Poslovni broj: Us I-2518/2024-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja: UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Darku Varnica, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, F. Tuđmana 632., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3. Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) UŠT, radi invalidske mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 26. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 27. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Klasa: UP/II 141-02/24-03/03463713135, Urbroj: 341-99-06/2-24- 5491od 18. rujna 2024.
II.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, Klasa: UP/I 141-02/24-03/03463713165, Urbroj: 341-19-06/2-24- 7664 od 25. srpnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.
III.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke naknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-02/24-03/03463713135, Urbroj: 341-99-06/2-24-5491od 18. rujna 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, Klasa: UP/I 141-02/24- 03/03463713165, Urbroj: 341-19-06/2-24-7664 od 25. srpnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je tužitelju, rođenom **.**.1970., pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.
2.Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužitelj pobija navedeno drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, iz svih zakonom predviđenih razloga. Posebno se ukazuje na nedostatnost obrazloženja rješenja u smislu odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku te na povrede odredbe članka 30. istog Zakona. Nadalje se u bitnome navodi da je tuženik medicinsku dokumentaciju tužitelja trebao dostaviti vijeću vještaka koje je na temelju tako dostavljene dokumentacije i neposrednog pregleda tužitelja trebalo obaviti vještačenje a po kojem vještačenju da bi se nedvojbeno utvrdilo kako tužitelj ispunjava uvjete propisane člankom 142. ZOHBDR. Pravilnim i potpunim sagledavanjem činjeničnog stanja, prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo da bi utvrdili da zdravstveno stanje tužitelja u potpunosti ispunjava sve uvjete za priznanje prava iz mirovinskog osiguranja. Upravna tijela u predmetnom postupku da nisu postupala u skladu sa Zakonom o mirovinskom osiguranju, te da nisu zakonito utvrdila sva prava i obveze iz mirovinsko pravnog odnosa, a posebno da nisu utvrdila sve činjenice koje su bitne za donošenje pravilne odluke, odnosno one činjenice koje idu u prilog tužitelju. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana te se u bitnome poziva na razloge obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja, smatra da je isto osnovano te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
4.U sporu je održavanjem rasprave 26. rujna 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).
5.Tužitelj je po svom opunomoćeniku na raspravi ostao pri navodima iz tužbe te je ustrajao u izvođenju predloženih dokaza.
6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na raspravi ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.
7.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog e komunikacijom uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelja za saslušanjem istog kao stranke spora te medicinskim vještačenjem jer je sud ocijenio izvođenje tih dokaza suvišnim i nepotrebnim, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
8.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.
9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan iz razloga koji će se navesti u obrazloženju ove presude.
10.Naime, iz podataka spisa je razvidno te među stankama nije sporno da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 18. travnja 2024. za priznavanje prava na invalidsku mirovinu primjenom članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/2017,98/2019, 84/2021 i 156/2023 – dalje: ZHBDR-a).
11.Člankom 142. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Stavkom 2. istog članka propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine. Stavkom 3. istoga članka propisano je da se pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.
12.Prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja je odbijen uz obrazloženje, u bitnome, da tužitelju nije utvrđena invalidnost po osnovi ranjavanja, zatočeništva a ni po osnovi bolesti ili ozljede radi čega da isti nije osoba navedena u članku 142. ZHBDR-a. Prvostupanjsko tijelo se ne poziva na bilo koji dokaz temeljem kojega bi navedeno bilo utvrđeno.
13.Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu na navedeno prvostupanjsko rješenje uz obrazloženje, u bitnome, da je rješenjem nadležnoga tijela u Bosni i Hercegovini - Službe za zaštitu/skrb stradalnike rata i izbjeglice G. Vakuf-Uskoplje, broj: 20-41-44-I od 22.12.2005. tužitelju priznato i dalje svojstvo RVI IX. grupe sa 30% vojnog invaliditeta stalno na temelju povrede koju je zadobio kao pripadnik HVO-a, počevši od 01.01.2005.; da je uz zahtjev priloženo i rješenje nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini - Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sarajevo, broj: UP-I-03-41-zkz-7073/14 od 03.12.2015., kojim je ukinuto konačno rješenje Službe za zaštitu / skrb stradalnike rata i izbjeglice Gornji Vakuf-Uskoplje, broj. 20-41-44-I od 22.12.2005. da je tužitelju prestalo svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu zaključno s 03.12.2015. godine te da stoga isti nije osoba navedena u članku 142. ZOHBDR-a radi čega da nema osnove ni za provođenje medicinskog vještačenja i donošenje ocjene o radnoj sposobnosti.
14.S obzirom na podatke spisa upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu ovaj sud ne može ispitati zakonitost osporavanog rješenja.
15.Naime, ovaj sud je rješenjem od 10. prosinca 2024. pozvao tuženika da dostavi odgovor na tužbu u roku od 30 dana s izvornim spisom upravnog tijela koji se odnosi na predmet spora. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu te je u prilogu istog dostavio spis upravnog tijela e komunikacijom.
16.Tuženik u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja pravilno navodi da je jedan od uvjeta koji mora biti ispunjen za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. ZOHBDR-a da je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva (članak 142. stavak 1. ZOHBDR-a) ili pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ii ozljede (članak 142. stavak 2. ZOHBDR-a).
17.Međutim, uvidom u dostavljeni spis upravnog tijela ovaj sud je utvrdio da istom ne prileži rješenje nadležnoga tijela u Bosni i Hercegovini - Službe za zaštitu/skrb stradalnike rata i izbjeglice G. Vakuf-Uskoplje, broj: 20-41-44-I od 22.12.2005. kao ni rješenje nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini - Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sarajevo, broj: UP-I-03-41-zkz-7073/14 od 03.12.2015., kojim je, kako navodi tuženik, ukinuto konačno rješenje Službe za zaštitu / skrb stradalnike rata i izbjeglice Gornji Vakuf-Uskoplje, broj. 20-41-44-I od 22.12.2005. te tužitelju prestalo svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu zaključno s 03.12.2015. godine.
18.Kako je osporavano drugostupanjsko rješenje, a ocjena zakonitosti kojeg je predmet ovog upravnog spora, utemeljeno upravo na gore navedenim rješenjima nadležnih tijela u Bosni i Hercegovini, a na temelju kojih su u upravnom postupku utvrđene odlučne činjenice da tužitelj nije osoba iz citirane odredbe članka 142. ZHBDR-a, to ovaj sud, s obzirom da gore citirana rješenja nadležnih tijela u Bosni i Hercegovini ne prileže spisu upravnog tijela, nije u mogućnosti ispitati zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja kao ni prvostupanjskog rješenja odnosno ne može se utvrditi je li tužitelj osoba iz citirane odredbe članka 142. ZOHBDR-a a u svezi s tim i ima li osnove za provođenje medicinskog vještačenja kojeg predlaže tužitelj.
19.U navedenom, dakle, kako tuženik nije po traženju ovog suda dostavio spis kojem prileži cjelokupna dokumentacija, a na koju se poziva i u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja, to ovaj sud, a kako je to već prethodno navedeno, nije u mogućnosti ispitati zakonitost osporavanih rješenja.
20.Obzirom na navedeno proizlazi da su osporavana rješenja donesena na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu odlučnih činjenica, a radi čega se ista ne mogu ocijeniti zakonitim. Stoga je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, a postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva u skladu s odredbom članka 47. stavka 1. ZUS-a, valjalo poništiti osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je odlučeno pod točkom I. i II. izreke ove presude.
21.U ponovnom postupku prvostupanjskom tijelo će nakon što pribavi svu relevantnu dokumentaciju (bilo pozivanjem tužitelja da istu dostavi ili pak da istu zatraži službenim putem) utvrdi pravo stanje stvari i sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite i pravilne odluke te ocijeniti jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz citirane odredbe članka 142. ZHBDR-a odnosno da li je tužitelj osoba iz navedenog članka te ovisno o utvrđenom ponovno odluči o zahtjevu tužitelja uz primjenu mjerodavnih odredbi ZHBDR-a i ZOMO-a te donijeti novu odluku uz valjano i potpuno obrazloženje sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21), pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.
22.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora.
23.Kako je tužitelj uspio u ovom upravnom sporu istome je temeljem odredbi članka 144. i 147. te Tbr. 27., tbr. 46., 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa) valjalo priznati kao opravdan trošak sastava tužbe te zastupanja na ročištu za raspravu održanom 26. rujna 2025. u iznosu od po 1.000,00 eur za svaku radnju odnosno ukupno 2.000,00 eur a što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 500,00 eur sveukupno iznosi 2.500,00 eur. Navedenim je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.
U Splitu, 27. listopada 2025.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I. i II. izreke ove presude žalba nije dopuštena.
Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju putem opunomoćenika,
-tuženiku,
-u spis.
