- 1 -              Rev 38/2021-2

Broj: Rev 38/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. V. iz D. K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik E. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika G.P.V. G. d.o.o. iz G., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. M. i B. M., odvjetnici u R., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-2076/19-2 od 23. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću br. Pr-14/19-8 od 11. studenoga 2019., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da otkaz ugovora o radu koji je zaključen između stranaka 8. ožujka 2018. i koji je otkaz tuženik dao tužitelju Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od 15. ožujka 2019. nije dopušten, pa da radi toga nije prestao radni odnos tužitelja kod tuženika. Odbijen je i zahtjev za vraćanje na posao s danom 30. ožujka 2019., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. 1.). Odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere radi vraćanja tužitelja na rad i isplate naknade plaće za vrijeme trajanja spora (toč. 2.), te je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn (toč. 3.).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja u dijelu pod toč. 1., a gdje je naveden 30. ožujka 2019. kao dan vraćanja tužitelja na posao (toč. I.). Prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda u preostalom dijelu toč. 1. i 3. izreke prvostupanjske presude, te je utvrđeno da otkaz Ugovora o radu zaključenog između stranaka 8. ožujka 2018. Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od 15. ožujka 2019. nije dopušten, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na posao, te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn (toč. II.).

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je pravovremeno podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382.a st. 1. ZPP bilo je propisano da iznimno stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude suda drugog stupnja bez dopuštenja Vrhovnog suda u sporu o postojanju ugovora oradu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa. Kako se u konkretnom slučaju radi upravo o takvom sporu, to je dopuštena izravna revizija Vrhovnog sudu.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju i to zbog osobno uvjetovanih razloga u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14 i 127/17 – dalje: ZR). Prema toj odredbi poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da tužitelj zbog svojih osobina nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa. Kod toga prvostupanjski sud smatra da nije odlučno da li je tužitelj zbog zdravstvenih razloga (bolovi u koljenu) izgubio određene osobine i sposobnosti radi čega više nije u mogućnosti uredno ispunjavati svoje obveze iz radnog odnosa. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda relevantno je postojanje određenih trajnih osobina – nedostatak samodiscipline i sl., zbog čega tužitelj nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze.

10. Drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tužitelja i preinačio prvostupanjsku presudu, te utvrdio da je otkaz ugovora o radu nedopušten, te je naložio vraćanje tužitelja natrag na rad. Kod toga drugostupanjski sud pravilno ističe da je osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu dopušten kada radnik, bez svoje krivnje, ne može uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa, jer su u njegovim sposobnostima ili osobinama nastale određene trajne promjene koje ga u tome onemogućavaju. Da bi osobno uvjetovani otkaz bio dopušten potrebno je da se kumulativno ispune dvije pretpostavke, prva da radnik ne može uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, te druga da je neizvršavanje obveza uzrokovano trajnim osobinama ili sposobnostima radnika.

11. Također pravilno drugostupanjski sud ukazuje da je tuženik kao poslodavac imao mogućnost bolest tužitelja uzeti kao razlog za otkaz ugovora o radu, ako bi ta bolest imala posljedicu trajnu promjenu osobina i sposobnosti radnika zbog kojih on više nije u mogućnosti izvršavati obveze iz radnog odnosa, uz isključenje svake mogućnosti osposobljavanja za obavljanje poslova i radnih zadataka na drugom radnom mjestu.

12. U konkretnom slučaju tuženik nije niti tvrdio da bi zbog bolesti koljena tužitelj trajno izgubio osobine i sposobnosti zbog kojih ne bi mogao izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa. Tvrdnje koje je prvostupanjski sud prihvatio kao opravdanje zakonitosti otkaza odnose se na ponašanje tužitelja, a što je moglo biti predmet otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, a otkaz nije dan zbog skrivljenog ponašanja, već osobno uvjetovan otkaz.

13. U reviziji tuženik ponavlja iskaze svjedoka i zaključke prvostupanjskog suda da tužitelj nakon operacije koljena nije pokazao dovoljnu zainteresiranost za posao, da je nevoljko obavljao radne zadatke, da nije poštivao radno vrijeme, da je učestalo tražio ranije odlazak s posla, kao i da je tražio druga određena prava. Sve to jasno ukazuje da tuženik tužitelj nije mogao otkazati otkaz ugovor o radu zbog osobno uvjetovanih razloga, već eventualno zbog skrivljenog ponašanja, a što nije slučaj.

14. Iako tuženik u reviziji ističe da istu podnosi i zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, u samoj reviziji se pobliže ne navodi u čemu se bitna povreda sastoji, pa taj revizijski razlog ovaj sud cijeni paušalno iznesenim.

15. Slijedom navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tuženika odbiti primjenom odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

Zagreb, 27. rujna 2023.