Poslovni broj Pn-109/2023-86

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Filip Miličić, odvjetnik u Vukovaru, protiv tužene Opće bolnice Pule - Ospedale Generale di Pola, Pula, Santoriova ulica 24A, OIB 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave 20. ožujka 2025. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tužene, 27. listopada 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku Opća bolnica Pula, Santoriova ulica 24a, Pula, OIB:16089706543, isplatiti tužiteljici KP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao zakonskoj nasljednici iza pokojnog tužitelja BP, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete i to na ime nematerijalne štete (povrede prava osobnosti) iznos od 43.798,53 eura, te na ime materijalne štete iznos od 2.326,72 eura ili sveukupno iznos od 46.125,25 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 25. svibnja 2015. godine po stopi zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te tužiteljici KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete i to na ime nematerijalne štete (povrede prava osobnosti) iznos od 43.798,53 eura, te na ime nematerijalne štete iznos od 2.326,72 eura ili sveukupno iznos od 46.125,25 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 25. svibnja 2015. godine po stopi zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe. "

II Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 8.750,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelji BP i KP podnijeli su dana 10. prosinca 2015. tužbu radi naknade štete protiv tuženica 1. Republike Hrvatske i 2. Opće bolnice Pula.

1.1. U tužbi navode da kao izvanbračni supružnici i roditelji pok. mlt. BP svoju aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe dokazuju rodnim listovima za njih, te smrtnim listom za pok. mlt. SP. Dijete tužitelja pok. mlt. BP liječen je kod II tužene u razdoblju od 22. lipnja do 2. srpnja 2013. godine u kojem razdoblju je ustanovljena reakcija i alergija na lijek «Ketocef». Ova činjenica da je konstatirana u medicinskoj dokumentaciji — temperaturna lista iz povijesti bolesti broj: 582/13 i upravo je uslijed reakcije i alergije na navedeni lijek dana 2. srpnja 2013. godine pok. mlt. BP urgentno reanimiran, te mu je tada tako spašen život.

1.2. Dana 15. srpnja 2013. godine, dakle, nakon samo 13 dana pok. mlt. BP je od strane tužitelja kao njegovih roditelja radi zdravstvenih problema ponovno doveden kod II-tužene radi pružanja liječničke pomoći. Tom prilikom je istom ponovno, bez ikakve provjere dat lijek «ketocef» uslijed čega je kod pok. mlt. BP uslijed alergije na spomenuti lijek došlo do anafilaktičkog šoka i uslijed čega je isti odmah nakon primitka navedenog lijeka umro.

1.3. Provedenim vještačenjem od strane Medicinskog fakulteta u Zagrebu neprijeporno je utvrđena odgovornost tuženica za smrt pok. mlt. BP, koja je nastala uslijed propusta u liječenju što je za posljedicu imalo smrt pok. mlt. BP. Naime, tužitelji smatraju da nenavođenje alergijske reakcije na Ketocef u otpusnom pismu predstavlja propust u vođenju medicinske dokumentacije koji je za posljedicu imao ponovno davanje lijeka koji je izazvao anafilaktički šok i posljedično smrt pacijenta. Dakle, neuredno vođenje medicinske dokumentacije od strane djelatnika tužene je štetna radnja, odnosno propust koji je doveo do smrti pok. mlt. BP. Tužitelji su uslijed gubitka svoga djeteta, a uslijed navedenog propusta u liječenju od II tužene, što je za posljedicu imalo smrt njihovog djeteta trpjeli i trpe duševne boli, te sa tog osnova potražuju sukladno Orijentacionim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 od 29. studenog 2002. godine iznos od 29.199,02 EUR (220.000,00 kuna) za svakog od tužitelja.

1.4. Tužitelji radi naprijed navedenog, a uslijed pogreške i propusta II - tužene koji je za posljedicu imao smrt njihovog djeteta mlt. BP imali su i platili materijalne troškove sahrane u ukupnom iznosu od 4.653,45 EUR (35.061,45 kuna) i to: na ime troškova izgradnje spomenika iznos od 2.452,72 EUR (18.480,00 kuna); na ime polusarkofaga, tapicerije Mirna, te križa «R» u ukupnom iznosu od 678,88 EUR (5.115,00 kuna); na ime troškova ukopa (preuzimanja umrle osobe iz bolnice, prijevoz umrle osobe na području RH izvan bivše Općine Buje, iskop i zatrpavanje groba, priprema pogrebne opreme, ispraćaj uslugama «6 Maj» d.o.o. — ispraćaj umrle osobe bez vožnje kolica sa lijesom, upotreba dezinfekcijskih sredstava, izrada gravirane pločice za križ — prema cjeniku dobavljača + 20% provizije, izrada osmrtnica i zahvalnica, te odnošenje vijenca s groba poslije ukopa i odvoz na deponiju) u ukupnom iznosu od 401,55 EUR (3.025,50 kuna); na ime naknade za korištenje grobnog mjesta iznos od 1.065,56 EUR (8.028,45 kuna); na ime izdavanja dozvole iznos od 29,86 EUR (225,00 kuna), te na ime godišnje grobne naknade iznos od 24,86 EUR (187,50 kuna).

1.5. Slijedom navedenoga, obzirom na objektivnu odgovornost I tužene kao osnivača II tužene te izravnu odgovornost II tužene za smrt pok. BP, tužitelji su predložili da sud donese presudu kojom će naložiti I i II tuženima da I i II tužiteljima s osnova imovinske i neimovinske štete isplate iznos od po 31.525,74 EUR (237.530,72 kn), s kamatom od dana 25. svibnja 2015. kao dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora I tuženoj.

2. Tužena Opća Bolnica u Puli u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužitelj tvrdi u tekstu tužbe da je iz prikazanih tekstova otpusnih pisama i ostale medicinske dokumentacije te provedenog van sudskog vještačenja moguće utvrditi uzročno posljedičnu vezu između medicinskog tretmana i posljedica te time i odgovornost tužene. Prije svega je potrebno napomenuti da je pok. dijete tužitelja primljeno radi liječenja bolesti i ničim nije moguće povezati djelovanje tužene sa smrti djeteta. Prema tome, liječenje i njegove posljedice kako su opisani u tužbi i medicinskoj dokumentaciji ne može biti uzrok opisanih posljedica koje navode tužitelji u tužbi, jer ničim nije dokazan bilo koji propust tužene u provođenju medicinskog tretmana, upravo suprotno tužena je prema otpusnim pismima poduzela sve potrebne radnje. Napominje se da je povodom ovoga slučaja vođen kazneni postupak kod Općinskog državnog odvjetništva Pula broj K-DO-448/13, koji postupak je obustavljen. U tijeku toga postupka je zatražena i dopuna vještačkoga nalaza dr. KPF i dr., te je temeljem toga zaključeno da ne postoji dokaz da su liječnici kod tužene učinili propust te je slijedom toga obustavljena istraga. Tužitelji nisu kao oštećeni preuzeli kazneno gonjenje. Tužitelji ne prilažu uz tužbu navedenu dopunu nalaza i mišljenja vještaka, te se predlaže to pribaviti iz navedenog spisa. Tužena osporava kao dokaz navode iz djelomičnog medicinskog vještačenja priloženog uz tužbu. Stoga, tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška.

3. Podneskom od dana 11. srpnja 2016. tužitelji su povukli tužbu u odnosu na prvo tuženu Republiku Hrvatsku, o čemu je sud dana 19. kolovoza 2016. donio pravomoćno Rješenje o povlačenju tužbe sukladno čl. 193. st. 1. ZPP-a. Dakle, postupak se nadalje vodio protiv tužene Opće bolnice Pula.

4. U podnesku od dana 8. veljače 2017. tužitelji su u bitnome naveli da kaznena odgovornost nije uvjet za građansku odgovornost odnosno naknadu štete. Dijete tužitelja pok. mlt. BP da je nesporno preminuo dana **.**.2013. u OB Pula uslijed primanja lijeka Ketocefa koji je izazvao anafilatički šok i smrt pacijenta. Isti se od 22. lipnja 2013. do 2. srpnja 2013. liječio kod tužene te je primio lijek Ketocef. Kod njega se pojavio osip po tijelu koji se uz terapiju povukao. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještačenja po vještacima medicinske struke Medicinskog fakulteta u Zagrebu od 13. ožujka 2014. se navodi: "u medicinskoj dokumentaciji se spominje alergijska reakcija na Ketocef (temperaturna lista iz povijesti bolesti 582/13) koja je liječenja kortikosteroidima no kasnije se ta alergijska reakcija ne navodi u otpusnom pismu. Ne navođenje alergijske reakcije na Ketocef u otpusnom pismu predstavlja propust u vođenju medicinske dokumentacije. Ovaj propust je imao za posljedicu davanje lijeka koji je izazvao anafilaktički šok i posljedično smrt pacijenta." Neuredno vođenje medicinske dokumentacije od strane djelatnika tuženika je štetna radnja, odnosno propust koji je doveo do smrti pok. mlt. BP. Naime, medicinska dokumentacija da mora biti tako vođena da može u svakom trenutku drugim liječnicima dati podatke o poduzetim dijagnostičkim i terapijskim mjerama. U konkretnom slučaju zbog neuredno vođene medicinske dokumentacije, odnosno izostavljanja sumnje na alergijsku reakciju na lijek Ketocef pok. mlt. BP u otpusnom pismu, liječnik koji ga je zaprimio i liječio u njegovom boravku u bolnici 15. srpnja 2013. je stekao pogrešnu sliku o stanju pacijenta i odredio neodgovarajuću terapiju. Tijekom kaznenog postupka dr. BPF da je u iskazu navela "nisam posebno to naznačila u otpusnom pismu". Naime, ista je također navela da ju je dr. SPF obavijestila o nekakvoj reakciji i to u vidu osipa, ali dr. SPF navodi da je otpusno pismo već napisala oko 13 sati. Međutim, do reakcije kod mlt. BP je došlo poslije te je on otpušten kući nakon što se osip povukao iza 18 sati. Dakle, tužena za liječničku grešku odgovara po načelu presumirane krivnje, što znači da ona mora dokazati da je u svemu postupila na način koji je propisan pravilima liječničke struke, a u pravnoj situaciji kada štetnik odgovara po načelu presumirane krivnje, krivnja se pretpostavlja i teret dokaza o nepostojanju krivnje je na štetniku koji mora dokazati da nije kriv za nastanak štetnog događaja i nastanak štete.

5. Podneskom od 9. travnja 2024. tužiteljica je preinačila tužbu s obzirom na uvođenje valute EUR i važeće Orijentacijske kriterije za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete na način opisan u točki I izreke ovoga rješenja. Tužena se preinaci protivila, a sud je istu dopustio obzirom smatra da je ista svrsishodna za razrješenje odnosa između stranaka, a sve sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a.

6. Tijekom postupka, uslijed smrti tužitelja BP određen je prekid postupka Rješenjem poslovni broj Pn-298/16 od dana 2. listopada 2018. te je dana 14. svibnja 2021. donijeto Rješenje o nastavku postupka poslovni broj Pn-298/2016 te su zakonske nasljednice pok. BP, izvanbračna supruga KP i kćerka GP pozvane na preuzimanje postupka. Povodom žalbe nasljednice GP, navedeno je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1280/21 od dana 27. listopada 2021. U rješenju se u bitnome navodi da bi sud mogao odlučiti o tužbi da je bilo nužno prekinuti postupak zbog smrti tužitelja, a nakon saznanja o nasljednicima nastaviti prekinuti postupak. U nastavljenom postupku da će sud u odnosu na žaliteljicu moći odlučiti o stupanju na mjesto ranijeg tužitelja sukladno njezinoj odluci.

7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u očitovanje na proces liječenja za dijete BP za period od 22. lipnja 2013. – 15. srpnja 2013., zdravstveni karton pok. mlt. BP za razdoblje od 14. veljače 2013. -15. srpnja 2013., izvješće o sekciji OB Pula od 31. srpnja 2013., Otpusno pismo od dana 15. srpnja 2013., otpusno pismo od 2. srpnja 2013., medicinsku dokumentaciju (list 70-74 spisa), spis Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj O-282/2019 i u preslik spisa Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj K-DO-448/2013 pročitani su iskazi svjedoka dr. SPF, dr. HP, EP, dr. LP, dr. BPF te iskaz tužiteljice.

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. U predmetu je dana 22. prosinca 2022. donijeta presuda kojom je odlučeno; "I Odbija se tužbeni zahtjev prvo i drugo tužiteljica koji glasi:

Obvezuje se tužena Opća bolnica u Puli OIB:16089706543 MB: [matični broj], Zagrebačka 30 isplatiti tužiteljicama KP iz [adresa], sa boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i GP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete i to na ime nematerijalne štete (povrede prava osobnosti) iznos od 220.000,00 kn / 29.199,01 EUR1 , te na ime materijalne štete iznos od 17.530,72 kn / 2.326,72 EUR ili sveukupno iznos od 237.530,72 kn / 31.525,74 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 25. svibnja 2015. godine po stopi zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, te tužiteljici KP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sa prebivalištem u [adresa] na ime naknade štete i to na ime nematerijalne štete (povrede prava osobnosti) iznos od 220. 000,00 kn / 29.199,01 EUR, te na ime nematerijalne štete iznos od 17.530,72 kn / 2.326,72 EUR ili sveukupno iznos od 237.530,72 kn / 31.525,74 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 25. svibnja 2015. godine po stopi zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena.

Nalaže se tuženoj da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka skupa za pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi koja je propisana čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/01, 125/11, 78/15) primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tužiteljici KP da naknadi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 23.437,50 kn / 3.110,70 EUR, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici GP da naknadi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 7.812,50 kn / 1.036,90 EUR, u roku od 15 dana."

9.1. Povodom žalbe tužiteljice GP protiv točke III izreke presude i žalbe tužiteljice KP protiv točke I i II izreke rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-1053/2023-2 djelomično je uvažena žalba drugotužiteljice GP i preinačena presuda pod točkom III izreke. Žalba prvotužiteljice KP protiv točke I i II izreke je prihvaćena te je presuda pod točkom I i II izreke u odnosu na prvotužiteljicu KP Čerkez ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

9.1.1. U rješenju Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-1053/2023-2 se u bitnome navodi da je pogrešan stav prvostupanjskog suda izražen u točki 19. njegovog obrazloženja u kojem navodi da se vještačenje provedeno od strane Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za potrebe kaznenog postupka nije koristilo kao dokaz obzirom da se tužena tome protivila i da nalaz nije sačinjen u ovom postupku već za potrebe istrage u kojoj tužena nije sudjelovala. Ukazuje na pravno stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2392/2013 od 28. studenog 2018. u kojem je izraženo shvaćanje da se nalazu i mišljenju sudskog vještaka koje nije izrađeno po nalogu suda, već po nalogu jedne od stranaka u postupku, ne može odreći značaj valjanog dokaznog sredstva kao privatne isprave, koju sud doduše nije dužan prihvatiti ali istu treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza, pa tim više kada je tužitelj dostavio fakultetski nalaz i mišljenje uz tužbu a prvostupanjski sud i priklopio spis Općinskog državnog odvjetništva u kojem je sadržano to fakultetsko mišljenje kao i njegove dopune nije bilo razloga da prvostupanjski sud ne cijeni takvo fakultetsko mišljenje kao dokazno sredstvo koje je pri tome dato u sudskom, iako kaznenom postupku. U nastavku postupka da je potrebno na temelju do sada izvedenih dokaza, ali i cijeneći i fakultetski nalaz i mišljenje utvrditi da li je uopće smrt pokojnog mlt. BP nastupila kao posljedica alergijske reakcije na lijek Ketocef, da li je alergijska reakcija kod pok. mlt. BP dana 2. srpnja 2013. godine u uzročnoj vezi s lijekom Ketocefom ili hranom za koju je evidentirano da je alergičan, da li su ordinirajući liječnici postupili po pravilima struke radi spoznaje što je bio uzrok alergijske reakcije na dan 2. srpnja 2013. godine te ovisno o tom utvrđenju da li je onda postojala i obveza to navesti u medicinskoj dokumentaciji – otpusnom pismu kao upozorenje na takvu alergijsku reakciju ukoliko ona dolazi od lijeka Ketocefa obzirom da, barem za sada, a prema fakultetskom mišljenju, alergijska reakcija na taj lijek je bila uzrok smrti.

10. Među parničnim strankama nije sporno:

- da je pok. mlt. BP boravio na liječenju kod tužene u razdoblju od 20. lipnja 2013. – 2. srpnja 2013.,

- da je pok. mlt. BP bio alergičan na hranu, ranije i na lijek panadon,

- da je za boravka na liječenju kod tužene primao lijek Ketocef,

- da se kod pok. mlt. BP na dan otpusta 2. srpnja 2013. pojavio osip koji se nakon ordinirane terapije, prije otpusta povukao,

- da taj osip nije naveden u otpusnom pismu od 2. srpnja 2013.,

- da je pok. mlt. VP ponovno zaprimljen kod tužene 15. srpnja 2013.,

- da mu je dana 15. srpnja 2013. ordiniran lijek Ketocef,

- da mu je kod početnog davanja lijeka pozlilo, da je uslijedila reanimacija, unatoč kojoj je došlo do smrtnog ishoda te je mlt. mlt. BP preminuo,

- da je pok. mlt. BP, sin tužiteljice KP i pok. BP.

11. Među strankama je sporna, osnovanost osnove tužbenog zahtjeva odnosno činjenica je li u postupanju djelatnika tuženice i vođenju medicinske dokumentacije prilikom boravka i liječenja pok. mlt. DP u razdoblju od 20. lipnja 2013. – 15. srpnja 2013. počinjena tzv. liječnička (stručna) greška. Sporna je i visina štete.

12. Tužiteljica za predmetni smrtni ishod drži odgovornom tuženu, a tu odgovornost temelji na propustu liječnika tužene da pravilno vode medicinsku dokumentaciju za pok. mlt. BP, odnosno na izostavljanju sumnje na alergijsku reakciju na lijek Ketocef u otpusnom pismu od dana 2. srpnja 2013., koji propust da je imao za posljedicu ponovno davanje istoga lijeka dana 15. srpnja 2013. koji je izazvao anafilaktički šok i smrtnu posljedicu.

13. Pružanje zdravstvene usluge zakonska je obveza, koja je u vrijeme štetnog događaja bila propisana odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 121/03., 48/05., 44/05., 85/06., 117/08, 150/08., 71/10., 139/10., 22/11., 12/12., 35/12. dalje: ZZZ). S obzirom na to da je zdravlje zakonom zaštićeno pravno dobro, protupravno zadiranje u to dobro u građanskopravnom smislu znači delikt koji uz ispunjenje potrebitih pretpostavki dovodi do nastanka uvjeta odgovornosti za štetu. U konkretnom slučaju primjenjuju se pravila subjektivne odgovornosti za štetu, jer se ne radi o naročito opasnom medicinskom zahvatu koji bi se mogao podvesti pod pojam opasne djelatnosti. Da bi postojala odgovornost tuženice za utuženu štetu moraju kumulativno postojati opće pretpostavke odgovornosti: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost. Kod subjektivne odgovornosti za štetu na tužitelju je teret dokazivanja štete, štetne radnje, objektivnog elementa protupravnosti i uzročno posljedične veze. Subjektivni element protupravnosti (krivnja) se predmnijeva (odgovara se po načelu predmnijevane krivnje), s time što se predmnijeva najblaži stupanj krivnje (obična nepažnja), kako je propisano članom 1045. stavkom 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO). Nepažnja znači odstupanje od standarda pažnje. Člankom 10. stavkom 2. ZOO-a propisana je obveza sudionika u obveznom odnosu da u ispunjavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti postupaju s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Kriterij za prosuđivanje standarda pažnje dobrog stručnjaka kod profesionalne odgovornosti za štetu su pravila struke, a to zapravo znači da objektivna protupravnost (ponašanje koje nije u skladu s pravilima struke) i subjektivna protupravnost (krivnja) čine jedinstvo. Postupanje suprotno pravilima struke predstavlja krivnju. Tužiteljica, na kojoj je teret dokazivanja uzročno posljedične veze, mora dokazati da smrtna posljedica nije posljedica prirodnog, sudbinskog tijeka bolesti, nego liječničke (stručne) greške. Prema članku 120. stavku 1. i 3. ZZZ-a grešku bi učinio zdravstveni radnik koji pri pružanju zdravstvene zaštite ne bi postupio prema pravilima zdravstvene struke i njezinim moralnim i etičkim načelima te bi time ugrozio život i zdravlje pacijenta. Sa sudskomedicinskog stajališta greškom se označava činjenica da medicinski postupak nije do kraja ispravno obavljen bez obzira na to zbog čega je do toga došlo. Liječnička greška je kršenje općepriznatih pravila umijeća liječenja zbog pomanjkanja dužne pažnje ili opreza. Radi se o skrivljenom postupanju contra lege artis. Tužiteljica je u smislu prethodno navedenih odredaba ZOO-a, da bi ostvarila naknadu štete trebala dokazati da je tuženica u okolnostima konkretnog slučaja po djelatnicima za čije postupke odgovara propustila postupiti u skladu s obvezama i onako „kako je u danim okolnostima trebalo“, te da su zbog toga propusta, a koji propust je u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom predmetnog štetnog događaja i štetnih posljedica, te štetne posljedice nastale. Liječnik (zdravstveni radnik) se oslobađa odgovornosti ako dokaže, između ostaloga, da nije kriv za nastalu štetu odnosno da je riječ o sudbinskom tijeku bolesti ili pak o slučaju, a da je liječnik (zdravstveni radnik) radio lege artis, što znači da je postupao pažnjom dobrog stručnjaka prema pravilima zdravstvene struke i njezinim moralnim i etičkim načelima.

14. Pasivna legitimacija tužene proizlazi iz odredbe članka 1061. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08, dalje: ZOO) kojom je propisano da za štetu koju zaposlenik na radu ili u vezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

15. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva valjalo je prvenstveno odgovoriti na pitanje je li reakcija pok. mlt. BP od dana 2. srpnja 2013. alergijska reakcija na lijek Ketocef, uzimajući u obzir i ranije alergije koje je isti imao te ukoliko je da li je u danim okolnostima nenavođenje iste u medicinskoj dokumentaciji pok. mlt. BP propust djelatnika tužene, a zatim i da li je ponovno davanje lijeka Ketocefa dana 15. srpnja 2013. izazvalo alergijsku reakciju kod pok. mlt. BP koja je isključivo dovela do smrtne posljedice.

16. U otpusnom pismu 2. srpnja 2013. se navodi da je pok. mlt. BP boravio na liječenju kod tužene u razdoblju od 22.6.2013. -2.07.2013., zaprimljen je jer prema navodima oca već 20 dana ima vrućicu, alergija na dlaku psa, ranije nije podnosio panadon – lekadol, sada podnosi, nije alergičan na antibiotike, primao Ketocef, nakon 4 dana vrućica se povukla, dana 1. srpnja 2013. učinjena je ekstrakcija 5 zubi u aneseteziji, otpušten 2. srpnja 2013. uz preporuku još 5 dana na usta uzimati antibiotik Cefixim, probiotik linex i ibuprofen sirup.

17. U nalazu tužene od 8. srpnja 2013. navodi se da je pok. mlt. BP uzimao antibiotik Cefixim nakon otpusta 2. srpnja 2013. sve do 7. srpnja 2013.

18. U otpusnom pismu od 15. srpnja 2013. se navodi da se pok. mlt. BP posljednjih dana sporije kreće, umorniji je, tromiji, malaksao, nakon otpusta 2. srpnja 2013. cijelo vrijeme temperatura 38-38,5C, roditelji sumnjaju na alergiju na ibuprofen

– lagani osip po prsima, alergiju na antibiotike negiraju.

19. U izvješću o sekciji tužene navodi se kako se nakon učinjene obdukcije i patohistološke analize uzoraka tkiva, u kojima su prisutne postmortalne promjene, može zaključiti kako je smrt kod pok. mlt. BP nastupila uslijed obostrane intersticijske upale pluća (najvjerojatnije virusne etiologije).

20. U očitovanju tužene na proces i tijek liječenja pok. mlt. BP u točki I pod naslovom Hospitalizacija na pedijatriji 22. lipnja do 2. srpnja 2013. se u bitnome navodi da je zahvat vađenja pet zuba u anesteziji izvršen po nestanku vrućice 1. srpnja 2013, da je zahvat prošao bez komplikacija, da je i daljnji tijek hospitalizacije bio bez osobitosti, osim kratkotrajne pojave eritematozno-urtikarijalnog osipa po trupu koji brzo prolazi na terapiju Fenistilom (osip se javio zadnjeg dana boravka, nakon podnevnog obroka). U točki III pod nazivom Hospitalizacija na pedijatriji 15. srpnja 2013. se navodi da je hospitaliziran zbog prolongiranog febrilnog stanja te da je u tijeku parenteralne primjene cefuroksima pacijent odjednom vlažno zakašljao, počeo hroptati, pocrvenio u licu, uz askulatacijski nalaz oslabljenog disanja, perioralnu cijanozu i pad srčane frekvencije na oko 60/min. i pogoršanje kliničkog stanja, započeto je sa reanimacijskim mjerama ali se usprkos svim poduzetim mjerama liječenja ne uspijeva uspostaviti vlastita srčana funkcija te dolazi do smrtnog ishoda.

21. Uvidom u preslik spisa ODO u Puli-Pola posl.br. K-DO-448/2013 utvrđeno je da je dana 30. prosinca 2014. doneseno rješenje kojim je obustavljena istraga u donosu na okrivljene dr. HP, dr. ĆP i EP, zbog nepostojanja osnovane sumnje da bi iste dana 15. srpnja 2013. oko 15,00 sati na odjelu za veću djecu i dojenčad, Djelatnosti za pedijatriju, Opće bolnice Pule, nakon što je na odjel zaprimljen pok. mlt. BP (r. **.**.1997.), dijete sa urođenom dijagnozom teškog oblika Down sindroma, zbog povišene temperature koja je trajala od 22. lipnja 2013., a za koju nije pronađen uzrok, I i II okrivljena kao liječnice odredile da pok. mlt. BP primi terapiju antibiotika Ketocef, bez prethodnog utvrđivanja uzroka febriliteta i povijesti bolesti, a III okrivljena kao medicinska sestra postupajući po ordiniranoj terapiji unatoč prethodnom upozorenju majke pok. mlt. BP, KP, da je isti od lijeka koji je nekoliko dana ranije dobio u bolnici dobio alergijsku reakciju, nije zastala i konzultirala se sa liječnikom već nastavila davati terapiju, iako svjesne da propuštanjem pažljive kontrole pok. mlt. BP može doći do pogrešnog liječenja, ali olako držeći da se to neće dogoditi te da će tijelo mlt. mlt. BP prihvatiti i dobro reagirati na terapiju i liječenje, nakon čega je kod pok. mlt. BP odmah po primitku terapije lijekom Ketocef uslijedila reakcija na način da je došlo do naglog zakašljavanja, dizanja u sjedeći položaj, otežanog disanja i crvenila po tijelu te je pok. mlt. BP unatoč pokušajima reanimacije, 15. srpnja 2013. u 16,20 sati u OB Pula i preminuo, dakle prvo i drugo okrivljene kao dr. medicine, a treća okrivljena kao zdravstveni radnik, iz nehaja obavljajući zdravstvenu djelatnost primijenili očito nepodobno sredstvo ili način liječenja pa je time prouzročena smrt jedne osobe, pa da su time počinile kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – nesavjesnim liječenjem opisano u članku 181. st. 1., 4. i 8. Kaznenog zakona. U spisu nema dokaza da su tužitelji preuzeli progon.

21.1. U tom je postupku izrađeno fakultetsko mišljenje iz kojeg proizlazi da je smrt pok. mlt. BP nastupila radi alergijske reakcije na antibiotik Ketocef koji je on dobivao u prethodnoj hospitalizaciji kod tužene u razdoblju od 22. lipnja do 1. srpnja 2013. godine, što je dovelo do alergijske reakcije oko dva tjedna prije smrti. Osnovno stanje pok. mlt. BP a to je trisomija 21., genetski poremećaj, koji sa sobom može nositi slabiji imunološki odgovor na uobičajene infekcijske uzročnike, loše opće stanje već kod prijema u bolnicu (pokazivao znakove cirkulacijskog zatajenja), stanje nakon ekstrakcije zubi, intersticijska pneumonija, moguće su umanjili šanse za uspješno liječenje alergijske reakcije. Vještaci su naveli da u medicinskoj dokumentaciji se spominje alergijska reakcija na Ketocef (temperaturna lista iz povijesti bolesti 582/13) koja je liječena kortikosteroidima, međutim, ta se alergijska reakcija ne navodi u otpusnom pismu, a to nenavođenje predstavlja propust u vođenju medicinske dokumentacije obzirom da je taj propust imao za posljedicu davanje istog lijeka koji je izazvao anafilaktički šok i posljedično smrt pok. mlt. BP. Vještaci zaključak da je smrt pok. mlt. BP nastupila radi alergijske reakcije na antibiotik Ketocef izvode iz razloga što se anafilaktički šok pojavio u trenutku davanja spomenutog lijeka, dok je intersticijalna pneumonija mogla doprinijeti smrtnom ishodu. U dopuni fakultetskog mišljenja naveli su da tako snažna reakcija – anafilaktički šok, nije učestala manifestacija alergije na lijek ili hranu, reakcije su obično blaže i sporijeg tijeka, no da se i tako snažne alergijske reakcije mogu vidjeti i u bolesnika koji su lijek koji je izazvao anafilaktički šok primali ranije bez teškoća, a i dovesti do smrtnog ishoda. Obzirom na ranije alergijske reakcije na hranu koju je imao pok. mlt. BP, da se u iskazima svjedoka navodi da je isti prije pojave osipa i urtikarije 2. srpnja 2013. jeo, da dolazi u obzir da ta pojava alergijske reakcije upravo radi toga nije registrirana u medicinskoj dokumentaciji kao novo zdravstveno stanje, nego je protumačeno kao nutritivna alergija, koja se već prethodno viđala i bila poznata, klinička slika bila je blaga i brzo se povukla iz čega se može zaključiti da je osip i urtikatiju pok. mlt. BP **.**.2013. mogla izazvati primijenjena hrana ili primijenjeni lijek Ketocef. No sada, retrogradno, ishod alergijske reakcije 15. srpnja 2013. govori u prilog da je i 2. srpnja 2013. osip i urtikariju vjerojatno izazvao lijek, a ne hrana. Ne isključuju mogućnost da je i eventualna promjena pomoćnih sastojaka u istom antibiotiku mogla izazvati anafilaktičku reakciji 15. srpnja 2013. Vještaci su nadalje u svojoj drugoj dopuni naveli da ukoliko postoji sumnja na alergije na neki lijek ili neku vrstu hrane onda treba procijeniti treba li detaljno odrediti o kakvoj se alergiji radi te čime je ona uzrokovana. Takav odgovor može biti teško doznati i ovisi o procjeni je li važnije odrediti točan uzrok alergije ili je dostatno izbjegavati neke vrste alergena, primjerice neku hranu ili lijekove. Naveli su i da ukoliko pacijent istovremeno dobiva hranu na koju je od ranije poznato da je alergičan i neki lijek, da se može postaviti pitanje na koju se tvar pojavila alergija te premda postoji određena vjerojatnost da je određena alergija u tom slučaju uzrokovana nekim novim alergenom (lijekom), za očekivati je da je ona ipak u najvećoj većini slučajeva uzrokovana od ranije poznatim alergenom iz hrane.

22. Svjedok dr. SPF u svom je iskazu navela da se sjeća pok. mlt. BP jer je on bio njihov pacijent u nekoliko navrata, obzirom je riječ o djetetu koje je rođeno sa Downom sindromom i još nekoliko pridruženih bolesti. Na njihovom je odjelu boravio u par navrata zbog različitih stvari. Dana 15. srpnja 2013. godine kada je preminuo, nije bila na poslu obzirom je u to vrijeme koristila godišnji odmor. U odnosu na razdoblje njegova boravka od 22. lipnja 2013. do 2. srpnja 2013., ne sjeća se tko je pacijenta zaprimio, misli da je zaprimljen zbog temperature i problema sa zubićima koje je imao. Radi se o djetetu koje baš nije suradljivo, tako da su se apscesi na zubima rješavali u bolnici, u anesteziji, na ORL odjelu. Zna da je dječak znao imati atopijske promjene na koži i da je bio alergičan na određenu hranu i lijek za temperaturu, ali za nekakvu alergijsku reakciju na antibiotik nema saznanja. Na dan kada je otpušten, 2.07. 2013., pripremila je njegovo otpusno pismo, on je u viziti toga jutra, oko 9 sati, bio bez osipa, spreman za kući i bio je dobro. Obzirom je morala ranije otići, otpusno pismo prenijela je dr. BPF, koja je bila upoznata sa pacijentom, kao i sa ostalim pacijentima na odjelu i koja je to pismo predala roditeljima. U otpusnom pismu upisuju se laboratorijski nalazi, koji se u pravilu kopiraju, kratak tijek boravka pacijenta, mišljenje liječnika i dijagnoza te da li je i ako je, koje lijekove potrebno i na koji način nastaviti uzimati. Iz dokumentacije boravka pacijenta u bolnici vidljivo je da je on primao lijek Ketocef iz grupe lijekova Cefalosporina kroz razdoblje od 9 ili 10 dana, što je uredno primio sa ciljem da se smanji temperatura i pristupi zahvatu na zubu. Za vrijeme boravka u bolnici taj se lijek davao intravenozno preko braumile, a nakon otpusta preporučeno je nastaviti uzimanje lijeka iz iste vrste na usta još nekoliko dana, a što piše u otpusnom pismu. Prilikom pripremanja otpusnog pisma, nije našla da bi se u dokumentaciji spominjala alergijska reakcija na Ketocef. Kod tuženika je zaposlena kao liječnik pedijatar, voditelj odjela za veću djecu i dojenčad, što znači za djecu od mjesec dana pa do osamnaest godina. Nije bila prisutna kada je pacijentu davana terapija ketocef, obzirom je to sestrinski dio i postoji točno određena satnica kada se kojem pacijentu daje lijek, a niti je to njezina obveza. Na dan 2. srpnja 2013. u viziti u 09 sati kod pacijenta je bilo sve u redu, lijek se inače daje u 6, 14 i 22 sata, a tako je bilo i prethodnih dana i nitko od sestara nije ukazao na postojanje nekakve reakcije na lijek. Otpusno pismo se polako priprema za vrijeme dok dijete još boravi u bolnici, ubacuju se podaci, a završni dio pretpostavlja da je unijela toga dana, nakon vizite, kada je vidjela da je dijete dobro, da nema temperaturu, da se lijepo ponaša. Ne sjeća se točno što je točno u tom otpusnom pismu napisala obzirom je prošlo 4 godine od toga. Osobno nikakav osip kod djeteta nije vidjela, a lijek je primio kao što je rekla u 6 ujutro, ona je otišla nešto iza 11 sati i do tada nikakve reakcije nije bilo. Toga dana 2. srpnja 2013. dežurni liječnik bila je dr. BPF, misli da bi ona mogla znati točno što se događalo. Ona nema saznanja da bi netko u medicinskoj dokumentaciji naznačio reakciju na Ketocef. Naime, ono što zna je da je dijete uredno primalo terapiju devet ili deset dana i reakcije nije bilo. Temperaturnu listu u startu sačinjava liječnik koji primi pacijenta, a kasnije doktor koji radi na tom odsjeku, u jutarnjoj viziti, a ako se pojavi i nešto što odskače i dežurni liječnik u popodnevnoj smjeni. Nije joj poznato da je netko na temperaturnoj listi napisao alergijsku reakciju na Ketocef, ali takve bilješke zasigurno nije bilo u vrijeme njezine vizite toga dana. Naime, bilo koju alergijsku reakciju naznačavaju crvenom bojom na naslovnoj listi temperaturne liste. Isto tako, kod zaprimanja pacijenta pita se za alergijske reakcije i ako se o tome dobije podatak to se obavezno, kao što je rekla, naznačava crvenom bojom na prvoj strani temperaturne liste. Isto tako, ako se i tijekom liječenja ili boravka pacijenta na odjelu pojavi sumnja na alergijsku reakciju to se također evidentira na naprijed opisani način. Djeca se u pravilu otpuštaju iza ručka i nakon što prime terapiju, negdje iza 14 sati. Ne zna u koliko sati je pacijent napustio odjel 2. srpnja 2013. Na dan otpusta pacijentu je bio i rođendan, kako nije bila prisutna iza 11 sati ne zna reći da li je bilo kakvog slavlja. Pacijent je inače znao konzumirati ne samo bolničku hranu nego i mimo toga. Obzirom je bilo riječ o djetetu sa posebnim potrebama njegovi su roditelji s njime bili po cijeli dan, uglavnom zajedno, a znali su se i izmjenjivati.

22.1. Svjedok dr. HP u iskazu je navela da je zaposlena kod tuženika na Odjelu pedijatrije - Odjel neonatologije, gdje borave djeca do starosti od mjesec dana. Pri prvom boravku pacijenta u bolnici od 22. lipnja 2013. do 2. srpnja 2013. nije se susretala s pok. mlt. BP, osim u one dane kada bi bila dežurni liječnik na odjelu pedijatrije u kojim terminima se ne mijenjaju terapije, osim ako se nešto akutno sa pojedinim pacijentom ne događa. Inače, pacijent je bio u više navrata hospitaliziran na odjelu pedijatrije. Dana 15. srpnja 2013., kada je pacijent preminuo istoga nije niti zaprimila niti propisala terapiju niti ga vidjela sve do trenutka kada se pojavila potreba za njegovom reanimacijom. Znala je da je dijete zaprimljeno jer joj je prenio raniji liječnik, ali ga osobno nije vidjela. Za svo to vrijeme nije imala saznanja o alergijskoj reakciji kod pacijenta na lijek Ketocef, ali je znala da kod tog pacijenta postoji alergijska reakcija na jaje i paracetamol, možda i ibrubrofen. Na antibiotik, koliko joj je poznato, nije imao niti jednu reakciju. Taj antibiotik iz skupine cefuroksin je pok. mlt. BP dobio ne samo za vrijeme boravka u lipnju 2013. godine, već zasigurno i prilikom prethodnih hospitalizacija jer je riječ o antibiotiku prve linije, kojega obično daju kod većine hospitaliziranih pacijenata. Ono što se sjetila je da ju je toga dana nazvala dr. BPF koja se konzultirala sa našim kliničkim farmakologom, obzirom je pacijent prije dva tjedna operiran i rekla joj da pored Ketocefa uvedu i Medazol. Međutim, zbog onoga što se dogodilo, pacijent lijek Medazol nije niti primio. Dana 15. srpnja 2013. bila je dežurni liječnik na pedijatriji, na posao je došla u 7 sati ujutro, gdje je radila u svojoj alergološkoj ambulantni, a kada su kolege završili sa smjenom na odjelu u 15 sati, preuzela je smjenu kao dežurni liječnik. Dana 2. srpnja 2013. nije radila jer je koristila godišnji odmor. Nije imala saznanja o bilo kakvom osipu pacijenta niti 2. srpnja 2013. jer nije radila, a niti 15. srpnja 2013. obzirom kada je došla na odjel ju je kontaktirala dr. BPF u svezi uvođenja lijeka Medazol, gdje je ona, obzirom da taj lijek daju rijetko, se sjela u sestrinsku sobu, kako bi provjerila koja je doza lijeka potrebna i sa sestrom dogovorila kada će se koji lijek dati. U to vrijeme sestra je pacijentu davala lijek Ketocef i viknula "doktorice, dođite" i tada su počeli problemi i reanimacija i to je bio njezin susret sa tim pacijentom. Kada je ušla u sobu vidjela ga je kako sjedi na krevetu, bio je modar, plitkih respiracija, pitala je sestru što je bilo, a ona je rekla da je u jednom trenutku naglo pocrvenio u licu pa poplavio i kao da je čula nekakav hropac, hitno su počeli sa reanimacijom, pozvali anesteziologa. Temperaturnu listu sačinjava prvo liječnik koji zaprimi pacijenta i unosi sve što je potrebno, a zatim postoji dio kojega popunjavaju sestre i dio liječnici. U taj dio u koji liječnici upisuju potrebne podatke, podatke može upisati kada je to potrebno i dežurni liječnik, liječnik koji vodi vizitu, a nije pravilo da podatke upisuje samo liječnik koji je primjerice pacijenta zaprimio. U postupku reanimacije bila je liječnik voditelj, pozvan je anesteziolog dr. K, a još su pomagale dr. ĆP, dr. B, sestra EP, S i G i bila je i sestra od anesteziologa, ne sjeća se koja. Bila je puna soba osoba. Ono što zna, što je čula, a i takav je princip rada da je pacijenta primila specijalizantica dr. ĆP, odnosno pregledavala u hitnoj ambulanti i u konzultaciji sa voditeljicom odjela dr. BPF odlučila ga zaprimiti, a terapiju je odredila dr. BPF. Kod prijema svakog pacijenta, svakoga puta, roditelje, odnosno pratnju se obavezno pita za alergijsku reakciju pa pretpostavlja da je tako bilo i toga puta i to se upisuje. Inače pacijent je zaprimljen u 12 sati, prva terapija mu je dana u 15 sati, tako da su i roditelji, ukoliko su nešto pri prijemu zaboravili spomenuti, imali vremena da to učine. Nije obaveza da se gledaju ranija otpusna pisma, a to se čini u slučajevima kada je sa stanjem pacijenta nešto sumnjivo ili se žele vidjeti neki raniji podaci. Ukoliko za vrijeme liječenja zamijete nekakvu reakciju kod pacijenta to upisuju u tijek boravka, u otpusnom pismu, a isto tako i na temperaturnu listu, ako smatraju da je to nešto važno. Međutim, govori općenito, takva reakcija ne znači nužno da je riječ o alergijskoj reakciji jer je takvo što potrebno dokazati posebnim pretragama krvi što se čini van bolničkog liječenja, odnosno krv se šalje u Zagreb. Moguće je da i između dva boravka se kod pacijenta ustanovi nekakva alergijska reakcija, a ukoliko roditelji kod prijema na to ne ukažu, oni kao liječnici za to ne moraju znati. Pojašnjava da je cefuroksin generički naziv za taj antibiotik, da je ketocef tvornički naziv tog antibiotika za intravenoznu primjenu, a cefiksin je antibiotik koji nije cefuroksin nego je antibiotik cefalosporin treće generacije za primjenu na usta. Nije sigurna za 02. srpnja 2013., ali misli da je pacijent bio na intravenoznoj terapiji, a isto je i 15. srpnja 2013. terapiju cefuroksina dobio intravenozno. Pretpostavlja da mu je bila preporuka da kod kuće nastavlja uzimati na usta cefalosporin. Svaka tvornica ima različite popratne sastave antibiotika. Ukoliko su roditelji znali da je kod pacijenta postojala sumnja na alergijsku reakciju na lijek Ketocef, da su isti to spomenuli kod ponovnog prijema, pacijentu sigurno ne bi bio ordiniran taj lijek. Kod nazovimo to ponovnog prijema istog pacijenta, nije njihova dužnost, niti svaki puta imaju mogućnost istraživati prethodne anamneze već su roditelji ti koji se kod svakog prijema pitaju o anamnestičkim podacima djeteta i alergijama. Stare podatke gledaju samo ako im je nešto sumnjivo ili roditelji nisu sigurni. Dodala je da iz kaznenog postupka koji je vođen i protiv nje, ima saznanja da se kod pacijenta 2. srpnja 2013. pojavilo osip, međutim, obzirom je pacijent i kod kuće nastavio na usta i dalje uzimati cefalosporin, ne vjeruje da je bila riječ o alergijskoj reakciji, a i osip ne bi tako brzo prošao već bi se pogoršavao. Međutim, nikada se ne zna kada organizam može odreagirati na neki lijek kojega smo i nekoliko puta uzimali bez reakcije, a da se u jednom trenutku reakcija pojavi. Nije nužno da se pri prvom uzimanju nekoga lijeka pojavi alergijska reakcija jer se u organizmu moraju stvoriti određeni procesi kako bi kod nekog slijedećeg uzimanja se takva reakcija manifestirala. Njezino mišljenje kao liječnika alergologa i onoga koji je vidio kako je dijete reagiralo i u konačnici umrlo je da nije bila riječ o alergijskoj reakciji.

22.2. Svjedok EP medicinska sestra zaposlena na odjelu pedijatrije, u svom je iskazu navela da joj se čini da je u razdoblju od 22. lipnja 2013. do 2. srpnja 2013. koristila godišnji odmor i da je pok. mlt. BP vidjela samo jedanput, u smjeni, a nikakvu terapiju mu u tom periodu nije davala. Kako je bila na porodiljnom dopustu, to je bio njezin prvi susret s tim pacijentom. U tom razdoblju nije imala nikakvih saznanja da bi taj pacijent bio alergičan na antibiotik. Dana 15. srpnja 2013. godine, nije bila nazočna kada je pacijent zaprimljen, vidjela ga je možda dva sata nakon prijema, kada su ga već počeli obrađivati. Došla je sa dojenačkog odjela i tražili su je da im pomogne da uspostave venski put, jer pacijent nije surađivao. Nakon toga trebalo je još uzeti urinokulturu prije nego što se započne sa antibiotskom terapijom. Doktorica je predlagala roditeljima da mu se stavi kateter, no roditelji su zamolili da se dijete samo popiški, što je on doista i učinio otprilike nakon sat vremena. Kad je došlo vrijeme za antibiotik, sa temperaturnom listom otišla je kod dr. HP, obzirom su bila dva antibiotika da vidi na koji način da ih da. Ona joj je rekla da prvo da ketocef, pa iza dva sata medazol. Išla je pripremiti lijek, došla je u sobu u kojoj su bili i roditelji i rekla da mu treba dati antibiotik. Oni su je pitali da li se sjeća koji je antibiotik ranije dobivao, rekla je da ne zna jer da nije bila prisutna, zatim su je pitali koji ću mu antibiotik dati i za vrijeme dok su pričali počela je sa davanjem antibiotika, da bi majka u nastavku rekla da je zadnji put imao nekakvo crvenilo, rekla je baš kao i sada, kada ga je pogledala on je doista bio crven, počeo je hroptati, poplavio je, pozvala je doktoricu i započeli su sa reanimacijom. Prije te reakcije nije mu dala niti trećinu ukupne doze koju je trebao dobiti. Prije nego je započela sa davanjem lijeka pacijent je bio čudne boje, zelenožute, po licu malo i orošen, a takav je bio i kad ga je prvi puta toga dana vidjela. Roditelji joj nisu rekli da je on alergičan na neki antibiotik, da provjeri sa doktoricom što je bilo ranije, niti je pokušali zaustaviti sa početkom davanja antibiotika. Na njegovoj temperaturnoj listi bilo je naznaka o nekoj alergiji, čini mi se neka hrana ili ibubrofen. Ne zna tko je propisao terapiju, ali misli da je dr. ĆP u dogovoru sa dr. BPF. Majka joj je toga dana rekla da joj se čini da je on i ranije dobivao neki antibiotik, ne zna kako se zove i pitala je da li je to taj isti antibiotik. Kada je počela sa davanjem lijeka majka joj je prvo pričala da je on već jeo, pio, da je zadovoljna što je uspio mokriti i nakon toga počela sa razgovorom oko tog antibiotika. Vrijeme u kojem mu je ona davala lijek je trajalo 20-30 sekundi, teško joj je procijeniti. Ne zna koju je hranu pacijent uzeo prije lijeka, ali je jeo kašastu hranu. Nije pretpostavka da dijete prije uzimanja antibiotika bude natašte ili da ne jede, već dapače trebalo bi nešto pojesti.

22.3. Svjedok dr. ĆP u svom je iskazu navela da je u vrijeme kada je pok. mlt. BP zaprimljen 15. srpnja 2013. kao specijalizant radila u ambulanti za hitan prijem. Pok. mlt. BP je zaprimljen sa uputnicom za hospitalizaciju zbog upale ždrijela. Naime, roditelji su joj objasnili da unatoč uzimanju antibiotika od prethodnog boravka, kao i antibiotika kojega je propisao njegov liječnik opće prakse, on i dalje ima povremene febrilitete pa da su se ponovno odlučili javiti u bolnicu. Kao specijalizant sve je iznijela dr. ŠP, koja je i ordinirala terapiju ceforoksinom te je ona osobno, a i po uputi dr. ŠP na temperaturnoj listi unijela podatke i obradu koja će se obaviti. Od roditelja je uzela anamnestičke podatke koje je i upisala, pa tako i da je pok. mlt. BP bio pregledan 8. srpnja 2013. kod specijaliste ORL u Hitnom prijemu, ali ga je pedijatar otpustio kući. Roditeljima je osobno postavila pitanje o alergijama, jer je to standardno pitanje koje se postavlja kod prijema svakoga pacijenta. Roditelji su izričito negirali alergiju na antibiotik, ali su joj rekli da je pok. mlt. BP znao imati lagani osip kod uzimanja lijeka za snižavanje temperature ibubrofena. Njezine ovlasti kao specijalizanta toga dana bile su da pregleda pacijenta, izloži njegovo stanje nadležnom specijalisti, u konkretnom slučaju dr. ŠP, koja kasnije i donosi odluku o hospitalizaciji i terapiji. Dr. ŠP je predmetnoga dana prije zaprimanja pacijenta njega i osobno vidjela i pregledala. Praksa nije da se vrši uvid u papirnatu dokumentaciju, iako u konkretnom slučaju roditelji nisu sa sobom imali zadnje otpusno pismo niti su išta spominjali. Međutim, ona je otvorila posljednje otpusno pismo u kojem nije bilo nikakvih podataka o nekakvoj alergijskoj reakciji. Kada je riječ o mlt. djeci, roditelji su upoznati sa tijekom liječenja pa tako i roditelji pok. mlt. BP kojima je rečeno da će se s obzirom na febrilitet vaditi krv, urin, slikati pluća i nakon uzimanja tih potrebnih uzoraka da će se dati antibiotik cefaroskin intravenozno, a na koji način je pok. mlt. BP već i ranije primao takvu terapiju. U otpusnom pismu nije bilo nikakvih podataka o bilo kakvom osipu ili sumnji na alergijsku reakciju. Ono što je nakon što se sve to izdogađalo čula iz razgovora je da je prije otpusta 2. srpnja 2013. kod pok. mlt. BP bio prisutan osip, ali kojega liječnica nije ni na koji način povezivala sa reakcijom na lijek kojega je on primao, već je smatrala da je eventualno reakcija na neku hranu. Da je smatrala da je reakcija na lijek to bi svakako zapisala u otpusnom pismu. Da je bila naznaka alergijske reakcije na lijek, taj mu se lijek zasigurno ponovno ne bi prepisao. Dr. HP službu je predala dr. ŠP, obzirom ona za to nema ovlasti. Kako je ostala još neko vrijeme nakon 15 sati, prije odlaska kući javila se dr. HP da još jednom provjeri u svezi tog pacijenta. Zatekla ju je u sestrinskoj sobi gdje je ona provjeravala doze i razmake između antibiotika i dok su razgovarale začule su poziv sestre EP, došle u sobu pacijenta i dr. HP započela je sa postupkom reanimacije. Prema njezinom iskustvu kojega ima u slučaju da je bila riječ o alergijskoj reakciji i činjenici da je i nakon otpusta 2. srpnja 2013. pok. mlt. BP nastavio sa terapijom istoga antibiotika, samo na usta, da bi se ta reakcija samo pogoršavala, a nikako povukla. Kada se pojavi reakcija na neki lijek, ukoliko se lijek nastavi uzimati, reakcija na taj lijek se nastavlja i pogoršava, a ne prestaje. Da bi se sa sigurnošću utvrdilo da je riječ o alergijskoj reakciji potrebno je provesti detaljnu obradu krvi, koja se koliko ona zna provodi samo u Zagrebu. Naime, često se zna dogoditi sumnja na alergijsku reakciju, ali to ne znači da je pacijent doista i alergičan na lijek koji mu se daje, a s obzirom na vrijeme u kojem žive liječnici, kod postojanja takve sumnje neovisno da li je ona potvrđena, ni u kojem slučaju pacijentu neće nastaviti davati taj lijek ili pak mu ga ponovno prepisati. Da je liječnik 2. srpnja 2013. sumnjao na alergijsku reakciju na lijek, zasigurno pacijentu ne bi preporučio da nastavi sa uzimanjem istoga lijeka. Mogućnost izmijene, odnosno dopune otpusnog pisma postoji, ukoliko kasniji liječnik utvrdi da je došlo do neke situacije koju je potrebno u tom otpusnom pismu evidentirati.

22.4. Svjedok dr. BPF u svom je iskazu navela da je poznavala pok. mlt. BP jer je dugi period bio njihov pacijent, riječ je o djetetu s kroničnim bolestima, down sindromom i koji je oslabljenog imuniteta. Kada je zaprimljen u lipnju 2013. razlog je bio vađenje zubiju, obzirom se to kod takvih bolesnika radi u općoj anesteziji. Na odjelu je ležao otprilike 10-tak dana i kroz cijelo vrijem primao lijek Cefuroksin Ketocef. Posljednjeg dana boravka, on je bio spreman za kući, trebao je još ručati i dobiti dozu lijeka u 14,00 sati, a što je približno u isto vrijeme. Njegova je liječnica bila dr. SPF, koja je pripremila otpusno pismo i napisala sve upute, a kako je ona bila dežurna bila je prisutna kod tog otpusta. Sjeća se da je toga dana dječak imao rođendan i da je otac došao sa punom torbom hrane jer ih je htio počastiti, nije vidjela da li je dijete nešto pojelo ali pretpostavlja da je. Nakon što je pojeo ručak i dobio injekciju lijeka na tijelu mu se pojavio relativno blag osip, pogledala ga je i na temperaturnoj listi vidjela je zabilježen X broj nutritivnih alergija te je taj osip povezala sa hranom, a ne sa lijekom kojega je dobivao već 10 dana. Tada je dobio Kortikosteroid ostao je u krevetu, sjeća se da je odspavao sa tatom tri ili četiri sata, osip se povukao i otpušten je kući bez osipa – čist. Uputa je bila da i kod kuće nastavi uzimati lijek na usta iste generacije. Taj osip nije naveden u otpusnom pismu, jer nije niti shvaćen kao alergijska reakcija na lijek već na hranu, što je navedeno u temperaturnoj listi. Inače u struci radi 40 godina i zna prepoznati razliku alergijske reakcije na hranu ili na lijek, pa je tako jedan lijek i prijavila Halmedu nakon čega je taj lijek povučen iz upotrebe. Između tog otpusta 1. srpnja i ponovnog prijema 15. srpnja dječak je odlazio svom liječniku opće prakse, jednom je bio i u njihovoj ambulanti, čini joj se da je u tom međuvremenu pio Sumamed i žalio se na slabost i nemoć, nikakvo crvenilo nije se spominjalo, a ponavljani laboratorijski nalazi bili su uredni. U petak prije posljednjeg dolaska, zvali su je na odjel roditelji da dječaku nije dobro, da teže hoda, da se zamara, da bi ga u bolnicu doveli u ponedjeljak. Kada je zaprimljen tog 15. srpnja 2013. bio je dosta klonuo, ponovno su mu uzeli sve nalaze i obradili ga, nalazi nisu ukazivali na nikakvu bakterijsku infekciju, CRP je bio u redu, a i ponovno su roditelje pitali o anamnezi dječaka i ni oni nisu spomenuli alergiju na taj lijek. Čini joj se da su posmrtni nalazi možda ukazivali na nekakvu virusnu infekciju. Toga je dana bila na komisiji za lijekove njihove bolnice i na tom su sastanku razgovarali što da daju tom dječaku te su došli do zaključka da nastave sa terapijom koju je dobivao i da još uključe Medazol. Od prijema pa do prve doze lijeka prošlo je 2, 2,5 sata i prema opisu što je dala medicinska sestra koja mu je davala lijek stoji da u trenutku kada je dječak počeo dobivati lijek, a dobio je jako malo, ne cijelu dozu, možda trećinu, se posjeo na krevet, pocrvenio u licu, zahroptao i tada je počela reanimacija prema njihovim protokolima koja na žalost nije urodila plodom. Njezino je mišljenje da je možda prije uzrok smrti bilo nekakvo respiratorno ili srčano, virusno oboljenje ali patološki misli da nije dokazano. U slučaju da je 2. srpnja 2013. bila reakcija na lijek njezino je mišljenje da ona ne bi prošla u 4 sata, osip bi egzistirao, a čak bi s obzirom da je nastavio uzimati terapiju se ta reakcija na lijek pojačavala, a kod pok. mlt. BP takvo što nije bilo slučaj. Isto navodi da je ketocef lijek koji se dosta često daje i ona u svojoj praksi nije imala slučaj alergijske reakcije na taj lijek. Zaposlena je kao rukovoditelj dječjeg odjela u Općoj bolnici Pula. Otpusno pismo se piše na dan otpusta i u njega se unosi sve što se s pacijentom događalo priliko boravka na odjelu. Za pok. mlt. BP napisala ga je dr. SPF. U istome ne piše alergijska reakcija na lijek jer je nije niti bilo, a kao što je ranije rekla osip je evidentiran na temperaturnoj listi. Na komisiji za lijekove, obzirom da su za pok. mlt. BP nalazi bili uredni, a njemu nije bilo dobro i često se vraćao razgovarala je o vrsti terapije koju mu prepisati, a što je već pojasnila. Ističe da je pacijent ozbiljno shvaćen i obrađen, a ne kao što ih se pred sudom prikazuje.

22.5. Tužiteljica, majka pok. mlt. BP u iskazu je navela da je bila prisutna u bolnici kada je njezin sin prvi put hospitaliziran krajem lipnja. Imao je visoku temperaturu, obiteljska liječnica nije znala što bi te ih je uputila u bolnicu. U bolnici je ležao i primao terapiju zbog temperature, vadili su mu krv te je dr. SPF rekla da je sve u redu, ali nisu ustanovili koji je bio razlog visokoj temperaturi. Dana 2. srpnja 2013. bio mu je rođendan i kada je došla u posjetu dr. SPF je rekla da može ići kući, da samo mora primiti još jednu terapiju, a da će kući nastaviti primati terapiju na usta i dala joj je male tabletice. Tog dana 2. srpnja primio je zadnju injekciju i dok ga je skidala da ga presvuče primijetila je šare po tijelu kao da ga je netko koprivom prošao. Pozvala je doktoricu koja ju je pitala da li ga je čime brisala, odgovorila je da nije. Doktorica je rekla sestri da donese "stotku", pretpostavlja da je to nekakav lijek protiv alergije. Nakon primanja "stotke" morali su ostati još neko vrijeme u bolnici te su u 19h otišli kući kada se crvenilo povuklo. Po dolasku kući par dana je bio dobro, ali se opet pojavila temperatura 38,9 koja je rasla i padala pa je dr. SPF rekla da ga dovezu nazad u bolnicu. Kada su došli 15. srpnja, opet su mu vadili krv i pravili nove nalaze. Dok ga je spremala za krevet došla je sestra koja je sa sobom imala tri šprice. Pitala ju je što je to, a ona joj je odgovorila da je to Josipova stara terapija. Upozorila ju je tri puta da je BP alergičan na što joj je sestra odgovorila da je njezino da radi, a da ona šuti. Istaknula je da su svi u bolnici znali da je BP alergičan jer je svima to napominjala. BP se uplašio kada je vidio sestru sa tim injekcijama iako nije znao govoriti, rukama je mahao i nije dao da mu se daju injekcije. Kada je sestra krenula sa prvim kapima, BP se zakašljao i pružio ruke kao da je znao da se nešto događa te je ona rekla sestri, a sestra joj je rekla neka ga potapša po leđima, tada je on legao i zažmirio a sestra na to nije reagirala. Ponovno se pridigao te odmah srušio i više se nije probudio. U tom trenutku sestra mu je dala samo prvu od tri injekcije, sestra se uplašila i istrčala iz sobe na terasu, a ona je zvala upomoć te je tek za 5 minuta naišla jedna žena koja je alarmirala doktore koji su sa aparatima došli. Josipovo tijelo je odmah bilo hladno i na dodir kao šmirgl papir. Hrana nije uzrok alergijskoj reakciji jer je BP jeo samo bolničku hranu, a tog 2. srpnja kada je išao kući nitko nije spomenuo nekakvu alergiju ili je upozorio da na nešto obrati pažnju, a tog dana BP je dobio zadnju injekciju lijeka, ali ne zna koji je lijek dobio. Svoju hranu u bolnicu nije donosila osim banane jer mu je po preporuci doktora morala dati da pojede dnevno jednu ili dvije banane radi probave. Točno je da su 2. srpnja donijeli kolače da se sestre počaste jer mu je bio rođendan, kada su došli sestre su bile na hodniku, kolače su njima uručili i one su ih odnijele u njihovu čajnu kuhinju. Njezino dijete te kolače nije ni vidjelo ni probalo. Tabletice koje je dobio prilikom otpusta 2. srpnja je dobio po preporuci dr. SPF u jednoj vrećici, nije pisalo o kojim je tabletama riječ, nisu dobili ni otpusno pismo već onoliki broj tabletica koliko ih je još trebao popiti do kraja terapije. Dr. SPF je otišla nakon svoje smjene, a došla je dr. HP. Dr. HP su vidjeli kada ju je sestra pozvala nakon što je 2. srpnja primijetila osip na Josipovom tijelu i ona je rekla sestri da donese "stotku". Ona nije spominjala niti ništa govorila o tableticama koje su dobili od dr. SPF. Nakon što je dobio "stotku", morali su ostati još neko vrijeme u bolnici da se vidi da li će se osip povući da ne bi došlo do komplikacija. Navečer oko 19 sati obzirom se osip povukao pustili su ih kući. U tom razdoblju krajem lipnja kada je bio hospitaliziran nisu mu vadili zubiće. To je bilo puno prije. Poznato joj je da je kazneni postupak obustavljen, a ona nije preuzela kazneni postupak. Nije čitala nalaze vještaka iz tog postupka. Ono što je čula je da je alergijska reakcija uzrok smrti njezina sina.

23. U postupku je određeno provođenje dokaza medicinskim vještačenjem, koji dokazni prijedlog su tužitelji istaknuli u tužbi i na pripremnom ročištu, da bi tijekom glavne rasprave od istoga odustali te su ustrajali na nalazu i mišljenju koje je provedeno u fazi istrage u spisu ODO Pula-Pola poslovni broj K-DO-448/13.

24. Tužiteljica u tužbi navodi da je u razdoblju od 22. lipnja do 2. srpnja 2013. kod pok. mlt. BP ustanovljena reakcija i alergija na lijek «Ketocef» koja činjenica da je konstatirana u medicinskoj dokumentaciji i da je upravo uslijed reakcije i alergije na navedeni lijek dana 2. srpnja 2013. godine pok. mlt. BP urgentno reanimiran, te mu je tada tako spašen život. Međutim, s obzirom na činjenicu da se u fakultetskom mišljenju navodi da je moguće da je osip kod mlt. pok. BP dana 2. srpnja 2013. posljedica alergije na hranu ili lijek kao i da ukoliko pacijent istovremeno dobiva hranu na koju je od ranije poznato da je alergičan i neki lijek, da se može postaviti pitanje na koju se tvar pojavila alergija te premda postoji određena vjerojatnost da je određena alergija u tom slučaju uzrokovana nekim novim alergenom (lijekom), za očekivati je da je ona ipak u najvećoj većini slučajeva uzrokovana od ranije poznatim alergenom iz hrane, zatim, s obzirom da je osip bio blag, da se brzo povukao, da je isti antibiotik nakon otpusta 2. srpnja 2013. do 7. srpnja 2013. pok. mlt. BP nastavio uzimati na usta, da u tom razdoblju nije bilo alergijske reakcije, da je po ponovnom prijemu u bolnicu 15. srpnja 2013. bio općeg lošeg zdravstvenog stanja, da se u fakultetskom mišljenu kao moguć uzrok anafilaktičkog šoka 15. srpnja 2013. navodi promjena pomoćnog svojstva istoga antibiotika, da se u nalazu obdukcije kao uzrok smrti pok. mlt. BP navodi intersticijska upala pluća, sud je mišljenja da u ovome postupku tužiteljica, primjenom pravila o teretu dokazivanja, nije dokazala da je osip kod pok. mlt. BP od 2. srpnja 2013. posljedica alergijske reakcije na lijek Ketocef, kao ni da je anafilaktički šok koji je nastupio 15. srpnja 2013. nastupio kao posljedica alergijske reakcije na lijek Ketocef. Dakle, obzirom da u postupku nije nedvojbeno utvrđeno da je osip od 2. srpnja 2013. posljedica alergijske reakcije na lijek Ketocef, nije dokazano i da je učinjen propust u vođenju medicinske dokumentacije od strane tužene kako to tužiteljica tvrdi nenavođenjem alergijske reakcije na Ketocef u otpusnom pismu od 2. srpnja 2013., a što da je za posljedicu imalo ponovno davanje istoga lijeka koji je izazvao anafilaktički šok i posljedično smrt pacijenta.

25. Sud smatra da postupci radi naknade štete zbog nesavjesnog liječenja moraju biti učinkoviti, a što podrazumijeva pribavljanje nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke koji moraju pažljivo ispitati sve relevantne okolnosti i detaljno obrazložiti svoje zaključke, a sve radi utvrđenja i razjašnjenja spornih činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. U ovome postupku, medicinsko vještačenje nije provedeno, a na temelju provedenog dokaznog postupka iz razloga navedenih u točki 23. ovoga obrazloženja, u ovome postupku nije bilo moguće utvrditi da je alergijska reakcija kod pok. mlt. BP dana 2. srpnja 2013., koja se javila nakon uzimanja obroka i lijeka, u isključivoj uzročnoj vezi sa lijekom Ketocefom. Iz navedenog za sud proizlazi zaključak da u konkretnom slučaju nije dokazano da je bilo propusta u vođenju medicinske dokumentacije i liječenja pok. mlt. BP, a time ni odgovornosti na strani tužene.

26. Sud je odbio prijedlog tužiteljice s ročišta održanog dana 5. svibnja 2025. da se u postupku provede dokaz saslušanjem dr. KPF, dr. ĐP, dr. ČP obzirom je prijedlog podnesen protivno odredbi čl. 299. ZPP- a, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužiteljica ne obrazlaže razloge zbog kojih navedeni dokaz nije mogla predložiti do zaključenja prethodnog postupka.

27. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju provedenog dokaznog postupka i primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 221. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14,118/14 i 107/15, 37/22, i 126/22 - dalje: Tarifa).

28.1. Tuženoj je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu 500 bodova, za zastupanje na ročištu 10. veljače 2017., 19. svibnja 2017., 20. listopada 2017., 31. listopada 2022., 9. travnja 2024 i 20. ožujka 2025. za svaku radnju po 500 bodova, odnosno ukupno 3500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV iznosi 8.750,00 EUR.

U Puli, 27. listopad 2025.

Sudac

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Dna:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženoj po punomoćniku