REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-305/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ON, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnicima iz OD Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-775/2023-6 od 6. svibnja 2024. i dopunske presude istog suda poslovni broj P-775/2023-14 od 11. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, te se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-775/2023-6 od 6. svibnja 2024.
p o t v r đ u j e u točkama I, II, III i V izreke,
p r e i n a č a v a u odluci o parničnom trošku u točki IV izreke tako da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,84 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od 6. svibnja do isplate, dok se s parničnim troškom iznad dosuđenog pa do iznosa od 3.875,84 eura sa zateznim kamatama, tužitelj odbija kao neosnovanim.
II. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje dopunska presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-775/2023-14 od 11. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu: 218-50- 4346666 od 31.08.2007. godine ovjeren po javnom bilježniku Jasenki Crnčec dana 03.09.2007. godine, poslovni broj OV-16548/07 u dijelu odredbe koji glasi: „…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora… „
II Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 7. Ugovora o kreditu: 218-50- 4346666 od 31.08.2007. godine ovjeren po javnom bilježniku Jasenki Crnčec dana 03.09.2007. godine, poslovni broj OV-16548/07 u dijelu odredbe koji glasi: „…Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita…“
III Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju TN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 23.351,89 kn (3.099,33 EUR-a), zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućim:
u iznosu od 4,89 HRK, protuvrijednost 0,66 € dana 28. siječnja 2008. do isplate, u iznosu od 15,08 HRK, protuvrijednost 2,00 € dana 27.veljače 2008. do isplate, u iznosu od 44,08 HRK, protuvrijednost 5,85 € dana 28. ožujka 2008. do isplate, u iznosu od 11,08 HRK, protuvrijednost 1,47 € dana 30. travnja 2008. do isplate, u iznosu od 2,38 HRK, protuvrijednost 0,32 € dana 30. svibnja 2008. do isplate, u iznosu od 15,38 HRK, protuvrijednost 2,04 € dana 28. lipnja 2008. do isplate, u iznosu od 1,49 HRK, protuvrijednost 0,19 € dana 29. kolovoza 2008. do isplate, u iznosu od 9,38 HRK, protuvrijednost 1,25 € dana 27. rujna 2008. do isplate, u iznosu od 19,08 HRK, protuvrijednost 2,54 € dana 24. studenog 2008. do isplate, u iznosu od 223,94 HRK, protuvrijednost 29,72 € dana 31. prosinca 2008. do isplate, u iznosu od 109,38 HRK, protuvrijednost 14,52 € dana 30. siječnja 2009. do isplate, u iznosu od 139,38 HRK, protuvrijednost 18,50 € dana 27. veljače 2009. do isplate, u iznosu od 118,78 HRK, protuvrijednost 15,76 € dana 31. ožujka 2009. do isplate, u iznosu od 121,78 HRK, protuvrijednost 16,16 € dana 29. travnja 2009. do isplate, u iznosu od 92,78 HRK, protuvrijednost 12,31 € dana 27. svibnja 2009. do isplate, u iznosu od 82,78 HRK, protuvrijednost 10,98 € dana 29. lipnja 2009. do isplate, u iznosu od 82,78 HRK, protuvrijednost 10,98 € dana 3. kolovoza 2009. do isplate, u iznosu od 89,86 HRK, protuvrijednost 11,92 € dana 28. kolovoza 2009. do isplate, u iznosu od 92,78 HRK, protuvrijednost 12,31 € dana 30. rujna 2009. do isplate, u iznosu od 84,78 HRK, protuvrijednost 11,25 € dana 30. listopada 2009. do isplate, u iznosu od 100,78 HRK, protuvrijednost 13,37 € dana 30. studenog 2009. do isplate, u iznosu od 113,78 HRK, protuvrijednost 15,10 € dana 29. prosinca 2009. do isplate, u iznosu od 134,78 HRK, protuvrijednost 17,89 € dana 30. siječnja 2010. do isplate, u iznosu od 131,78 HRK, protuvrijednost 17,49 € dana 26. veljače 2010. do isplate, u iznosu od 161,78 HRK, protuvrijednost 21,47 € dana 6. travnja 2010. do isplate, u iznosu od 145,74 HRK, protuvrijednost 19,34 € dana 3. svibnja 2010. do isplate, u iznosu od 161,76 HRK, protuvrijednost 21,47 € dana 19. lipnja 2010. do isplate, u iznosu od 246,21 HRK, protuvrijednost 32,67 € dana 17. srpnja 2010. do isplate, u iznosu od 231,48 HRK, protuvrijednost 30,72 € dana 13. kolovoza 2010. do isplate, u iznosu od 288,99 HRK, protuvrijednost 38,35 € dana 18. rujna 2010. do isplate, u iznosu od 260,85 HRK, protuvrijednost 34,62 € dana 19. listopada 2010. do isplate, u iznosu od 235,51 HRK, protuvrijednost 31,25 € dana 18. studenog 2010. do isplate, u iznosu od 295,99 HRK, protuvrijednost 39,28 € dana 21. prosinca 2010. do isplate, u iznosu od 341,45 HRK, protuvrijednost 45,32 € dana 4. siječnja 2011. do isplate, u iznosu od 315,09 HRK, protuvrijednost 41,82 € dana 4. veljače 2011. do isplate, u iznosu od 336,15 HRK, protuvrijednost 44,61 € dana 8. ožujka 2011. do isplate, u iznosu od 327,45 HRK, protuvrijednost 43,46 € dana 16. travnja 2011. do isplate, u iznosu od 294,19 HRK, protuvrijednost 39,04 € dana 14. svibnja 2011. do isplate, u iznosu od 437,96 HRK, protuvrijednost 58,12 € dana 18. lipnja 2011. do isplate, u iznosu od 428,69 HRK, protuvrijednost 56,89 € dana 19. srpnja 2011. do isplate, u iznosu od 514,65 HRK, protuvrijednost 68,30 € dana 16. kolovoza 2011. do isplate, u iznosu od 470,46 HRK, protuvrijednost 62,43 € dana 19. rujna 2011. do isplate, u iznosu od 416,38 HRK, protuvrijednost 55,25 € dana 19. listopada 2011. do isplate, u iznosu od 411,76 HRK, protuvrijednost 54,65 € dana 18. studenog 2011. do isplate, u iznosu od 405,05 HRK, protuvrijednost 53,76 € dana 22. prosinca 2011. do isplate, u iznosu od 430,41 HRK, protuvrijednost 57,13 € dana 19. siječnja 2012. do isplate, u iznosu od 427,49 HRK, protuvrijednost 56,74 € dana 8. veljače 2012. do isplate, u iznosu od 451,95 HRK, protuvrijednost 59,99 € dana 12. ožujka 2012. do isplate, u iznosu od 439,24 HRK, protuvrijednost 58,30 € dana 18. travnja 2012. do isplate, u iznosu od 466,73 HRK, protuvrijednost 61,95 € dana 28. svibnja 2012. do isplate, u iznosu od 454,38 HRK, protuvrijednost 60,31 € dana 26. lipnja 2012. do isplate, u iznosu od 443,12 HRK, protuvrijednost 58,82 € dana 25. srpnja 2012. do isplate, u iznosu od 425,56 HRK, protuvrijednost 56,48 € dana 27. kolovoza 2012. do isplate, u iznosu od 437,62 HRK, protuvrijednost 58,09 € dana 25. rujna 2012. do isplate, u iznosu od 420,48 HRK, protuvrijednost 55,81 € dana 2. listopada 2012. do isplate, u iznosu od 439,45 HRK, protuvrijednost 58,33 € dana 31. listopada 2012. do isplate, u iznosu od 448,31 HRK, protuvrijednost 59,50 € dana 30. studenog 2012. do isplate, u iznosu od 441,31 HRK, protuvrijednost 58,58 € dana 28. prosinca 2012. do isplate, u iznosu od 400,31 HRK, protuvrijednost 53,13 € dana 29. siječnja 2013. do isplate, u iznosu od 436,31 HRK, protuvrijednost 57,91 € dana 5. ožujka 2013. do isplate, u iznosu od 439,07 HRK, protuvrijednost 58,28 € dana 30. ožujka 2013. do isplate, u iznosu od 429,31 HRK, protuvrijednost 56,98 € dana 29. travnja 2013. do isplate, u iznosu od 391,31 HRK, protuvrijednost 51,94 € dana 29. svibnja 2013. do isplate, u iznosu od 390,31 HRK, protuvrijednost 51,81 € dana 2. srpnja 2013. do isplate, u iznosu od 397,42 HRK, protuvrijednost 52,75 € dana 29. srpnja 2013. do isplate, u iznosu od 413,66 HRK, protuvrijednost 54,91 € dana 3. rujna 2013. do isplate, u iznosu od 433,94 HRK, protuvrijednost 57,60 € dana 30. rujna 2013. do isplate, u iznosu od 422,31 HRK, protuvrijednost 56,05 € dana 4. studenog 2013. do isplate, u iznosu od 430,45 HRK, protuvrijednost 57,13 € dana 30. studenog 2013. do isplate, u iznosu od 438,31 HRK, protuvrijednost 58,18 € dana 30. siječnja 2014. do isplate, u iznosu od 1.181,62 HRK, protuvrijednost 156,83 € dana 28. veljače 2014. do isplate,
u iznosu od 441,09 HRK, protuvrijednost 58,55 € dana 1. travnja 2014. do isplate, u iznosu od 1.253,05 HRK, protuvrijednost 166,32 € dana 29. travnja 2014. do isplate,
u iznosu od 238,68 HRK, protuvrijednost 31,68 € dana 31. srpnja 2014. do isplate, u iznosu od 457,31 HRK, protuvrijednost 60,70 € dana 28. kolovoza 2014. do isplate, u iznosu od 460,81 HRK, protuvrijednost 61,15 € dana 30. rujna 2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, nadoknaditi tužitelju TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.875,84 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.
V Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, kao neosnovan.
2. Dopunskom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-775/2023-14 od 11. studenog 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja iznad dosuđenog.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom, prvostupanjsku presudu u cijelosti pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se ista preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te da se tužitelj obveže na naknadu parničnog troška tuženiku uvećanog za troškove žalbe, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
2.1. Sadržajno u žalbi tuženik navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost, jer je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude dokaze i navode tuženog zanemario u potpunosti, a za takovo postupanje nije dao razloge, da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi sa člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito iz razloga što u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno dani razlozi su nejasni i proturječni. Ističe da je prvostupanjski sud unatoč protivljenju tuženika dozvolio djelomično povlačenje tužbe, te nije primijenio članak 193. ZPP-a, na način da je nakon što se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, odbio zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope , pa u tom pravci tuženik sukladno članku 339. ZPP-a predlaže donijeti dopunsku presudu. Nastavno ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točka 3. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud pogrešno odlučio da je mjesno nadležan u ovom sporu i to presudom umjesto rješenjem. Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer nije utvrđivao jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu tužitelju kao prosječnom potrošaču bile razumljive, jasne i lako uočljive, jesu li uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, niti je utvrđivao jesu li ugovorne strane pojedinačno pregovarale o valuti kredita, da nije naveo materijalno pravo koje primjenjuje, te da je neosnovano odbio prigovor zastare. Tuženi osporava i odluku o troškovima parničnog postupka, jer da su suprotno članku 155. ZPP-a, tužitelju priznati troškovi koji nisu bili potrebni za vođenje spora i to trošak za čak 7. obrazloženih podnesaka, zatim troškovi od 50,00 eura za ostale podneske, trošak vještačenja u punom iznosu, te da je pogrešno utvrđen uspjeh stranaka u sporu.
3. Žalbu protiv dopunske presude tuženik je izjavio zbog toga što sud nije primijenio članak 154. stavak 2. ZPP-a pri odluci o troškovima postupka, obzirom na tuženikov uspjeh u sporu.
4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode tuženika iznesene u žalbi protiv presude, a glede navoda žalbe na dopunsku presudu se poziva Presudu Suda EU poslovni broj 62019 CA 0224 od 22. srpnja 2019. " da članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač , ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti , s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba.
5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
6. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu i dopunsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.
7. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi sa člankom 338. stavkom 4. ZPP-a , jer obrazloženje presude sadrži sve bitne činjenice koje propisuje odredba navedenog članka 338. stavka 4. ZPP-a, te isto tako prvostupanjski sud nije počinio propuste u postupku da bi tuženiku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
8. U razlozima presude prvostupanjski sud je za svoj pravni stav dao jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, niti su razlozi međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima, tako da nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.
9. Nije sporno jer tako proizlazi iz isprava u spisu, da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj 218-50-4346666 od 31. kolovoza 2007., kojim ugovorom je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 16.199,63 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseca u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, da je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,75% godišnje promjenjiva u skladu sa odluko o kamatnim stopama Kreditora, da je namjena kredita kupnja rabljenih automobila već registriranih u [adresa], da je za slučaj spora ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu Kreditora, da kredit nije konvertiran i da je otplaćen u cijelosti.
10. Glede žalbenih navoda tuženika kojima se ukazuje, kako je prilikom utvrđenja ništetnim odredbi konkretnog Ugovora o kreditu prvostupanjski sud automatski prihvatio pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača i da nije pravilno tumačio odredbe Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud je stava da se na konkretni spor, glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07- dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kojim je u članku 96. ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 99. ZZP-a, je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, te je u članku 100. ZZP-a, propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, dok je u članku 101. ZZP-a propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača, a u članku 102. ZZP/07, da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.
10.1. Suprotno navodima žalbe osnovano je sud odbio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, cijeneći da bi za tužitelja koji je iz [adresa] bilo tegobno radi ostvarenja svojih prava putovati u Zagreb, naročito što je i prijeporni ugovor sklopljen u Čakovcu, a odredba o prorogacijskoj klauzuli je prema svojoj stipulaciji očito unaprijed formulirana od strane tuženika.
11. Osnovano se prvostupanjski sud pozvao na učinke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je između ostalog utvrđeno da je i tuženi od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu, na način da nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. tako što je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženi promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
11.1. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je i tuženi povrijedio kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
11.2. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.
12. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13. Međutim, suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je izvršio i uvid u priloženu dokumentaciju u spisu, saslušao je tužitelja i javnog bilježnika, te proveo dokaz financijskim vještačenjem
13.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je navedeni kredit podigao za kupnju rabljenog vozila za osobne potrebe, da mu je ponuđen kao najpovoljniji kredit sa valutom u CHF, da mu bankar nije objasnio rizike takvog ugovora, da se radilo o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora i da nije imao mogućnosti pregovarati o pojedinim odredbama, a iz iskaza javnog bilježnika proizlazi da se prilikom solemnizacije ugovora
U smislu Zakona o javnom bilježništvu stranci pročita ugovor i objasni svrha ugovora te potpis stranke.
13.2. Iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka proizlazi da preplata tužitelja temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznosi 3.099,33 eura, a preplata zbog promjenjive kamatne stope prema Odluci banke iznosi 569,32 eura.
14. U skladu sa nalazom financijskog vještaka tužitelj je precizirao kondemnatorni zahtjev za isplatu na način da traži samo iznos koji je preplatio temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, dok je zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi povukao, kojem povlačenju se tuženik usprotivio te zatražio naknadu troškova postupka.
15. U takvoj situaciji prvostupanjski sud je pobijanom presudom pravilno usvojio deklaratorni zahtjev radi utvrđenja ništetnima ugovorne odredba čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu: 218-50-4346666 od 31.08.2007., te kondemnatorni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli u CHF, temeljem članka 1111. i 1115. ZOO-a, dok je dopunskom presudom temeljem članka 339. ZPP-a u vezi sa člankom 193. stavak 2. ZPP-a odbio kao neosnovan prethodno povučeni zahtjev tužitelja za isplatu temeljem ništetne odredbe o kamatnoj stopi.
16. Neosnovano tuženik tvrdi da mu je trebalo dosuditi troškove postupka koji se odnose na povučeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja, obzirom da tuženiku povodom tog zahtjeva nisu nastali nikakvi posebni troškovi, niti mu po načelu djelotvornosti u smislu članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 ti troškovi pripadaju.
17. Međutim osnovano u žalbi tuženik ukazuje da je prvostupanjski sud tužitelju priznao troškove koji u smislu članka 155. ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje predmetnog spora, da je prvostupanjski sud tužitelju neosnovano priznao trošak za čak sedam obrazloženih podnesaka što je protivno Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, da je priznao trošak za dva ostala podneska po 50,00 eura svaki.
18. Razmatrajući odluku o troškovima postupak u smislu žalbenih navoda , ovaj sud smatra da tužitelju prema VPS i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23 dalje OT) osnovano pripada trošak za sastav tužbe po Tbr.7.1. OT od 100 bodova , za sastav obrazloženih podneska od 27. 5. 2022., 29. 7. 2022. i 22. 12 2022. po Tbr. 8.1. OT svaki po 100 bodova, za pristup ročištima 27.9. 22., 23.3.23., 9.1.24. i 21.3.24. po Tbr.9.1.po 100 bodova za svako , za pristup ročištu 4.5.23. i 6.5.24. po Tbr.9.3. OT po 50 bodova za svako , što ukupno iznosi 900 bodova, odnosno primjenom Tbr.54. i 46. OT iznosi 2.250,00 eura , te trošak vještačenja od 165,90 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu od 84,94 eura , što sveukupno iznosi 2.500,84 eura. Trošak podnesaka u kojima se ponavljaju već izneseni navodi i trošak podnesaka kojima tužitelj obavještava sud o izvršenoj uplati sudske pristojbe , predujma za vještačenje i sl. nije opravdani trošak koji bi se određivao na teret protivne stranke, pa je stoga u dijelu odluke o parničnom trošku žalbu tužitelja valjalo djelomično prihvatiti.
19. Radi svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.
U Požegi, 27. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
