Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kžm-8/2025-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema maloljetnom DA, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj; 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj; Km-20/2024-15 od 13. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba maloljetnika DA, kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj; Km-20/2024-15 od 13. ožujka 2025., na osnovi članka 7. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine, broj: 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 - dalje: ZSM/11), u vezi članka 11. ZSM/11, maloljetnom DA izrečena je odgojna mjera pojačane brige i nadzora koja ne može trajati kraće od 6 (šest) mjeseci, ni dulje od 2 (dvije) godine, o čemu će sud naknadno odlučiti.

1.2. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM/11, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio maloljetnik UA, putem branitelja Borisa Hlatkog, odvjetnika iz Vukovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, te predložilo da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.

5. Žalba maloljetnika nije osnovana.

6. Žalitelj ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, jer izreka pobijanog rješenja nije jasna i ne može se ispitati, obzirom da prvostupanjski sud u izreci odluke nije naveo u odnosu na koji događaj je prema maloljetniku izrekao odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora sukladno članku 7. ZSM/11, a to iz razloga što prema mišljenju žalitelja izreka pobijanog rješenja mora sadržavati činjenice i činjenični opis kaznenog djela u odnosu na koje je sud utvrdio odgovornost i izrekao kaznenopravnu sankciju prema maloljetniku.

7. Odredbom članka 88. stavka 3. ZSM/11, propisano je da vijeće donosi rješenje i kad izriče odgojnu mjeru maloljetniku, u izreci tog rješenja navodi se samo koja se mjera izriče, ali se maloljetnik neće oglašavati krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. U obrazloženju rješenja navest će se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere, neovisno o odricanju od prava na žalbu.

8. Stoga, imajući u vidu gore citiranu odredbu ZSM/11, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio povredu odredaba kaznenog postupka na koju svojom žalbom ukazuje maloljetnik.

9. Ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Nije u pravu žalitelj kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Zakon o sudovima za mladež i utvrdio da je maloljetnik počinio kazneno djelo na način kako mu je to stavljeno na teret prijedlogom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Naime, suprotno žalbenim navodima maloljetnika pravilno je prvostupanjski sud zasnovao svoj pravni stav o odgovornosti maloljetnika na iskaz svjedoka ČA, pri tome nalazeći da je isti vjerodostojan i istiniti iz razloga jer ni nakon kontradiktornog ispitivanja navedenog svjedoka prvostupanjski sud nije pronašao razloge ne povjerovati njegovom iskazu, isto tako s pravom prvostupanjski sud nije poklonio vjeru obrani maloljetnika, te iskazima svjedoka CA i HA koje je s pravom ocijenio kao nevjerodostojne i usmjerene isključivo na izbjegavanje i umanjenje kaznene odgovornosti, obzirom da su isti nelogični i u suprotnosti s dokazima provedenim tijekom rasprave i na njima utvrđenim činjenicama.

12. Shodno tome prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se dinamika predmetnog događaja odigrala upravo onako kako je to opisao svjedok ČA, a ne kako ga opisuje maloljetnik.

13. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na iste.

14. Žalitelj u žalbi ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, no istu ne argumentira niti obrazlaže, pa je pobijano rješenje ispitano u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 i drugostupanjski sud nije utvrdio da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu maloljetnika, a na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

15. Žalitelj u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o kazni, te je pobijano rješenje, sukladno članku 478. ZKP/08, ispitano i u tom pravcu.

16. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je maloljetniku pravilno cijenio njegovu psiho-fizičku razvijenost i osobine ličnosti, napose činjenicu da je u dobi od sedamnaest godina, da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao šesnaest godina, da odrasta u cjelovitoj obitelji, te da pohađa srednju školu. Uzimajući u obzir mišljenja stručnih osoba, prvostupanjsko vijeće je izreklo odgojnu mjeru iz izreke rješenja smatrajući istu svrhovitom i opravdanom, uvažavajući sve okolnosti, posebice težinu kaznenog djela, kao i maloljetnikove osobne i obiteljske prilike, te nalazeći da bi navedena odgojna mjera mogla utjecati na maloljetnika da promijeni svoje ponašanje.

17. Stoga, uzimajući u obzir gore navedeno, kao i mišljenja stručnih osoba, vijeće ovoga drugostupanjskog suda također smatra da će se sa izrečenom odgojnom mjerom ostvariti svrha odgojnih mjera, te utjecati na daljnji razvoj njegove ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti, radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela, kao i utjecati na ostale da ne čine kaznena djela, kako je to propisano u članku 6. stavku 2. ZSM/11.

18. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu maloljetnika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 27. listopada 2025.

Predsjednik vijeća za mladež

Nikola Bešenski