada 2019., te

- na iznos od 1.578,90 EUR / 11.896,25 kuna od 27. listopada 2019.,

pa do isplate, te nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 278,41 EUR / 2.097,69 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2020. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana. II Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave opisanog u točki I izreke presude za iznos nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 2,64 EUR / 19,86 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od 30. prosinca 2020. pa do isplate.

III Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.336,02 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. listopada 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj 2. prosinca 2020. podnio protiv tužene, kao ovršenice, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa za isporučenu robu, u kojem navodi da mu tužena duguje dospjeli iznos od 29.814,91 kuna / 3.957,11 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, i to: po osnovu računa broj 599/7/2 od 3. srpnja 2019. iznos od 3.126,06 kuna / 414,89 EUR s dospijećem 18. srpnja 2019., po osnovu računa boj 1014/7/2 od 5. rujna 2019. iznos od 8.103,31 kuna / 1.075,49 EUR s dospijećem 20. rujna 2019., po osnovu računa broj 1161/7/2 od 11. listopada 2019. iznos od 6.689,29 kuna / 887,82 EUR s dospijećem 26. listopada 2019., te po osnovu računa broj 1162/7/2 od 11. listopada 2019. iznos od 11.896,25 kuna / 1.578,90 EUR s dospijećem 26. listopada 2019. Nadalje navodi da navedeno dugovanje nije podmireno, te je predložio donošenje rješenja o ovrsi kojim će se naložiti tuženoj da mu u roku od 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 29.814,91 kuna / 3.957,11 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku kako je to navedeno u točki I izreke ove presude pa do isplate, te troškovima ovrhe.

2. Odlučujući o prijedlogu za ovrhu javni bilježnik Davorka Flego iz Kostrene je 30. prosinca 2020. u predmetu pod posl. br. Ovrv-6/2020 donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sa sadržajem kako je to predložio tužitelj, te su istome određeni i troškovi ovršnog postupka, i to nastali troškovi postupka u iznosu 2.117,55 kuna.

3. Tužena je 24. prosinca 2020. podnijela prigovor, u kojem osporava rješenje o ovrsi u cijelosti. Navodi da osporava prijedlog za ovrhu, iz razloga jer za navedene iznose tužitelj nije uredno dostavio potpisane račune i primke da je roba isporučena. Od tužitelja da je u proteklom periodu putem e-maila i telefona zatražila dokumentaciju za isporučenu robu, konkretno račune, potpisane dostavnice, ugovor o komisiji i odjave iz komisije, koje nije dobila. S obzirom na veliku vrijednost da je potrebno utvrditi činjenično i stvarno stanje duga na osnovu ispravne i knjigovodstveno vjerodostojne dokumentacije. Navodi da je potrebno uskladiti knjigovodstvenu evidenciju na osnovu vjerodostojne knjigovodstvene dokumentacije, te da osporava rješenje o ovrsi u cijelosti.

4. U podnesku – prigovoru protiv rješenja o ovrsi od 21. svibnja 2021., tužena je dodatno navela da predmetna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije vjerodostojna isprava jer ne sadrži sve propisane elemente. Ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije, te prigovor pogrešnog pravnog puta, te podredno prigovor zastare. Ističe da ne zna na što se odnose vjerodostojne isprave – računi, osporava da bi to bile vjerodostojne isprave, navodeći da prema saznanju tužene, nikada nije poslovno surađivala s tužiteljem, niti je bila dužna tužitelju. Nadalje navodi da računi – otpremnice nisu potpisani od strane tužene. Ovršni zahtjev i rješenje osporava po osnovu, a podredno i po visini. Predlaže staviti izvan snage predmetno rješenje o ovrsi i nastaviti ovaj postupak u parničnom postupku.

5. U podnesku od 19. kolovoza 2021. tužitelj je naveo da iz obrtnog registra proizlazi da je obrt tužene osnovan 28. prosinca 1995., te da je prestanak obrta upisan s 1. siječnja 2020., slijedom čega da je tužena pasivno legitimirana u ovom postupku. Tužena da je s 8. lipnja 2020. osnovala i upisala u obrtni registar svoj novi obrt naziva [obrt] i to na istoj adresi sjedišta i s istom djelatnošću kao i ugašeni obrt. Tužena da je u svom osobnom prigovoru od 24. prosinca 2020. protiv rješenja o ovrsi, među ostalim navela da tužitelj nije uredno dostavio potpisane račune i primke. Iz toga da slijedi da je tužitelj utužene račune i primke ipak dostavio tuženoj, a tužena da ničim ne obrazlaže niti dokazuje kako je i na koji način tužitelj neuredno dostavio potpisane račune i primke. U istom prigovoru tužena da neistinito navodi niti to ičim dokazuje da je od tužitelja mailom i telefonom tražila i račune i drugu dokumentaciju za isporučenu robu, te zaključno da navodi da je potrebno utvrditi stvarno stanje duga te uskladiti knjigovodstveno stanje. Tužena da je po svom odvjetniku podnijela još jedan prigovor koji da je u izravnoj suprotnosti s osobnim prigovorom tužene. Punomoćnik tužene da u prigovoru čak navodi da tužena ne zna na što se odnose utuženi računi te da tužena nikada nije poslovno surađivala s tužiteljem, niti mu je što dužna. Tužitelj je predložio da sud u smislu članka 221.b. Zakona o parničnom postupku pozove tuženu da se u roku od 15 dana očituje je li koristila pravo na odbitak pretporeza po prva tri utužena računa i da dostavi isprave na temelju kojih se to može utvrditi uz upozorenje da će se u protivnom smatrati da je koristio pravo na odbitak pretporeza po prva tri utužena računa. Ističe da je odredbom članak 221. b. stavak 4. ZPP propisano da će se smatrati u slučaju kada tražbina po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 10.000,00 kuna da je tuženi koristio odbitak od pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza. U pogledu utuženog računa koji glasi na iznos od 11.896,25 kuna, tužitelj predlaže da sud po službenoj dužnosti zatraži od Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostava Crikvenica, podatak o tome je li tužena koristila pravo na odbitak pretporeza po tom računu. Tužitelj ističe da se komunikacija parničnih stranaka odvijala, kao i godinama ranije, na način da je tužiteljeva radnica NJ komunicirala putem maila, telefona i telefonskih poruka sa sinovima tužene VJŽ i EJ, koji da su stvarno vodili poslovanje kod tužene. Tužitelj da je komisijski dostavljao robu tuženoj, te da je tužena po prodaji te robe krajnjem potrošaču vršila odjavu te robe tužitelju, a potom da bi tužitelj tu odjavljenu robu fakturirao tuženoj. Tužena da je sa svoje službene e-mail adrese 30. travnja 2018. uputila tužitelju narudžbu za tu godinu (za vina, pivo i rakiju). Iz tužiteljeve otpremnice komisiji broj 19/7/2 od 1. siječnja 2019., koja je usklađena s TJ, da je razvidno da je početno stanje zaliha tužiteljeve robe kod tužene na dan 1. siječnja 2019. u iznosu od 70.108,31 kuna. Iz tužiteljevih otpremnica komisiji potpisanih po tuženoj broj 4/7/2 od 31. svibnja 2019., broj 5/7/2 od 14. lipnja 2019., broj 7/7/2 od 15. lipnja 2019., broj 15/7/2 od 1. srpnja 2019., broj 22/7/2 od 24. srpnja 2019., broj 29/7/2 od 31. srpnja 2019., broj 34/7/2 od 8. kolovoza 2019., te broj 53/7/2 od 11. rujna 2019. da je razvidno da je tužitelj isporučio, a tužena da je primila robu po specifikaciji i na datume navedene u tim otpremnicama. U odnosu na utuženi račun broj 599/7/2 od 3. srpnja 2019. na iznos od 3.126,06 kuna, isti da je ispostavljen od strane tužitelja temeljem telefonske Viber poruke upućene NJ od strane TJ **.**.2019. u kojoj stoji račun za odjavu sa specifikacijom robe. U odnosu na račun broj 1014/7/2 od 5. rujna 2019. na iznos od 8.103,31 kuna, navedeni račun da je tužitelj ispostavio temeljem telefonske Viber poruke upućene NJ od Danijela Stipanića 8. kolovoza i 26. kolovoza 2019. u kojoj stoji odjava sa specifikacijom robe, te da je upravo po tuženikovoj odjavnoj specifikaciji sačinjen navedeni račun. U odnosu na računu broj 1161/7/2 od 11. listopada 2019. na iznos od 6.689,29 kuna i račun broj 1162/7/2 od 11. listopada 2019. na iznos od 11.896,25 kuna, iste da je tužitelj ispostavio temeljem telefonske Viber poruke upućene NJ od TJ **.**.2019. u kojoj stoji odjava sa specifikacijom robe, te su upravo po tuženikovoj odjavnoj specifikaciji u kojoj moli izdavanje dva računa sačinjena i ova dva računa. Za ova dva računa TJ da je NJ uputio 10. listopada 2019. i e-mail poruku kojom ponovno moli odjavu s specifikacijom odjavljenih artikala i molbom za izdavanjem dva računa po specifikaciji. Tužena da je 24. rujna 2020. uputila tužitelju e-mail u kojem navodi specifikaciju vina koji se nalaze kod tužene, s molbom da se ista zadrže na komisiji do sljedeće godine, a da se za ostala vina ispostavi račun tuženoj. Tužitelj predlaže održavanje na snazi u cijelosti platnog naloga iz ranije navedenoga rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

6. Rješenjem od 26. siječnja 2022. stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sve sukladno odredbi članka 58. stavak 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.; u nastavku: OZ).

7. Tužena je u daljnjem tijeku postupka na pripremnom ročištu 21. studenoga 2022. istaknula prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Crikvenici za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Prema stavu tužene, za postupanje u ovome predmetu nadležan je Trgovačku sud u Rijeci. Nadalje navodi da se između stranaka ovoga postupka vodi postupak pred Trgovačkim sudom u Rijeci, posl. br. P-255/2022, i to jer se ovaj sud oglasio nenadležnim. Kako je u ovoj pravnoj stvari i u pravnoj stvari pred Trgovačkim sudom u Rijeci potrebno utvrditi isto ili slično činjenično stanje to da je neekonomično, a i nezakonito da se vode 2 postupka, jer se time ne pridonosi ni brzini postupanja, a i nepotrebno se gomilaju predmeti. Predlaže da se ovaj sud oglasi nenadležnim i uputi predmet Trgovačkom sudu u Rijeci. Nadalje, tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te predlaže da se naloži tužitelju da dostavi u spis eventualni ugovor o poslovnoj suradnji, dokaze o traženju dostave robe, o dostavi robe, te o uplatama. Osporava vjerodostojnost dokumentacije koja prileži spisu, a koja je dostavljena od strane tužitelja, budući da je dostavljena u preslici, pa predlaže da tužitelj dostavi sudu izvornike kako bi ih eventualno sud sravnio s onim što je dostavljeno. Osporava navodno poslane e-mailove, i to iz razloga jer dostavljeni e-mail ne sadrži podatak tko ga je dostavio, kome je dostavljen, je li dostavljen, a i sadržaj teksta da se može mijenjati. Nadalje, iz priložene dokumentacije da uopće ne proizlazi da bi tužena naručila nekakvu robu, niti da bi istu robu zaprimila, pa se osporava da bi bilo što potpisala, a predlaže se po potrebi i obaviti grafološko vještačenje uz eventualno financijsko vještačenje s time da se vještačiti može samo izvornik, a ne kopija, i to metodom usporedbe kako ne bi bilo dvojbe. Tužena nadalje navodi da nikada nije naručila robu, kako to tvrdi tužitelj. Ukoliko je netko naručio tu robu, a to nije tužena ona da ne može biti odgovorna za ono što traži tužitelj.

8. Tužitelj je očitujući se na gornje navode tužene naveo da su isti neosnovani, bespredmetni i da imaju za cilj jedino odugovlačiti ovaj postupak. Sama tužena da priznaje postojanje poslovnog odnosa i duga spram tužitelja, dok tužena sada uopće osporava postojanje poslovnog odnosa parničnih stranaka. Svi utuženi računi da su sačinjeni na zahtjev sinova tužene, što da je razvidno iz pisane korespondencije priložene spisu, a spisu da prileže i potpisane otpremnice da je tužena robu primila. Jedino što u ovom postupku se ima za raspraviti je je li tužena utuženi iznos i platila.

9. Tužena je navela da će provjeriti navod tužitelja da su računi sastavljeni na temelju zahtjeva sinova tužene, te je navela da će se o istome očitovati. Prema stavu tužene ona da nikada nije zatražila robu, ni zatražila sastavljanje računa, niti su joj računi dostavljeni, a ukoliko je točan navod tužitelja tada da se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženu.

10. Tužitelj je naveo da je e-mail komunikacija tužene s tužiteljem išla na tuženikovom tadašnjem memorandumu i s njihove poslovne adrese [adresa elektroničke pošte].

11. U postupku su provedeni dokazi uvidom u dokumentaciju koja u preslici prileži spisu i to u otvorene stavke od 29. rujna 2020. (stranica 5 spisa), račune – otpremnice R-1 br. 599/7/2 od 3. srpnja 2019. (stranica 6 spisa), br. 1162/7/2 od 11. listopada 2019. (stranica 7 spisa), br. 1014/7/2 od 5. rujna 2019. (stranica 8-9 spisa), br. 1161/7/2 od 11. listopada 2019. (stranica 10-11 spisa), izvadak iz obrtnog registra od 16. prosinca 2020. (stranica 12 spisa), potvrde Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta od 16. veljače 2021. (stranica 17 spisa), te od 12. travnja 2021. (stranica 20 spisa), izvadak iz obrtnog registra od 7. srpnja 2021. (stranice 29-31 spisa), izvadak iz obrtnog registra od 7. srpnja 2021. (stranica 32 spisa), e-mail od 30. travnja 2018. (stranice 34-36 spisa), otpremnice komisiji br. 19/7/2 od 1. siječnja 2019. (stranice 37- 39 spisa), br. 4/7/2 od 31. svibnja 2019. (stranica 40 spisa), br. 5/7/2 od 12. lipnja 2019. (stranica 41 spisa), br. 7/7/2 od 14. lipnja 2019. (stranica 42 spisa), br. 15/7/2 od 1. srpnja 2019. (stranica 43 spisa), br. 22/7/2 od 24. srpnja 2019. (stranica 44 spisa), br. 29/7/2 od 31. srpnja 2019. (stranica 45 spisa), br. 34/7/2 od 8. kolovoza 2019. (stranica 46 spisa), br. 53/7/2 od 11. rujna 2019. (stranica 47 spisa), ispise Viber poruka (stranice 48, od 50-52 spisa), e-mail poruka (stranice 49, od 53-55 spisa), te dopisa Porezne uprave, Područni Rijeka, Ispostava Crikvenica od 27. prosinca 2022. (stranica 66 spisa). Nadalje, provedeni su i dokazi saslušanjem tadašnjeg zz tužitelja BJ, u odsutnosti uredno pozvane tužene (stranice 70-72 spisa), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka Ingrid Žudih-Koroman iz Barbana, stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i poreze od 2. rujna 2024. iz predmeta Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-255/2022 (stranice 83-95 spisa), provedeni su i dokazi saslušanjem zz tužitelja NJ (stranice 97-101 spisa), te svjedoka VJŽ (stranice 121-123 spisa), te je izvršen uvid u spis Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. P-255/2022, čija preslika prileži ovome spisu.

Tužitelj je predlagao i provođenje dokaza financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem, a tužena pored provođenja navedenog vještačenja, i provođenje dokaza grafološkim vještačenjem, od provođenja kojih dokaza su tijekom postupka odustali. Po provedenom dokaznom postupku odlučeno je kao u izreci presude, iz razloga koji će biti pojašnjeni u nastavku obrazloženja ove odluke.

12. ZZ tužitelja BJ (u vrijeme davanja iskaza 19. travnja 2023. direktor i vlasnik tužitelja) je u svom iskazu naveo da su s tuženom poslovno surađivali od 2016., te da je tijekom prve dvije godine ta suradnja bila u redu. S obzirom na to da je skladište tužitelja u Bujama odnosno dislocirano od objekta tužene kao kupca, dogovor da je bio da tužitelj po narudžbama tuženoj šalje robu i na kraju sezone fakturira tu istu robu, odnosno robu koju su prodali, navodeći da tužena nikada nije vraćala robu, tako da su fakturirali sve što je otišlo odnosno svu robu koju su dostavili [obrt]. Naveo je da su komunicirali s 2 brata odnosno EJ i UJ, sinovima tužene. Oni da su se predstavljali kao vlasnici tog objekta. Posao komunikacije s njima da je vodila NJ, zaposlenica tužitelja i njegova partnerica. Kaže da je on osobno, s obzirom na razdaljinu, želio upoznati te ljude da stekne dojam je li to ozbiljno ili neozbiljno, i u jednom trenutku da mu se učinilo da je to jedna stabilna obitelj s jednim objektom u [adresa] koji radi, navodno da su bili povratnici iz Njemačke. Tada da su lijepo komunicirali i dogovarali posao, a to da je bilo negdje 2017. ili početkom 2018., te da su V bili zahvalni da im upravo na ranije navedeni način dostavljaju robu koja je njima trebala jer bi teško bilo operativno odrađivati dostavu po svakoj pojedinačnoj narudžbi. Kada je došao na taj razgovor izvidjeti tu situaciju da su bili prisutni braća TJ i DJ, a u toj prostoriji onako sa strane da je sjedio njihov tata koji se nije priključivao razgovoru. 2019. da počinju nekakvi problemi u smislu da ono što se dostavi nikako da se fakturira, i NJ da mu je prenosila da su u toj komunikaciji stalno bila nekakva izbjegavanja u smislu izbjegavanja obveze plaćanja robe koju su isporučili. Na bazi narudžbe koju su dobili tužitelj da je isporučivao robu s potvrdom da je roba zaprimljena kod kupca, dakle na bazi otpremnice, pečata i potpisa da je roba zaprimljena. Onda da bi oni na kraju sezone odjavili robu koju su prodali i oni da bi fakturirali tu odjavu odnosno tu robu koja je prodana. 2019. da počinju nekakva izbjegavanja, s njihove strane kao nisu stigli odjaviti, nisu stigli pogledati, da će to riješiti, dakle svi ti izgovori kada se ne želi platiti roba. NJ da je cijelo vrijeme komunicirala s njima, zvala i onda da su se negdje oko Božića 2019. našli u [adresa] s TJ koji je u tom trenutku radio u Zagrebu, a po njegovoj informaciji, što je njemu bilo malo čudno, on da je na tom sastanku tvrdio da nije nikakav problem, da će se to riješiti, pozivao se na uspješnu suradnju koja je trajala 2 godine i obećavao im da će se to riješiti. U predsezoni 2020. da se javio mlađi brat DJ koji je rekao da TJ više nije u tom sustavu te da će on sada sve to skupa preuzeti, a u spisu da je korespondencija koja je išla između NJ i DJ, i cijelo vrijeme da se tražilo neko rješenje, ali isprike koje su date da je stekao dojam i shvatio da nemaju namjeru riješiti svoju obvezu prema tužitelju. Kaže da su pokušavali napraviti sporazum s čvrstom garancijom plaćanja s obzirom na to da je bila duža odgoda, ali DJ da je tražio 3 godine za otplatu duga što je njemu bilo neprihvatljivo, a s druge strane nije htio dati nikakvu čvrstu garanciju plaćanja, ukoliko se ne plati potraživanje prema tužitelju. Tu da je stala stvar, tužitelj da je čekao još neko vrijeme, da vidi hoće li im uplatiti bilo koji iznos odnosno da pokažu bilo kakvu dobru volju, a kako se to nije dogodilo da nisu imali drugu mogućnost do podnošenja tužbe. Nadalje je naveo da kada su dobro funkcionirali da se znalo dogoditi da neku robu tužena proda tijekom turističke sezone pa da je bila komunikacija ok, ako se plati dio prethodno dostavljene robe da će isporučiti ponovno na taj sistem novu robu, odnosno da nije samo jedanput dostavljena roba i jedanput fakturirana, nego je gro robe bilo dostavljeno, a onda se znalo dogoditi da po potrebi kupca da je isporučena nova roba.

13. Tužitelj je tijekom postupka predložio i saslušanje svjedokinje NJ, koja je u vrijeme davanja iskaza 21. studenoga 2024. postala zz tužitelja, a ista je u svom iskazu navela da je u listopadu 2023. preminuo njezin suprug BJ, te da je ona od lipnja 2024. i u sudskom registru upisana kao zz odnosno direktor tužitelja. U trgovačkom društvu Brolo d.o.o. Buje od 1. siječnja 2014. da je obavljala poslove direktora prodaje, a koji obuhvaćaju poslove koordinatora prodaje, kontakta s kupcima, te komercijalne uvjete po kojima se prodaje roba. Vezano za poslovne odnose s VJ kao vlasnicom obrta [obrt] da može reći da ih je 2016. kontaktirao TJ i rekao da imaju pansion i restoran u [adresa] i da mu pošalju ponudu njihovih proizvoda. Nakon što je pogledao njihovu ponudu, odabrao je neke proizvode, odnosno neka vina iz njihovog asortimana, a budući da su dislocirani, jer je tužitelj u Bujama, a on u [adresa], TJ da je dao jednu veću narudžbu i dogovorili su se da mu se roba fakturira i to onaj dio robe koju bi mjesečno prodao. U međuvremenu ako je bila potreba za još nekom robom, ta roba mu se još dodatno slala. Na kraju sezone TJ da bi poslao svoju odjavu što je sve potrošio, to da bi bila finalna odjava na kraju sezone, a ostatak robe bi se kao nekakvo početno stanje komisione prodaje prebacivao na sljedeću godinu kao početno stanje. To da je sve funkcioniralo kroz period od 2-3 godine, problemi da su počeli 2019. 2019. da su komunicirali, ali da se TJ nije držao dogovora jer je obećavao da će platiti odnosno odjaviti robu, a to da se nije dogodilo. Ne može točno reći kojeg datuma je to bilo, ali uglavnom pred Božić 2019. BJ, dakle tadašnji zz tužitelja, ona i TJ da su se našli u Zagrebu u jednom lokalu, da bi pokušali pronaći rješenje da se stvar stabilizira. TJ da je u tom trenutku rekao da žele proširivati i adaptirati apartmane, da očekuju nekakav kredit i da se oni ne brinu za naplatu samo da im je potrebno malo vremena. Iza toga da se TJ više nije javljao na njezine pozive i onda da je negdje u 6. ili 7. mjesecu 2020. nju nazvao jedan nepoznati broj i predstavio se kao DJ, brat TJ, a najvjerojatnije da je to bilo u lipnju 2020. Tada da ju je DJ obavijestio da CJ više ne radi u tom obiteljskom obrtu i da ima problema s kockom, te da je rekao da ju on zove kako bi nastavili njihovu suradnju te da bi joj poslao narudžbu, na što mu je odgovorila da prvo moraju riješiti stare probleme. Tada da su dogovorili sastanak kod DJ u [adresa] i da su došli kolega trgovački putnik iz Rijeke i ona na taj sastanak kod njega u taj restoran-pansion [obrt]. U tom trenutku DJ da je bio vrlo kooperativan sa željom da se taj problem riješi i da bi se nastavila suradnja. Napravili su promemoriju s tog sastanka, misli da je ona dio spisa, u kojoj promemoriji da su točke njihovog dogovora s tog sastanka, a to je da je da kao garanciju plaćanja da zadužnicu sa svojim osobnim jamstvom za dug koji je već ranije bio nastao, te da se fakturirani dio duga obročno krene otplaćivati. Ne može se točno izjasniti koliko je iznosio taj fakturirani dug. I tada da su počeli problemi. DJ da je stalno nešto tražio i izbjegavao njihov dogovor, nije predao zadužnicu, ništa nije uplatio, i ona da je njemu u 10. mjesecu 2020. poslala mail jer je u tom trenutku imao još robu na komisiji, nudila mu je mogućnost da vrati tu robu, međutim on nije vratio robu, gdje mu je ona u tom mailu napisala da ako ne vrati robu da će smatrati da je robu prodao i budući da on ništa od toga nije napravio, tužitelj da je fakturirao tu robu. Kaže da su razgovarali i o tome da on to obročno otplati, njihov prijedlog da je bio da to bude rok na tri godine s čime se pok. BJ kao tadašnji direktor nije složio, jer je smatrao da je nakon svih tih godina još te tri godine zaista previše. I onda da su išli na utuženje jer se nije moglo izaći na kraj. Kaže da nisu imali sklopljen pisani ugovor o komisionoj prodaji već je njihov ugovor bio usmeni što nije neuobičajena praksa kod manjih trgovačkih društava. Nikada da nisu kontaktirali s tuženom, a isključivi kontakt da je bio s CJ sve dok se nije javio njegov brat DJ. VJ da je navodno imala zdravstvenih problema te da su sinovi vodili obiteljski posao. Na bazi otpremnica komisiji da su oni dobivali robu, a na bazi poruka Viberom, WhatsAppom da su odjavljivali što su prodali i onda da je tužitelj izdavao račun za plaćanje i na kraju godine bi mu poslala završno stanje odnosno stanje robe koja se prenosi u slijedeću godinu, a taj dokument da se zove stanje komisionog skladišta, i spominje se u mailu od 3. srpnja 2019. sa stranice 49 spisa. ZZ tužitelja NJ je navela da utuženo potraživanje nije podmireno. Navela je da joj nije poznato koliko su CJ, DJ, VJ i ČJ imali obrta, navodeći da ju to nije interesiralo. Nije joj poznato ni to koliko je u to utuženo razdoblje VJ imala prijavljenih obrta. Na upit je li joj poznato tko je bio ovlaštena osoba u obrtu VJ, navela je da je ona imala informaciju da poslom upravlja TJ. Na upit je li vidjela kakvo ovlaštenje VJ da poslom upravlja CJ navela je da nije, niti ju je to zanimalo, navodeći da to nije praksa, da ima 20 ljudi na terenu i nitko od njih da ne nosi ovlaštenje nego je to njezin interni akt kojim su dobili određena prava. Nije vidjela takvo ovlaštenje VJ TJ, a nije to ni tražila niti ju je to zanimalo. Nije joj poznato gdje je prijavljen s prebivalištem TJ, nju da to nije zanimalo, navodeći da radi s obrtom gdje je dobila podatke koji su potrebni za izdavanje faktura. Kaže da je robu dostavljao GJ, njezin komercijalist sa skladišta Rijeka, a u jednom navratu da su ona i njezin sada pok. suprug BJ dostavili robu, nešto sitno, koja je njima hitno trebala, a kako su išli u Zagreb, usput da su im dostavili robu, upravo u Rubin kada je bio prisutan i njihov otac, i zato da nisu ni sumnjali u poštenje, činilo im se da je to jedna lijepa obiteljska priča. Na upit tko je preuzeo robu koja je navedena u otpremnicama koje prileže spisu navela je da je onaj tko je preuzeo robu, to potpisao. Navela je da vode još jedan spor pred sudom u Rijeci, i tamo da je saslušan TJ i on da je potvrdio da je upravo on potpisao te dokumente. Na upit nije se mogla izjasniti koje se otpremnice odnose na ovdje utuženo potraživanje, a sve iz razloga jer se između stranaka vode 2 spora, ali da je pregledom spisa utvrdila da su potpisane otpremnice na stranicama 40-47 spisa, a računi otpremnice da nemaju potpise jer se rade na bazi odjavljene robe koja je već davno preuzeta i iz tih razloga na računima otpremnicama nema potpisa preuzimatelja robe. Navela je da pregledom dokumentacije koja prileži spisu može reći da nije naišla na dokument koji bi se zvao stanje robe na komisiji, ali navodi da je isti dokument bio prilog onoga što je slala više puta i u konačnici DJ kada su pokušavali to raščistiti, a i prije toga TJ.

14. U svom je iskazu svjedok VJŽ, sin tužene, naveo da zna da su surađivali s tužiteljem Brolo d.o.o. Buje, pri čemu misli na suradnju tužitelja i restorana [obrt]. U to vrijeme u restoranu da su radili njegov brat TJ, on i tužena VJ, koja je njihova majka. Ta suradnja da se odvijala po pitanju vina i nabavke tih vina, a ne može se točno sjetiti kada je započela ta suradnja, ali sigurno prije nekoliko godina, a trajala je sigurno više od 3 godine (iskaz iz svibnja 2025.). Svu komunikaciju s tužiteljem da je obavljao njegov brat TJ. On osobno da nije komunicirao ni sa kime iz te firme već je to obavljao njegov brat. Potvrdio je da su im isporučivali tu robu, ali se ne može izjasniti o količinama. Kako su imali više dobavljača, to da im tužitelj nije jedini dobavljač pa da se ne može izjasniti na upit o proizvođačima vina koje su im oni dostavljali. Potvrdio je da su im dostavljana ne samo vina već i pivo San Servolo, bilo je i žlahtine i Krauthakera, ali nije siguran jesu li im oni to dostavljali. Zna da je došlo do problema kada su vraćena neka vina, a vraćena su, misli, 2019. Ne zna o kojoj količini se radilo, ali zna da je došao njihov kombi i tu da su se pojavila neka pitanja da opet trebaju platiti neka vina. Problem da je nastao jer je tužitelj tražio da se plati neki račun za koji oni nisu primili robu. Ne može se sjetiti o kojem računu se radilo, navodeći da se vjerojatno radilo o nekom od tih zadnjih računa, to kad su vraćena ta vina i tu da je nastao problem. Vezano za otpremnice komisije sa str. 40 – 47 spisa koje su mu predočene naveo je da se ni na jednoj od njih ne nalazi njegov potpis, a ne bi rekao ni da je to potpis njegovog brata na mjestu gdje se navodi robu primio. Kada on komunicira s klijentima da koristi e- mail [adresa elektroničke pošte]. On da nije vodio nikakvu komunikaciju vezanu za narudžbe robe odnosno pića pa da nije poslao mail koji prileži na str. 54-55 spisa. Naveo je da je upoznao NJ te da mu je poznato da je imala neku funkciju u firmi Brolo, ali nije siguran je li u prodaji ili nekoj vlasničkoj strukturi te firme. S njom da se sretao u restoranu, navodeći da je ona sigurno 2-3 puta bila kod njih u restoranu koliko ju je on sreo. Uglavnom da bi ona došla sama ili s još nekim od prodajnih agenata. Kaže da je bio pokušaj da se sve to riješi odnosno dogovore, ali problem je bio u tome što su se pojavili računi s nekakvim nepotpisanim dostavnicama. Kaže da kada je rekao da imaju više dobavljača da je mislio na vina i na pića, a ukupno da su imali sigurno više od 6- 7 dobavljača, možda 10-tak dobavljača hrane i pića. Kada bi naručili robu i kada bi roba dolazila u restoran njegov brat TJ da je kontrolirao tu robu, a on da nije kontrolirao tu robu. Ta roba da inače dolazi s popratnom dokumentacijom, uvijek da se potpisivala primka kada bi stigla roba.

15. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 29.814,91 kuna, odnosno s obzirom na promjenu službene valute u Republici Hrvatskoj, iznosa od 3.957,11 EUR, prema fiksnom tečaju konverzije koji je određen na 7,53450 HRK za jedan EUR, po računima – otpremnicama R-1 br. 599/7/2 od 3. srpnja 2019. u iznosu od 3.126,06 kuna / 414,89 EUR (stranica 6 spisa), br. 1162/7/2 od 11. listopada 2019. u iznosu od 11.896,25 kuna / 1.578,90 EUR (stranica 7 spisa), br. 1014/7/2 od 5. rujna 2019. u iznosu od 8.103,31 kuna / 1.075,49 EUR (stranice 8-9 spisa), te br. 1161/7/2 od 11. listopada 2019. u iznosu od 6.689,29 kuna / 887,82 EUR (stranica 10- 11 spisa), a koji računi, što je nesporno među strankama, nisu podmireni odnosno plaćeni.

Uvidom u gore navedene račune – otpremnice utvrđeno je da su isti izdani na VJ, [obrt], [adresa], dakle na tuženu, kao vlasnicu navedenog obrta, za robu odnosno artikle navedene u računu, i to na ukupan iznos od 29.814,91 kuna, odnosno sada 3.957,11 EUR, koji iznosi dospijevaju kako slijedi: iznos od 414,89 EUR / 3.126,06 kuna 18. srpnja 2019., iznos od 1.075,49 EUR / 8.103,31 kuna 20. rujna 2019., iznos od 887,82 EUR / 6.689,29 kuna 26. listopada 2019., te iznos od 1.578,90 EUR / 11.896,25 kuna 26. listopada 2019.

Nije sporno da se radi o robi tj. artiklima za ugostiteljstvo, tj. alkoholnim pićima (vinima, rakijama) i dr., koja se poslužuju u gostionicama i dr. ugostiteljskim objektima, a koju robu tužitelj tvrdi da je isporučio tuženoj temeljem usmenog ugovora o komisiji, što tužena osporava, navodeći da nisu potpisani nikakvi dokazi o primitku te robe od strane tužene, te da otpremnice nisu potpisane.

Premda je tužena tijekom postupka osporila postojanje bilo kakvog poslovnog odnosa s tužiteljem, iz sadržaja njezina podneska od 24. prosinca 2020. (stranica 16 spisa) proizlazi da smatra da je potrebno utvrditi stvarno stanje duga, na osnovu ispravne i knjigovodstveno vjerodostojne dokumentacije, pri čemu prvenstveno traži vjerodostojne dokaze o primitku robe (primke), iz čega proizlazi da u istome nije ni tvrdila da poslovni odnos stranaka, s osnova ugovora o komisiji, nije postojao.

Kako se, neovisno o gornjim navodima tužene, ipak radi o osporavanju postojanja poslovnog odnosno ugovornog odnosa stranaka ovoga postupka, jer je tužena istaknula i prigovor promašene pasivne legitimacije, te nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, to je u postupku bilo potrebno utvrditi je li takav poslovni tj. ugovorni odnos s osnova ugovora o komisiji postojao između stranaka, je li tuženoj od strane tužitelja isporučena roba, za koju je tužitelj izdao utužene račune, te je li ista ispravno fakturirana tuženoj.

Tužitelj, naime, tvrdi da je s tuženom bio u višegodišnjem poslovnom odnosu s osnova ugovora o komisiji, koji je trajao od 2016., od kada da su stranke bile u poslovnom odnosu, dakle, da je na isti način i ranije, za prethodne sezone tužena od tužitelja naručivala robu, odnosno pića i druge artikle, koju joj je tužitelj isporučivao tuženoj, a da se ta roba fakturirala po odjavama tužene, da je taj poslovni odnos normalno funkcionirao sve do 2019., kada je tužena počela izbjegavati odjavu robe, odnosno plaćanje, te da su predmetni računi ostali neplaćeni.

16. Odredbom članka 785. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; u nastavku: ZOO/2018.), propisano je da se ugovorom o komisiji obvezuje komisionar obaviti uz proviziju jedan ili više poslova u svoje ime i za račun komitenta. Nadalje, odredbom članak 789. stavak 1. ZOO propisano je da kada komisionar kojem je povjereno da proda ili kupi neku robu kotiranu na burzi ili na tržištu može, ako mu je komitent to dopustio, zadržati robu za sebe kao kupac, odnosno isporučiti je kao prodavatelj, po cijeni u vrijeme izvršenja povjerenog posla. Prema stavku 2. cit. članka, u tom slučaju između komisionara i komitenta nastaju odnosi iz ugovora o kupoprodaji.

Nadalje, odredbom članka 376. stavak 1. ZOO propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

Odredbom članka 8. ZOO propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

17. Uvidom u izvadak iz obrtnog registra za obrt [obrt]" vl. VJ, [adresa], sa stranica 12-13 spisa, utvrđeno je da je isti osnovan 28. prosinca 1995., te da je prestao s radom 1. siječnja 2020., te proizlazi da je djelatnost tog obrta bila djelatnosti restorana i ostalih objekta za pripremu i usluživanje hrane – gostionica.

Kako je prije podnošenja tužbe, koja je u ovome predmetu podnesena 2. prosinca 2020., gore navedeni obrt prestao s radom, odjavom, to za postupanje u ovome predmetu nije nadležan Trgovački sud u Rijeci, kako to tvrdi tužena, jer se ne radi o sporu iz članka 34.b Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23.; u nastavku: ZPP), jer je u vrijeme podnošenja tužbe obrt na koji su izdani računi, već bio prestao s radom, pa je za postupanje u ovome predmetu nadležan ovaj sud.

Stoga je neosnovan prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda, istaknut od strane tužene.

Iz postupka proizlazi, i to iz iskaza tadašnjeg zz tužitelja BJ, te sadašnje zz tužitelja NJ, koja je u utuženom razdoblju bila zaposlenica tužitelja, te obavljala poslove direktora prodaje odnosno koordinatora prodaje te poslova s kupcima, kao i komercijalnih uvjeta prodaje robe, kao i iz iskaza svjedoka VJŽ, sina tužene, te iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu, a radi se e-mail porukama i Viber porukama, te računima – otpremnicama i otpremnicama komisiji, da se komunikacija parničnih stranaka odvijala, kao i godinama ranije, na način da je tužiteljeva radnica NJ komunicirala putem maila, telefona i telefonskih poruka sa sinom tužene TJ, te da su sinovi tužene TJ i ŠJ, stvarno vodili poslovanje kod tužene, odnosno poslovanje obrta tužene [obrt], te da se radilo o obiteljskom poslu.

Naime, i svjedok ŠJ je u svom iskazu potvrdio postojanje višegodišnjeg poslovnog odnosa sa tužiteljem, kao dobavljačem robe za tuženu, te iz njegova iskaza proizlazi da su u to vrijeme u [obrt] radili njegov brat TJ, on i njihova majka, tužena VJ, te je naveo da se ta suradnja odvijala po pitanju vina i nabavke vina, a njegov brat TJ da je obavljao svu komunikaciju s tužiteljem, kao dobavljačem robe, te dakle vršio i narudžbu robe i kontrolirao robu. Svjedok VJŽ je potvrdio i da im je tužitelj isporučivao tu robu, s time da je naveo da se o količinama ne može izjasniti, jer je dostavljenu robu kontrolirao njegov brat TJ.

Iz iskaza saslušanih tadašnjeg zz tužitelja BJ, zz tužitelja NJ, te svjedoka VJŽ, e-mail i Viber poruka, te računa-otpremnica, proizlazi da je tužitelj komisijski dostavljao robu tuženoj, te da je tužena po prodaji te robe krajnjem potrošaču vršila odjavu te robe tužitelju, a potom da je tužitelj tu odjavljenu robu fakturirao tuženoj.

Uvidom u e-mail poslan sa službene e-mail adrese tužene [adresa elektroničke pošte] od 30. travnja 2018. sa stranica 34-36 spisa, TJ, Restaurant Menagera Restaurant Pansiona Rubin, kao potpisnika, utvrđeno da je da je s navedene službene adrese tužene upućena tužitelju narudžba za tu godinu, za alkoholna pića (za vina, pivo, rakiju i dr.).

Nadalje, iz tužiteljeve otpremnice komisiji broj 19/7/2 od 1. siječnja 2019. (stranice 37-39 spisa), koja je kako to proizlazi iz iskaza zz tužitelja NJ usklađena s TJ, proizlazi da je početno stanje zaliha tužiteljeve robe kod tužene na dan 1. siječnja 2019. u iznosu od 70.108,31 kuna.

Iz tužiteljevih otpremnica komisiji potpisanih po tuženoj broj 4/7/2 od 31. svibnja 2019., broj 5/7/2 od 14. lipnja 2019., broj 7/7/2 od 15. lipnja 2019., broj 15/7/2 od 1. srpnja 2019., broj 22/7/2 od 24. srpnja 2019., broj 29/7/2 od 31. srpnja 2019., broj 34/7/2 od 8. kolovoza 2019., te broj 53/7/2 od 11. rujna 2019. (stranice 41-47 spisa) proizlazi da je tužitelj isporučio, a tužena da je primila robu po specifikaciji i na datume navedene u tim otpremnicama.

Dakle, radi se o otpremnicama komisiji, i iste su potpisane jer se radilo o artiklima koji su, naknadno naručeni, te ujedno predstavljaju dokaze o isporuci robe tuženoj. Za istaknuti je da plaćanje navedene robe nije predmetom ovoga postupka, ali iz iskaza zz tužitelja NJ proizlazi da neovisno o stanju robe na komisiji kod tužene na dan 1. siječnja 2019., što je uskladila sa TJ, da je tužena naručivala i dodatnu robu, koja je dakle, dostavljana po pojedinačnim narudžbama tužene, za što su izdane navedene otpremnice komisiji.

U odnosu na utuženi račun broj 599/7/2 od 3. srpnja 2019. na iznos od 3.126,06 kuna (stranica 6 spisa), proizlazi da je isti ispostavljen tuženoj od strane tužitelja temeljem telefonske Viber poruke upućene NJ od strane TJ **.**.2019. (stranica 48 spisa) u kojoj stoji račun za odjavu sa specifikacijom robe odnosno artikala. U odnosu na račun broj 1014/7/2 od 5. rujna 2019. na iznos od 8.103,31 kuna (stranica 8-9 spisa), proizlazi da je navedeni račun tužitelj ispostavio tuženoj temeljem telefonske Viber poruke upućene NJ od Danijela Stipanića 8. kolovoza i 26. kolovoza 2019. (stranice 48 i 50-51 spisa) u kojoj stoji odjava sa specifikacijom robe, te da je upravo po tuženikovoj odjavnoj specifikaciji sačinjen navedeni račun. U odnosu na račun broj 1161/7/2 od 11. listopada 2019. na iznos od 6.689,29 kuna (stranica 10-11 spisa) i račun broj 1162/7/2 od 11. listopada 2019. na iznos od 11.896,25 kuna (stranica 7 spisa), proizlazi da je tužitelj ispostavio iste temeljem telefonske Viber poruke upućene NJ od TJ **.**.2019. (stranice 51-52 spisa) u kojoj stoji odjava s specifikacijom robe, te da je upravo po tuženikovoj odjavnoj specifikaciji u kojoj moli izdavanje dva računa da su sačinjena i ova dva računa. Nadalje, proizlazi da je za ova dva računa TJ NJ uputio 10. listopada 2019. i e-mail poruku (stranica 53 spisa) kojom ponovno moli odjavu sa specifikacijom odjavljenih artikala i molbom za izdavanjem dva računa po specifikaciji.

Nadalje, iz postupka proizlazi da je 24. rujna 2020. s e- mail adrese [adresa elektroničke pošte], kojom se kako to ističe svjedok VJŽ, isti služio u poslovanju obrta [obrt], uputio tužitelju e-mail u kojem navodi specifikaciju vina koji se nalaze kod tužene, s molbom da se ista zadrže na komisiji do sljedeće godine, a da se za ostala vina ispostavi račun tuženoj.

Pregledom svih stavki izdanih računa - otpremnica tužitelja i odjava robe od strane tužene, kao i cijena artikala iz računa-otpremnica i otpremnica komisiji od 1. siječnja 2019., utvrđeno je da su računi za odjavljenu robu tj. artikle, izdani u skladu s odjavljenom robom, u pogledu stavki robe i cijene.

Kako se navedena roba za koju su izdani računi - otpremnice nalazila na skladištu kod tužene prema stanju skladišta na dan 1. siječnja 2019., dakle, u vrijeme odjave robe bila je već na skladištu kod tužene, jer je ranije isporučena tuženoj, takvi računi-otpremnice po ranije dostavljenoj robi se ne potpisuju od strane tužene, jer se prilikom izdavanja iste ne vrši dostava robe.

Da je ta roba za koju su izdani računi stvarno dostavljena tuženoj, proizlazi iz činjenice da je ista odjavljena, dakle i prodana krajnjem kupcu, te da se od strane tužene traži izdavanje računa.

Kraj činjenice da tužena odjavljuje robu, traži izdavanje računa za istu, nelogične su tvrdnje tužene da ta roba nije dostavljena tuženoj, odnosno da bi ista bila vraćena tužitelju, kako to navodi svjedok VJŽ, što ovaj sud ne prihvaća kao istinit navod. U konačnici, teret dokaza da bi ta roba bila vraćena tužitelju je na tuženoj, a ista u smislu odredbe članka 7. u svezi sa člankom 8. ZPP nije dokazala ove navode.

Uzevši u obzir sve navedeno, tužena nije s uspjehom uspjela osporiti vjerodostojnost dostavljene dokumentacije, pa tako ni pisane korespondencije stranaka, koja nije dostavljena u izvorniku, jer i iz iskaza svjedoka VJŽ, koji je potvrdio da je tužitelj dobavljač robe za tuženu, proizlazi da je njegov brat TJ, koji je uz njega i tuženu radio u gostionici [obrt] u utuženom periodu, obavljao sve kontakte s tužiteljem, pa tako i narudžbe robe i provjeravao zaprimljenu robu, odnosno kontrolirao istu, što je sve u skladu s iskazom zz tužitelja i dostavljenom materijalnom dokumentacijom.

Stoga je u smislu odredbe članka 7. u svezi s odredbom članka 8. ZPP, tužitelj dokazao postojanje poslovnog odnosa s tuženom, te se u slučaju utuženih računa radi o robi koju je tužena naručila i zaprimila, te odjavila tj. prodala.

Podredno se, pored svega navedenoga, ističe i to da za tri utužena računa koji su izdani na iznose niže od 10.000,00 kuna, da se sukladno odredbi članka 221.b stavak 4. ZPP, u svezi sa stavkom 1. ZPP smatra da navedene tražbine postoje, te da je tužena koristila pravo na odbitak pretporeza, jer u roku od 15 dana po pozivu suda od 21. studenoga 2022. nije dostavila isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristila pravo na odbitak pretporeza. Dakle, u smislu ove odredbe, već postoji zakonska presumpcija postojanja tih tražbina, koje tužena nije uspjela u ovome postupku oboriti.

S obzirom na sve izneseno, neosnovani su navodi tužene da nije zaprimila robu navedenu u računima - otpremnicama, tj. da joj ista nije dostavljena, jer upravo suprotno proizlazi iz provedenoga postupka pa je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknula tužena, kao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

18. Budući da tužena nije podmirila utuženi iznos od ukupno 29.814,91 kuna, to je potraživanje tužitelja u navedenom iznosu od 29.814,91 kuna, odnosno 3.957,11 EUR prema fiksnom tečaju konverzije koji je određen na 7,53450 HRK za jedan EUR, osnovano.

Kako tužena svoju obvezu plaćanja gore navedene novčane tražbine u iznosu od 29.814,91 kuna, odnosno 3.957,11 EUR nije ispunila po dospijeću, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; u nastavku: ZOO/2023.) osnovan je i tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznose, i to na iznos od 414,89 EUR / 3.126,06 kuna od 19. srpnja 2019., na iznos od 1.075,49 EUR / 8.103,31 kuna od 21. rujna 2019., na iznos od 887,82 EUR / 6.689,29 kuna od 27. listopada 2019., te na iznos od 1.578,90 EUR / 11.896,25 kuna od 27. listopada 2019., kao sljedećih dana od dana dospjelosti potraživanja tužitelja, pa do isplate. Stopa zakonskih zateznih kamata na navedene iznose glavnica određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO.

Neosnovan je prigovor zastare potraživanja tužitelja istaknut od strane tužene, jer je prvo utuženo potraživanje dospjelo 18. srpnja 2019., a tužba je podnesena 2. prosinca 2020., dakle prije proteka zastarnog roka od tri godine iz odredbi članka 228. stavak 1. i 2. ZOO.

19. Odluka o troškovima ovršnog postupka, koja odluka je sastavni dio platnog naloga iz rješenja o ovrsi, osnovana je u pogledu nastalih troškova postupka, kako slijedi: za iznos javnobilježničke nagrade od 648,15 kuna, trošak dostave od 30,00 kuna, ukupno 678,15 kuna, te PDV 25% na navedeni iznos koji je obračunat u iznosu od 169,54 kuna, što ukupno iznosi 847,69 kuna, jer je ovaj trošak obračunat sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku («Narodne novine» br. (8/11., 112/12., 114/12. i 131/20.) i Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi («Narodne novine» br. 38/94., 82/94., 52/95., 115/12., 120/15. i 64/19.), kao i za iznos troška sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku – odvjetniku u prijedlogu zatraženom iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 11./2. u svezi sa Tbr. 7/1.), uvećanu za PDV 25% u iznosu od 250,00 kuna, ukupno 1.250,00 kuna koji trošak je obračunat sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; u nastavku: Tarifa/2015.), koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu i izdavanja platnog naloga, što sveukupno iznosi 2.097,69 kuna, odnosno 278,41 EUR nastalih troškova. Stoga je u navedenom iznosu odluka o troškovima ovršnog postupka (nastalim troškovima) osnovana. Tužitelju je priznata i zakonska zatezna kamata na dosuđeni nastali trošak ovršnog postupka i to od donošenja rješenja o ovrsi javnog bilježnika pa do isplate, pozivom na odredbu članka 30. st. 2. OZ, dok je visina stope zakonske zatezne kamate, dosuđena temeljem članka 29. st. 2. ZOO/22. U preostalom iznosu, u pogledu nastalih troškova postupka od 19,86 kuna, odnosno 2,64 EUR, odluka o nastalim troškovima postupka je neosnovana, jer je previsoko postavljen i neosnovan.

20. Slijedom navedenoga, primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP odlučeno je na način kako to stoji u točkama I i II izreke ove presude.

U postupku sud nije posebno cijenio sadržaj ostale dokumentacije u koju je izvršio uvid tijekom postupka jer se radi o dokumentaciji koja nije od utjecaja na odluku o osnovanosti tuženog zahtjeva. U pogledu predmeta koji se pred Trgovačkim sudom u Rijeci vodi pod posl. br. P-255/2022, ističe se da su predmet navedenog postupka drugi računi, odnosno potraživanje tužitelja, i dokumentacija koja prileži navedenom spisu nije od utjecaja na donošenje odluke u ovome predmetu.

21. Odluka o naknadi parničnog troška iz točke III izreke presude, temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s odredbom članka 155. ZPP te je tužitelju, koji je u cijelosti uspio u ovome sporu, priznat trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» 138/2023.; u nastavku: Tarifa/2023.), prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi, i to za radnje kako slijedi: za sastav obrazloženih podnesaka od 19. kolovoza 2021., od 5. travnja 2023., od 19. rujna 2024. i od 26. svibnja 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR za podnesak (Tbr. 8/1. 100 bodova, vrijednost boda 2,00 EUR), što za 4 podneska ukupno iznosi 800,00 EUR, te za zastupanje na ročištima od 21. studenoga 2022., od 19. travnja 2023., od 21. studenoga 2024., od 8. svibnja 2025. te od 25. rujna 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR za ročište (Tbr. 9/1.), što za 5 ročišta ukupno iznosi 1.000,00 EUR, ukupno 1.800,00 EUR, a uvećano za PDV 25% koji je obračunat u iznosu od 450,00 EUR, daje iznos od 2.250,00 EUR. Pored navedenoga iznosa, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 86,02 EUR. Sveukupno je tužitelju na ime troškova postupka priznato 2.336,02 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sastava preostalih podnesaka navedenih u troškovniku jer se radi o trošku koji nije bio potreban radi vođenja ove parnice. Tužitelju je priznata zatezna kamata na dosuđeni trošak postupka i to od donošenja ove presude pa do isplate, pozivom na odredbu članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.), dok je visina stope zakonske zatezne kamate, određena primjenom odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

U Crikvenici 27. listopada 2025.

S u d a c:

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene