REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-1615/2022-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boženku Lozi, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Lozo & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku u Zagrebu, radi otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 25. rujna 2025., u nazočnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnika tužiteljice Lovre Lozo, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ivana Estera, odvjetnika, temeljem generalne punomoći Su-236/2022, 27. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7.lipnja 2022.g. tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o. nije dopuštena i radni odnos tužiteljice DM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o. vratiti tužiteljicu DM na posao i to na radno mjesto višeg samostalnog referenta 2 koje je obavljala prije nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu. Ukoliko kod tuženika više ne postoji radno mjesto višeg samostalnog referenta 2 nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na drugo radno mjesto koje najviše odgovara poslovima ukinutog radnog mjesta i to prema opisu poslova tog radnog mjesta i prema koeficijentu složenosti poslova ili drugom načinu za izračun plaće tog radnog mjesta te prema stručnoj spremi tužiteljice.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni trošak parničnog postupka."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 500,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je bila zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem ugovora višeg samostalnog referenta 2, koji su stranke sklopile 6. srpnja 2020. Prije toga je također radnica bila zaposlena kod tuženika, ali u drugoj podružnici Zrinjevac. Tužiteljica je prije premještaja iz podružnice Zrinjevac na novo radno mjesto odlukom poslodavca od 30.lipnja 2020.g. imenovana višim samostalnim referentom 2 u Službi za potporu upravi u Zagrebačkom holdingu d.o.o. na mandatno razdoblje od četiri godine počevši od 7. srpnja 2020. Radilo se o ugovoru koji je istovremeno sadržavao odredbe kojima se uređuju prava i obveze radnika prema Zakonu o radu i općim aktima tuženika, ali koji istovremeno sadrži i posebna prava koja ne sadrže ugovori o radu drugih radnika, a koja posebna prava su regulirana odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tuženik je 7. lipnja 2022. donio pisanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici, koju je radnik tuženika neposredno uručio tužiteljici 27. lipnja 2022. Protiv predmetne odluke o otkazu ugovora o radu je tužiteljica u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa a podredno je tužiteljica ukazala tuženiku da joj nije priznao ona prava koja je imala temeljem ugovora od 6. srpnja 2020. i to prvenstveno pravo na otpremninu jer joj je ugovor poslodavac tj. tuženik otkazao prije isteka mandatnog razdoblja na koje je imenovana. Tuženik nije donio niti uručio tužiteljici bilo kakvu pisanu odluku o opozivu s funkcije koju je sukladno važećem ugovoru obavljala. Tužiteljica ne osporava tuženiku pravo na opoziv s funkcije na koje je tužiteljica imenovana tuženikovom odlukom od 30. lipnja 2020. ali traži ostvarenje svojeg prava na isplatu ugovorene otpremnine. U svojem zahtjevu za zaštitu prava je tužiteljica posebno istaknula kako se predmetna odluka o otkazu ugovora o radu ne osporava iz navedenog razloga neisplate ugovorene otpremnine već zbog propusta i nezakonitosti koje je tuženik kao poslodavac počinio u postupku utvrđivanja i rješavanja kolektivnog viška radnika. Navodi da pobijana odluka o otkazu ne sadrži pouku radniku o njegovim daljnjim mogućnostima zaštite svojih prava. Navodi da tijekom postupka utvrđivanja i rješavanja kolektivnog viška radnika tuženik nije na zakonit način proveo postupak jer u njemu nije sudjelovalo radničko vijeće, odnosno zakonito izabrani pregovarački odbor sačinjen od jednog ili više sindikalnih povjerenika te da prije postupka utvrđivanja i rješavanja kolektivnog viška radnika tuženik nije imao niti sada ima pravilnik odnosno akt kojim je točno utvrdio popis radnih mjesta, potreban broj izvršitelja i uvjete koje radnik mora ispunjavati za pojedino radno mjesto. Ističe da kod tuženika nije izabrano i ne djeluje radničko vijeće te u tom slučaju Zakon o radu predviđa u članku 153. da sva prava i obveze radničkog vijeća preuzima sindikalni povjerenik. Prije nego je započeo otkazivati radnicima ugovore o radu, pa tako i tužiteljici, tuženik iako je znao da kod njega ne djeluje radničko vijeće, nije postupio na način kako je to propisano Zakonom o radu jer: 1. kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće koje mora sudjelovati u postupku rješavanja kolektivnog viška radnika, 2. u kojem slučaju sindikalni povjerenik preuzima prava i obveze radničkog vijeća, 3. pa ako kod poslodavca djeluje više sindikata moraju se sindikati sporazumjeti o sindikalnom povjereniku ili povjerenicima koji onda imaju prava i obveze radničkog vijeća. Tuženik je 29. prosinca 2021. navodno svim sindikatima koji djeluju kod poslodavca dostavio svoj dopis kojim ih obavještava o namjeravanom donošenju odluke o kolektivnom višku radnika u Zagrebačkom holdingu d.o.o. od kojih je navodno tražio očitovanja u cilju zadovoljenja zakonske obveze savjetovanja s radničkim vijećem. Tužiteljici nije poznato kojim je sve sindikatima poslodavac dostavio predmetni dopis jer to na njemu ne piše, ali je kasnije iz dokumenta kojeg je tuženik donio 8. travnja 2022. i nazvao ga „Savjetovanje sukladno članku 127. Zakona o radu

- završno očitovanje poslodavca – konačni popis radnika utvrđenih kao višak“ razvidno da je tuženik bio svjestan da nije pričekao da sindikati sami odluče o sindikalnom povjereniku ili povjerenicima koji će u postupku savjetovanja preuzeti prava i obveze radničkog vijeća koje kod tuženika ne postoji. Iz obrazloženja dokumenta je razvidno da tuženik nije postupao kako mu je to naloženo Zakonom o radu i da je postupak savjetovanja proveden na nejasan način, da u tom postupku nedvojbeno svi sindikati nisu imali jednaki tretman i prava, da je tuženik samo formalno zadovoljio formu i da nije omogućio sindikatima na valjan način štiti prava ugrožene skupine radnika, a što je zapravo smisao sindikalnog djelovanja. Tuženik je po vlastitim kriterijima odabrao kako navodi devet sindikata koje je proglasio „pregovaračkim odborom“ i s njima je zapravo požurio provesti postupak sukladno odredbi članka 127. Zakona o radu. Taj pregovarački odbor nema niti je mogao imati prava i obveze radničkog vijeća zbog čega je postupak utvrđivanja i rješavanja kolektivnog viška radnika nezakonit. Tuženik kao poslodavac službeno je dostavljao izabranim sindikatima koje je proglasio pregovaračkim odborom i samo njih pozivao na sastanke tj. savjetovanje, što jasno piše na pozivu za sastanak koji je tuženik uputio 12. veljače 2022. Takav poziv za sastanke je tuženik istim odabranim sindikatima poslao i 17. veljače 2022. te 7. ožujka 2022. o čemu svi ostali sindikati koji djeluju kod tuženika nisu imali saznanja niti su sudjelovali u postupku. U svojem dokumentu od 8. travnja 2022. tuženik navodi da se u postupku savjetovao s „reprezentativnim sindikatima“, a nije jasno što reprezentativni sindikati u ovakvom postupku rješavanja kolektivnog viška imaju više od drugih sindikata koji nisu reprezentativni. Druga važna okolnost zbog koje tužiteljica smatra da je odluka tuženika nezakonita i da je otkaz ugovora o radu nedopušten je nepostojanje pravilnika odnosno akta kojim je tuženik kao poslodavac prethodno uredio svoju poslovnu organizaciju u odnosu na pojedina radna mjesta, utvrdio potreban broj radnika za ta radna mjesta, utvrdio koju stručnu spremu i kvalifikacije zahtjeva svako radno mjesto. Neki sindikati ukazivali su tuženiku na nedopustivost pokrenutog postupka bez prethodno napravljene sistematizacije radnih mjesta, a tuženik se dosljedno protivio tim prigovorima i ustrajao je na dovršetku postupka iako nije donio pravilnik ili akt kojim bi uredio radna mjesta. Tužiteljica niti ostali radnici nisu bili upoznati da je tuženik donio pravilnike navedene pod točkom II pobijane odluke niti su oni bili na valjani način objavljeni kako je to propisano Pravilnikom o načinu objave pravilnika o radu. Izuzetak je bio Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., a kojeg je tuženik objavio na svojoj oglasnoj ploči 18. svibnja 2022. dakle nakon što je završen postupak propisan odredbom članka 127. Zakona o radu, a tužiteljici nije poznato da se tuženik prije donošenja savjetovao s pregovaračkim odborom sindikata jer kod tuženika ne djeluje radničko vijeće. Iz organizacijske sheme koja je sastavni dio pravilnika je razvidno da je tuženik ustanovio Sektor općih poslova kojeg do tada nije bilo. Tužiteljica je s tuženikom imala sklopljen ugovor o radu višeg samostalnog referenta 2 u Službi za potporu upravi, a prema konačnom prijedlogu utvrđivanja i rješavanja kolektivnog viška radnika tuženik je tužiteljicu uvrstio u „funkcionalnu grupu poslova: "Opći poslovi“. Tuženik nije prije ili tijekom postupka izradio pravilnik ili akt o sistematizaciji radnih mjesta u kojem bi se točno i određeno utvrdilo koja radna mjesta postoje kod poslodavca i s kojim brojem izvršitelja će ta radna mjesta biti popunjena. Ovo je bitna okolnost jer od nje ovisi pravična i nepristrana procjena koji radnici bi trebali ostati i dalje u radnom odnosu, a koji bi trebali biti predviđeni kao kolektivni višak, dakle radi se o tzv. „usporednim radnicima“. Umjesto toga tuženik je najprije krenuo u postupak otkazivanja ugovora o radu, a tek kasnije će izraditi pravilnik u kojem će utvrditi koja radna mjesta postoje i koliko je potrebno radnika za ta radna mjesta. Ovo je nelogičan postupak i sam po sebi otvara mogućnost brojnim nezakonitostima, a istovremeno onemogućuje radnike u objektivnoj procjeni odluke poslodavca. Tuženik je netransparentno utvrđivao popise svih radnika koji su bili zaposleni na radnim mjestima sukladno Pravilniku iz srpnja 2021. Na taj način je ostalo nepoznato koliko je točno radnika radilo na postojećim radnim mjestima za koja tuženik navodi da je „riječ je samo o tomu da se korporativni poslovi centraliziraju i više ne obavljaju u podružnicama, te se stoga ta radna mjesta nemaju što sistematizirati ili reorganizirati jer u podružnicama tih poslova i radnih mjesta nema“, što je netočna tvrdnja jer za tim poslovima i dalje postoji potreba i oni se i dalje obavljaju ali sada „centralizirano“ kako je to naveo tuženik. Dalje je navela da se na listi radnika koju je tuženik dostavio sindikatima ne nalaze neki radnici koji su i do sada obavljali te poslove, a koji će očito i nadalje te poslove obavljati jer njih nema niti na popisu radnika koji su za tuženika utvrđeni kao višak niti kao oni koji će i ubuduće obavljati poslove. Neki radnici koji se nalaze na popisu radnika koji je tuženik uz svoj uradak od 8. travnja 2022. dostavio sindikatima, a koji su ranije radili u podružnicama i na radnim mjestima za koje je tuženik u svojem uradku naveo da se te podružnice i ta radna mjesta ukidaju, pa da tuženikovim obrazloženjem „za radom tih radnika više nema potrebe jer tih radnih mjesta nema“ ipak ti radnici će i nadalje ostati zaposleni kod tuženika. Radi se npr. o radnicima koji su obavljali poslove „pomoćnika voditelja podružnice“ za koja radna mjesta je tuženik tvrdio da ih više nema, pa je razvidno da se tuženik nije pridržavao tih postavljenih kriterija jer kako bi inače onda ti radnici i dalje ostali u radnom odnosu. To znači ili da je tuženik liste radnika sastavljao po svom nahođenju bez objektivnih kriterija ili je neke radnike pogodovao i usprkos postavljenim kriterijima njih zadržao u radnom odnosu. I na jedan i na drugi način tuženik nije postupio onako kako to nalaže Zakon o radu zbog čega je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici nezakonita tj. nedopuštena. Tužiteljica pobija i zakonitost odredbe pobijane odluke kojom je tuženik utvrdio da će tužiteljica „za vrijeme trajanja otkaznog roka iskoristiti razmjeri dio godišnjeg odmora za 2022.“ Navodi da joj pripada pravo na godišnji odmor u cijelosti, a ne u razmjernom dijelu i to iz razloga jer se otkazni rok mora uračunati u vrijeme provedeno na radu. U vrijeme potrebno za ostvarivanje prava na godišnji odmor uračunava se čak i vrijeme provedeno „na bolovanju“, a naravno i vrijeme otkaznog roka i to bez obzira što bi radnik bio oslobođen obveze rada. Dalje ističe da je u pobijanoj odluci tuženik pod točkom V naveo kako je svim radnicima kojima je imao namjeru otkazati ugovore o radu ponudio zapošljavanje na poslovima u tzv. operacijama na način da je radnicima gurao u ruke list papira na kojem je pisalo „Izjava kojom radnik iskazuje interes za zapošljavanjem na radnom mjestu“. Tuženik je na taj način mislio da je izbjegao obvezujući postupak otkazivanja ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora. Međutim prihvaćanje od strane radnika navedene „Izjave“ nikako ne može nadomjestiti stroge odredbe Zakona o radu o načinu i postupku sukladno odredbi članka 123. i zato je pozivanje tuženika na sasvim opravdano odbijanje tužiteljice sudjelovati u nezakonitom postupku kao razlog otkazivanja ugovora o radu neosnovan i neopravdan. Tijekom postupka rješavanja kolektivnog viška najvažnije činjenice ostale su tužiteljici i drugim radnicima nepoznate: 1. nije poznato koliko je kod tuženika kao poslodavca ukupno bilo radnih mjesta s opisom poslova koje je temeljem svojeg ugovora o radu obavljala tužiteljica koje je tuženik nazvao „korporativni servisi“; 2. nije poznat podatak koliko je ukupno radnika tuženik zadržao na radu i nije im otkazao ugovore o radu, a koji su na svojem radnom mjestu obavljali poslove slične ili iste kao i tužiteljica; 3. nije poznato koliko je tuženik radnika iz prethodne točke zadržao na radu, a koliko je takvih radnika proglasio kolektivnim viškom radnika; 4. nije poznato iz kojih organizacijskih jedinica po pravilniku o organizaciji iz srpnja 2021.g. je tuženik te radnike rasporedio prema novoj organizacijskoj shemi temeljem pravilnika iz svibnja 2022. u novoformiranu organizacijsku jedinicu „Opći poslovi“ – radi se o ukupno šest radnika koje je tuženik odlučio zadržati, a nije poznato koje su poslove obavljali do tada, u kojoj organizacijskoj jedinici, niti je poznato koje će poslove obavljati ubuduće; 5. u dosadašnjoj organizacijskoj shemi iz srpnja 2021. nije postojala ustrojstvena jedinica „korporativni servisi“ pa nije moguće valjano primijeniti kriterije provjere po načelu „usporednih radnika“ sukladno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-573/2021); 6. iz konačnog popisa radnika koji ostaju u radnom odnosu kod tuženika i radnika koje je tuženik uvrstio u program tj. otkazao im ugovore o radu je razvidno da se na listi onih radnika koji su uvršteni u program kolektivnog viška nalaze radnici koji imaju znatno veći broj bodova po tuženikovim kriterijima od radnika koje je tuženik zadržao u radnom odnosu. Stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev te utvrditi da odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2022. nije dopuštena i radni odnos tužiteljice nije prestao, naložiti tuženiku vratiti tužiteljicu na posao i to na radno mjesto višeg samostalnog referenta 2 koje je obavljala prije nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu, a ukoliko kod tuženika više ne postoji radno mjesto višeg samostalnog referenta 2 naložiti tuženiku vratiti tužiteljicu na drugo radno mjesto koje najviše odgovara poslovima ukinutog radnog mjesta i to prema opisu poslova tog radnog mjesta i prema koeficijentu složenosti poslova ili drugom načinu za izračun plaće tog radnog mjesta te prema stručnoj spremi tužiteljice. Tužiteljica predlaže i obvezati tuženika da joj naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava navode tužbe te ističe da je otkaz ugovora o radu bio opravdan. Ističe da tužiteljica u tužbi iznosi nove razloge za nezakonitost otkaza, u odnosu na one koje je iznijela u Zahtjevu za zaštitu prava tuženiku te tuženik smatra da se ti razlozi tužbe ne mogu uzeti u obzir. U odnosu na navode tužiteljice da se u postupku savjetovanja Kolektivnog viška sukladno čl 127. ZOR-a tuženik nije savjetovao s osobama s kojima se morao savjetovati tuženik osporava iste. Postupak Kolektivnog viška je bio zakonit, štoviše isti je bio poduzet i proveden sukladno najvišim standardima, i to onim koji ne traži samo zakonodavstvo, nego već najbolje prakse. Otkazivanje je posljedica provedenog viška radnika sukladno čl. 127. ZOR-a. Tako je u skladu s Odlukom Uprave Društva od 30. prosinca 2021., istoga dana započet postupak savjetovanja Kolektivnog viška koji je trajao do 6. travnja 2022. Kod tuženika nije konstituirano radničko vijeće, a sindikati nisu postupili sukladno odredbi čl. 153.st. 4. Zakona o radu te se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća i ta situacija traje godinama. Stoga je tuženik u postupak savjetovanja uključio 19 sindikata koji su reprezentativni, i uz to je također uključio u očitovanja i dva sindikata i to: Sindikat radnika JGPPRH i Sindikat realnog sektora Hrvatske. Tako je tuženik uz Sindikat radnika JGPPRH i Sindikat realnog sektora Hrvatske u postupak savjetovanja uključio 19 „reprezentativnih sindikata“, i to: 1. Sindikat Čistoća Zagreb, 2. Hrvatski opći radnički sindikat, 3. Novi sindikat, 4. Nezavisni sindikat djelatnika MUP- a, 5. Nezavisni sindikat radnika Zagrebparking, 6. Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske, 7. Sindikat branitelja i radnika Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., 8. Sindikat branitelja i radnika Zagrebačkog holdinga, Ustanova Upravljanje sportskim objektima, 9. Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, 10. Sindikat hrvatskog vozača, 11. Sindikat komunalnih radnika Hrvatske, 12. Sindikat osoba s invaliditetom Hrvatske, 13. Sindikat prometa i veza Hrvatske, 14. SSKH - samostalni sindikat radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima RH, 15. Samostalni sindikat veletržnica i hladnjača, 16. Sindikat trgovine Hrvatske, 17. Sindikat turizma i usluga Hrvatske, 18. Sindikat vozača i prometnih radnika Zagrebparking i 19. Sindikat Zagrebačkog holdinga - ZET Zagreb. Isitče da su se sami sindikati utvrdili i prepoznali te među sobom utvrdili Pregovarački odbor, tj. tko ih može valjano predstavljati u kolektivnom pregovaranju, imajući u vidu broj članova i utjecaj, pa i tu nije tuženik ništa „izmišljao“ i radio na svoju ruku. Pregovarački odbor za KU čine sljedeći Sindikati: 1. Nezavisni sindikat Zagrebparking, 2. Novi sindikat, 3. SSKH - samostalni sindikat radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima rh, 4. Sindikat prometa i veza hrvatske, 5. Sindikat Čistoća, 6. Sindikat hrvatskog vozača, 7. Sindikat komunalnih radnika hrvatske-Zagreb, 8. Sindikat vozača i prometnih radnika Zagrebparking i 9. Sindikat Zagrebačkog holdinga-Zet Zagreb. Nadalje, samo Sindikati koji sačinjavaju tzv. „Pregovarački odbor“ za Kolektivni ugovor, (ukupno 9 Sindikata), zajedno reprezentiraju 93% sindikalnog članstva kod tuženika. Tuženik je zaista mogao birati s kim će se savjetovati, i to bi bilo valjano, budući se sami Sindikati nisu ostvarili svoje (zakonsko) pravo i među sobom se sporazumjeli o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća. Tuženik se savjetovao, ne samo sa 9 sindikata koji čine Pregovarački odbor za KU (i koji predstavljaju 93% sindikalnih članova), već i sa još dodatnih 12. Naime, na prvom inicijalnom sastanku savjetovanja koje je bilo sa svim sindikatima 20. siječnja 2022., iznesen je od strane predsjednika Nezavisnog sindikata radnika Zagrebparkinga GM, prijedlog da se o kolektivnom višku ne održavaju samo „masovni sastanci“, nego da se omogući onim sindikatima koji su zainteresirani, odražavanje neformalnih sastanaka s tuženikom u manjim grupama, odnosno Pregovarački odborom a što je tuženik i omogućio. Tako da je tuženik, svakom od sindikata, na njegov zahtjev omogućio i sastanak (bilo samo s npr. predsjednikom pojedinog sindikata koji je to zatražio, bilo s Pregovaračkim odborom koji je to zatražio). Dakle, tuženik je bilo kojoj zainteresiranoj skupini ili pojedinom sindikatu omogućio na zahtjev sastanak, na kojem su se raspravljala pitanja od važnosti za taj sindikat. Na tim sastancima niti su se donosile odluke i slično, „radili popisi“ budući su se sve odluke, očitovanja i sastanci (20. siječnja 2022., 25. ožujka 2022. i 6. travnja 2022.) isključivo donosile, vršili i razmjenjivale u samom postupku savjetovanja, sa svih 21 sindikata. Također je pogrešan stav tužiteljice da je tuženik prije utvrđivanja kolektivnog viška trebao donijeti akt odnosno pravilnik kojim prethodno utvrđuje organizaciju, sistematizaciju, broj izvršitelja, višak sl., tj. da je prije savjetovanja trebao donijeti akte koji imaju za posljedicu višak. Upravo bio takvo postupanje bilo protivno čl. 127. ZOR- a (i svrsi i cilju savjetovanja), koji govori o tome da bi „mogla prestati potreba za radom“ (znači nije prestala / a stupanjem na snagu akata kako to misli tužitelj bi takva potreba već prestala), odnosno savjetovanje već počinje kada poslodavac „kontemplira“ potencijalni višak, a ne kada ga realizira (donošenjem akata). Naime takav stav potvrdio je Sud Europske unije sud u svojoj seminalnoj odluci u predmetu C-188/03 - RM v ŠM (2005) te C-44/08 Akavan EK i ostali protiv Fujitsu Siemns Computes Oy (2009). Navedeno se odnosi na obvezno tumačenje Direktive Vijeća 98/59/EZ o usklađivanju zakonodavstava zemalja EU-a u odnosu na kolektivno otkazivanje (tzv. direktiva kolektivnog viška), koja je u cijelosti implementirana u Zakon o radu RH. Sukladno citiranoj odluci savjetovanje Kolektivnog viška radnika mora započeti odmah čim poslodavac „razmatra“/kontemplira odluku, a ne tek onda kada je na bazi tog razmatranja povukao „konkretne poteze“ tj. donio akte kojima se realizira i nastaje višak (posljedica). Suprotno bi značilo zaobilaženje svrhe i cilja Direktive, i onemogućilo bi svrhu savjetovanja jer su posljedice nastupile pa se ne bi imalo što za savjetovati. Razlozi kolektivnog viška radnika su gospodarske i organizacijske prirode, i u velikom dijelu su međuovisni, jer gospodarski razlozi, osim što sami po sebi uvjetuju smanjenje broja troškova te broja izvršitelja, uvjetuju i nužnosti uvođenja bolje i učinkovitije organizacije koja je procesno i troškovno efikasnija. Razlozi nastanka Kolektivnog viška mogu se sumirati kako slijedi: 1.) Višak radnika zbog promjene organizacije - centralizacija potpornih funkcija, (prekobrojni izvršitelji), 2.) Višak radnika zbog promjene organizacije - gdje su posve ukinuta radna mjesta i organizacijske jedinice u kojima su ista bila, jer ta radna mjesta nisu bila potrebna niti su bilo potrebni poslovi koji se obavljali unutar istih. Tužiteljici je otkazan ugovor o radu upravo iz razloga navedenog pod točkom 1.), tj. zbog promjene organizacije – u vidu centralizacije potpornih funkcija. Tuženik je bio nesvrhovito organiziran na način da su se poslovi tzv. korporativnih funkcija obavljali u svakoj od podružnica, i to samo za tu Podružnicu. Stoga je tuženik ukinuo sve organizacijske jedinice koje obavljaju korporativne funkcije u Podružnicama te je formirao novu organizacijsku jedinicu u kojoj se poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano, na jednom mjestu („Korporativni servisi“) i to za potrebe Društva u cjelini. Štoviše, tuženik je još u kolovozu 2021. ukinuo i „Službu za podršku upravi“ (Pravilnik o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od srpnja 2021.) te je ustanovljena „Služba za logistiku upravi“, koja ima sasvim drugi djelokrug poslova od službe u kojoj je tužiteljica radila. To je sasvim razvidno i iz usporedbe opisa i djelokruga poslova „Službe za podršku upravi“ iz Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od travnja 2017. i Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od srpnja 2021. Tužiteljica je u okviru poslova svog radnog mjesta obavljala opće poslove s spremom VSS (prvo u okviru Službe za podršku upravi te potom Službe za logistiku upravi), a kako joj to i proizlazi iz ugovora o radu. Nadalje, po provedenom postupku Kolektivnog viška radnika, stupile su na snagu organizacijske promjene, te je potom savjetovana namjeravana odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici, sukladno ZOR-u, budući ista ne spada u zaštićenu kategoriju radnika, pa nije potrebno suodlučivanje. Svi akti su savjetovani i doneseni te objavljeni na oglasnoj ploči tuženika, u istom postupku u kojem je donesen i Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13. svibnja 2022. na koji se tužiteljica poziva, te su stupili na snagu 26. svibnja 2022. Nadalje, u skladu s gore navedenim, 13. svibnja 2022. internim aktom tuženika (Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.05.2022.) ustrojena je potpuno nova organizacijska struktura, te su dodatno rasformirani poslovi „Službe za logistiku upravi“, a ista je prestala postojati, te su isti dodijeljeni drugim org. jedinica, (opći poslovi u opće, pravni u pravne, itd.), te se poslovi koji se odnose na podršku upravi sada odnose primarno na poslove komunikacije te PR-a. Takom su se opći poslovi kod tuženika, citiranim Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.05.2022. centralizirali na jednom mjestu, u Sektoru općih poslova. Tuženik je utvrdio da mu je za te poslove (iste i slične poslove koje je obavljala tužiteljica na radnom mjestu „Viši samostalni referent 2“) u novo formiranom Sektoru općih poslova potrebno 6 izvršitelja. Tuženik ukazuje, da je u postupku savjetovanja detaljno razložio i prezentirao novu organizaciju te potreban broj izvršitelja u novoj organizaciji te dostavio popis radnika koji su višak i onih koji ostaju „(usporedni radnici“) te primjenu kriterija „bodovanja“ za sve radnike. Tako se isti/slični poslovi koje je obavljala tužiteljica obavljaju unutar nove centralizirane org. jedinice „Sektor za opće poslove“ za čije uredno obavljanje poslova je potrebno 6 izvršitelja visoke stručne spreme (VSS), a koja spada u funkcionalnu grupu poslova iz područja Opći poslovi. Stoga je logična posljedica da je uslijed opisane centralizacije, došlo do viška radnika, odnosno prekobrojnih izvršitelja. Kod odabira radnika kojim će se otkazati ugovori o radu zbog opisanog razloga, tuženik je primjenjivao jasne i transparentne kriterije, i to: trajanje radnog odnosa kod Poslodavca, dob radnika, obveze uzdržavanja koje terete radnika te dodatni kriterij:

Braniteljski status i status djeteta smrtno stradalog/nestalog branitelja iz Domovinskog rata. Navedeni kriteriji jasno su obrazloženi u odluci o otkazu. Kako je za radno mjesto (koje je isto tj. slično tužiteljičinom) bilo potrebno 6 izvršitelja VSS spreme a ukupan broj radnika koji je radio te poslove je bio 16, potrebno je bilo putem kriterija (“bodovanje“) odbrati radnike kojima će se otkazati ugovor o radu. Primjenom navedenih kriterija tužiteljici je u pogledu trajanja radnog odnosa (4. godine i 1 mj.) ispravno dan jedan bod, a pogledu kriterija dobi tužiteljici je dan jedan bod (rođena **.**.1988.), dok nije dobila bodove za uzdržavane članove jer ih nema. Dakle, tužiteljica je po navedenim kriterijima ostvarila 2 boda. Zadnji radnik (ŽM) po broju bodova (od ukupno njih 6/usporedni radnici), a kome nije otkazan ugovor o radu, a obavljao je iste ili slične poslove kao tužiteljica ima 5 bodova. Nadalje, tužiteljica ima najmanji broj bodova od svih od radnika kojima je otkazan ugovor o radu na istim ili sličnim poslovima, pa ni u kom slučaju ista ne može osporavati kriterije i odabir, jer su ispred nje po broju bodova radnici s većim brojem bodova, a kojima je unatoč tome morao biti otkazan ugovor o radu. Navedeno je sve u detalje razloženo i navedenu u Prilogu „završnog“ očitovanja tuženika iz Postupka Kolektivnog viška po čl.127. ZOR- a, na stranici 19., na kojoj su navedeni svi „usporedni“ radnici, i broj bodova prema svakom kriteriju, i to kako za one radnike koji su ostali u radnom odnosu tako i za one kojima je otkazan ugovor o radu. Navedeno je sve tuženik obrazložio u postupku savjetovanja Kolektivnog viška te u odluci o otkazu ugovora o radu. Okolnost da li je tuženik sa 6 radnika koju su ostali u radnom odnosu (u novoj su org. jedinici Sektora općih poslova) potpisao nove ugovor o radu ili je to u tijeku - zaista nema veze s činjenicom da je tužiteljica višak i da joj je otkazan ugovor o radu. Svim radnicima iz postupka Kolektivnog viška, pa tako i tužiteljici, tuženik je omogućio zapošljavanje za poslove u tzv. „operacijama“. Naime, tuženik je imao mogućnost ponuditi radnicima koji su višak 280 takvih radnih mjesta. Radnicima koji su višak, a nisu iskazali interes za rad na tim radnim mjestima, tuženik je bio prisiljen otkazati ugovor o radu. Tužiteljica nije iskazala interes za navedeno. Autonomno je pravo poslodavca za nova radna mjesta (koja nisu u svezi s radnim mjestom tužiteljice) ponuditi sklapanje ugovora onim radnicima koju udovoljavaju uvjetima za ista te da Poslodavac samostalno vrši odabir takvih radnika. Također takva (nova) radna mjesta, koja se razlikuju od (ukinutog) radnog mjesta tužiteljice) tuženik nije u obvezi ponuditi ih tužiteljici jer je to isključivo njegovo autonomno pravo odabira (tako i Vrhovni sud RH u Rev 860/2019-2 od 16. srpnja 2019.). Navod tužiteljice da je otkaz „nezakonit“ jer nema pouku o pravnom lijeku je posve promašen i ne proizlazi iz ZOR-a. Isto tako navodi o „razmjernog dijelu godišnjeg odmora, otpremnini, mandatu, i slično, nisu u vezi s zakonitošću odluke o otkazu ugovora o radu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušani su svjedoci VM, ŽM, DMB, LM, GMB, RMB te je saslušana tužiteljica kao stranka u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice koja je kod tuženika bila zaposlena na neodređeno vrijeme temeljem Ugovora višeg samostalnog referenta 2, sklopljenog 6. srpnja 2020. te odlukom tuženika od 30. lipnja 2020. imenovana višim samostalnim referentom 2 u Službi za potporu upravi u Zagrebačkom holdingu d.o.o. na mandatno razdoblje od četiri godine počevši od 7. srpnja 2020. da se odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu utvrdi nedopuštenom, da se utvrdi da radni odnos tužiteljice nije prestao te da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na poslove njenog radnog mjesta ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik 7. lipnja 2022. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kojom je tužiteljici otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 6. srpnja 2020. i istu uručio neposredno tužiteljici 27. lipnja 2022. Također nije sporno da je protiv iste Odluke tužiteljica pravodobno, 6. srpnja 2022. uložila zahtjev za zaštitu prava, a na koji se tuženik nije očitovao. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu 25. srpnja 2022., iz čega proizlazi da su ostvarene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe propisane odredbom čl. 133. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje: ZR).

7. Sporna je zakonitost postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika, postojanje gospodarskih i organizacijskih razloga za otkaz, odnosno zakonitost i dopuštenost Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

8. Nije od utjecaja navod tuženika da se razlozi tužbe koji nisu istaknuti u Zahtjevu za zaštitu prava ne mogu uzeti u obzir u sudskom postupku jer da je tužitelj kod osporavanja otkaza vezan upravo onim razlozima koje je naveo u Zahtjevu za zaštitu prava. Ovo stoga jer odredba čl. 133. ZR koja propisuje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa ne ograničava pravo radnika da u tužbi za utvrđenje nedopuštenosti otkaza proširi navode iz zahtjeva za zaštitu prava, niti je to svrha navedene odredbe, te bi se takvim restriktivnim tumačenjem navedene odredbe ograničilo pravo stranke na pristup sudu.

9. Uvidom u Ugovor višeg samostalnog referenta 2 od 6. srpnja 2020. utvrđeno je da su isti sklopili tuženik kao poslodavac i tužiteljica viši samostalni referent 2 te da je istim suglasno utvrđeno da je Odlukom poslodavca od 30. lipnja 2020. tužiteljica imenovana višim samostalnim referentom 2 u Službi za potporu Upravi kod tuženika na mandatno razdoblje od četiri godine počevši od 7. srpnja 2020. te je utvrđeno da se na sva pitanja koja se tiču radnog odnosa a nisu regulirana ovom ugovorom primjenjuju odredbe Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima. Čl. 2. Ugovoreno je da je Viši samostalni referent 2 odgovoran za zakonitost i pravilnost u radu u okviru poslova radnog mjesta u Službi za potporu Upravi u Društvu te za istinitost i pravilnost dokumentacije Službe. Prava i obveze, ovlaštenja i odgovornosti višeg samostalnog referenta 2 određeni su zakonom, općim aktima Poslodavca te odlukama Uprave Poslodavca. U okviru obavljanja svojih poslova viši samostalni referent 2 će obavljati sve poslove potrebne za redovno poslovanje, a osobito sljedeće poslove: izrađivati prijedloge strategije razvoja, unapređenja, standardizacije i racionalizacije poslova te iste podnositi Poslodavcu; svakodnevno organizirati i nadzirati provedbu aktivnosti potrebnih za ostvarenje poslovnih ciljeva i obavljati druge poslove po nalogu neposrednog rukovoditelja u svezi s obavljanjem gore navedenih poslova koji su potrebni za učinkovito djelovanje Službe. Čl. 4. Ugovora utvrđeno je da se ovim ugovorom nastavlja radni odnos zasnovan na neodređeno vrijeme a funkcija višeg samostalnog referenta 2 se utvrđuje u trajanju mandatnog razdoblja na koje je viši samostalni referent 2 imenovan ili do opoziva s te funkcije, odnosno ostavke na istu prije isteka mandatnog razdoblja, kao i da će viši samostalni referent 2 započeti sa radom 7. srpnja 2020. Odredbom čl. 12. st. 1. je ugovoreno da ugovor može prestati na načine predviđene Zakonom o radu. Odredbom čl. 12. st. 2. je ugovoreno da u slučaju isteka mandatnog razdoblja iz čl. 4. ovog ugovora na koje je radnica imenovana višim samostalnim referentom 2, opoziva radnice s funkcije višeg samostalnog referenta 2 prije isteka mandatnog razdoblja na koje je radnica imenovana, odnosno ostavke radnice na funkciju višeg samostalnog referenta 2 prije isteka mandatnog razdoblja na koje je radnica imenovana, radnici ne prestaje radni odnos kod Poslodavca budući da je isti zasnovan na neodređeno vrijeme. Po prestanku ovog ugovora u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka Poslodavac će radnici ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima. Odredbom čl. 13. je ugovoreno da u slučaju prestanka ovog ugovora zbog opoziva višeg samostalnog referenta 2 s funkcije, odnosno ostavke višeg samostalnog referenta 2 na funkciju višeg samostalnog referenta 2 prije isteka mandatnog razdoblja, ako za to ne postoji važan razlog ili taj važan razlog nije naveden, viši samostalni referent 2 ima pravo na otpremninu u iznosu od tri mjesečne bruto plaće iz odredbe članka 5. stavka 1. ovog ugovora. U slučaju prestanka ovog ugovora zbog isteka mandatnog razdoblja, a ako radnica ne bude ponovo imenovana na tu funkciju, radnica ima pravo na otpremninu u iznosu od tri mjesečne bruto plaće iz odredbe članka 5. stavka 1. ovog ugovora. Otpremnina iz stavaka 1. i 2. ovog članka dospijeva u roku od trideset dana od dana prestanka ovog ugovora. Odredbom čl. 16. je ugovoreno da sklapanjem ugovora između stranaka prestaju svi prethodno sklopljeni Ugovori o radu.

10. Uvidom u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2022. utvrđeno je da se istom tužiteljici kao radnici, zaposlenoj na radnom mjestu Viši samostalni referent 2, otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 6. srpnja 2020., zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, da radniku prestaje radni odnos istekom otkaznog roka od 2 mjeseci, a koji rok počinje teći danom dostave Odluke. Određeno je da radnik je za vrijeme otkaznog roka oslobođen obveze rada, slijedom čega se otkazni rok ne prekida privremenom nesposobnosti za rad, a za vrijeme otkaznog roka radnik ima pravo na naknadu plate kao da je radio. Za vrijeme trajanja otkaznog roka Radnik će iskoristiti neiskorišteni razmjerni dio godišnjeg odmora za 2022. godinu. Također je određen da radnik ima pravo na otpremninu - zakonsku otpremninu, ugovorenu otpremninu ili otpremninu u skladu s čl. 127. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., ovisno o primjeni za Radnika najpovoljnijeg prava, a koja će D biti isplaćena najkasnije posljednjeg dana rada.

10.1. Iz Obrazloženje osporene Odluke proizlazi da je da je u skladu s Odlukom Uprave Društva od 30. prosinca 2021., istog dana započet je postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima vezano za utvrđeni Kolektivni višak radnika, sve sukladno čl. 127. Zakona o radu. Postupak savjetovanja trajao je od 30. prosinca 2021. pa do 8. travnja 2022. Navedeno stoga jer je u razdoblju od 90 dana mogla prestati potreba za radom više od 20 radnika poslovno uvjetovanim otkazom, a time i prestanak potrebe za radom Radnika iz ove Odluke. U sklopu navedenog savjetovanja Društvo je razmotrilo sve mogućnosti koji bi mogli otkloniti namjeravani prestanak potrebe za radom radnika, te je cijenilo primjedbe i prijedloge kad god je to bilo moguće. Razlozi prestanka potrebe za radom detaljno su obrazloženi i opisani tijekom opisanog savjetovanja Kolektivnog viška. Nakon provedenog savjetovanja Kolektivnog viška i dalje postoji potreba za otkazivanjem ugovora o radu Radniku, ovdje tužiteljici, zbog prestanka potrebe za radom, a uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga. Navedeni razlozi prestanka potrebe za radom radnika, opisani u postupku Kolektivnog viška, mogu se sažeti u centralizaciji tzv. „korporativnih funkcija" odnosno korporativnih servisa". Naime, kod Poslodavca su se iste grupe tzv. funkcionalnih poslova korporativnih funkcija" obavljale decentralizirano, unutar više različitih organizacijskih jedinica/Podružnica (i to samo za potrebe te org. jedinice/Podružnice, a ne za potrebe cijelog Društva), što je već samo po sebi dovelo do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti te do prevelikog broja izvršitelja i neopravdano velikog troška poslovanja. Stoga novom organizacijom Poslodavac provodi centralizaciju "korporativnih funkcija" na način da se uvodi nova organizacija, prema kojoj se u potpunosti prestaju obavljati korporativne funkcije" u različitim org jedinicama/Podružnicama i u njima se u potpunosti ukida obavljanje poslova koji spadaju u "korporativne funkcije" te se poslovi "korporativnih funkcija" sada obavljaju centralizirano (što uključuje poslove radnog mjesta na kojem je radnik radio) unutar samo jedne nove organizacijske jedinice naziva "Korporativni servisi" (za potrebe Društva u cjelini) i to unutar odgovarajućih sektora i službi kao nižih organizacijskih jedinica. Samim time posljedica opisane centralizacije je i smanjenje broja izvršitelja što je rezultiralo kolektivnim viškom radnika, te time i potrebom za prestankom rada i u odnosu na radnika iz ove Odluke. Stoga je Poslodavac donio interne akte kojima provodi navedenu organizacijsku promjenu 13. svibnja 2022., i to: Pravilnik o izmjenama pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o organizaciji „Korporativnih servisa" Zagrebačkog holdinga d.o.o.; Pravilnik o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu d.o.o. Navedeno je da je radnik obavljao poslove radnog mjesta Viši samostalni referent 2, i to u Službi za potporu upravi tuženika, a poslovi koje je radio spadaju u grupu opći poslovi (tzv. funkcionalna grupa poslova). Opisani poslovi radnika koje je obavljao spadaju u poslove tzv. „korporativnih funkcija", te je stoga citiranim aktima Poslodavca izmijenjena organizacijska jedinica u kojoj je Radnik iste obavljao na način da se djelokrug poslova te organizacijske jedinice u bitnom mijenja pa se navedeni poslovi obavljaju unutar nove organizacijske jedinice naziva Sektor općih poslova, unutar "Korporativnih servisa". Kako je za obavljanje poslova unutar nove organizacijske jedinice Sektor općih poslova Poslodavac utvrdio potreban broj izvršitelja (6), visoke stručne spreme, a ukupan broj radnika koji obavlja te poslove i ima potrebnu stručnu spremu je veći od potrebnog broja, potrebno je otkazati ugovor o radu Radniku iz ove Odluke kao višku (prekobrojan izvršitelj). Kod odabira prekobrojnih radnika koji su višak, te time i Radniku iz ove Odluke Društvo je primijenilo sljedeće kriterije (bodovanje"): trajanje radnog odnosa, dob radnika, obveze uzdržavanja te dodatne kriterije – hrvatski branitelj, djeca poginulih/nestalih branitelja. U slučaju da radnici imaju jednak broj bodova po opisanim kriterijima, tada se odabir vrši kako slijedi: daje se prednost kriteriju trajanja radnog odnosa kod Poslodavca, na način da radnik koji je dulje u radnom odnosu Poslodavca ima prednost naspram onog radnika koji manje vremena u radnom odnosu Poslodavca; ukoliko i nakon primjene gore navedenog, usporedni radnici i dalje imaju jednak broj bodova, tada se prednost daje kriteriju Obveza uzdržavanja, na način da radnik koji ima više uzdržavanih osoba ima prednost naspram onog radnika koji ima manje uzdržavanih osoba. Rezultat primjene opisanih kriterija (bodovanje) je otkazivanje ugovora o radu radniku, obzirom isti ima manji broj bodova od radnika koju su popunili slobodna radna mjesta visoke stručne spreme organizacijske jedinice Sektor općih poslova. Radnik iz ove Odluke po opisanim kriterijima ima 2 boda te je u radnom odnosu kod Poslodavca proveo 3 god., 11 mj. i 27 d., dok radnik s najmanjim brojem bodova visoke stručne spreme koji je popunio slobodna radna mjesta u gore navedenoj organizacijskoj jedinici ima 5 bodova te je u radnom odnosu kod poslodavca proveo 11 god., 3 mj. i 21 d. Navedeno je da je poslodavac, svim radnicima kojima ima namjeru otkazati ugovore o radu iz organizacijskih razloga, ponudio zapošljavanje na nekom od poslova u tzv. operacijama" (ukupno 113 slobodnih radnih mjesta za 280 izvršitelja), međutim, G iz ove Odluke je zaprimila popis slobodnih radnih mjesta (u tzv. Operacijama), no unatoč tome, nije aplicirala niti na jedno od ponuđenih radnih mjesta te joj slijedom svega prethodno navedenog Poslodavac otkazuje ugovor o radu. Prije donošenja ove Odluke o otkazu ugovora o radu, Društvo se o namjeravanom donošenju iste savjetovalo sa Sindikatima koji djeluju u Društvu. U navedenom savjetovanju, Društvo je zaprimilo očitovanja 12 sindikata, a u navedenim očitovanjima, Sindikati u biti ponavljaju općenite navode iznesene u postupku savjetovanja Kolektivnog viška, a na koje se Poslodavac već detaljno očitovao, i kao takvi se ne mogu prihvatiti, tim više što nisu relevantni za osnovanost ove konkretne Odluke.

11. Člankom 115. st. 1. podstavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano je da poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Nadalje, čl. 135. st. 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

12. Člankom 127. st. 1. ZR propisano je da poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od 90 dana mogla prestati potreba za radom najmanje 20 radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorice radnika, dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika. U višak radnika iz stavka 1. ovoga članka ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca (stavak 2.). Poslodavac je dužan, radi provođenja obveze savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka, radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika (stavak 3.) Tijekom postupka savjetovanja s radničkim vijećem, poslodavac je dužan razmotriti i obrazložiti sve mogućnosti i prijedloge koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika (stavak 4.). O provedenom savjetovanju iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan obavijestiti nadležnu javnu službu zapošljavanja i dostaviti joj podatke iz stavka 3. ovoga članka, podatke o trajanju savjetovanja s radničkim vijećem, rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja, te priložiti pisano očitovanje radničkog vijeća, ako mu je ono dostavljeno (stavak 5.) Radničko vijeće može nadležnoj javnoj službi zapošljavanja i poslodavcu uputiti svoje primjedbe i prijedloge na dostavljenu obavijest iz stavka 5. ovoga članka (stavak 6.). Poslodavac je dužan provesti postupak savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka i ako će nakon provedenog savjetovanja o višku radnika kod toga poslodavca i prestanku potrebe za njihovim radom odlučivati poslodavac koji nad njima ima vladajući utjecaj u skladu s posebnim propisom (stavak 7.).

13. U čl. 150. ZR koji govori o obvezi savjetovanja prije donošenja odluke, navodi se, pored ostalog, da prije donošenja odluke važne za položaj radnika se poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci, te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke, i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Važnim odlukama smatraju se, pored ostalog, osobito odluke o otkazu Ugovora o radu.

13.1. Sukladno čl. 153. st. 3. ZR ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća.

14. Iz iskaza svjedokinje VM proizlazi da je tužiteljica poslove svog radnog mjesta nastavila obavljati i nakon smjene Uprave tuženika u Službi za potporu uprave, da je nova uprava je kroz prosinac 2021. uputila sindikatu plan restrukturiranja društva te su svi zaposlenici su putem sindikata bili obaviješteni o istome, a nakon što je provedena reorganizacija društva poslovi koje je obavljala tužiteljica i dalje su se nastavili obavljati kod tuženika, u provedenoj reorganizaciji su se promijenili nazivi služba ali su se svi poslovi nastavili dalje obavljati. Svjedokinja je navela da je tužiteljica je bila jedini izvršitelj poslova na kojima je radila, kao i da je tuženik u procesu utvrđivanja kolektivnog viška radnika proveo savjetovanje s svim postojećim sindikatima kod tuženika, misli da se radilo o reprezentativnim sindikatima.

15. Iz iskaza svjedokinje ŽM proizlazi da je tužiteljica radila u istom uredu u kojem i ona radi, navela je koje poslove je tužiteljica obavljala, kao i da se svi navedeni poslovi koje je obavljala tužiteljica i nadalje obavljaju kod tuženika, s tim da je dio poslova koji se tiču medija i društvenih mreža, oglasa, promidžbenih materijala preuzela služba za korporativne komunikacije, a koja služba je dio ureda za podršku upravi. Ona je osobno bila uvrštena u popis radnika koji su utvrđeni kolektivnim viškom, a svi radnici koji su bili uvršteni na taj popis su dobili i popis slobodnih radnih mjesta. Što se tiče nje osobno, ona je bila uvrštena na popis za kolektivni višak, ali budući da je kolegica R u jednom trenutku dala otkaz, promijenio se redoslijed na tablici te je ona po broju bodova ipak uvrštena u popis radnika koji ostaju u radnom odnosu kod tuženika. Dio poslova koje je obavljala tužiteljica, svjedokinja je obavljala zajedno s njom, a te poslove je nastavila obavljati svjedokinja nakon što je tužiteljica dobila otkaz.

16. Iz iskaza svjedokinje DMB, proizlazi da je tuženik krajem 2021. pokrenuo postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika, da je u tom postupku provedeno savjetovanje sa svim sindikatima, savjetovanje je trajalo sve do travnja 2022. Savjetovanje sa sindikatima je provedeno na način da su održavani sastanci u većim ili manjim skupinama, ili sa svim sindikatima, razmjenjivali su se dopisi i očitovanja, a bili su uključeni svi sindikati koji su postojali kod tuženika. Nakon što je okončan postupak savjetovanja sa sindikatima u postupku utvrđivanja kolektivnog viška radnika 8. travnja 2022, te nakon što je tuženik dobio odobrenje od HZZ da nema zapreke za isto pokrenut je postupak savjetovanja sa svim sindikatima oko reorganizacije tuženika. Sa sindikatima su savjetovani svi otkazi kako kolektivni tako i pojedinačni, a nakon stupanja na snagu akata kojima je reorganizirano poslovanje tuženika. Tužiteljica je obavljala administrativne poslove u sklopu Ureda za potporu uprave. Trenutno kod tuženika postoji organizacijska jedinica koja se zove Ured za potporu te se u sklopu istoga obavljaju poslovi koje obavljala tužiteljica a to su poslovi potpore upravi društva. Što se tiče same tužiteljice u postupku koji je prethodio donošenju odluke o otkazu ista je bodovana u funkcionalnoj grupi općih poslova, u skupini poslova za koje je potrebna VSS te je kod bodovanja tužiteljica ostvarila 2 boda jer je bila prije otkazivanja u radnom odnosu kod tuženika kraće od drugih kandidata te je bila mlađa u odnosu na druge kandidate. Na poslovima na kojima je radila tužiteljica prije njenog otkazivanja je radilo desetak izvršitelja, a nakon provedene reorganizacije kod tuženika na tim poslovima radi 5-6 izvršitelja. Višak radnika se utvrđivao samo na administrativnim poslovima. Tuženik je kao kompenzacijsku mjeru svim radnicima za koje je bilo vrlo vjerojatno da će biti utvrđeni viškom u ožujku 2022. sačinio popis slobodnih radnih mjesta te iste ponudio tim radnicima, a radilo se o poslovima operativnog karaktera. Svi radnici koji su preuzeli popis slobodnih radnih mjesta te se odlučili za neke od tih radnih mjesta pristupili su selekcijskom postupku te je na taj način održan radni odnos s 60-tak radnika. BM je radila na poslovima glasnogovornika, ista je bila zaposlena na radnom mjestu za koje je bila potrebna SSS, a ista je raskinula radni odnos s tuženikom prije utvrđivanja kolektivnog viška radnika. Svim radnicima je ponuđen popis slobodnih radnih mjesta. Na samom početku utvrđivanja kolektivnog viška radnika tuženik je bio predvidio da će na tom popisu biti 545 radnika, a nakon provedenog savjetovanja i konačnog utvrđivanja viška radnika na popisu je ostalo 414 radnika. U postupku savjetovanja sindikati su uspjeli dokazati da se u slučaju 130 radnika radi o radnicima koji rade na operativnim poslovima te su ti radnici otpali s popisa, 60-tak radnika je prihvatilo radna mjesta s popisa slobodnih radnih mjesta, za neke od radnika s popisa kolektivnog viška radnika tuženik nije mogao otkazati ugovore o radu bez dobivene suglasnosti zbog toga što su spadali u zaštićenu kategoriju radnika, a sindikat je posebice uskratio suglasnost zaposlenicima koji su koristili bilo koje od prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Nadalje neki od radnika koji su dobili poslovno uvjetovani otkaz su se za vrijeme otkaznih rokova javljali na objavljene natječaje te su neki od njih odbili i novo radno mjesto u tim selekcijskim postupcima. Radnici iz podružnice upravljanje nekretninama su također bili uvršteni u kolektivni višak radnika i to samo oni radnici koji su obavljali poslove koji su kod reorganizacije poslovanja tuženika centralizirani, dok se isto nije odnosilo na radnike koji su obavljali poslove koji se tiču osnovne djelatnosti podružnice, na tim poslovima tuženik je čak imao i manjak izvršitelja. Ona je osobno za tuženika provodila savjetovanje u postupku utvrđivanja kolektivnog viška radnika, osobno je slala očitovanja, pozivala na sastanke. U uredu za potporu uprave osim tužiteljice na poslovima koje ja radila tužiteljica su radili i drugi izvršitelji sa VSS. Poslovi koje je obavljala tužiteljica se nisu prestali obavljati nakon provedene reorganizacije. Radnici koji su radili na poslovima osnovne djelatnosti podružnice upravljanje nekretninama nisu bili bodovani.

17. Iz iskaza svjedokinje LM proizlazi da je kod tuženika djelovalo 19 reprezentativnih sindikata od koji je jedan bio i sindikat čiji je ona bila predsjednica, a tuženik je kao poslodavac uključio svih 19 reprezentativnih sindikata u postupku utvrđivanja kolektivnog viška radnika na način da je slao sve akte, odluke, pravilnike na savjetovanje, s poslodavcem održavali su radne sastanke na kojima su sindikati tražili od poslodavca da u kolektivni višak radnika ne uključi radna mjesta sa najnižim koeficijentom složenosti poslova, a što je poslodavac u konačnici i uvažio. U postupku savjetovanja kolektivnog viška radnika sindikati su tražili do poslodavca da u kolektivni višak radnika ne uvrsti radnike čiji je bračni drugi ili dijete također bilo uvršteno u kolektivni višak radnika što je poslodavac u konačnici također prihvatio. Poslodavac je provodio reorganizaciju poslovanja na način da je odredio da će se korporativni poslovi centralizirati pa su radna mjesta koja su se ticala korporativnih poslova u podružnicama ukinuta. Poslodavac je u postupku savjetovanja dostavio sve pojedinačne odluke o otkazima za sve radnike koji su utvrđeni viškom. Svaka podružnica je do 2019. imala svoje pravilnike o sistematizaciji i organizaciji poslova, a potpisivanjem novog KU krajem 2019. poslodavac se obvezao u roku od 90 dana donijeti dodatak KU koji bi sadržavao popise radnih mjesta, opise radnih mjesta, dodatke na otežane uvjete rada i koeficijente složenosti poslova, a što poslodavac nije napravio. Radna mjesta unutar grupa složenosti su radna mjesta do koeficijenta 4,2, a iznad 4,2 su radna mjesta izvan grupa složenosti koji ne podliježu pod KU nego poslodavac svojom odlukom donosi koeficijent složenosti poslova te je poslodavac radna mjesta izvan grupe složenosti poslova određivao, ustrojavao i ukidao samostalno svojim odlukama. Budući da je kod tuženika djelovalo 19 sindikata te svi nisu bili zainteresirani za sudjelovanje u savjetovanju tuženik je odlučio pozive na radne sastanke upućivati pregovaračkom odboru koji je određen od strane svih 19 reprezentativnih sindikata te su se radni sastanci odražavali s pregovaračkim odborom dok su na sastanke vezano uz suodlučivanje i savjetovanje bili pozivani svih 19 reprezentativnih sindikata. Pregovarački odbor sindikata je formiran temeljem sporazuma među svim sindikatima, isti je nastao početkom 2019., u postupku utvrđivanja reprezentativnosti sindikata Poslodavac je u postupku savjetovanja upoznao sindikate s razlozima provođenja kolektivnog utvrđivanja viška radnika te je kao razlog naveo centralizaciju općih korporativnih poslova te je bilo predviđeno da se radna mjesta koja su se ticala tih poslova u podružnicama ukinu i centraliziraju na jednom mjestu a što je u konačnici i napravljeno. Akti o novoj sistematizaciji radnih mjesta su doneseni naknadno nakon okončanja postupka savjetovanja. Iz toga razloga svih 19 reprezentativnih sindikata nisu dali suglasnost poslodavcu na kolektivni višak radnika jer nije bilo ispoštovan čl.167. KU jer nije donesen Dodatak KU.

18. Iz iskaza svjedokinje GMB proizlazi da su u procesu reorganizacije poslovanja tuženika ukinuti poslovi koje je obavljala tužiteljica., budući je tuženik je centralizirao poslove koje je obavljala tužiteljica te je oformljena nova organizacijska jedinica opći poslovi. Osobno je tužiteljicu obavijestila da je u programu iskazana kao višak radnika te joj je objasnila koji su daljnji postupci u odnosu na nju, tom prilikom predala je tužiteljici popis poslova operative koji su slobodni i na koje može aplicirati, istoj je predala izjavu za javljanje na slobodna radna mjesta, tužiteljica je izjavu primila i potpisala potvrdu primitka, a tužiteljica nije iskazala interes za slobodna radna mjesta. Određeni broj radnika je iskazao interes za slobodna radna mjesta, njena služba je prvenstveno utvrdila da li su zadovoljeni svi predviđeni uvjeti za ponuđena radna mjesta te je proveden razgovor s kandidatima koji su aplicirali za sva radna mjesta. Na taj način 50 zaposlenika je premješteno na poslove operative a iz kojeg razloga su isti maknuti s liste kolektivnog viška radnika jer je prestala potreba za njihovim otkazivanjem ugovora o radu. Dio poslova ureda za podršku uprave je prenesen u jedinicu opći poslovi, dok je dio poslova prenesen u jedinicu koja se zvala služba za logistiku. Radnik NM se u konačnici javio na interni natječaj na koji su se mogli javiti svi radnici tuženika, a nakon selekcijskog postupka isti je i zaposlen na radnom mjestu iz toga natječaja, misli da se radilo o radnom mjestu u službi za upravljanje projektima. Nakon svibnja 2022. kod tuženika je bilo novih zapošljavanja na radnim mjestima koji su se ticali operative i sezonskih poslova u podružnici Vladimir Nazor, nije se zapošljavalo na administrativnim radnim mjestima. Za određena radna mjesta koja su bila ponuđena radnicima u procesu utvrđivanja kolektivnog viška radnika kao uvjet bila je potrebna VSS te su neki od radnika koji su iskazali svoj interes premješteni na radna mjesta s uvjetom VSS jer su zadovoljavali taj uvjet, dok su neki radnici sa VSS prešli na radna mjesta za koje je bio uvjet niža stručna sprema.

19. Iz iskaza svjedokinje RMB proizlazi da radi na radnom mjestu ekspert za pravne poslove, od 2022., a prije provedene reorganizacije poslovanja kod tuženika radila je na radnom mjestu pomoćnik voditelja za opće i pravne poslove u podružnici Autobusni kolodvor. Nakon što je provedena reorganizacija poslovanja kod tuženika njoj je voditelj sektora za pravne poslove ponudo sklapanje izmijenjenog ugovora o radu za radno mjesto ekspert za pravne poslove, kojeg je prihvatila iako je joj je tim ugovorom bio ponuđen manji koeficijent složenosti poslova sa 5,4 na 5, služba u kojoj radi se zove Sektor za pravne poslove, radi u službi za ugovaranje, u sektoru je zaposleno nekih 15 izvršitelja. Prije nego što joj je ponuđen izmijenjeni ugovor o radu radila je na radnom mjestu pomoćnik voditelja podružnice Autobusni kolodvor za pravne i opće poslove, u sektoru u kojem sada radi osim nje su još dvije kolegice zaposlene na radnom mjestu ekspert za pravne poslove, za jednu od tih kolegica nije sigurna da li je prije bila pomoćnik voditelja podružnice.

20. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je bila uvrštena u popis viška radnika, krajem ožujka 2022. bila je pozvana na razgovor te joj je ponuđen popis slobodnih radnih mjesta kod tuženika, ista su se ticala isključivo za rad u operacijama, a iako je uzela je popis ponuđenih radnih mjesta, predstavnicima poslodavca nije ništa odgovorila, u lipnju 2022. poslodavca joj je uručio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Navela je koje je poslova obavljala kod tuženika, a svi navedeni poslovi se i dalje obavljaju kod tuženika. Nakon provedene reorganizacije u radnom odnosu ostali su i dalje kolege iz njenog bivše službe ŽM te kolega Š, a nakon nekog vremena su u službu primljeni novi izvršitelji. Nije se javila na niti jedno radno mjesto koje je bilo uvršteno u popis slobodnih radnih mjesta, a koji joj je predan u ožujku 2022. Nikada nije dobila odluku poslodavca o njenom opozivu s radnog mjesta višeg samostalnog referenta 2. Poznato joj je da ju je poslodavac bodovao sa 2 boda. NM je bio jedan od radnika uvrštenih u popis viška radnika i to sa utvrđenim brojem bodova 2 kao i ona, a koliko joj je poznato isti nije dobio otkaz, zadržan je u radnom odnosu kod tuženika, ne zna da li se NM javljao na interne natječaje, niti zna je li NM prihvatio radno mjesto u operacijama.

21. Sud je prihvatio iskaze svih svjedoka i tužiteljice jer su činjenično identični, a razlika postoji tek u subjektivnom dojmu pojedinog događaja, pa se može zaključiti da su u bitnome suglasni, jer jednako iskazuju o relevantnim okolnostima.

22. Iz dokumentacije priložene spis utvrđeno je:

- da je Odlukom Uprave tuženika od 30. prosinca 2021., a budući, da na nivou Društva nije konstituirano radničko vijeće, istoga dana započet postupak savjetovanja sa Sindikalnim povjerenicima s pravima, i obvezama radničkog vijeća vezano za utvrđeni kolektivni višak radnika temeljem čl. 127. ZR;

- da je postupak savjetovanja o namjeravanom donošenju odluke o kolektivnom višku radnika kod tuženika proveden sa svim sindikatima koji su u to vrijeme djelovali kod tuženika te je postupak trajao od 30. prosinca 2021. do 8. travnja 2022.;

- da je kod tuženika na dan 29. prosinca 2021. bilo ukupno 5.163 zaposlenika;

- da je broj zaposlenih u funkcionalnim grupama poslova u kojima se iskazuje potencijalni višak izvršitelja 1138 radnika;

- da je broj potencijalnog viška izvršitelja 544 radnika;

- da je za radno mjesto viši samostalni referent utvrđen potencijalni višak izvršitelja od 16 radnika;

- da je potencijalni višak izvršitelja utvrđen isključivo u administraciji odnosno na radnim mjestima na kojima su se obavljali administrativni poslovi;

- da je po provedenom savjetovanju, kao konačan broj utvrđen prestanak potrebe za radom 414 radnika, jer je tijekom savjetovanja otklonjena potreba za prestankom rada znatnog broja radnika;

- da je tijekom savjetovanja kao jedina mjera koja može u potpunosti ublažiti štetne posljedice otkazivanja utvrđena mogućnost ponude sklapanja ugovora o radu za poslove u tzv. "operacijama", i to za sva slobodna radna mjesta (ukupno 113 radnih mjesta za 280 izvršitelja), te je poslodavac svim radnicima kojima je imao namjeru otkazat Ugovor o radu, prethodno ponudio navedena radna mjesta;

- da je do nastanka kolektivnog viška radnika došlo zbog djelovanja različitih unutarnjih, i vanjskih čimbenika koji negativno utječu na poslovanje, te financijski položaj tuženika;

- da je jedan od razloga za nastanak kolektivnog viška radnika, i činjenica, da je krajem 2019. sklopljen novi Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. na određeno vrijeme od 4 godine s primjenom od 1. siječnja 2020. koji je povisio troškove rada;

- također jedan od razloga za nastanak kolektivnog viška radnika je obveza tuženika, da refinancira isplatu obveznica koje su izdane radi prikupljanja potrebnog kapitala, s time, da dana 10. srpnja 2023. društvu na naplatu dospijeva iznos od 2 milijarde kuna;

- negativni trend poslovanja nastavio se, i u 2021. godini, te je Društvo već u prvom polugodištu ostvarilo gubitak od 81. milijun kuna što je lošije za 17% u odnosu na razdoblje u 2020. godini;

- troškovi osoblja društva u razdoblju od lipnja 2021. iznose 393 milijuna kuna, i veći su za 4 milijuna kuna u odnosu na isto razdoblje u 2020. godini, a uslijed većih troškova bruto plaća, i većih troškova materijalnih prava radnika;

- radi očuvanja poslovanja, i egzistiranja Društva poslodavac je odlučio poduzeti mjere organizacijskog, financijskog i operativnog restrukturiranja kako bi se smanjili gubici i poboljšala učinkovitost poslovanja;

- reorganizacija posla u vidu centralizacije korporativnih funkcija, te ukidanja nepotrebnih organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina formalno pravno je provedena donošenjem odgovarajućih internih akata-pravilnika, i to Pravilnika o Izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga, Pravilnika o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. te donošenjem Pravilnika o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu;

- da su naprijed navedeni interni akti tuženika dostavljeni svim sindikatima kod tuženika u postupku savjetovanja sukladno čl. 150. Zakona o radu, te je nakon provedenog savjetovanja poslodavac 13. svibnja 2022. donio odluku, da se donose Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., zatim Odluka o izmjenama Odluke o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu te Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojim su sistematizirana radna mjesta za koje su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu d.o.o.;

- da je novom organizacijom rada ustrojena organizacijska jedinica "Korporativni servisi" kojom je provedena centralizacija korporativnih funkcija, koje su se prije te nove organizacije posla obavljale decentralizirano unutar više istih, i istovrsnih organizacijskih jedinica što je samo po sebi dovelo do prevelikog broja izvršitelja, i velikog troška poslovanja, te do nedovoljne procesne, i organizacijske učinkovitosti;

- da je centralizacijom korporativnih funkcija prestalo obavljanje korporativnih funkcija u podružnicama, te se one od nove organizacije posla obavljaju za potrebe društva u cjelini, i to isključivo unutar jedne organizacijske jedinice nazvane "Korporativni servisi";

- da je novom organizacijom (centralizacijom korporativnih funkcija) odnosno osnivanjem Korporativnih servisa za potrebe društva u cjelini dovelo do kolektivnog viška radnika odnosno do potrebe, da se smanji broj izvršitelja, što je učinjeno;

- da je poslodavac sukladno čl. 127 Zakona o radu postupak kolektivnog zbrinjavanja viška radnika započeo sa sindikalnim povjerenicima svih sindikata koji su u to vrijeme djelovali kod tuženika;

- da je poslodavac svim sindikalnim povjerenicima Sindikata koji su djelovali kod tuženika, dostavio podatke o razlozima zbog kojih će prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju, i radnim mjestima radnika za čijim će radom prestati potreba, kriterijima izbora radnika, za čijim će radom prestati potreba, roku u kojem će prestati potreba za radom radnika, iznosu, i načinu obračuna otpremnina, i drugih davanja radnicima, ali, i mjerama koje je poslodavac poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika;

- da je tuženik dopisom od 3. svibnja 2022. upućenom svim sindikatima koji djeluju u Zagrebačkom holdingu kao poslodavac pokrenuo postupak savjetovanja sukladno čl. 150. i 151. Zakona o radu u svezi s čl. 127. Zakona o radu, a vezano za savjetovanje, i suodlučivanje namjeravanih Odluka o otkazu Ugovora o radu radnicima koji su utvrđeni kolektivnim viškom;

- da je poslodavac uz dopis svim sindikatima koji djeluju u Zagrebačkom holdingu d.o.o. od 3. svibnja 2022. dostavio popis svih radnika kojima se namjeravaju otkazat Ugovori o radu zbog centralizacije korporativnih funkcija, popis radnika za koje se vrši samo savjetovanje namjeravane odluke o otkazu, popis radnika za koje je potrebna suglasnost za namjeravanu odluku o otkazu Ugovora o radu, popis radnika kojima se ne otkazuju Ugovori o radu ("usporedni radnici");

- da je tužiteljica zaposlenica koja je između ostalih utvrđena kolektivnim viškom;

- da je poslodavac tužiteljici dana 25. ožujka 2022. uručio popis slobodnih radnih mjesta kod tuženika u operacijama, (službena bilješka str. 621-622 spisa);

- da je poslodavac nakon otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici, a do isteka otkaznog roka tužiteljici (tužiteljica je imala pravo na otkazni rok od 2 mjeseca od dana dostave odluke tuženika o poslovno uvjetovanom), objavio nekoliko internih, i javnih natječaja za zapošljavanje, na koje je tužiteljica mogla aplicirati.

23. Iz dokumentacije priložene u spis utvrđeno je da je postupak savjetovanja kolektivnog viška sukladno čl. 127. ZR proveden sa svim sindikatima koji djeluju u Društvu, a kako bi se osigurao socijalni dijalog u interesu radnika, te kako bi se na taj način proširio krug reprezentativnih radnika u savjetovanju. Tijekom postupka savjetovanja razmjenjivana su pisana očitovanja te su održani sastanci sa sindikatima i to 20. siječnja 2022., 25. ožujka 2022. i 6. travnja 2022., a sve sa svrhom razmatranja i obrazlaganja svih mogućnosti i prijedloga koji bi mogli otkloniti namjeravani prestanak potrebe za radom radnika. Tijekom savjetovanja sindikatima su dostavljeni svi podaci pa tako i podaci za sve usporedne radnike i broj izvršitelja, a osobito očitovanje od 8. travnja 2022. s prilogom, kriteriji odabira, shema nove organizacije (očitovanje 21. ožujka 2022.). Po provedenom savjetovanju o savjetovanju 8. travnja 2022. obaviještena je nadležna služba za zapošljavanje koja nije imala primjedbe na provedeni postupak kolektivnog viška.

24. U konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac nije bio u obvezi provesti savjetovanje prije donošenja odluke važne za položaj radnika, ako sindikati nisu postigli sporazum i izabrali sindikalnog predstavnika koji ima prava i obveze radničkog vijeća te o tome obavijestili poslodavca. Dakle, u konkretnom slučaju tuženik prije provođenja kolektivnog viška radnika zaposlenih u društvu tuženika nije bio u obvezi savjetovati se sa svim sindikatima koji djeluju u društvu tuženika. To iz razloga što sami sindikati nisu ispunili svoju obvezu - imenovanja sindikalnog povjerenika, koja uvjetuje nastanku poslodavčeve obveze za provođenjem savjetovanja prije provođenja postupka kolektivnog viška. Takav stav je zauzeo i Vrhovni sud RH u odluci Posl. broj:

Rev-1162/2022-2 od 9. siječnja 2024. te odluci Posl. broj: Rev-1091/2022-2 od 07.11.2023.

25. Tužiteljici je otkazan ugovor o radu zbog promjene organizacije rada u vidu centralizacije potpornih funkcija. Naime, prije 2022. godine tuženik je bio organiziran na način da su se poslovi tzv. korporativnih funkcija (u biti administrativni poslovi) obavljali u svakoj od podružnica i to samo za tu podružnicu. To je imalo za posljedicu da postoji primjerice 10 financija i računovodstava, 10 pravnih službi, 10 općih poslova, 10 ljudskih resursa, 10 organizacijskih jedinica za odnose s javnošću itd. Tuženik je ukinuo sve organizacijske jedinice koje su obavljale administrativne poslove u podružnicama i oformio novu organizacijsku jedinicu "korporativni servisi" u kojoj se poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano na jednom mjestu i za potrebe Društva u cjelini. Zbog toga su se i opći poslovi odnosno administrativni poslovi koje je obavljala tužiteljica iz organizacijske jedinice u kojoj je radila (služba za potporu upravi) centralizirali u jednu organizacijsku jedinicu (Sektor za opće poslove). Dakle, svi poslovi (servisni/potporni/korporativne funkcije) koji su se obavljali u podružnicama na pripadajućim radnim mjestima, a koji su obuhvaćeni centralizacijom, prestali su se obavljati u tim podružnicama (sve podružnice i dalje dakle postoje, izuzev dvije; Upravljanje nekretninama i Upravljanje projektima, ali se unutar istih obavlja samo osnovna djelatnost), i sada se obavljaju centralizirano na jednim mjestu, a za što je potrebno manje izvršitelja. Kod odabira radnika (koji u obavljali poslove obuhvaćene centralizacijom) kojima će se otkazati ugovor o radu u odnosu koji će ostati u radnom odnosu u centraliziranu organizacijsku jedinicu, usporedba se vršila sa svim radnicima koji su obavljali iste ili slične poslove, neovisno u kojoj od podružnica su isti ranije radili. Dakle, uspoređivali su se svi radnici obuhvaćeni viškom, odnosno svi radnici podružnica. U radnom odnosu su ostali oni s najvećim brojem bodova, bez obzira iz koje su bili podružnice, a otkazani su ugovori o radu onima s manjem brojem bodova, opet bez obzira iz koje su podružnice bili. Pri tome su se uspoređivali radnici istih ili sličnih poslova. Dakle, npr. radnici koji su obavljali pravne poslove uspoređivani su sa svim radnicima iz podružnica koji su obavljali pravne poslove, te su do popune potrebnog broja izvršitelja u novoj centraliziranoj organizacijskoj jedinici u radnom odnosu ostali oni s najvećim brojem bodova, dok je onim prekobrojnim, s manjim brojem bodova otkazan ugovor o radu. Na isti način po stupljeno je i u odnosu na tužiteljicu, koja je obavljala opće poslove, i u odnosu na nju, uspoređivani su svi radnici obuhvaćeni viškom, na razini svih podružnica odnosno na razini cijelog tuženika.

26. Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa tuženika od 13. svibnja 2022. utvrđena je i uvedena nova centralizirana organizacija temeljem koje se poslovi podrške obavljaju centralizirano unutar samo jedne organizacijske jedinice i to za cijelo Društvo, što takve poslove jasno razlikuje od ukinutih poslova podrške samo jednoj podružnici putem organizacijskih jedinica u toj podružnici. Poslodavac je utvrdio da mu je za administrativne poslove odnosno iste ili slične poslove koje je obavljala tužiteljica u novom formiranom Sektoru za opće poslove u okviru "korporativnih servisa" biti potrebno 6 izvršitelja.

27. Pri tome valja navesti da iz dokumentacije priložene spisu proizlazi da je tuženik još u kolovozu 2021. ukinuo „Službu za podršku upravi“ (Pravilnik o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od srpnja 2021.) te je ustanovljena „Služba za logistiku upravi“, koja ima sasvim drugi djelokrug poslova od službe u kojoj je tužiteljica radila, a što je razvidno i iz usporedbe opisa i djelokruga poslova „Službe za podršku upravi“ iz Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od travnja 2017. i Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od srpnja 2021. Tužiteljica je u okviru poslova svog radnog mjesta obavljala opće poslove s spremom VSS, prvo u okviru Službe za podršku upravi te potom Službe za logistiku upravi. Nadalje, po provedenom postupku Kolektivnog viška radnika, stupile su na snagu organizacijske promjene. Svi akti su savjetovani i doneseni te objavljeni na oglasnoj ploči tuženika, u istom postupku u kojem je donesen i Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13. svibnja 2022. Nadalje, u skladu s gore navedenim, 13. svibnja 2022. internim aktom tuženika (Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13. svibnja 2022.) ustrojena je potpuno nova organizacijska struktura, te su dodatno rasformirani poslovi „Službe za logistiku upravi“, a ista je prestala postojati, te su isti dodijeljeni drugim organizacijskim jedinica, (opći poslovi u opće, pravni u pravne, itd.), te se poslovi koji se odnose na podršku upravi sada odnose primarno na poslove komunikacije te PR-a.

28. Autonomno je pravo poslodavca utvrditi potreban broj izvršitelja za obavljanje pojedinih vrsta poslova. Ukupan broj radnika koji je obavljao poslove višeg samostalnog referenta 2 na nivou cijelog Društva po svim podružnicama je bio 16, a kao što je naprijed navedeno, za opće poslove, iste ili slične onima koje je obavljala tužiteljica je bilo potrebno 6 izvršitelja (visoke stručne spreme). Tuženik je u konkretnom slučaju putem utvrđenih kriterija odnosno bodovanja odabrao radnike kojima je otkazao ugovor o radu, a kriteriji su bili zapravo kriteriji iz čl. 115. st. 2. ZR. Osim zakonskih kriterija utvrđen je i dodatni kriterij, a to je braniteljski status i status djeteta smrtno stradalog/nestalog branitelja iz Domovinskog rata. Primjenom navedenih kriterija tužiteljici je u pogledu trajanja radnog odnosa (4 godine i 1 mjesec) ispravno dan 1 bod; u pogledu kriterija dobi tužiteljici je ispravno dan 1 bod (tužiteljica rođena **.**.1988.), dok nije dobila bodove za uzdržavane članove jer ih nema pa je tako tužiteljica po navedenim kriterijima ostvarila 2 boda.

29. Uvidom u prilog br. 8 (stranica 290 spisa), a radi se o prilogu završnog očitovanja tuženika iz postupka Kolektivnog viška po čl. 127. ZOR-a, navedeno je tko su svi usporedni radnici tužiteljici i broj bodova prema svakom kriteriju i to kako za one radnike koji su ostali u radnom odnosu tako i za one kojima je otkazan ugovor o radu. U funkcionalnoj grupi poslova naziva Opći poslovi navedeni su svi radnici kod poslodavca na poslovima za koje je potrebna VSS, svi su bodovani, prvih 6 radnika po ukupnom broju bodova (EM, UM, IM, ĐM, HM i ŽM) ostvarili su pojedinačno od minimalno 5 bodova do maksimalno 8,1 boda. To je upravo onih 6 radnika za koje je poslodavac nakon bodovanja odlučio da ostaju u radnom odnosu kod poslodavca na administrativnim poslovima za koje je potrebna VSS. Ostalih 9 radnika (SM, CM, PM, TM, JM, KM, OM, FM i DM - tužiteljica) su radnici koji su uvršteni u program viška radnika i kojima su otkazani ugovori o radu, a ostvarili su prilikom bodovanja ukupno od minimalno 2 boda do maksimalno 5 bodova. Tužiteljica je ostvarila ukupno 2 boda kao što je naprijed navedeno, a iz tabele o bodovanju je vidljivo da tužiteljica u odnosu na ostale radnike kojima je otkazan ugovor o radu ima najmanji broj bodova.

30. Svi radnici sa opisane liste odnosno tabele obavljali su iste ili slične poslove kao i tužiteljica odnosno opće administrativne poslove. Različiti nazivi radnih mjesta kod tuženika, a unutar kojih su se obavljali isti ili slični poslovi, ne znače da se radi o različitim poslovima. Zakon o radu koristi termin posao/poslovi, odnosno navodi "ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla …" , a ne koristi pojam obavljanje poslova radnog mjesta toga i toga. Prema tome isključivi kriterij usporedbe je kriterij obavljanja određenog posla, a ne naziv radnog mjesta.

31. Iz provedenih dokaza je vidljivo da je poslodavac svim radnicima iz postupka kolektivnog viška pa tako i tužiteljici ponudio zapošljavanje na 280 radnih mjesta u tzv. "operacijama". Tužiteljica je 25. ožujka 2022. preuzela popis slobodnih radnih mjesta u operacijama, a nije iskazala interes za ponuđena radna mjesta.

32. Po provedenom postupku kolektivnog viška radnika (26. svibnja 2022.) stupile su na snagu organizacijske promjene (svi akti) pa tako i centralizacija općih poslova, te prestanak obavljanja poslova radnog mjesta tužiteljice u Službi za potporu Upravi, odnosno Službi za logistiku Upravi, i otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, a nakon provedenog savjetovanja namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici. Sve organizacijske promjene stupile su na snagu prije no što je tužiteljici otkazan ugovor o radu, pa je navod tužiteljice da prije otkaza nisu provedene promjene netočan. Kao što je naprijed navedeno pravo je poslodavca organizirati rad kako želi, uključujući i organizaciju ako smatra da će biti efikasnija od prethodne. To je pravo, ali i rizik poslodavca za koji odgovara isključivo poslodavac, a ne i radnici pa radnici ne mogu uvjetovati kako će izgledati organizacija kroz koju će se obavljati poslovi. Tuženik cijelo vrijeme navodi i tvrdi da mu trebaju radnici u operativi koji obavljaju poslove temeljnih djelatnosti podružnica, a ne radnici koji obavljaju administrativne poslove. Razlozi kolektivnog viška radnika su gospodarske i organizacijske prirode istovremeno jer gospodarski razlozi osim što uvjetuju smanjenje broja troškova i broja izvršitelja, uvjetuju i uvođenje bolje i učinkovitije organizacije koja je procesno i troškovno efikasnija.

33. Inače poslodavac, po ZR nije više u obvezi prilikom poslovno uvjetovanih otkaza ugovora o radu radnicima, zaposliti radnika na nekom drugom radnom mjestu u sklopu sustava poslodavca, niti je više u obvezi radnike obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima. Unatoč tome, u konkretnom slučaju poslodavac je radnicima koje je utvrdio viškom ponudio mogućnost zapošljavanja na u tom trenutku slobodnim radnim mjestima kod tuženika, što su mnogi radnici i prihvatili, i zbog čega se u konačnici smanjio ukupan broj radnika kojima je otkazan ugovor o radu nakon početnog utvrđivanja broja viška radnika. Broj radnika koji je utvrđen viškom kod tuženika na početku je socijalnom politikom poslodavca smanjen zapošljavanjem na drugim slobodnim mjestima unutar sustava.

34. Valja navesti da potreba za radom na nekom drugom radnom mjestu, nekog radnika ujedno i ne znači da nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je radio na (npr. ukinutom radnom mjestu). Također, ponuda određenim (drugim) radnicima drugih novih radnih mjesta (i to radnicima koji nisu obavljali poslove kao i tužiteljica), te prihvaćanje tih drugih radnih mjesta od strane tih radnika, već po logici stvari znači da su ostali u radnom odnosu, i da je manji broj viška, ali to nije ni u kakvoj korelaciji s odlukom o otkazu ugovora o radu tužiteljici. A i u tom dijelu, poslodavac (tuženik) je autonoman kod izbora takvih radnika, kako kod ponude tako i kod selekcijskog postupka, pa je i njegovo pravo odlučiti da li će tužiteljici ili ne ponuditi to drugo radno mjesto. Stoga je promašena tvrdnja tužiteljice da bi otkaz ugovora o radu bio nezakonit, jer da joj tuženik nije ponudio sklapanje novog Ugovora o radu.

35. Također, odredbe o isplati otpremnine, otkaznom roku, nepostojanje pouke o pravnom lijeku nemaju veze sa zakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu. Naime, u postupku utvrđivanja nezakonitosti odluke o otkaza ispituje se samo zakonitost i pravilnost razloga za otkaz navedenih u odluci o otkazu dok se ne ispituje je li poslodavac pravilno utvrdio pravo radnika na isplatu otpremnine, je li tužiteljici dana ispravna pouka o pravnom lijeku ili nije dana uopće, kao i je li ispravno određen otkazni rok, a niti je tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom tražila utvrđivanje istog.

36. Nadalje u odnosu na daljnje tvrdnje tužiteljice u odnosu na status ŠMB i NM valja navesti da je tuženik tijekom postupka dokazao da je RMB u okviru poslova radnog mjesta pomoćnice voditeljice podružnice obavljala kako pravne poslove, tako i poslove upravljanja ljudskim potencijalima u kojem području je bila jedina diplomirana pravnica u podružnici Autobusni kolodvor, dok u odnosu na NM, da je isti obavljao rukovodne poslove iz područja marketinga i prodaje u Podružnici Gradska Groblja, dakle poslove koje nisu ni u kakvoj vezi s poslovima tužiteljice. Isti je ostao u radnom odnosu zbog činjenica da je zaposlen na novom radnom mjestu, nakon što je prošao selekcijski postupak. To je novo radno mjesto, za koje tužiteljica nema niti uvjete, i koje također nije u svezi s poslovima koje je obavljala tužiteljica.

37. Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da u konkretnom slučaju nije došlo do isteka mandatnog razdoblja na koje je tužiteljica imenovana višim samostalnim referentom 2, opoziva tužiteljice s funkcije višeg samostalnog referenta 2 prije isteka mandatnog razdoblja na koje je imenovana, odnosno ostavke tužiteljice na funkciju višeg samostalnog referenta 2 prije isteka mandatnog razdoblja na koje je imenovana, pa u konkretnom slučaju tuženik nije bio u obvezi tužiteljici ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima. Naime, u konkretnom slučaju ugovor koji je tužiteljica sklopila je prestao na način predviđen odredbom čl. 115. st. 1. podst. 1. ZR, koji način prestanka ugovora je određen odredbom čl. 12. st. 1. sklopljenog Ugovora.

38. Slijedom naprijed navedenog ovaj sud smatra, da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje Ugovora o radu tužiteljici, te je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen u cijelosti kao pravno neosnovan.

39. Preostali navodi stranaka koji nisu bili od utjecaja na zakonitost odluke o otkazu nisu posebno cijenjeni.

40. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, dužna je temeljem citirane oderdbe tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbijen.

41. Tako je tuženiku prema odredbi Tbr. 52/4 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje OT), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, i to visini jednokratne nagrade za zastupanje u prvostupanjskom postupku u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7/2 OT), a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV od 25% (Tbr. 42 OT), trošak tuženika sveukupno iznosi 500,00 eura, koliko je tuženik i zatražio u trenutku zaključenja glavne rasprave.

42. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. listopada 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika