1              Poslovni broj: II Kž-393/2023-5

Poslovni broj: II Kž-393/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. J., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj K-16/2023-14 od 6. rujna 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog G. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog G. J., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi sa člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog G. J. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i dosadašnje trajanje istražnog zatvora od 23. siječnja 2023.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi G. J. po branitelju, odvjetniku D. A. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja" i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i vrati Županijskom sudu u Osijeku na ponovno odlučivanje, a podredno da preinači pobijano rješenje način da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08., sve u smislu žalbenih navoda".

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po razmatranju pobijanog rješenja i žalbenih navoda ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika temeljem zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne, te za sada jedine prikladne mjere kojom se može prevenirati opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

5.1. Nije u pravu žalitelj kada ističe da nije ispunjen opći uvjet za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora u pogledu postojanja osnovane sumnje. Suprotno navedenom, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud u prilog postojanja osnovane sumnje dao jasne, valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud. Naime, prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora dostatno je postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti. U konkretnom slučaju takav stupanj vjerojatnosti proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, što je prvostupanjski sud obrazložio jasnim razlozima (odlomak 8. pobijanog rješenja), a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.

5.2. Nastavno na navedeno žalitelj polemizira o do sada izvedenim dokazima, ističući kako optuženik nije postupao s namjerom da usmrti oštećenika pa da je eventualno počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju, gubeći iz vida da drugostupanjski sud kada u vijeću odlučuje po žalbi na rješenje o istražnom zatvoru nije ovlašten upuštati se u ocjenu dokazne snage izvedenih dokaza, uslijed čega su žalbeni navodi kojima se analiziraju i ocjenjuju utvrđenja koja proizlaze iz materijalnih i personalnih dokaza promašeni. Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja niti žalbeni navod kako je optuženik priznao objektivni učin kaznenog djela, ali ne i subjektivni jer je dragovoljno odustao od počinjenja kaznenog djela budući da se takva okolnost, ukoliko ju raspravni sud utvrdi nakon provedenog dokaznog postupka, može eventualno uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

6. Daljnjim žalbenim navodima optuženik osporava opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da je prvostupanjski sud s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kao jedine mjere kojom se u konkretnom slučaju može postići svrha istražnog zatvora.

6.1. Ovo stoga što uz način i okolnosti počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret, a koje ukazuju na upornost i pojačani stupanj kriminalne volje, valja istaći i da se optuženik tempore criminis nalazio u srednje teškom pijanom stanju te je bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, a k tome mu je dijagnosticiran teži poremećaj osobnosti dioscijalnog tipa (antisocijalnog tipa) i sindrom ovisnosti o raznim psihoaktivnim supstancama i alkoholu. Kada se navedenom pridoda da je optuženik i ranije dolazio u sukob sa zakonom jer je višestruko osuđivan za različita kaznena djela, pa tako i ona s obilježjem nasilja (u dva navrata zbog kaznenog djela prijetnje, kaznenog djela nasilja u obitelji i kaznenog djela napada na službenu osobu), i po ocjeni drugostupanjskog suda, kod optuženika egzistiraju one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih djela, koja se, može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom jer žalbom predložene mjere opreza u konkretnom slučaju ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela koja nedvojbeno postoji.

7. Slijedom navedenog, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog G. J., pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravo okrivljenika na slobodu.

8. Jednako tako, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske napominje kako je prvostupanjski sud s pravom zaključio da pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

9. Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. rujna 2023.