REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23, 21260 Imotski

P-614/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Nevenki Kolovrat, u pravnoj stvari tužitelja 1. HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. TD, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Borisu Ujeviću, odvjetniku u Imotskom , protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave i objavljene presude, dana 27. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su tužitelji: 1. HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. TD, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] stekli pravo suvlasništva na jednake udjele na nekretninama:

-dio č.z.3777/9 u sastavu K. O. [katastarska općina] za površinu 2434 m[2] unutar točaka A-B-C-F- A skice vještaka ing. Perice Puljića, od 11.09.2025.

-dio č.z.873/1 u sastavu K. O. [katastarska općina] za površinu 3459 m[2] unutar točaka C-D-E-F-C skice vještaka ing. Perice Puljića, od 11.09.2025, slijedom čega su ovlašteni ishoditi uknjižbu stečenog prava vlasništva svaki za ½ udjela ove nekretnine na svoje ime u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom uz istodoban upis brisanja svih upisanih prava s imena tuženika što je tuženik dužan trpjeti.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 11. lipnja 2025., tužitelji tvrde da su vlasnici nekretnina označenih u izreci presude koje su stekli nasljeđivanjem svaki od svojih pravnih prednika, a samo greškom da je u zemljišnim knjigama upisan tuženik, iako sa navedenim nekretninama nema nikakvog dodira, pa tužitelji imajući pravni interes predlažu sudu prihvatiti tužbeni zahtjev prikazan u izreci presude.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio istoj u cijelosti.

3. U tijeku postupka u dokazne svrhe sud je pročitao izvadak iz posjedovnog lista, situaciju s katastarskim stanjem sa ucrtanom nekretninom koju je sačinio vještak Perica Puljić od 11. rujna 2025., obavljen je očevid na licu mjesta u [adresa], dana 9. rujna 2025., izveden je dokaz saslušanjem PD, SD pok. H, GD. T i HDD kao svjedoka u postupku, čitanjem Ugovora o darovanju zaključenog između AD kao darovatelja i tužitelja kao daroprimatelja, "U Imotskom , 6. ožujka 2025.", pismena " U [adresa], 1. travnja 2024. " odnosno dogovora između prednika predlagatelja JD, ZD i RD.

4. Osnovan je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde vlasnicima nekretnina označenih u izreci presude. Položaj i narav parcela opisanih u izreci presude utvrđen je očevidom na licu mjesta kojeg je sud obavio dana 9. rujna 2025., [adresa], pregledom kopije katastarskog plana sa situacijom s katastarskim stanjem.

6. Predmet ove uknjižbe je nekretnina položena u [adresa], zvana „Ljut“ koja je položena sjeverno od zaseoka Bašići. U naravi se radi o neizgrađenom zemljištu, djelomično zaraslo u borovu šumu, dok je u ostatku nekretnine izraslo nisko raslinje. Nekretnina je sa zapadne i sjeverne strane omeđena suhozidom koji ne pripada nekretnini, sa istočne strane suhozidom koji pripada nekretnini. S južne strane nekretnina je omeđena pravcem između međašnih oznaka. Dio na kojem je upisana RH nalazi se unutar opisanog prostora, odnosno unutar suhozidova, samo što pripada drugoj K. O. [katastarska općina] ovo na skici mjernika vještaka označeno je i prikazano točkama te fotografirano.

7. Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka Perice Puljića stranke nisu iskazale primjedbe, a tužitelji su u skladu s istim uredili tužbeni zahtjev podneskom od 16. rujna 2025.

8. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka PD, SD, GD. T i HDD. Svjedokinja PD iskazala je da joj je poznata nekretnina o kojoj je riječ u ovom postupku zato što u neposrednoj blizini ima i svoje nekretnine i zna da je nekretnina zvana „Ljut“ pripadala tužiteljevu djedu HDD i baki JD koje su naslijedili tužiteljev otac AD i stric RD. Iskazala je da su se njih dvojica podijelili i ovaj dio koji je pripadao AD i on je taj dio darovao svojim sinovima, na jednake dijelove. Prije spomenutih, ova nekretnina pripadala je djedu tužitelja, koji se zvao RD, tako da se ova nekretnina prenosila s koljena na koljeno i u ovoj je obitelji sigurno zadnjih 100 godina. Iskazala je da je nekretnina u cijelosti ograđena suhozidom i ona tako izgleda otkada ona zna za sebe i tužiteljevi prednici su na istoj čuvali stoku i sjekli drva te nikada nitko iz Šumarije nije polagao nikakva prava na ovu nekretninu niti ih je tjerao, zato što je ona uvijek bila u privatnom vlasništvu tužiteljeve obitelji. Iskazala je da isto tako, nitko od susjeda i mejašnika nije polagao nikakva prava na ovu nekretninu, a da je njena nekretnina položena jugoistočnije, odnosno ona je mejašnik tužitelju u tom dijelu i o tome između njih nema nikakvog spora. Svjedok SD, pok. H iskazao je da je slušao iskaz svjedokinje PD kojega u cijelosti potvrđuje i dodaje da je on mejašnik tužiteljima u zapadnom dijelu, odnosno njegova nekretnina položena je uviše i kao međa između njih je suhozid, koji pripada njegovoj nekretnini i između njih nije nikada bilo spora oko toga, kao ni da je ova nekretnina u cijelosti vlasništvo tužitelja, a prije njih njihovih pravnih prednika sigurno više od 100 godina. Svjedok ND, pok. T iskazao je da je njegova nekretnina položena južnije od predmetne i kao međa između njih su pole, i nikad nikakvog spora nije bilo oko toga između njih, a u cijelosti potvrđuje iskaze prethodnih svjedoka. Svjedok HDD iskazao je da su tužitelji i on djeca od dva brata i da su oni pokazali točno svoj dio nekretnine koji im je darovao njihov otac, koje je on naslijedio od svoga oca. Iskazao je da njegov otac RD ne polaže nikakva prava na ovu nekretninu, a da su se oni dogovorili da tužitelji ostave put njegovom ocu i GD i ostalim svjedocima u dijelu nekretnine koji nju najmanje opterećuje, u pravcu sjever-jug.

9. Tako izvedeni dokaz u tijeku postupka upućuju na zaključak da bi se nekretnina na koju se odnosi tužbeni zahtjev nalazila u posjedu pravnih prednika tužitelja kroz zakonom propisano vrijeme. Ocjena je ovog suda, da su pravni prednici tužitelja dosjelošću stekli vlasništvo na nekretninama koje su predmet ovog postupka, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, budući da su se u njenom posjedu kao pošteni posjednici nalazili znatno ranije od 17. studenog 1959., te su na taj način dosjelošću, temeljem članka 159. stavak 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96 i dr. - dalje ZOV), stekli vlasništvo na istoj. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću, sukladno pravnom shvaćanju ESLJP, nužna pretpostavka jest neprekinuti posjed određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 08. studenog 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. st. 4. ZOV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999., i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava. Dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na nedvojben zaključak da su tužitelj i njegovi pravni prednici kao pošteni posjednici, koristili spornu nekretninu znatno ranije od 17. studenog 1959., te su na taj način dosjelošću, temeljem naprijed navedenih propisa stekli vlasništvo nad istom. Ovakav zaključak proizlazi iz isprava priloženih u spis, kao i iskaza svih saslušanih svjedoka. Prema odredbi članka 18. st. 3. ZOV, posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema stavku 5., iz tog članka, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Kako je već navedeno, svi dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na zaključak da je tužitelj pošteni posjednik sporne nekretnine, da se on i njegovi pravni prednici u nesmetanom posjedu iste nalaze znatno duže od 40 godina, od 17. studenog 1959., te su stoga dosjelošću stekli vlasništvo nad istom. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev u cijelosti je usvojen kao osnovan, jer je očigledno da se zbog nesklada koji postoji između stvarnog vlasničkog stanja i zemljišnoknjižnih upisa, ova nekretnina pogrešno u zemljišnim knjigama vodi upisana kao vlasništvo tužene Republike Hrvatske, iako je stvarni vlasnik baš tužitelj.

U Imotskom, 27. listopada 2025.

SUDAC

Nevenka Kolovrat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.