1                            Poslovni broj: II Kž-402/2023-5

Poslovni broj: II Kž-402/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. B., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-55/2023. (Kzd-10/2022.) od 18. rujna 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog E. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-55/2023. (Kzd-10/2022.) od 18. rujna 2023., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KOz-DO-10/2022. od 29. srpnja 2022., potvrđene rješenjem prvostupanjskog suda broj Kovm-10/2022. od 10. listopada 2022., protiv optuženog E. B., zbog kaznenog djela protiv spolne slobode - teškog kaznenog djela protiv spolne slobode opisanog u članku 154. stavku 2. u svezi članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11., a kažnjivog po članku 154. stavku 2. KZ/11., kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - iskorištavanjem djece za pornografiju, opisanog u članku 163. stavku 2. i 6. KZ/11., a kažnjivog po članku 163. stavku 2. KZ/11. i kaznenog djela protiv imovine - razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11.; kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanjem u pokušaju opisanog u članku 153. stavku 1. i 2. u svezi članka 34. KZ/11., a kažnjivog po članku 153. stavku 2. i članku 34. KZ/11., kaznenog djela protiv imovine - teškom krađom opisanog u članku 229. stavku 1. točka 2. KZ/11., a kažnjivog po članku 229. stavku 1. KZ/11. i kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanjem u pokušaju opisanog u članku 153. stavku 1. i 2. u svezi članka 34. KZ/11., a kažnjivog po članku 153. stavku 2. i članku 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog E. B. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženom Emiru Brkiću je uračunato vrijeme lišenja slobode od 2. ožujka 2022. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi E. B. po branitelju, odvjetniku I. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ''ukine pobijano rješenje i istražni zatvor te da se pusti optuženika da se brani sa slobode, podredno da se mjera istražnog zatvora zamijeni predloženim mjerama opreza".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog E. B., iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga su, neosnovani žalbeni navodi optuženog E. B. kako je pobijanim rješenjem povrijeđena odredba članka 124. stavka 3. ZKP/08. u smislu nedostataka u obrazloženju razloga za produljenje istražnog zatvora, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

6. Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima, opasnost da će optuženi E. B. eventualnim puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz podataka u spisu predmeta, odnosno činjenice da je optuženik državljanin B. i H., dakle države koja nije članica Europske unije, dok teritorijem R. H. nije trajnije vezan, odnosno vezan je samo privremenim boravkom. Osim toga, iz podataka u spisu proizlazi da se optuženik prilikom počinjenja inkriminiranih kaznenih djela koristio lažnim identitetima, kao i da je uhićen u ovom kaznenom postupku tek nakon međunarodne pravne pomoći. Sve su to okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti optuženog E. B., tako da je i prema ocjeni drugostupanjskog suda protiv optuženika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega koja je takvog intenziteta da se ne može uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera, pa niti mjerama opreza kako to u žalbi sugerira žalitelj.

7. Nadalje, i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja optuženika u tome. Prvostupanjski sud se pri tome pravilno poziva na činjenicu da se optuženiku u ovom postupku stavlja na teret počinjenje šest kaznenih djela na štetu triju žrtava, od kojih je jedna dijete u dobi od šesnaest godina (jedno teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. KZ/11., jedno kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavku 2. KZ/11., jedno kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., dva kaznena djela silovanja u pokušaju iz članka 153. stavku 2. i članka 34. KZ/11. i jedno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavku 1. KZ/11.), i da je, prema opisu iz optužnice, iskazao iznimnu ustrajnost i bezobzirnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

7.1. Uz izložene okolnosti, sud prvog stupnja je pravilno uzeo u obzir raniju osuđivanost optuženika, zbog imovinskih kaznenih djela. Navedeno predstavlja jedan od odlučujućih argumenata u prilog potrebe primjene istražnog zatvora s obzirom da se optuženik u ovom predmetu pojavljuje kao osnovano sumnjiv da je počinio teža kaznena djela od onih za koje je ranije osuđivan što upućuje da njegovo kršenje zakona napreduje prema sve težim oblicima. Pri takvom stanju stvari činjenica da ovaj optuženik nije ranije osuđivan i zbog kaznenih djela protiv spolnih sloboda nije od utjacaja na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

8. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima optuženika, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od mjera opreza predloženih u žalbi.

8.1. U odnosu na ponovljeni žalbeni navod o postojanju ugovora o izručenju između R. H. i B. i H., žalitelju je već odgovoreno u rješenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj II Kž-71/2023-5 od 22. veljače 2023. pa se isti upućuje na citiranu odluku radi izbjegavanja suvišnog ponovaljanja, budući se radi o identičnom prigovoru optuženika.

9. U odnosu na opetovane žalbene navode optuženika da je "životno u potpunosti vezan za R. H., budući ima odobren boravak i radnu dozvolu u R. H.… da je prije uhićenja bio u radnom odnosu i da je tu živio sa suprugom …" navedeno nije od nikakvog utjecaja na opstojnost mjere istražnog zatvora, jer te okolnosti ne umanjuju opasnost od bijega ni od ponavljanja djela.

10. Žalitelju se također ističe, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

11. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. rujna 2023.