Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-401/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari 1. tužiteljice SK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Daliboru Gradinščaku, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 27. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I/ Utvrđuje se da je povučena tužba radi isplate iznosa od 216,59 EUR s osnova promjene kamatnih stopa sa zakonskim zateznim kamatama.

II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb da tužiteljima SK i GK naknadi troškove postupka u iznosu od 2.474,82 EUR (dvije tisuće četiristo sedamdeset četiri eura i osamdeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji SK i ZK podnijeli su 12. lipnja 2019. tužbu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba Ugovora o kreditu sklopljenog 19. siječnja 2007. iz čl. 2. toč. 1. i čl. 7. toč. 1. predmetnog Ugovora o kreditu kao i radi isplate preplaćenih iznosa s osnova promjene kamatnih stopa te s osnova valutne klauzule temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

2. Prvostupanjskim rješenjem broj P-987/2019-34 od 30. studenoga 2023. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda (toč. I/ izreke rješenja) te je utvrđeno da je tužba djelomično povučena radi isplate preplate s osnova promjene kamatnih stopa u iznosu od 216,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (toč. II/ izreke rješenja), a istodobno donesenom prvostupanjskom presudom broj P-987/2019- 34 od 30. studenoga 2023. u cijelosti je prihvaćen konačno postavljeni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti dijelova odredba čl. 2. toč. 1. Ugovora o kreditu (toč. I/ izreke presude) te čl. 7. toč. 1. Ugovora o kreditu (toč. III/ izreke presude), te je tuženiku naloženo da 1. tužiteljici na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 913,00 EUR (toč. II/ izreke presude), a na ime preplate zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 3.792,55 EUR (toč. IV/ izreke presude), dok je u točki V/ izreke presude odlučeno o naknadi parničnih troškova.

3. Povodom izjavljene žalbe tuženika Županijski sud u Splitu djelomično je svojom odlukom broj Gž-717/2024-3 od 28. svibnja 2024. (ispravljena rješenjem broj Gž-717/2024-5 od 22. travnja 2025.) potvrdio prvostupanjsku presudu u točkama I/, II/ III/ i IV/ izreke kao i prvostupanjsko rješenje u točki I/ izreke, dok je ukinuo rješenje u točki II/ kojom je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe kao i odluku o parničnom trošku iz točke V/ izreke prvostupanjske presude te je u tom dijelu predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje.

4. U nastavku postupka na ročištu za glavnu raspravu 17. lipnja 2025. tužitelji su povukli tužbu u dijelu u kojem je preostao tužbeni zahtjev nakon djelomičnog ukidanja prvostupanjske odluke od strane drugostupanjskog suda, dakle za iznos od 216,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, a s kojim se povlačenjem tuženik na istom ročištu suglasio. Stoga je temeljem odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) odlučeno kao u točki I/ izreke ovog rješnja.

5. Budući da je drugostupanjskom odlukom ukinuta odluka prvostupanjskog suda o naknadi troškova postupka, ovim rješenjem valjalo je ponovo odlučiti o naknadi troškova cjelokupnog postupka.

6.1. Odredbom čl. 154. st. 5. ZPP propisano je da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je imala protivna stranka ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. U ovom postupku tužitelji su u cijelosti uspjeli s tužbenim zahtjevima radi utvrđenja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi (čl. 2. toč. 1. i čl. 7. toč. 1. Ugovora), a u pogledu dijela tužbenog zahtjeva radi isplate preplaćenih iznosa koji je tužbom zatražen u ukupnom iznosu od 4.922,13 EUR / 37.085,81 kn, 1. tužiteljica nije uspjela samo s iznosom od 216,59 EUR koji čini 4,4% od prvobitno utuženog iznosa što je razmjerno neznatni dio cjelokupnog tužbenog zahtjeva.

6.2. U pogledu tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova postupka istaknutog na ročištu 17. lipnja 2025. nakon što su tužitelji povukli tužbu, valja reći da je odredbom čl. 158. st. 1. ZPP propisano da je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, ali iznimno od toga sukladno stavku 2. istog članka troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik ako je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Iako tužba nije povučena nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu, valja reći da je do djelomičnog povlačenja tužbe došlo iz razloga što je tijekom postupka provedenim vještačenjem utvrđena visina tužbenog zahtjeva s osnova preplate zbog promjene kamatnih stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika, pa se dakle radilo o usklađenju tužbenog zahtjeva s vještačkim nalazom izrađenim tijekom postupka kojim je dobiven nešto manji iznos s osnova pretplate , nego što je to u tužbi navedeno, a koji, kako je rečeno, u odnosu na ukupno postavljeni tužbeni zahtjev čini razmjerno neznatni dio. Kod toga valja ukazati i na pravno shvaćanje Suda EU izraženo u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 (odluka od 16. srpnja 2020.) prema kojem se čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. Isto tako, umanjenje sudskih troškova uslijed povlačenja tužbe za tužitelja bi predstavljalo prekomjeran teret odnosno može predstavljati nerazmjerno ograničenje konvencijskog prava na pristup sudu zajamčenog odredbom članka 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a tužitelj iz opravdanog razloga nije mogao predvidjeti svoj neuspjeh u parnici. Naime, tužitelji su visinu tužbenog zahtjeva u tužbi postavili sukladno izračunu priloženom uz tužbu, dakle nisu ga postavili posve proizvoljno, a do razlika u izračunu preplate po sudskom vještaku došlo je očigledno zbog drugačije metodologije izračuna, dok tužitelji sasvim očigledno nisu mogli predvidjeti točan izračun koji će u postupku dati vještak te su svoj tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja u cijelosti i uskladili s nalazom vještaka. Slijedom svega navedenog sud ocjenjuje da tužiteljima pripada pravo na naknadu sudskih parničnih troškova u cijelosti odnosno da je osnovan njihov zahtjev za naknadu troškova, dok je s druge strane neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova. Napominje se da je jednako stajalište zauzeto i u sudskoj praksi (npr. u odlukama Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-437/2024-3 od 12. prosinca 2024. i Županijskog suda u Osijeku broj Gž-725/2023-2 od 7. lipnja 2023.).

7. Tužiteljima je, sukladno troškovniku predanom na ročištu 17. lipnja 2025., priznat trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 199,08 EUR sukladno vrijednosti predmeta spora te tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23; dalje: Tarifa), sastava podneska od 14. lipnja 2022. kojim su se očitovali na odgovor na tužbu, podneska od 15. rujna 2022. kojim su se očitovali nakon dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka, podneska od 29. studenoga 2022. kojim su predložili dopunu nalaza i mišljenja vještaka i podneska od 28. travnja 2023. kojim su obrazložili konačno postavljeni tužbeni zahtjev, svakog u zatraženom iznosu od 199,08 EUR sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife, te zastupanja na ročištima 4. srpnja 2022., 6. prosinca 2022. i 24. listopada 2023., svakog u zatraženom iznosu od po 199,08 EUR sukladno tbr. 9. toč. 1. Tarife. Priznat je i zatraženi trošak ročišta od 17. lipnja 2025., ali ne u zatraženom iznosu od 200,00 EUR, već u iznosu od 100,00 EUR sukladno tbr. 9. toč. 2. Tarife budući da je na tom ročištu tužba povučena prije raspravljanja o glavnoj stvari. Napominje se da su svi navedeni troškovi priznati sukladno vrijednosti boda u iznosu od 2,00 EUR propisanoj u tbr. 54. Tarife, a to temeljem tbr. 52. stavak 3. Tarife, i to u granicama postavljenog zahtjeva (zatraženih iznosa pojedinih troškova). Na sve ovdje navedene priznate odvjetničke troškove u ukupnom iznosu od 1.692,64 EUR priznat je i zatraženi PDV temeljem tbr. 46. Tarife i to u ukupnom iznosu od 423,16 EUR. Priznat je i zatraženi trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 265,45 EUR (plaćen u iznosu od 2.000,00 kn). Tužiteljima je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 93,57 EUR (plaćena u iznosu od 721,00 kn) sukladno VPS te Uredbi o tarifi sudskih pristojbi . Na taj način tužiteljima su priznati ukupni parnični troškovi u iznosu od 2.474,82 EUR koje im je dužan naknaditi tuženik i to sa zatraženom zakonskom kamatom koja sukladno čl. 151. st. 3. ZPP teče od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

U Varaždinu 27. listopada 2025.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti

1/ Tužitelji po punomoćniku Daliboru Gradinščaku, odvjetniku iz Varaždina 2/ Tuženik po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba