REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-77/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasna Orešić, odvjetnica iz Zagreba protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku PJ, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i tužiteljice podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Broj Pn- 1920/2020-33 od 15. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu Broj Pn-1920/2020-33 od 15. svibnja 2023.
II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I/ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužiteljici SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 11.059,79 EUR / 83.330,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2019. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.223,45 EUR / 24.287,08 kuna, kao i zahtjev za plaćanje rente za tuđu pomoć za razdoblje od 01. ožujka 2019. pa ubuduće u iznosu od po 47,78 EUR/ 360,00 kuna mjesečno sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.385,96 EUR/ 17.977,02 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik u stavcima I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Žalbu podnosi i tužiteljica protiv stavka II. izreke i protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz stavka III. izreke, također zbog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te tuženiku naloži da tužiteljici naknadi trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava navode istaknute u žalbi tuženika te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Tuženik je u obrazloženju svoje žalbe naveo da bitnu postupovnu povredu zakona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a vidi u tome što sud prvog stupnja nije obrazložio kolike novčane iznose dosuđuje tužiteljici u pogledu visine pojedinih vidova neimovinske štete, što međutim drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim, budući je tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu postavljen u pogledu neimovinske štete kao naknada štete zbog povrede prava osobnosti, a prvostupanjski sud je dio tako postavljenog tužbenog zahtjeva i usvojio, te se visina dosuđenih iznosa po pojedinim vidovima neimovinske štete može provjeriti s obzirom na u postupku dan nalaz i mišljenje sudskih medicinskih vještaka, što je i sam tuženik u nastavku žalbe elaborirao primjenjujući okvirna mjerila za izračun adekvatne novčane naknade za tako utvrđene pojedine vidove neimovinske štete. Drugostupanjski sud je nadalje ispitao pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a , pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, te nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od tih bitnih povreda postupka . Niti žalba tužiteljice u okviru tog zakonskog žalbenog razloga bitne postupovne povrede zakona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a nije utvrđena osnovanom, jer nema suprotnosti između nalaza i mišljenja medicinskog vještaka u pogledu broja slomljenih kralježaka, što tvrdi tužiteljica, s obzirom da je sud prihvatio i utemeljio odluku na konačnom nalazu i mišljenju istog medicinskog vještaka, tako da suprotnosti između obrazloženja odluke i dokaza u spisu nema.
6. Utvrđeno činjenično stanje tuženik žalbom nije osporavao, a tužiteljica je u svojoj žalbi kao pogrešno utvrđene činjenice navela da je u medicinskoj dokumentaciji i pismenom nalazu medicinskog vještaka prvobitno navedeno da je u prometnoj nesreći, prilikom pada u autobusu u kojem je bila putnica, a do kojeg je došlo zbog toga što je vozač autobusa naglo zakočio prije nego je tužiteljica sjela na svoje sjedište, tužiteljica zadobila prijelom četiri kralješka, a ne dva kako je naknadno u iskazu naveo sudski medicinski vještak. Prvostupanjski sud je o tim spornim činjenicama saslušao sudskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića koji je ostao kod svog mišljenja da je do prijeloma još dva kralješka kod tužiteljice došlo naknadno zbog razvoja osteoporoze, odnosno osteopenije, te da isti prijelomi nisu u uzročno posljedičnoj vezi s povređivanjem tužiteljice u konkretnom štetnom događaju. Budući je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti navedeni nalaz i mišljenje, nije prihvaćen dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje novog medicinskog vještačenja na te okolnosti, a tužiteljica je isti prijedlog temeljila na mišljenju privatno angažirane sudske vještakinje, čije se mišljenje razlikovalo od saslušanog sudskog vještaka samo u tome što je ista smatrala da postoji uzročna veza između prometne nezgode i naknadno nastalog loma još dva kralješka. S obzirom da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Žarka Rašića prihvaćen kao objektivan i stručan u cijelosti, sud drugog stupnja smatra da nije osnovana žalba tužiteljice u pogledu pravilnosti tih utvrđenih bitnih činjenica, jer tužiteljica kao ni tijekom postupka nije svojim žalbenim navodima dovoljno dovela u sumnju ta činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i mišljenje u postupku angažiranog sudskog vještaka, koji je svoje mišljenje dao uzimajući u obzir i podatke iz zdravstvenog kartona tužiteljice u kojem su od ranije evidentirane tegobe s križoboljom, a kada se uzme u obzir i visoka životna dob tužiteljice, vrlo je vjerojatno postojanje osteoporoze i osteopenije kod iste, bez obzira što joj ranije nije bila postavljena takova dijagnoza, niti je poduzimano liječenje tužiteljice u tom pravcu.
7. Činjenice u pogledu osnovanosti zahtjeva tužene za naknadu neimovinske štete nastale tužiteljici nisu bile sporne, te je tuženik u mirnom postupku nesporno i isplatio s te osnove iznos od 21.500,00 kuna, te s osnove imovinske štete na ime potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od 1.200,00 kuna. Tužiteljica nije bila zadovoljna visinom isplaćenih iznosa, te je tužbenim zahtjevom potraživala i daljnje iznose novčane naknade štete, te i određene troškove liječenja, kao i rentu zbog trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka dosudio tužiteljici kao osnovan i daljnji iznos naknade neimovinske štete od 78.500,00 kn, te iznos imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege od 6.030,00 kuna, dok je njen preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete za troškove liječenja i zahtjev za određivanje rente zbog potrebe za tuđu pomoć i njegu, odbijen kao neosnovan. Neosnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utvrdio prihvaćajući osnovanim nalaz i mišljenje sudskog medicinskog vještaka, koji je bio mišljenja da se računi priloženi po tužiteljici ne odnose na troškove liječenja već na sporedne troškove koje je tužiteljica imala u ustanovama gdje se liječila, tako da taj trošak nije bio u uzročno - posljedičnoj vezi s štetnim događajem, a također je sudski vještak bio mišljenja i da od posljedica povređivanja u konkretnoj prometnoj nesreći, za tužiteljicu nije nastala trajna potreba primanja tuđe pomoći i njege ubuduće, tako da je i njen zahtjev za određivanje rente, prvostupanjski sud svojom odlukom pravilno odbio.
7.1. Sud prvog stupnja je na temelju naprijed utvrđenih činjenica pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se i poziva u obrazloženju pobijane presude odlučio i prilikom donošenja dosuđujućeg, kao i odbijajućeg dijela presude, tako da se obje žalbe stranaka izjavljene u okviru ovog zakonskog žalbenog razloga ukazuju neosnovanima.
7.2. Žalba tuženika se odnosi na primjenu okvirnih mjerila Vrhovnog suda RH kod izračuna visine neimovinske štete, te odluku o početku tijeka zateznih kamata na dosuđene iznose naknade za tuđu pomoć i njegu, pri čemu tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je izračunao i dosudio ukupni iznos neimovinske štete u iznosima koji premašuju orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade štete i da je pogrešno na dosuđeni iznos materijalne štete određen tijek zateznih kamata od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete u mirnom postupku, a ne od dana donošenja presude, pošto se tu konkretno radi o nerepariranoj materijalnoj šteti. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženika utvrdio istu neosnovanom jer je izračun tuženika o visini pojedinih vidova neimovinske štete temeljen na čistom matematičkom izračunu orijentacijskih kriterija, što nije pravilan pristup utvrđivanju visine neimovinske štete, odnosno povrede prava osobnosti u odnosu na psihofizičko zdravlje tužiteljice. Naime, pravilno je prvostupanjski sud kod određivanja visine naknade štete uzeo u obzir i sve konkretne okolnosti slučaja, naročito visoku životnu dob tužiteljice, zbog koje je i došlo do kompleksnosti posljedica zbog pretrpljenih povreda, a što opravdava određivanje naknade štete u većim iznosima od onih navedenih u orijentacijskim kriterijima, s tim što po mišljenju drugostupanjskog suda, dosuđena naknade štete ne izlazi iz okvira visine naknade štete koji su ustanovljeni dosadašnjom sudskom praksom, pa je stoga žalba tuženika u tom dijelu i odbijena kao neosnovana. Primjenu početka tijeka zateznih kamata prvostupanjski sud je također pravilno dosudio od dana podnošenja zahtjeva tužiteljice tuženiku za naknadu štete, te je tu svoju odluku prvostupanjski sud i valjano obrazložio uz pozivanje na sudsku praksu koja je u pojedinim odlukama sudova već zauzela pravno stajalište o tom pitanju. Zbog toga je žalba tuženika odbijena i u tom dijelu kao neosnovana, uz napomenu da odluka Vrhovnog suda RH na koju se poziva tuženik u žalbi se ne može primijeniti na ovaj parnični postupak, jer je u tom predmetu tuženik nije bilo osiguravajuće društvo, jer za osiguravajuća društva kao tuženika, pa i konkretnog tuženika se kod određivanja dospjelosti tražbine oštećenika primjenjuje članak 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN broj 151/05, 36/09, 75/09 i 96/13 dalje ZOOP) koji dan dospjelosti tražbine određuje ili danom podnošenja pismenog zahtjeva tuženiku ili danom podnošenja tužbe sudu.
7.3. Žalba tužiteljice se, kako to proizlazi iz obrazloženja iste, odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja odbijajućeg dijela presude koja po mišljenju tužiteljice proizlazi iz pogrešnog činjeničnog utvrđenja suda o lomu samo dva kralješka, umjesto četiri, odnosno još dva kralješka koji su naknadno slomljeni. Drugostupanjski sud nalazi da je i žalba tužiteljice u okviru ovog zakonskog žalbenog razloga neosnovana, a iz razloga što je prvostupanjski sud, kako je to već naprijed obrazloženo, pravilno utvrdio sve bitne činjenice, uključujući i nepostojanje uzročne veze između prometne nesreće i puknuća još dva kralješka kod tužiteljice sa svim daljnjim zdravstvenim posljedicama koje proizlaze iz toga, na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo donoseći odbijajući dio pobijane presude.
8. Nadalje, žalba tužiteljice nije osnovana ni u dijelu u kojem pobija odluku prvostupanjskog suda o naknadi troškova postupka donesenu s obzirom na to da je tužiteljica uspjela u sporu sa jednim dijelom tužbenog zahtjeva koji je utvrđen osnovanim, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva ona odbijena. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno odluku o naknadi troškova donio primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, s obzirom na uspjeh stranaka u sporu, pri čemu nije od utjecaja na tu odluku okolnost što tuženik nije tražio naknadu svojih parničnih troškova. Neosnovano se u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio omjer uspjeha u sporu s obzirom na osnovu tužbenog zahtjeva, pošto je tužiteljica uspjela u sporu u dijelu svog zahtjeva koji se odnosi na visinu neimovinske štete, dok nije uspjela u potpunosti i s osnovom i s visinom tužbenog zahtjeva za troškove liječenja i rentu zbog potrebe primanja tuđe pomoći i njege, pa sud drugog stupnja smatra da je izračun omjera uspjeha stranaka u sporu izvršen i obrazložen po prvostupanjskom sudu pravilan, te je stoga i žalba tužiteljice i u tom dijelu neosnovana.
9. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a, odbijeni su kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka, jer stranke sa svojim žalbama u istom postupku nisu uspjele.
10. Zbog svega iznesenog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, sud drugog stupnja je odlučio kao u izreci ove presude.
U Požegi, 23. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
