- 1 -              Revd 2410/2023-2

Broj: Revd 2410/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. V., G., OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. I.. d.o.o., Z., OIB: …, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika H. P. p. d.o.o., Z., OIB: … i H. C. d.o.o. Z., OIB: …, koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva S. i P. d.o.o., Z., odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-262/2023-2 od 16. ožujka 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pn-5/2017-25 od 20. siječnja 2023., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-262/2023-2 od 16. ožujka 2023. te je uz postavljena pitanja istaknula i to da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava RH.

2. Tuženik i umješači nisu odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tužiteljica je u prijedlogu postavila sljedeća pitanja:

„1. Temelje li sudovi odluku o trošku parničnog postupka donesenu sukladno odredbi čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku na načelu uspjeha (causae) ili na načelu krivnje (culpae)?

2. Može li se stranci kojoj je naloženo naknađivanje troškova parničnog postupka naložiti plaćanje troškova punomoćnika protustranke čija je tražbina zastarjela?

Odnosno

Ima li stranka u postupku pravo zahtijevati naknadu troškova zastupanja po punomoćniku čiju je punomoć tijekom parničnog postupka opozvala, ili to pravo pripada punomoćniku stranke čija je punomoć opozvana?“

5. Prvo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da se odluke koje tuženica navodi kao razlog važnosti odnose na činjeničnu i pravnu situaciju koja nije primjenjiva na ovaj slučaj. Naime, u predmetnom slučaju tužiteljica je povukla tužbu te joj je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka, a pri tome nije dokazala svoje navode iz prijedloga da je bila „primorana povući tužbu“ i to „uslijed niza nepravilnosti u postupku, a za koje predlagateljica nije kriva“. Drugo pitanje iz prijedloga nije važno za odluku u ovom sporu s obzirom na to da zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka podnosi stranka te navedeni trošak koji je dosuđen u pobijanoj odluci pripada stranci, a ne njezinom punomoćniku pa samim time nije od utjecaja na rješenje ovoga spora je li tražbina punomoćnika prema njegovoj stranci zastarjela. Također, valja reći i to da se odluka revizijskog suda, koju tužiteljica navodi kao razlog važnosti u odnosu na drugo pitanje, odnosi na potraživanje punomoćnika prema svojoj stranci, pa se samim time ne može primijeniti na ovaj slučaj.

6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

7. Tužiteljica je u prijedlogu istaknula i to da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava RH, kao i iz čl. 6. st. 1. Konvencije.  Međutim, iz već navedenih razloga tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudskog pravo.

8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 27. rujna 2023.

                            Predsjednica vijeća:

                            Renata Šantek, v.r.