Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Ovr-478/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice DF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenice Republike Hrvatske (OIB:52634238587), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, radi naknade troškova izravne naplate, povodom žalbe ovršenice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Sisku broj Ovr-47/2022-2 od 25. lipnja 2025., dana 27. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I/ Žalba ovršenice se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava pa se rješenje Općinskog suda u Sisku broj Ovr-47/2022-2 od 25. lipnja 2025.:
- potvrđuje u odnosu na ovrhovoditeljici dosuđeni trošak postupka u iznosu od 33,18 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 25. lipnja 2025. do isplate,
- preinačuje u dijelu dosuđene zatezne kamate na iznos od 132,72 Eur tekuće od 26. studenog 2021. do 25. lipnja 2025. te se u tom dijelu zahtjev ovrhovoditeljice odbija kao neosnovan.
II/ Odbija se ovršenica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem naloženo je ovršenici da ovrhovoditeljici naknadi troškove postupke izravne naplate u iznosu od 132,72 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 26. studenog 2021. kao dana podnošenja zahtjeva sudu do isplate.
1.1. Obrazlažući zauzeto stajalište, prvostupanjski sud polazi od zahtjeva ovrhovoditeljice od 26. studenog 2021. kojim je zatražila naknadu troškove izravne naplate tražbine na osnovu pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Metkoviću broj P-101/10 od 24. prosinca 2013. kojim je naloženo ovršenici isplatiti joj iznos od 17.769,36 kn (2.358,40 Eur prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kn za 1,00 Eur) pa joj je pozivom na odredbu čl. 14. stav. 4. Ovršnog zakona (dalje: OZ – "Narodne novine" broj 12/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22), ocijenivši podneseni zahtjev pravovremenim u smislu odredbe čl.14.stav.6. OZ – dosudio nagradu za pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti po Tbr. 32/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi na dan podnošenja zahtjeva za naknadu troškova (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) u iznosu od 33,18 Eur, nagradu za upućivanje zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji po Tbr.11/5 Tarife u iznosu od 66,36 Eur te nagradu za sastav zahtjeva za naknadu troškova postupka po Tbr.11/8 Tarife u iznosu od 33,18 Eur, sve uz zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja zahtjeva do isplate.
2. Pravovremenom žalbom ovršenica pobija opisano rješenje u odnosu na ovrhovoditeljici dosuđenu nagradu za pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti – dakle za iznos od 33,18 Eur i u odnosu na dosuđenu zateznu kamatu od dana podnošenja predmetnog zahtjeva do dana odlučivanja o troškovima - zbog bitne povrede odredaba postupka te pogrešne primjene materijalnog, s prijedlogom ovom sudu da prvostupanjsko rješenje preinači u smislu žalbenih navoda i dosudi ovršenici trošak žalbenog postupka.
2.1. Žaliteljica pri tom ističe da iz potvrde pravomoćnosti/ovršnosti za ovršnu ispravu proizlazi da je izdana 31. prosinca 2018., dok je punomoć odvjetniku za podnošenje predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu izdana 24. studenog 2021. pa da stoga nije dokazano da je pribavljanje klauzule za ovrhovoditeljicu izvršio odvjetnik niti da je ovrhovoditeljici trošak pribave te klauzule nastao, a da je ovršenici naloženo plaćanje zatezne kamate na troškove postupka od dana podnošenja zahtjeva za naknadu troškova (26. studenog 2021.) što da je protivno odredbi članka 30. OZ jer bi u pravilnoj primjeni materijalnog prava ovrhovoditeljici pripadala zatezna kamata tek od dana kad je odlučeno o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova, jer prije toga nije niti u zakašnjenju.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba ovršenice osnovana je tek u dijelu ovrhovoditeljici dosuđene zatezne kamate.
5. No ponajprije valja navesti da iako ovršenica u žalbi ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se prvostupanjsko rješenje pobijalo iz tog žalbenog razloga. Stoga se ovaj sud, u primjeni odredbe čl.365.stav.2. u vezi sa čl.381. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama" broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), a koji svoju primjenu u postupcima ovrhe nalazi osnovom odredbe čl. 21.stav. 1. OZ koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje povrede pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.
6. Nadalje valja navesti da je prvostupanjski sud osnovano dosudio ovrhovoditeljici nagradu za pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave pozivom na Tbr.32/2 Tarife pri čemu nije odlučno tko je takvu potvrdu pribavio, već da je takav trošak doista i nastao, a što potvrđuje odnosna potvrda na ovršnoj ispravi (istovjetno pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 74/2023 od 14. veljače 2023.). Slijedom navedenog valjalo je žalbu ovršenice u tom dijelu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu ovrhovoditeljici dosuđenog troška pribave takve potvrde u iznosu od 33,18 Eur, pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
7. U odnosu na dosudu ovrhovoditeljici zatezne kamate na dosuđene troškove od dana podnošenja odnosnog zahtjeva, valja ponajprije navesti da odredba čl. 30. stav. 3. OZ- a propisuje da će sud na prijedlog ovrhovoditelja odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate. No obzirom da iz sadržaja prvostupanjskog spisa ne proizlazi da su ti troškovi plaćeni, valja, sukladno odredbi čl. 21. stav. 1. OZ-a primijeniti odredbu čl. 155. stav. 3. ZPP-a (novelirane ZID ZPP 87/22 koja se međutim primjenjuje i na postupke koji su pokrenuti prije njegovog stupanja na snagu osnovom odredbe čl. 107. stav. 2. ZPP) i ovrhovoditeljici dosuditi zateznu kamatu od dana donošenja pobijanog rješenja to više što ovršenica ne može pasti u zakašnjenje s obvezom plaćanja troškova prije no što je takva njezina obveza uopće utvrđena.
7.1. Obzirom na prednje navedeno valjalo je djelomičnim uvažavanjem žalbe ovršenice u smislu odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijano rješenje i odbiti zahtjev ovrhovoditeljice za dosudu joj zatezne kamate od 29. studenog 2021. do 25. lipnja 2025.
8. Konačno, unatoč činjenici što je žalba ovršenice djelomično osnovana nije joj dosuđen trošak sastava iste obzirom se uspjeh žalbe u kvalitativnom smislu odnosi isključivo na sporedni zahtjev (otpočetka tijeka zatezne kamate) koji u žalbi nije nominalno iskazan niti se vrijednost pobijanog dijela prvostupanjskog rješenja može utvrditi iz sadržaja spisa jer prema odredbi čl. 35. stav. 2. ZPP-a sporedni zahtjev nije kvalifikatorni element utvrđivanja vrijednosti predmeta spora.
9. U nepobijanom dijelu kojim je ovrhovoditeljici dosuđen iznos od 99,54 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 25. lipnja 20205. prvostupanjsko rješenje nije bilo predmetom žalbenog ispitivanja (odredba čl. 365. stav. 1. ZPP).
U Varaždinu 27. listopada 2025.
Sutkinja
Dijana Hofer
