Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pn-13/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari tužitelja GL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Marko Kokić, odvjetnik u Zagrebu, Trg Nikole Šubića Zrinskog 10/III, protiv tuženika DL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave 15. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja uz punomoćnika i tuženika, 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DL da s portala www.slobodnalika.com ukloni članak naslova „Gospić umjesto grada od 22 tisuće stanovnika dobio Grad sa 22 000 tona otpada!“ od 16. veljače 2025. i članak naslova „Mulja li bivši gradonačelnik Gospića da je prvi puta tek 2021. godine upoznao uhićenog UL" objavljen 17. veljače 2025. u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku DL da o svom trošku objavi ovu presudu na portalu www.slobodnalika.com u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku DL da tužitelju GL isplati iznos od 1.650,00 eura (slovima:tisućušestopedeseteura) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 27. listopada 2025. do isplate, a koje se izračunavaju od 27. listopada 2025. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj GL traži od tuženika DL da ukloni s portala www.slobodnalika.com članak „FOTKA GODINE Zašto se bivši gradonačelnik Gospića srami slikanja sa G“ od 21. ožujka 2025.

V. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj GL traži od tuženika DL naknadu štete od 11.550,00 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od dana presuđenja do isplate u roku od 15 dana.

i  r i j e š i o  j e

VI. Odbacuje se tužba kao nedopuštena u dijelu u kojem tužitelj GL traži da tuženik DL s portala www.slobodnalika.com ukloni sljedeće članke:

- „GADLJIVO GL je prevario mnoge, jedino nije HL zato ga i podržava" od 21. lipnja 2024.,

- „ GL je otišao, bio je najgori gradonačelnik Gospića od osamostaljenja Hrvatske" od 24. lipnja 2024.,

- „TAKAV SAM D KRALJ “sukanja““ od 28. lipnja 2024.

- „MULJANJE GL sakrio kakvo je kasu ostavio novom gradonačelniku" od 1. srpnja 2024.,

- „NE RAZBIJAJTE AMBALAŽU ČL „skinuo do kraja političke gaće" HL" od 16. srpnja 2024.,

- „Zavukao se u mišju rupu“ od 28. srpnja 2024.,

- „ CL ČL „ludi“ na nasljednika!“ od 4. rujna 2024.,

- „MAČKARE Gdje je nestao bivši gradonačelnik Gospića?“ od 2. siječnja 2025.

- „Tko je bolji gradonačelnik [adresa] HL ili U" od 30. siječnja 2025.,

- „Tvrdio je da je najbolji gradonačelnik Gospića u povijesti, ispada da je najgori!“ od 14. veljače 2025.,

- „U VREMENIMA KADA SE OTKRILO VELIKO SMEĆE Je li ovaj Lik najveća prevara Gospića u posljednjem desetljeću?" od 24. veljače 2025.,

- „ GL će dobiti "bucu" iz HSP-a“ od 10. ožujka 2025.,

- „CESTA JE SLOBODNA Mali pivar iz Španjuše završio političku karijeru“ od 10. travnja 2025.

VII. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj GL traži od tuženika DL naknadu štete u iznosu od 2.000,00 eura zbog člana objavljenih na portalu www.slobodnalika.com 13. listopada 2025. „Miriše li prodaja drvene lugarnice Hrvatskih šuma u [adresa] na kriminal?“ i 14. listopada 2025. „Mali pivar iz Španjuše u to vrijeme gradonačelnik Gospića i dalje šuti o kupnji vrijedne imovine Hrvatskih šuma.“

VIII. Odbija se zahtjev za naknadu troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 16. lipnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika, ispravljenu podneskom od 17. srpnja 2025. (list 150 – 162 spisa) u kojoj potražuje isplatu štete od 13.200,00 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate, objavu presude na portalu www.slobodnalika.com, kao i uklanjanje šesnaest uvredljivih, klevetničkih i pogrdnih tekstova koji se odnose na tužitelja u razdoblju od 21. lipnja 2024. do podnošenje tužbe. U tužbi navodi da je tuženik (slobodni novinar) DL istovremeno i nakladnik i glavni urednik medijskog internetskog portala naziva Slobodna Lika, objavljenog u elektroničkoj publikaciji na internetskoj adresi www.slobodna lika.com. Tuženik je u razdoblju od 21. lipnja 2024. do podnošenja ove tužbe, u svojstvu autora/novinara, glavnog urednika i nakladnika na medijskom internetskom portalu www.slobodnalika.com objavio 16 članaka u kojima isti iznosi niz informacija koje nisu istinite, koje su uvredljive, klevetničke i nisu objavljene u dobroj vjeri, sve na račun tužitelja:

- „GADLJIVO GL je prevario mnoge, jedino nije HL zato ga i podržava" od 21. lipnja 2024.,

- „ GL je otišao, bio je najgori gradonačelnik [adresa] od osamostaljenja Hrvatske" od 24. lipnja 2024.,

- „TAKAV SAM D KRALJ “sukanja““ od 28. lipnja 2024.

- „MULJANJE GL sakrio kakvo je kasu ostavio novom gradonačelniku" od 1. srpnja 2024.,

- „NE RAZBIJAJTE AMBALAŽU ČL „skinuo do kraja političke gaće" HL" od 16. srpnja 2024.,

- „Zavukao se u mišju rupu“ od 28. srpnja 2024.,

- „ CL ČL „ludi“ na nasljednika!“ od 4. rujna 2024.,

- „MAČKARE Gdje je nestao bivši gradonačelnik Gospića?“ od 2. siječnja 2025.

- „Tko je bolji gradonačelnik [adresa] HL ili U" od 30. siječnja 2025.,

- „Tvrdio je da je najbolji gradonačelnik [adresa] u povijesti, ispada da je najgori!“ od 14. veljače 2025.,

- „ [adresa] umjesto grada od 22 tisuće stanovnika dobio Grad sa 22 000 tona otpada!“ od 16. veljače 2025.,

- „Mulja li bivši gradonačelnik [adresa] da je prvi puta tek 2021. godine upoznao uhićenog UL" od 17. veljače 2025.

- „U VREMENIMA KADA SE OTKRILO VELIKO SMEĆE Je li ovaj Lik najveća prevara [adresa] u posljednjem desetljeću?" od 24. veljače 2025.,

- „ GL će dobiti "bucu" iz HSP-a“ od 10. ožujka 2025.,

- „FOTKA GODINE Zašto se bivši gradonačelnik [adresa] srami slikanja sa G“ od 21. ožujka 2025.,

- „CESTA JE SLOBODNA Mali pivar iz [adresa] završio političku karijeru“ od 10. travnja 2025.

2. 18. ožujka 2025. tužitelj je uočio članak koji je tuženik objavio na svom portalu 16. veljače 2025. pod naslovom „ [adresa] umjesto grada od 22 tisuće stanovnika dobio Grad sa 22 000 tona otpada!“, te je putem svog punomoćnika sukladno čl. 40. i čl. 56. Zakona o medijima uputio dopis tuženom kojim zahtijeva objavu ispravka netočne informacije, a podredno objavu odgovora na objavljenu informaciju. Tuženik do dana podnošenja ove tužbe nije objavio odgovor tužitelja. Tekst insinuira postojanje odgovornosti tužitelja GL (u svojstvu gradonačelnika grada [adresa]) za otpad koji je varaždinsko trgovačko društvo odlagalo na području [adresa] i [adresa], i koje društvo je trenutno pod istragom USKOK-a. Predmetni tekst je ciljano i s namjerom napisan i uobličen na način da kod prosječnog čitatelja izazove prijezir i osudu prema tužitelju, što je osobito razvidno iz posljednje dvije rečenice teksta koje glase: "Bivši gradonačelnik o svemu šuti, nakon što se iznenada povukao sa mjesta gradonačelnika. U javnosti se pojavila slika GL kod silosa sa uhićenim varaždinskim poduzetnikom UL.“ Radi pojašnjenja, ističe se kako je tužitelj, kao gradonačelnik Grada Gospića, 28. prosinca 2023. povukao prijedlog proračuna Grada Gospića za 2024. godinu i nije predložio novi sukladno mjerodavnom zakonu. Iz tog razloga je tužitelj 28. ožujka 2024. razriješen s dužnosti gradonačelnika Grada Gospića. S druge strane pak, USKOK je priopćenjem od 14. veljače 2025. javnost obavijestio o pokretanju provođenja istrage o ilegalnom odlaganju otpada na području grada [adresa] i [adresa]. Zbog toga se teško može reći da se tužitelj iznenada povukao s mjesta gradonačelnika. Jasno je kako rečenica koju je tuženik javno objavio u tekstu od 16. veljače 2025. a koja glasi: „Bivši gradonačelnik o svemu šuti, nakon što se iznenada povukao sa mjesta gradonačelnika.“ nesporno neupućenog čitatelja dovodi do zaključka i zablude kako je tužitelj odstupio s dužnosti gradonačelnika neposredno nakon USKOK-ovoq priopćenja javnosti o pokretanju provođenja istrage o ilegalnom odlaganju otpada u [adresa]. Osim toga, tuženik već u sljedećoj rečenici u istom tekstu ponovno senzacionalistički navodi kako se u javnosti pojavila slika „ H kod silosa sa uhićenim varaždinskim poduzetnikom UL“, pri čemu isti uopće nije objavio predmetnu sliku koju spominje, ostavljajući da u duhu ranije spomenute afere i s danim poluinformacijama od strane tuženika, a u nedostatku potpunih informacija, čitatelji zaključuju kako mora biti riječ o slici koja je povezana s predmetnom aferom. Međutim, radi se o slici koja je nastala 2. ožujka 2021., kada je gradonačelnik GL sa suradnicima obilazio novootvoreni proizvodni pogona u vlasništvu društva Plastruktor d.o.o., a u kojem trenutku nije bilo nikakvog otpada koji bi bio nepropisno skladišten ili odložen.

3. 17. veljače 2025. tuženik ne odustaje s klevetama na račun tužitelja te objavljuje novi tekst s naslovom: "Mulja li bivši gradonačelnik [adresa] da je prvi puta tek 2021. godine upoznao uhićenog UL - Slobodna Lika“ u kojem tekstu tuženik tvrdi kako tužitelj laže da je upoznao Josipa Šinceka 2021. godine jer da "izvori portala tvrde sasvim suprotno da je GL uhićenog UL upoznao davno prije 2021. godine" Tuženik kao novinar, autor teksta, glavni urednik i nakladnik nije poduzeo sve što je bilo njegovoj mogućnosti da provjeri informaciju koju iznosi, već isti iznosi potpuno nepotkrijepljene i neprovjerene (i nadasve neistinite!) tvrdnje i objavljuje ih senzacionalistički kao "informacije" na svom „regionalnom informativnom portalu“. Iako je tužitelj i za ovaj tekst uputio dopis sa zahtjevom za objavu ispravka, odnosno odgovora sukladno čl. 40. i čl. 56. Zakona o medijima 19. ožujka 2025. godine, tuženik se ovaj put nije niti osvrnuo na dopis punomoćnika tužitelja zahtijeva kojim objavu ispravka, odnosno odgovora sukladno Zakonu o medijima, niti je isti objavio do dana podnošenja ove tužbe. Napominje se kako je tuženiku i ovaj Zahtjev upućen i putem poste preporučeno s povratnicom, kao i putem elektroničke pošte, međutim, tuženik odbija zaprimiti dopise koji su mu upućeni putem Hrvatske pošte.

4. Tuženik i dalje ne staje s klevetničkim objavama pa tako nastavlja objavljivati pogrdne, uvredljive i klevetničke tekstove na račun tužitelja na svom internetskom portalu www.slobodnalika.com, pa je tako objavio:

- 24. veljače 2025. tekst s naslovom: ,,U VREMENIMA KADA SE OTKRILO VELIKO SMEĆE Je li ovaj lik najveća prevara [adresa] u posljednjem desetljeću?“ gdje tuženik već u naslovu tužitelja opisuje kao "najveću prevaru [adresa] u posljednjem desetljeću“;

- 10. ožujka 2025. tekst s naslovom: ,, U će dobiti "bucu" iz HSP-a", gdje potpuno neosnovano, neutemeljeno i, prije svega, neprovjereno navodi kako je pitanje vremena kada će "mali pivar iz [adresa] ČL. biti izbačen iz članstva Hrvatske stranke prava";

5. 21. ožujka 2025. godine (nakon zaprimljenih zahtjeva za objavu ispravka/odgovora od 18. i 19. ožujka 2025.) tuženik na istom portalu objavljuje tekst s naslovom: ,,FOTKA GODINE Zašto se bivši gradonačelnik [adresa] srami slikanja sa G", a koji tekst je kratak i glasi, citira se u cijelosti: "Bivši gradonačelnik Č GL u javnosti pokušava se izvući bilo kakve odgovornosti sa kriminalnom pričom, da je [adresa] pretvoren u tuđe smetlište, prema tvrdnjama stručnjaka zagađen i otrovan, i dok se vodi kriminalne istrage, neupitana je politička odgovornost bivšeg gradonačelnika [adresa] u čijim se mandatima dogodio po tvrdnjama stručnjaka veliki EKOCID u [adresa]. GL, danas kao bivši gradonačelnik [adresa], danas mali pivar iz [adresa] po narodnom rječniku pravi se luda da niti je što znao niti je za što odgovoran."' Dakle, jasno je kako tuženik nije imao namjeru objaviti ispravak netočnih informacija, odnosno odgovor na objavljene informacije, a koje je sukladno Zakonu o medijima bio dužan objaviti odmah po zaprimanju ispravka, odnosno odgovora. Tužitelj je u odnosu na citirani tekst 18. travnja 2025. ponovno uputio dopis sa zahtjevom za objavu ispravka informacije, podredno odgovor na objavljenu informaciju sukladno čl. 40. i čl. 56. Zakona o medijima, a na što se tuženik također oglušio.

6. 10. travnja 2025. tuženik objavljuje tekst s naslovom: „CESTA JE SLOBODNA C iz [adresa] završio političku karijeru", gdje tuženik naziva tužitelja „grobarom grada“, tvrdi kako je više učinio za svoje privatne interese nego za razvoj grada, da mnogima ni danas nije jasno zašto se povukao „sa borbi za Grad“, te tuženik postavlja naizgled retoričko pitanje je li tužitelj „mnoge ljude prevario“.

7. Namjera, volja, želja i cilj tuženika nedvojbeno je nanijeti štetu tužitelju, te izazvati prijezir i osudu od strane javnosti prema tužitelju. Tužitelj je javna osoba, poznat široj javnosti ne samo kao gradonačelnik grada [adresa] koji je svoju gradonačelničku plaću preusmjeravao na stipendije studentima s područja grada [adresa], nego i kao uspješan poduzetnik. Tužitelj gotovo 30 godina uspješno posluje na tržištu Republike Hrvatske s pivovarom koju je sam osnovao sa svojom obitelji, a koja proizvodi svjetski poznato Velebitsko pivo. Tuženik, pak, s druge strane, ima veći broj osuđujućih presuda za klevetu i uvredu, kao i presuda kojima je istom naloženo isplatiti naknade za štete koju je prouzročio osobama o kojima je objavljivao svoje autorske tekstove na istom portalu www.slobodnalika.com.

8. Predmetnim tekstovima koje je objavio tuženik DL iznose se neistinite informacije o tužitelju, a osobito tekstovima koji su objavljeni nakon 16. veljače 2025. tužitelju je nanesena značajna šteta u vidu povrede prava osobnosti, odnosno u vidu narušene časti, dostojanstva, ugleda i duševnog zdravlja, čemu je tužitelj izložen već više od godinu dana u kontinuitetu. S obzirom da je tužitelj javna osoba, a navedeni tekstovi su javno dostupni široj javnosti putem interneta, isti gotovo svakodnevno mora poslovnim partnerima, prijateljima, poznanicima i nasumičnim prolaznicima objašnjavati (upravo zbog tekstova koje tuženik neprestano objavljuje) kako on nema nikakve vere s otpadom koji je odlagan na području [adresa], kako nema apsolutno nikakve veze s istragom koju provodi USKOK u tom postupku, kako on kao gradonačelnik ne može (niti uopće ima takve ovlasti) ulaziti privatnim trgovačkim društvima u prostorije i provjeravati njihovo poslovanje, a osobito mora ljudima objašnjavati kako ne samo da nije pogodovao svom trgovačkom društvu za vrijeme obnašanja funkcije gradonačelnika, već je isti svoju dužnost obnašao volonterski, svoju gradonačelničku plaću je preusmjeravao za stipendije uspješnim studentima, pri čemu je sve službene izdatke i troškove koje je imao kao gradonačelnik pokrivao iz vlastitih, osobnih izvora prihoda. Činjenica je da su tuženiku upućena čak tri dopisa sa zahtjevom za objavu ispravka informacije, podredno zahtjevom za objavu odgovora na objavljenu informaciju, ali to istog nije navelo da objavi tražene ispravke, odnosno odgovore, iz čega proizlazi kako je istom namjera tužitelju nanijeti štetu sa svakim danom kojim predmetni članci stoje objavljeni i dostupni na stranici tuženika. Kako bi njegovi tekstovi bili dostupni što većem broju čitatelja, tuženik redovito objavljuje i poveznice na njih na društvenoj mreži Facebook. Napominje se kako ovakvo postupanje „slobodnog novinara“, glavnog urednika i nakladnika portala www.slobodnalika.com nije izoliran incident - isti je još 2015. godine izbačen iz Hrvatskog novinarskog društva iz razloga sto je isti povrijedio sve odredbe kodeksa časti hrvatskih novinara! Navedeno isključenje tuženika nije predstavljalo zapreku istom da nastavi objavljivati tekstove u istom duhu.

9. Odredbom čl. 22. Zakona o medijima propisano je kako se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Nadalje, odredbom stavka 2. istog članka propisano je kako pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

10. Tužitelj je na ročištu 15. listopada 2025. preinačio tužbeni zahtjev kojim potražuje štetu u iznosu od 2.000,00 eura zbog članka objavljenog 13. listopada 2025. „Miriše li prodaja drvene lugarnice Hrvatskih šuma u [adresa] na kriminal?“ i objavljenog 14. listopada 2025. „Mali pivar iz [adresa] u to vrijeme gradonačelnik [adresa] i dalje šuti o kupnji vrijedne imovine Hrvatskih šuma.“ Tuženik je na istom ročištu izjavio da se zahtjev za ispravak odnosi samo na članke objavljene 16. i 17. veljače, te 21. ožujka 2025. za koje je poslan zahtjev za ispravak, dok se tužbeni zahtjev usmjeren na ispravak ne odnosi na ostale članke, već oni služe samo kao dokaz za nastalu nematerijalnu štetu koju je tužitelj pretrpio objavom svih tih članaka. Kasnije je tijekom tog ročišta tuženik povukao tužbu za naknadu štete vezano za članke od 13. i 14. listopada 2025. (list 306 i 306 spisa).

11. Tuženik je na raspravi 15. listopada 2025. (list 305 spisa) osporio u cijelosti tužbu i naveo da su članci objavljeni isključivo za potrebe javnosti.

12. Tijekom postupka su pročitani Knjiga pružatelja elektroničkih usluga Agencije za elektroničke medije Republike Hrvatske od 20. ožujka 2025. (list 12-69 spisa), predmetni članci objavljeni na portalu www.slobodnalika.com (list 70-86 spisa), dopis punomoćnika tužitelja poslan elektroničkom poštom od 18. ožujka 2025. (list 87 i 88 spisa), odgovor na objavljenu informaciju, podredno zahtjev za ispravak netočnih informacija od 18. ožujka 2025. (list 89 i 90 spisa), dopis punomoćnika tužitelja poslan elektroničkom poštom od 19. ožujka 2025. (list 91 i 92 spisa), dopis punomoćnika tužitelja poslan elektroničkom poštom od 20. ožujka 2025. (list 93 i 94 spisa), dopis tužitelja poslan 18. ožujka 2025. s potvrdom o primitku i neuručenom povratnicom (list 96 spisa), ispis s web stranice USKOKA od 18. lipanja 2025. (list 99 i 100 spisa), dopis punomoćnika tužitelja poslan elektroničkom poštom od 19. ožujka 2025. (list 101 i 102 spisa), odgovor na objavljenu informaciju, podredno zahtjev za ispravak netočnih informacija od 18. ožujka 2025. s potvrdom o primitku i neuručenom povratnicom (list 103 – 108 spisa), dopis punomoćnika tužitelja poslan elektroničkom poštom od 19. travnja 2025. (list 109 i 110 spisa), odgovor na objavljenu informaciju, podredno zahtjev za ispravak netočnih informacija od 18. travnja 2025. s potvrdom o primitku (list 111 – 113 spisa), presuda Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž-1234/16-2 od 22. siječnja 2018. (list 114 – 119 spisa), ispisi snimki ekrana s Facebooka (list 121-125 spisa), zaključak 5. sjednice Novinarskog vijeća časti održane 12. studenog 2015. (list 126 – 130 spisa), zaključak 15. sjednice Novinarskog vijeća časti održanog 1. prosinca 2016. (list 131 – 134 spisa), zaključak 26. sjednice Novinarskog vijeća časti održane 14. travnja 2018. (list 136 – 142 spisa), objava s portala Lika Online od 17. lipnja 2024. (list 310 – 312 spisa), članak s portala www.dnevno.hr od 2. ožujka 2021. (list 313 i 314 spisa), članci s portala www.slobodnalika.com od 13. listopada 2025. (list 315 – 322 spisa) i 14. listopada 2025. (list 323 – 330 spisa), te se saslušani tužitelj (list 306 i 307 spisa) i tuženik (list 307 i 308 spisa).

13. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

14. U postupku nije sporno da je tuženik nakladnik u smislu čl. 2. st. 6. Zakona o medijima („Narodne novine“ br. 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22, dalje: ZM) na internetskom portalu www.slobodnalika.hr, te da je autor šesnaest predmetnih članaka objavljenih na tom portalu.

15. Sporno je treba li odgovarati za štetu zbog objavljenih članaka, odnosno treba li tuženik ukloniti sporne članke sa svog internetskog portala i platiti pravičnu novčanu naknadu tužitelju.

16. Prvenstveno o procesnim pitanjima. Nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, kako propisuje čl. 22. st. 1. ZM- a. U stavku 2. istog članka je propisano da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. Rok za podnošenja tužbe, a time i zahtjeva za ispravak je tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena. (čl. 23. ZM-a)

17. Tužitelj je u uređenoj tužbi 17. srpnja 2025. naveo da traži uklanjanje 16 predmetnih člana s tuženikovog internetskog portala, ali je samo za njih tri poslao zahtjeve za ispravak (članke objavljene 16. i 17. veljače, te 21. ožujak 2025.), što je pretpostavka stjecanja prava na tužbu sukladno općim propisima obveznog prava, kao propisuje čl. 22. st. 2. ZM-a. Iako ZM ne sadrži odredbe o uklanjanju članka s internetskog portala kao način naknade štete, čl. 22. st. 1. ZM-a navodi da se šteta popravlja na, u pravilu, tri načina: objavljivanjem ispravka informacije, isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. ZM i normira samo ta tri načina popravljanja štete koji ne predstavljaju numerus clausus načina popravljanja štete, jer se kao opći propis za naknadu štete primjenjuje Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO), specifično u ovom slučaju njegov čl. 1048. prema kojem svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica, što je odraz naturalne restitucije kao primarnog načina popravljanja štete. Međutim, ZM kao specijalna norma u svakom slučaju kad se postavlja zahtjev za naknadu štete, pa i u vidu čl. 1048. ZOO- a prema medijskom nakladniku, postavlja pred tužitelja zahtjev da prije stjecanja prava na tužbu podnese zahtjev za ispravak ili ispriku. Tužitelj je podnio zahtjev za ispravak samo članaka objavljenih 16. i 17. veljače , te 21. ožujak 2025., pa je stekao pravo utužiti uklanjanje samo tih članaka. Stoga tužbu u pogledu zahtjeva za uklanjanje preostalih 13 članaka treba odbaciti.

18. Tužitelj je na ročištu 15. listopada 2025. pojasnio da je naknada štete od 13.200,00 eura utužena zbog ona tri članka za koje je podnijet zahtjev za ispravak. Osim toga, na istom je ročištu preinačio tužbu i utužio daljnju naknadu štete od 2.000,00 eura zbog članaka objavljenih 13. i 14. listopada 2025. za koje je sam izjavio da nije podnio zahtjev za ispravak prije utuženja. Na istom ročištu je tužitelj povukao tužbu u tom dijelu, a čemu se tuženik nije protivio, pa je taj dio tužbe djelomično povučen u skladu s čl. 193. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Stoga će sud meritorno odlučiti samo o zahtjevu za uklanjanje tri preostala članka, kao i o zahtjevu za isplatom pravične novčane naknade od 13.200,00 eura i zahtjevom za objavom ove presude.

19. U članku od 16. veljače 2025., naslova „ [adresa] umjesto grada od 22 tisuće stanovnika dobio Grad sa 22 000 tona otpada!“ (list 80 spisa) je objavljeno:

„Opasna afera za ljude i okoliš oko odlaganja tona otpada u [adresa] otvara mnoga pitanja, pa i ono glavno kako se uspio sakriti tak prljav i opasan posao, do onoga dali je gradska Vlast bilo upoznata. “Posao” se radio za vrijeme bivše vlasti u [adresa] koju je predvodio, sada već bivši gradonačelnik [adresa] GL, pa se u javnosti postavlja pitanje je li tada sveprisutni, po vlastitim tvrdnjama najuspješniji gradonačelnik u povijesti [adresa] bio upućen u poslove varaždinske tvrtke TIPOS RESURSI u istočnom dijelu grada, i je li bio upoznat gdje se na području grada zbrinjavao i zakopavao otpad. GL kada je došao na mjesto gradonačelnika i preuzeo [adresa] kada su financijski kosturi ispadali iz ormara obećao je [adresa] od 22 000 stanovnika, procvat gospodarstva, a umjesto grada sa puno ljudi na kraju je dobio “22 000” tona smeća i otpada.

Bivši Gradonačelnik o svemu šuti, nakon što se iznenada povukao sa mjesta gradonačelnika. U javnosti se pojavila slika GL kod silosa sa uhićenim varaždinskim poduzetnikom UL.“

20. U članku od 17. veljače 2025., naslova „Mulja li bivši gradonačelnik [adresa] da je prvi put tek 2021. godine upoznao uhićenog UL“ (list 81 spisa) je objavljeno:

„Pritisak medija natjerao je bivšeg gradonačelnika [adresa] GL da se javno očituje o ekocidu u [adresa], skladištenju i zakopavanju tisuća tona opasnog otpada koji se dogodio dok je bio na čelu grada.

Zanimljiva je izjava bivšeg gradonačelnika [adresa] da je tek 2021.godine upoznao uhićenog vlasnika tvrtke TIPOS RESURSI iz Varaždina UL. Koliko je poznato tvrtka TIPOS RESURSI osnovana je 2013.godine, GL je postao gradonačelnik [adresa] u proljeće 2017.godine, a prema njegovim tvrdnjama velikog investitora iz Varaždina upoznao je četiri godine kasnije. Izvori portala tvrde sasvim suprotno da je GL uhićenog UL upoznao davno prije 2021.godine. Iznenadilo je da u svome reagiranju GL uopće ne po spominje tvrtku TIPOS RESURSI koja je u fokusa istražitelja INTERPOLA i USKOK-a, već izvjesnu tvrtku PLASTRUKTOR za koju se do sada nije znalo da posluje u [adresa].“

21. U članku od 31. ožujka 2025., naslova „FOTKA GODINE Zašto se bivši gradonačelnik [adresa] srami slikanja sa UL“ (list 84 spisa) je objavljeno:

„Bivši gradonačelnik [adresa] GL u javnosti pokušava se izvući bilo kakve odgovornosti sa kriminalnom pričom, da je [adresa] pretvoren u tuđe smetlište, prema tvrdnjama stručnjaka zagađen i otrovan. I dok se vodi kriminalne istrage, neupitana je politička odgovornost bivšeg gradonačelnika [adresa] u čijim se mandatima dogodio po tvrdnjama stručnjaka veliki EKOCID u [adresa]. GL, danas kao bivši gradonačelnik [adresa] danas mali pivar iz [adresa] po narodnom rječniku pravi se luda da niti je što znao niti je za što odgovoran.“

22. S ispisa ispisi snimki ekrana s Facebooka (list 121 – 125 spisa) je vidljivo da su neki članci koji se odnose na tužitelja objavljeni na portalu www.slobodnalika.com objavljeni i putem Facebooka, ali među njima nije niti jedan od tri predmetna članka. Jedan od članaka, onaj od 14. veljače, ima šest oznaka „sviđa mi se“, dok je članak od 1. ožujka ima pet oznaka „sviđa mi se“.

23. Iz zaključka 5. sjednice Novinarskog vijeća časti održane 12. studenog 2015. je vidljivo da je tuženik isključen iz članstva u Hrvatskom novinarskom društvu zbog povreda svih odredbi Kodeska časti hrvatskih novinara u objavljenom tekst „Prljavi Smoki“.

24. Iz zaključka 15. sjednice Novinarskog vijeća časti održanog 1. prosinca 2016. je vidljivo da je tuženik najoštrije upozoren zbog tekstova koji su pisani o prijaviteljici Dubravku Rudelić, sutkinji Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću.

25. Iz zaključka 26. sjednice Novinarskog vijeća časti održane 14. travnja 2018. je vidljivo da je tuženik najoštrije osuđen zbog djelomičnog ili potpunog kršenja univerzalnih načela novinarstva u trima člancima objavljenim o sutkinjama ovog suda Tatjani Radaković Bašić i Mirjani Kosanović.

26. Ispitan na raspravi 15. listopada 2025., tužitelj je, u bitnome, naveo da se prvi put susreo sa UL 2021. godine. Te godine je uslijedio susret u proljeće koji je bio najavljen putem službi Grada. Tad je Šincek kupio od HBOR-a bivši PPK Velebit i Šincek se namjeravao bavit proizvodnjom bukobrana, burobrana i montažnih kućica. Sljedeći susret je bio iste godine, nekoliko mjeseci poslije u obnovljenim prostorima PPK Velebit gdje je Šincekova firma proizvodila bukobrane i burobrane. Iste se godine dogodio i treći susret u prostorijama grada gdje ih je UL izvijestio dokle je došla obnova i o planu obnove silosa i gradnje restorana na silosu.

27. Iako ne prati portal tuženika, od prijatelja je doznao da su objavljeni članici u spisu nedugo nakon što su bili objavljeni. Nije odmah na njih reagirao jer nije htio ostaviti svoje poslove da bi se bavio lažima i uvredama iz tih članaka. S tuženikom je bio deset godina u dobrim odnosima, čak ga je kroz tih deset godina i privatno financijski pomagao. Njihovi odnosi su se poremetili kad je 2020. godine, kao gradonačelnik odbio financirati javnim sredstvima tuženikovo novinarsko djelovanje, kao što je odbio i sve druge portale s područja Grada Gospića koji su tražili financije. Do odbijanja financiranja je tuženik pozitivno pisao o tužitelju.

28. Objavljeni su mu članci narušili čast i ugled, napravili nemir u obitelji i narušili odnose s poslovnim partnerima. Njegovi prijatelji i poznanici su se zgražali nakon objavljenih članaka smatrajući da tužitelj ima nekakve veze s odlaganjem otpada, iako niti on, niti Grad Gospić nisu imali s tim veze. Dozvole je izdavala Županija, a nadzor je vršio Državni inspektorat.

29. Tuženik je na ročištu 15. listopada 2025., u bitnome, iskazao da, osim navoda o susretu sa UL početkom 2021. što je fotodokumentirano, zajedno sa tadašnjom zamjenicom RL, sve ostalo što je tužitelj rekao nije istina. Izjavio je da mu je jedini izvor informacije da su se tužitelj i UL sreli prije 2021. slučajni susret na odmorištu autoceste prije te godine gdje je vidio tužitelja i UL zajedno.

30. Nakon izvedenih dokaza, sud zaključuje da tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na ugled i čast, čime dolazi do povrede prava osobnosti pojedinca zaštićenog čl. 19. st. 1. ZOO-a i čl. 7. st. 1. ZM-a. Međutim, do te povrede nije došlo u sva tri članka.

31. U članku objavljenom 16. veljače 2025. tuženik postavlja pitanje je li gradska vlast bila upoznata s poslovima oko ilegalnog odlaganja otpada na području [adresa], te dodaje da tadašnji sveprisutni gradonačelnik [adresa], koji se iznenada povukao s mjesta gradonačelnika, o svemu šuti. Tako napisan članak, bar u tom dijelu, postavlja legitimno pitanje u demokratskom društvu, o povezanosti javne vlasti i (navodnih) kriminalnih aktivnosti poduzetnika, pogotovo u društvu visoke stope korupcije i visoke percepcije korumpiranosti javnih djelatnika. Osim toga, količina ilegalno skladištenog otpada u maloj sredini kao što je [adresa] jasno ukazuje na potrebu da se postavi pitanje tko je sve znao za to skladištenje. Iako tuženik u članku navodi da je tužitelj, kao gradonačelnik, bio u to vrijeme „sveprisutan“, te da se „iznenada povukao s mjesta gradonačelnika“, tuženik tim ne objavljuje neistinitu informaciju, već izražava svoje mišljenje o mogućnosti povezanosti javnih vlasti s ilegalnim odlaganjem otpada. Navod da je tužitelj bio „sveprisutan“ za vrijeme trajanja mandata ne može biti ništa drugo nego tuženikovo mišljenje o širokoj uključenosti tužitelja u poslove Grada, dok navod da se tužitelj „iznenada povukao s mjesta gradonačelnika“ i nije sporan jer sam tužitelj u tužbi navodi da nije predložio proračun za 2024. godinu zbog čega je bio razriješen 28. ožujka 2024. s dužnosti gradonačelnika, a što se moglo izbjeći da je predložio proračun. Dakle, do razrješenje je došlo i nedjelovanjem samo tužitelja, što opravdava tuženikov stav da se tužitelj iznenada povukao.

32. Do posljednje rečenice u članku tuženik nikako nije iznio decidiranu i konkretnu tvrdnju da je tužitelj povezan s ilegalnim odlaganjem otpada, već sve ostaje u domeni pitanja, stajališta o osobi na koje ima pravo na temelju čl. 27. st. 1. ZM-a. A pravo na izražavanje stajališta, odnosno sloboda izražavanja zajamčena je čl. 10. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija). Tuženikovo izraženo mišljenje predstavlja vrijednosnu prosudbu o mogućoj upletenosti javne vlasti s ilegalnim odlaganjem otpada, a javno iznijete vrijednosne prosudbe štiti čl. 10. Konvencije (tako, primjerice, Europski sud za ljudska prava, dalje: ESLJP, u presudi Lingens protiv Austrije). Osim toga, pitanje povezanosti javne vlasti s kriminalnim djelovanjem je pitanje od javnog interesa, a pitanja od javnog interesa ne trpe velika ograničenja (tako ESLJP u odluci Wingrove protiv UK ili Castells protiv Španjolske).

33. Međutim, tužitelj je u pravu kad je zaključio da je ipak posljednjom rečenicom došlo povrede prava osobnosti. Naime, na kraju članka tuženik je izjavio da se u javnosti pojavila slika tužitelja kod silosa s uhićenim UL, bez da je slika objavljena ili istaknuto kad je i u kojim okolnostima nastala. Takva tvrdnja upućuje na dokaz o povezanosti tužitelja i UL, pa dosadašnje tuženikovo okolišanje koje se može podvesti pod javni interes, odnosno slobodu izražavanja zaštićenu čl. 10. Konvencije pada u vodu – kad se promotri zaokružen članak, tuženik poprilično jasno više ne daje svoje mišljenje, već izvodi logičan zaključak na temelju dokaza. A kako je nesporno da je predmetna slika (a koja se vidi uz članak od 21. ožujka 2021., kao i uz članak portala www.dnevno.hr na listu 313 spis) nastala prilikom službenog fotografiranja i posjeta gradskih čelnika novootvorenom pogonu, jasno je da tuženik širi nedokazanu informaciju o povezanosti tužitelja i UL kao dokazanu. Zbog toga taj članak vrijeđa tužiteljevu čast i ugled.

34. Sličan zaključak naveden za prvi dio članka od 16. veljače 2025. se može izvesti i za članak objavljen 21. ožujka 2025. U njemu tuženik navodi da tužitelj nije ništa znao o otpadu niti je za što odgovoran. To nije ni sporno. Koristi, doduše, neprimjeren izraz da se tužitelj „pravi luda“, ali korištenje takvog izraza (po stajalištu ovog suda, neprimjerenog) manje šteti osobnosti tužitelja, a više ugledu samog tuženika. Opet, tvrdnja tuženika da je neupitna politička odgovornost tužitelja kao gradonačelnika u vrijeme čijeg mandata je započeto ilegalno odlaganje otpada je tuženikovo mišljenje na koje ima pravo na temelju čl. 27. st. 1. ZM-a i čl. 10. Konvencije. Uz taj je članak, doduše, objavljena fotografija tužitelja i UL, ali ništa u članku ne upućuje na kriminalnu vezu koja bi se mogla iščitati iz te fotografije koja je i ranije bila javno objavljena, vezu koja je jasno insinuirana u članku od 16. veljače 2025. Stoga sud ne može zaključiti da je objavom ovog članka došlo do povrede tužiteljevih prava.

35. No, tuženik u članku objavljenom 17. veljače 2025. iznosi tvrdnju da je tužitelj okrivljenog UL upoznao prije 2021. godine, godine iz koje je fotografija objavljena uz članak od 21. ožujka 2025. Iako tuženik tvrdi da je tužitelj upoznao UL, uhićenog za ilegalno odlaganje otpada u [adresa], još prije 2021. kad je nastala fotografija, „izvor portala“ je sam tuženik koji je na raspravi iskazao da je slučajno, na odmorištu autoceste, prije 2021. godine, svjedočio susretu tužitelja i UL. Time tuženik nikako nije dokazao da postoji neki od razloga koji bi isključili njegovu odgovornost za štetu u skladu s čl. 21. st. 4. i 6. ZM-a, poglavito da je objavljena informacija točna, pa je i objavom ovog članka došlo do povrede prava osobnosti.

36. Čl. 19. st. 1. i. 2. ZOO-a propisuju da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Čl. 1048. ZOO-a propisuje da svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica. Čl. 1099. ZOO-a propisuje da u slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom, dok je u čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

37. Slijedom navedenih normi, sud zaključuje da tuženiku treba naložiti uklanjanje članaka od 16. i 17. veljače 2025. s njegovog portala, kao i objavu ove presude na tom portalu o tuženikovom trošku. Osim toga, tuženik ima pravo i na pravičnu novčanu naknadnu zbog povrede prava osobnosti zbog informacije objavljene u člancima od 16. i 17. veljače 2025., ali ne u utuženom iznosu. Prvenstveno, tužitelj je utužio cjelokupni iznos od 13.200,00 eura kao pravičnu novčanu naknadu za štetu od 3 članka, dok je sud našao da je u samo dva došlo do povrede tužiteljevih prava. Osim toga, tužitelj, osim svojim iskazom, nije dokaza koliko bi bile teške posljedice te štete, odnosno koliki bi bio njezin osobni i društveni obujam, osim paušalnih navoda da su mu uzrokovali nemir u obitelji i narušili odnose s poslovnim partnerima. Sud pri odmjeravanju pravične novčane naknade uzima u obzir da je šteta počinjena na regionalnom novinskom portalu, ali i da je tuženik osoba koja je isključena iz Hrvatskog novinarskog društva zbog povrede novinarske etike, koja je i nakon isključenja u više navrata osuđivana od Hrvatskog novinarskog društva za daljnje povrede novinarske etike. To sve znači da povreda koju je počinio tužitelj i nema društvenu težinu povrede časti i ugleda koju bi uzrokovala povreda na portalu šireg značaja i koja bi došla od osobe neukaljanog ugleda. Značajno je da članci podijeljeni na Facebooku, ako čije objave je tužitelj priložio tužbi imaju pet, odnosno 6 oznaka „sviđa mi se“ u nekoliko mjeseci od objave. S druge strane, tužitelj je bivši gradonačelnik [adresa], političar i javno poznata osoba, a od takvih se osoba traži viši stupanj tolerancije na javnu kritiku, pa i onda kad je došlo do povrede prava osobnosti (tako ESLJP u odluci Paloma Sanchez i dr. protiv Španjolske). Zbog toga sud smatra da je iznos novčane naknade od 825,00 eura po članku, ukupno 1.650,00 eura pravičan uzevši u obzir sve navedene okolnosti.

38. Tužitelj je uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa nema pravo na naknadno troškova na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a.

39. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 27. listopada 2025.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.