Poslovni broj: Pr-7/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji Zorani Matešić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Rački, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica, OIB: 28129388615, Velika Gorica, Rudolfa Fizira 6, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Bučanac, odvjetnik u Velikoj Gorici, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke, nakon održane glavne i javne rasprave 12. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, zaključene u smislu čl. 335. st. 4. ZPP-a, 27. listopada 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja VG, OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena i zakonita Odluka tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica, OIB: 28129388615, Rudolfa Fizira 6, 10410 Velika Gorica, Klasa: 114-04/25-01/1, Ur.broj: 238/31-96-01-01-25-1 od 14.1.2025. pa ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica, OIB: 28129388615, Rudolfa Fizira 6, 10410 Velika Gorica vratiti tužitelja VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na rad na posao radnog mjesta stručnog radnika u sustavu socijalne zaštite - kineziterapeuta, a ukoliko takvo radno mjesto više ne postoji, na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 875,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Nalaže se tužitelju VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženiku Centru za odgoj i obrazovanje Velika Gorica, OIB: 28129388615, Velika Gorica, Rudolfa Fizira 6, trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu stručnog radnika u sustavu socijalne zaštite-kineziterapeuta.

1.1. Ističe da je na temelju članka 261. stavak 5. Zakona o socijalnoj skrbi tuženik donio Odluku, Klasa: 114-04/25-01/1, Ur.broj: 238/31-96-01-01-25-1 od 14. siječnja 2025. kojom se pod točkom I. tužitelj, zaposlen na radnom mjestu stručnog radnika u sustavu socijalne zaštite-kineziterapeut udaljava od obavljanja poslova s danom 14. siječnja 2025., dok je pod točkom II. Odluke određeno da udaljenje od obavljanja poslova traje do obustave kaznenog postupka, odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude. Nadalje, točkom III. određeno je da za vrijeme trajanja udaljenja od obavljanja poslova radnik ima pravo na naknadu plaće u visini od dvije trećine prosječne mjesečne plaće koju je ostvario u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova dok je u točki IV. određeno da će se radniku vratiti obustavljeni dio plaće ako pravomoćnim rješenjem bude obustavljen postupak ili ako bude oslobođen od odgovornosti.

1.2. Protiv navedene Odluke od 14. siječnja 2025., tužitelj je sukladno uputi o pravnom lijeku u otvorenom roku dana 29. siječnja 2025. podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa te tražio poništenje predmetne odluke i stavljanje izvan snage iz razloga nezakonitosti i nedopuštenosti iste. Naime, tužitelj smatra da postupak koji je prethodio donošenju predmetne odluke nije bio proveden u skladu sa zakonom te pobijana odluka ne sadrži valjano obrazloženje jer iz obrazloženja nije moguće utvrditi konkretne razloge zbog kojih je donesena odluka kojom se tužitelj udaljava od obavljanja poslova niti na osnovu čega je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti iz članka 261. st. 5. Zakona o socijalnoj skrbi. Navodi da nije razvidno je li i na osnovu čega tuženik utvrdio da je riječ o kaznenom djelu čije počinjenje je zapreka za rad u Centru niti na osnovu čega je utvrdio da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak, odnosno da bi u konkretnom slučaju pokretanje kaznenog postupka imalo za posljedicu ograničenje prava na obavljanje poslova. Pritom se tužitelj poziva na odredbu članka 17. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ( Narodne novine broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025 –dalje ZKP) kojom je propisano da kazneni postupak započinje: 1) pravomoćnošću rješenja o provođenju istrage, 2) potvrđivanjem optužnice ako istraga nije provedena, 3) određivanjem rasprave na temelju privatne tužbe, 4) donošenjem presude o izdavanju kaznenog naloga (članak 541. stavak 1. ZKP-a). Prema odredbi članka 17. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku kada je propisano da pokretanje kaznenog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava, te posljedice, ako zakonom nije drukčije određeno, nastupaju potvrđivanjem optužnice, a za kaznena djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili zatvor do pet godina, od dana kad je donesena osuđujuća presuda. Zbog svega toga tužitelj smatra kako iz obrazloženja predmetne Odluke nije razvidno na osnovu čega je tuženik utvrdio da su nastupile posljedice pokretanja kaznenog postupka u konkretnom slučaju pa da bi zbog toga donio odluku kojom se tužitelj udaljuje od obavljanja poslova u skladu s odredbom članka 261. stavak 5. Zakona o socijalnoj skrbi.

1.3. Naime, tužitelju se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona, kojom je propisano da tko prisili dijete na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, na prosjačenje ili ga navodi na drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj ili na drugi način grubo zlorabi djetetova prava, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina tj. tužitelju se stavlja na teret predviđena kazna zatvora do pet godina.

1.4. Slijedom toga, tužitelj ističe kako pokretanje kaznenog postupka, a koje bi imalo za posljedicu ograničenje prava na obavljanje poslova, kao u konkretnom slučaju, te posljedice nastupaju od dana kada je donesena osuđujuća presuda, a u skladu s odredbom članka 17. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku. Ističe kako protiv tužitelja nije donesena osuđujuća presuda kojom bi bio proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona pa je prema tome i predmetna odluka kojom se tužitelj udaljuje od obavljanja poslova nezakonita i nedopuštena, a sve iz razloga kako je to istaknuo. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti te da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava sve činjenične i pravne navode iz tužbe i predlaže istu kao neosnovanu odbiti.

2.1. Smatra da su neosnovani i pravno neutemeljeni navodi iz tužbe. Naime, tuženik je pravilno primijenio pozitivne pravne propise koji reguliraju materiju rada djelatnika u djelatnosti socijalne skrbi, odnosno prije svega Zakon o socijalnoj skrbi.

2.2. Ističe da je u članku 261. Zakona o socijalnoj skrbi regulirana dužnost postupanja ustanove u kojoj se obavlja djelatnost socijalne skrbi, a što tuženik svakako jest. Posebice ističe da je Centar za odgoj i obrazovanje dom sa školom za djecu i mlade s intelektualnim teškoćama. Svrha postojanja Centra je osposobljavanje djece, mladih i odraslih osoba s intelektualnim teškoćama za što samostalniji život i rad uz uvažavanje njihovih specifičnih teškoća u funkcioniranju. Centar skrb nastoji pružiti stručnu podršku djeci i osobama s intelektualnim teškoćama i njihovom okruženju, pri čemu je od izuzetne važnosti iznimno paziti na odnos prema štićenicima poglavito radi intelektualnih problema koji se kod istih pojavljuju i budući su štićenici izuzetno osjetljiva i „ranjiva“ skupina.

2.3. Navodi da je zakonodavac u Zakonu o socijalnoj skrbi kao „lex specialis“ radi osiguranja i zaštite interesa prije svega štićenika u ustanovama u djelatnosti socijalne skrbi propisao i posebne odredbe i to između ostalog i članak 261. Zakona o socijalnoj skrbi, kao i to da je tuženik u ovom postupku striktno primjenjivao Zakon, vodeći računa prije svega o interesima malodobne djece s poteškoćama u razvoju kao i o zaštiti prava radnika zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi ( tužitelj).

2.4. Stoga, nakon što je tuženik od strane Općinskog suda u Velikoj Gorici primio dopis pod poslovnim brojem: 56 Su-34/2025 od 10. siječnja 2025. u kojem predsjednica Općinskog suda u Velikoj Gorici obavještava Centar za odgoj i obrazovanje Velike Gorica navodeći da je dana 3.prosinca 2024. sud donio rješenje u predmetu pod poslovnim brojem Kovm-72/2024, kojim je potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj : KOz-DO 53/24 od 25.rujna 2024. protiv okrivljenika VG, zbog kaznenih djela iz članka 177. stavak 2. uz primjenu članka 51. Kaznenog zakona, te kako je kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona kazneno djelo iz Glave XVIII Kaznena djela protiv braka obitelji i djece, a kaznena djela iz Glave XVIII su taksativno navedena u članku 261. stavak 1. točka 1. i ista su izrijekom navedena kao kaznena djela za koja : „Ako ustanova kao poslodavac sazna da je protiv osobe u radnom odnosu u ustanovi socijalne skrbi pokrenut i vodi se kazneni postupak ………. udaljit će osobu (ne može nego mora ex lege !!!!!) od obavljanja poslova do obustave kaznenog postupka odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude, uz pravo na naknadu plaće u visini dvije trećine prosječne mjesečne plaće koju je osoba ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova.“ (članak 261. stavak 5. Zakona o socijalnoj skrbi.)

2.5. Dakle ispunjeni su svi preduvjeti za donošenje Odluke tuženika koja je i donesena dana 14. siječnja 2025. iz razloga koji su gore navedeni. Suprotno navodima tužitelja Odluka tuženika Klasa: 114-04/25-01/1, Ur.broj: 238/31-96- 01-01-25-1 od 14. siječnja 2025. je donesena u skladu sa zakonom, nomotehnički je pravilno napisana, sadrži valjano i jasno obrazloženje u kojem je naveden razlog donošenja odluke, (utvrđena je činjenica da se protiv radnika vodi kazneni postupak iz čl. 261. i konstatirano je da je do navedenog utvrđenja došlo nakon uvida u službeni dopis Općinskog suda u Velikoj Gorici). Isto tako na kraju u navedenoj Odluci je pravilno napisana pouka o pravnom lijeku, te je ista odluka dostavljena tužitelju CG, sindikalnom povjereniku i uložena u dosje radnika, Upravnom vijeću CZOO Velika Gorica, računovodstvu i uloženo je u arhivu.

2.6. Slijedom svega naprijed iznesenog predlaže odbiti zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem Odluku Klasa:114-04/25- 01/1, Ur.broj:238/31-96-01-01-25-1 od 14. siječnja 2025. (list 5 spisa), Aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2024. (list 6 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 14. listopada 2020. (list 7-8 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 21. rujna 2009. (list 9-10 spisa), potvrdu o uručenju (list 11 spisa), Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 29. siječnja 2025. (list 12-13 spisa), povratnicu (list 14-15 spisa), dopis od 10. siječnja 2025. (list 22 spisa).

3.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja i ravnateljice tuženika na okolnost je li bio obavješten o namjeri udaljenja te je li tužitelju bila dana mogućnost očitovanja na odluku iz razloga što smatra da predloženi dokazi tužitelja i tuženika na predmetnu okolnost nisu pravno relevantni i suvišni su u ovoj pravnoj stvari. Naime, sve relevantne, a sporne činjenice ovaj sud je utvrdio na temelju materijalne dokumentacije koja prileži spisu.

4. Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da nije dopuštena i zakonita Odluka tuženika od 14. siječnja 2025. , da ga tuženik vrati na rad na posao radnog mjesta stručnog radnika u sustavu socijalne zaštite - kineziterapeuta, a ukoliko takvo radno mjesto više ne postoji, na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima.

6. Među strankama je nesporno da je tuženik ustanova socijalne skrbi, da je tužitelj zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu stručnog suradnika u sustavu socijalne zaštite- kineziterapeuta temeljem Ugovora o radu od 21. rujna 2009. (list 9 spisa) i 1. prosinca 2020. (list 7 spisa) i Aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2024. (list 6 spisa). Nesporno je da je tuženik donio Odluku 14. siječnja 2025. (list 5 spisa) kojom je tužitelja udaljio od obavljanja poslova s danom 14. siječnja 2025., da je protiv navedene Odluke tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava 29. siječnja 2025. (list 12-13 spisa), te da je tuženik u roku od 15 dana nije odgovorio na zahtjev tužitelja za zaštitu prava radnika, kao i to da je tuženik dana 10. siječnja 2025. zaprimio Dopis Općinskog suda u Velikoj Gorici u kojem je obaviješten da je potvrđena optužnica protiv tužitelja zbog kaznenih dijela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona ( Narodne novine broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, - dalje KZ) uz primjenu članka 51. Kaznenog zakona.

6.1. Na ročištu održanom 12. rujna 2025. (list 23 spisa) stranke su učinile nespornim da je optužnica protiv tužitelja potvrđena 3. prosinca 2024. u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kovm-72/2024. zbog kaznenih djela iz članka 177. stavak 2. KZ uz primjenu članka 51. KZ.

7. Između stranka je sporno je li odluka tuženika od 14. siječnja 2025. kojom se tužitelj s danom 14. siječnja 2025. udaljuje od obavljanja poslova stručnog suradnika u sustavu socijalne zaštite - kineziterapeuta dopuštena i zakonita kao i to je li treba vratiti tužitelja na posao na radno mjesto stručnog radnika u sustavu socijalne zaštite- kineziterapeuta, odnosno je su li ispunjeni uvjeti iz članka 261. st. 5. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/2022., 46/2022., 119/2022., 71/2023., 156/2023., dalje ZSS).

8. Uvidom u Odluku Klasa:114-04/25-01/1, Ur.broj:238/31-96-01-01-25-1 od 14. siječnja 2025. (list 5 spisa) utvrđeno je da se tužitelj udaljava od obavljanja poslova stručnog radnika u sustavu socijalne zaštite-kineziterapeuta s danom 14. siječnja 2025. i to iz razloga što je tuženik zaprimio Dopis Općinskog suda u Velikoj Gorici dana 10. siječnja 2025. u kojem se potvrđuje da je protiv tužitelja u tijeku kazneni postupak zbog kaznenih dijela iz članka 177. stavak 2. uz primjenu članka 51. KZ/11, da udaljenje traje do obustave kaznenog postupka tj. najduže do pravomoćnosti sudske presude, kao i to da će tužitelj za vrijeme trajanja udaljenja od obavljanja poslova imati pravo na naknadu plaće u visini dvije trećine prosječne plaće koju je ostvario u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova. Ako pravomoćnim rješenjem bude obustavljen kazneni postupak pokrenut protiv radnika ili pravomoćnom presudom radnik bude oslobođen od odgovornosti , radniku će se vratiti obustavljeni dio plaće od prvog dana udaljenja.

9. Uvidom u Aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2024. (list 6 spisa) te u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 14. listopada 2020. (list 7-8 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 21. rujna 2009. (list 9-10 spisa), utvrđeno je da tužitelj radi kod tuženika kao stručni radnik I. vrste- kineziterapeut.

10. Uvidom u Dopis Općinskog suda u Velikoj Gorici od 10. siječnja 2025. (list 22 spisa) utvrđeno je da je sud izvijestio tuženika da je dana 3. prosinca 2024. Općinski sud u Velikoj Gorici donio rješenje u predmetu poslovni broj Kovm-72/2024 kojim je potvrdio optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KOz-DO-53/24 od 25. rujna 2024. protiv tužitelja zbog kaznenih djela iz članka 177. stavak 2. uz primjenu članka 51. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18 dalje KZ)

11. Odredbom članka 261. ZSS propisane su zapreke za rad u djelatnosti socijalne skrbi. Naime, odredbom članka 261. stavak 1. ZSS propisano je da se ne može se primiti u radni odnos kao radnik u djelatnosti socijalne skrbi niti poslove u djelatnosti socijalne skrbi može obavljati osoba: 1. koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX.), kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda (glava XI.), kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII.), kaznenih djela protiv osobne slobode (glava XIII.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv spolne slobode (glava XVI.), kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XIX.), kaznenih djela protiv imovine (glava XXIII.), kaznenih djela protiv gospodarstva (glava XXIV.), kaznenih djela krivotvorenja (glava XXVI.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXX.) odnosno kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XXXII.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.) 2. koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina (glava XI.), kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XII.), kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (glava XIII.), kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (glava XIV.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži (glava XVI.), kaznenih djela protiv imovine (glava XVII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XVIII.), kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja (glava XXI.), kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava (glava XXIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXIV.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXV.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.) 3. kojoj je pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji 4. protiv koje se vodi postupak pred nadležnim sudom za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.).

11.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da je poslodavac dužan po službenoj dužnosti pribaviti dokaz da osoba iz stavka 1. ovoga članka nije osuđena za kaznena djela ili za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka te da se protiv nje pred nadležnim sudom ne vodi postupak iz stavka 1. točke 4. ovoga članka, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je poslodavac dužan za sve radnike zaposlene u djelatnosti socijalne skrbi, najmanje jednom godišnje, pribaviti dokaz iz stavka 2. ovoga članka.

11.2. Člankom 261. stavak 4. ZSS propisano je da ako osoba u radnom odnosu u ustanovi socijalne skrbi bude pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela iz stavka 1. ovoga članka, ustanova kao poslodavac otkazat će ugovor o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka izvanrednim otkazom ugovora o radu, u roku od 15 dana od dana saznanja za pravomoćnu osudu, a nakon isteka tog roka redovitim otkazom ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, u kojem će slučaju poslodavac, istodobno uz otkazivanje ugovora o radu, od radnika zahtijevati da odmah prestane raditi tijekom otkaznog roka.

11.3. Nadalje, stavkom 5. istog članka propisano je da ako ustanova kao poslodavac sazna da je protiv osobe u radnom odnosu u ustanovi socijalne skrbi pokrenut i vodi se kazneni postupak za neko od kaznenih djela iz stavka 1. toga članka, udaljit će osobu od obavljanja poslova do obustave kaznenog postupka odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude, uz pravo na naknadu plaće u visini dvije trećine prosječne mjesečne plaće koju je osoba ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova, dok je stavkom 6. istog članka propisano da ako je pravomoćnim rješenjem obustavljen kazneni postupak pokrenut protiv radnika ili je pravomoćnom presudom radnik oslobođen od odgovornosti, radniku će se vratiti obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja.

12. Optužnica protiv tužitelja potvrđena je zbog kaznenih djela iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21; dalje KZ), a ta kaznena djela obuhvaćena su glavom

XVIII. KZ-a odnosno kaznenim djelima protiv braka, obitelji i djece, a što među strankama nije ni sporno.

12.1. Odredbom članka 261. stavak 1. točka 1. ZSS-a propisano je da poslove u djelatnosti socijalne skrbi ne može obavljati osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII. KZ), dok je odredbom stavka 3. tog članka propisano da je poslodavac dužan za sve radnike zaposlene u djelatnosti socijalne skrbi, najmanje jednom godišnje, pribaviti dokaz da radnik koji obavlja poslove u djelatnosti socijalne skrbi nije osuđen za kaznena djela ili za prekršaj iz stavka 1. toga članka kao i zatražiti od tog radnika dokaz da se protiv njega ne vodi postupak iz stavka 1. točke 4. toga članka.

12.2. Dalje, odredbom članka 261. stavak 5. ZSS-a propisano je da će poslodavac, ako sazna da je protiv osobe u radnom odnosu kod poslodavca u djelatnosti socijalne skrbi pokrenut i vodi se kazneni postupak za neko od kaznenih djela koje je obuhvaćeno taksativno navedenim glavama KZ-a u članku 261. stavak 1. točkama 1. i 2. ZSS, a time i kaznenim djelom iz članka 177. stavak 2. KZ-a koje je kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece koje propisuje glava XVIII KZ-a, udaljiti osobu od obavljanja poslova do obustave kaznenog postupka odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude, uz pravo na naknadu plaće u visini dvije trećine prosječne mjesečne plaće koju je osoba ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova.

13. Stoga, s obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj kod tuženika zaposlen na radnom mjestu stručnog suradnika u sustavu socijalne zaštite- kineziterapeuta, dakle na poslovima u djelatnosti socijalne skrbi, te da je tuženik po pribavi dokaza u smislu odredbe članka 261. stavak 5. ZSS. utvrdio da je u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim broj Kovm-72/2024. dana 3. prosinca 2024. protiv tužitelja potvrđena optužnica od 25. rujna 2024. zbog kaznenih dijela iz članka 177. stavak 2. uz primjenu članka 51. KZ-a i da se protiv tužitelja koji je u radnom odnosu kod tuženika pokrenut i vodi se kazneni postupak zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece, koja su taksativno navedena u članku 261. stavak 1. točka 1. ZSS odluka o udaljenju tužitelja od obavljanja poslova do obustave kaznenog postupka u skladu je s odredbom članka 261. stavak 5. ZSS-a.

13.1. Slijedom svega navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da nije dopuštena i zakonita Odluka tuženika od 14. siječnja 2025. kojom se udaljava od obavljanja poslova te da ista ne proizvodi pravne učinke odbiti kao neosnovan te je na temelju odredbe članka 261. stavak 5. ZSS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

14. Navodi tužitelja, da su posljedice ograničenja njegovog prava na rad u konkretnom slučaju odgođene do pravomoćnosti presude u postupku koji se protiv njega vodi povodom potvrđene optužnice za kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ-a prema ocjeni ovog suda su neosnovani.

14.1. To iz razloga što je u dijelu u kojem se propisuju posljedice i ograničenja prava odredba članka 261. stavak 5. ZSS-a „lex specialis“ u odnosu na odredbu članka 17. stavak 2. ZKP-a. Naime, odredbom članka 261. stavak 5. ZSS-a je propisana obveza poslodavca da radnika protiv kojeg je pokrenut i vodi se kazneni postupak za, između ostalih, kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, udalji od obavljanja poslova do obustave kaznenog postupka odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude, uz pravo na naknadu plaće u visini dvije trećine prosječne mjesečne plaće koju je osoba ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova. Osim toga, i sama odredba članka 17. stavak 2. ZKP-a upućuje na to da su posljedice ograničenja prava odgođene do pravomoćnosti presude za kaznena djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili zatvor do pet godina, ako zakonom drugačije nije određeno, a u konkretnom slučaju ZSS je uređeno drugačije i to upravo kako to propisuje odredba članka 261. stavak 5. ZSS-a.

15. Kako u konkretnom slučaju nije utvrđena nedopuštenost odnosno nezakonitost pobijane odluke to nije osnovan niti zahtjev tužitelja za vraćanje na posao pa je i taj dio zahtjeva odbijen. Mogućnost vraćanja na posao postojala bi u slučaju da je sud utvrdio da udaljenje od obavljanja poslova nije dopušteno (članak 261. stavak 5. ZSS), što u ovom predmetu nije slučaj slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

16. Nadalje, kako tužitelj nije uspio u parnici to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP kao neosnovan. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u točki I. izreke ove presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa).

18. Tuženiku je dosuđena jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 625,00 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

Velika Gorica, 27. listopada 2025.

Sutkinja:

Zorana Matešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.