Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-14/2020-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo poljoprivrede, zastupani po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv tuženog ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Daliji Bošnjak, odvjetnici u Belom Manastiru, radi priznanja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. listopada 2025., u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, tuženika osobno i punomoćnice tuženika, 27. listopada 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo poljoprivrede, vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] oranica Stare livade, površine 12180 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
II. Nalaže se tuženiku ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude tužitelju Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo poljoprivrede izdati tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljevog prava vlasništva na navedenoj nekretnini, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda.
III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Beli Manastir na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] oranica Stare livade, površine 12180 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dopustiti besteretni upis prava vlasništva u korist tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo poljoprivrede.
IV. Nalaže se tuženiku ĆL da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Ministarstvu poljoprivrede, naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (tisućueura), u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je 18. rujna 2019. tuženiku dostavio zahtjev za priznanje vlasništva na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], na koji zahtjev se tuženik nije očitovao. Tužitelj je došao u posjed kupoprodajnog ugovora broj 1054/1970 od 18.11.1970. kojim je prijašnja vlasnica EL gore navedene nekretnine prodala kupcu – društvenom poduzeću Belje PIK Darda, te je na taj način navedena nekretnina stekla status društvenog vlasništva. Temeljem gore navedenog ugovora, Ured za katastar tadašnje Općine Beli Manastir, 28.5.1971. donio je rješenje broj UP/I-398/1971 kojim su nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] pripisane na posjednika PIK Belje Mece-Darda. Navedeno društveno poduzeće je predmetne nekretnine držalo u posjedu sve do početka Domovinskog rata. Na predmetnim nekretninama je temeljem članka 3. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu izvršena pretvorba prava vlasništva u korist tužitelja, koji je 24.7.1991. postao izvanknjižni vlasnik. Nakon mirne reintegracije, predmetno zemljište je evidentirano kao neobrađeno, te je iz tih razloga temeljem ugovora o zakupu koji je Općina Draž sklopila 15.5.2001. dano u zakup trećoj osobi, odnosno zakupcu FL. Općina Draž je predmetne nekretnine obuhvatila programom raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države od 8.5.2002., te je istu predvidjela za prodaju. Poljoprivredno zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] imenovani zakupac je nastavio koristiti, te je u razdoblju od 2011. -2018. godine podnosio zahtjeve za isplatu potpore, dakle, na temelju posjeda i obrade predmetne čestice tražio isplatu državnih potpora. Tužitelj predlaže donijeti presudu s obzirom da je iz svih dostavljenih dokaza u ovom spisu razvidno kako je pravni prednik sadašnjeg zemljišnoknjižnog vlasnika raspolagao nekretninom označenom kao u kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], na način da je istu prodao i iz tih razloga niti nije tražio zaštitu posjeda, iako je u zemljišnim knjigama upis ostao nepromijenjen., a istu su tužitelj i njegovi prednici imali u nesmetanom posjedu od dana sklapanja ugovora o kupoprodaji.
2. Tuženik osobno je u odgovoru na tužbu naveo kako nije u mogućnosti priznati vlasništvo radi raznih, po njegovom mišljenju, manipulacija s kupoprodajnim ugovorom sastavljenim između navedenog tzv. DL i njegove prabake EL, te CL, a sve na temelju dostavljenih mu dokaza. Navodi kako ima dosta nejasnoća, krivotvorenih potpisa, kao što nije pravovaljan niti potpis EL. Također ima nejasnoća i nepravilnosti u navedenom kupoprodajnom ugovoru u vezi prodaje i čestice kč. br. [katastarska čestica] stare livade, što nije navedeno u tužbi, a ovdje je navedeno da su također ĆLOŽ i EL prodali i tu česticu Pik Belje. Navodi kako je ovdje tužitelj naveo krive činjenice iz ugovora jer navedena čestica kč. br. [katastarska čestica], stare livade je tih godina bila vlasništvo EL, rođene ŽL, a ne FL, kao što je naveo tužitelj. Napominje da su navedeno zemljište stare livade kč. br. [katastarska čestica] po njegovom sjećanju i iskazima njegove obitelji, te mnogim drugim živućim svjedocima, u njegovom susjedstvu obrađivali do ratne 1991. godine. Zbog ratnih okolnosti i drugih razloga je zemljište ostalo neobrađeno sve do njegovog povratka u Baranju, pa po izjavama ljudi iz sela – zbog neobrađenog zemljišta kombinat Pik Belje je to zapušteno zemljište privelo kulturi. Iz kojeg točno razloga jer to isto zemljište Općina Draž i Ministarstvo poljoprivrede dalo u plan korištenja i prodaje državnog zemljišta, to njemu još nije poznato. Otvaranje svog OPG-a, navedeno zemljište je tražio u par navrata na korištenje u pokušaju dogovora za mirno stupanje u posjed, ali nije naišao na suradnju lokalnih načelnika tih godina 2001. -2003. godine. Gosp. AL i ostalih, a kamoli na suradnju gosp. koji je naveden kao zakupac – FL, s obzirom da suradnja nije bila moguća jer on u njihovim očima nije bio ozbiljno shvaćen, nije htio ovakvu nezgodnu situaciju rješavati na silu, a iza sebe je imao bolesnog oca. Nakon smrti njegovog oca 2008. godine, temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju mu Republika Hrvatska konačno daje pravo na korištenje predmetnu česticu. Na suradnju s gosp. FL ne nailazi, te mu on to otuđuje manipulacijom ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta, gdje je 2009. godine prodao jednu navedenu česticu iz ugovora zbog podjele i isplate novčanih sredstava svojoj sestri KL. Kao posljednja nejasnoća u svemu tome je tada se pokrenuo postupak potraživanja i priznanja vlasništva samo na kč. br. [katastarska čestica] stare livade, a ne i na česticu kč. br. [katastarska čestica], a iste su navedene kao da su te čestice 1971. godine po prikazanom ugovoru prodane Pik Belje. S obzirom da je čestica broj 85 sada već u vlasništvu gosp. FL, njemu nije poslan nikakav upit niti objašnjenje o otuđivanju tog zemljišta, nego samo njemu.
2.1. Punomoćnica tuženika je u odgovoru na tužbu navela kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, međutim ističe kako je točka II. tužbe točna. U odnosu na točku III. tužbe, tuženik ističe da kupoprodajni ugovor koji glasi na ĆLOŽ i EL nikada nije potpisan od strane njih. Pogledom na potpise može se uočiti da su potpisi dosta sličnim rukopisom potpisani. Pok. CL je oduvijek imao ispisan rukopis, a isti nije niti sličan rukopisu koji je dostavljen na ugovoru u ovom spisu. Cijena nekretnine u ugovoru je tri puta manja nego što su u to vrijeme bile vrijednosti sličnih parcela. Cijena na kupoprodajnom ugovoru iznosi 4.739,50 novih dinara 1ha 9748, a ista parcela čestica 84 u komasacija je određena cijena od 9.661,61 novih dinara. Nije im poznato niti životno iz kojih razloga bi tuženik prodao vrijednu parcelu za vrijednost ½ iznosa od procijenjene. Tužitelj nije dostavio potvrdu o isplati novčanog iznosa, a ako bi kupoprodajna cijena bila isplaćena, bila bi izdana tabularna izjava kojom bi tužitelj ostvario valjan upis u zemljišnu knjigu. Navodi kako je i točka IV. tužbe netočna. Od 1968. godine, pravni prednici tuženika, a poslije i tuženik je u posjedu navedene parcele, gdje godinama uzgaja razne kulture. EL i njezini nasljednici koriste i u posjedu su nekretnine do početka Domovinskog rata i odlaska u progonstvo. EL je u međuvremenu umrla u Republici Srbiji (Sombor). Nasljednici nisu odmah pokrenuli ostavinski postupak radi ratnih zbivanja. Nakon što je tuženik iza pok. prednika proveo ostavinske postupke, stupa ponovno u posjed nekretnine 2017. godine i koristi nekretninu neometano do danas. U odnosu na točku IV. tužbe, točni su navodi da je nekretninu koristio FL, ali to je koristio do trenutka kada je tuženik proveo ostavinske postupke iza prednika. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općina Draž prepušta posjed stvarnom vlasniku, ovdje tuženiku, koji ponovno stupa u posjed nekretnina. U odnosu na točku VIII. tužbe, navodi kako je i ona netočna. Nije točno da je nekretnina prodana, niti je tužitelj bio u posjedu nekretnine od potpisa ugovora. Ugovor koji je dostavljen u spis potpisan je od strane dvije osobe, a ne samo EL, pa je i CL trebao dati tabularnu izjavu, a EL i RL je bilo potrebno isplatiti kupoprodajnu cijenu, što nije učinjeno, niti ima takvih dokaza. EL i CL su nekretninu uredno koristili do progonstva, a ne kako tu navodi tužitelj. Ovakav ugovor nikada nije nastao niti proizvodio bilo kakve učinke. Tuženik i njegovi prednici su dugi niz godina vlasnici predmetne nekretnine, a nekretninu koriste i održavaju u skladu s njegovim vlasničkim pravima. S obzirom na naprijed navedeno, tuženik predlaže da sud odbije tužbu.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to zahtjev za priznanje prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu (stranice 4-5 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 6 spisa i stranice 59-61 spisa), kupoprodajni ugovor (stranice 7-9 spisa), rješenje Općine Beli Manastir, Zavoda za katastar i geodetske poslove od 28.6.1971. (stranice 10-11 spisa), izvod iz posjedovnog lista 1390 u zakupu (stranica 12 spisa), ugovor o zakupu (stranice 13-15 spisa), program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države za područje Općine Draž (stranice 16-18 spisa), dopis Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 19.3.2019. (stranica 19 spisa), potvrda Općine Draž (stranice 20-21 spisa), rješenje Općinskog suda u Belom Manastiru, Zemljišnoknjižnog odjela od 20.5.2005. (stranica 28 spisa), posjedovni list 1683 (stranica 29 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina (stranice 30-32 spisa), vlasnički list (stranica 33 i 38 spisa), popisni list (stranica 34 spisa), zk uložak (stranica 35 spisa), preslike osobnih iskaznica CL i ĆL (stranice 36-37 spisa), teretni list (stranice 39-40 spisa), zahtjev za obnovu postupka (stranice 57-58 spisa), posjed obuhvaćen komasacijom (stranice 62-64 spisa), podnesak (e-mail) Područnog ureda za katastar Osijek, Odjel za katastar nekretnina Beli Manastir od 15.10.2024. (stranica 84 spisa), podnesak Belje plus d.o.o. od 15.10.2024. (stranica 85 spisa), sentenca Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (stranica 100 spisa), očitovanje Općine Draž od 7.5.2025. (stranica 108 spisa). Saslušani su svjedoci IL, FL, ZL i JL, te tuženi ĆL.
3.1. Na raspravi održanoj kod ovog suda 1. listopada 2025. parnične stranke su odustale od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka i to tužitelj u odnosu na svjedoka općinske načelnice UL, a tuženik u odnosu na svjedoka TL.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.
5. Predmet spora je utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] temeljem kupoprodajnog ugovora.
6. U postupku je nesporno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan tuženik i to temeljem rješenja o nasljeđivanju.
7. Među strankama je sporno radi li se o nekretnini u društvenom vlasništvu i je li tužitelj vlasnik predmetne nekretnine.
8. Radi utvrđenja spornih činjenica, na raspravi je saslušan tuženi ĆL koji je iskazao kako je on osobno u posjedu predmetne čestice i to od 2017. godine, a od tada je u posjedu jer je te godine uspio sve papire i ostavinske postupke riješiti. Njegov otac CL je godinama pokušavao ranije to riješiti, međutim kako je tek te godine uspio, zato je tada i ušao u posjed. Ističe kako je prije toga zemlju obrađivao FL od 2001. godine, a on mu je osobno u više navrata pokušao osporiti pravo na posjed, međutim to je bilo bezuspješno. Iskazuje kako je od početka Domovinskog rata pa do 2001. godine DL obrađivalo tu zemlju tj. bilo u posjedu iste, sve dok predmetnu česticu nije Općina Draž uzela. Iskazuje nadalje kako su prije Domovinskog rata oni kao obitelj radili i obrađivali tu zemlju, pa se tako sjeća da su njegova sestra i on pristupali predmetnoj čestici, pa i pomagali oko obrade zemlje, a njegov otac CL je istu obrađivao. Prije njega je to bio ML, njegov djed, a prije njega CL, inače njegov pradjed. Ističe kako je EL, rođena FL, njegova prabaka, a postoji još i EL, rođena ŽL, njegova baka, a njezin suprug je ML. Navodi kako njegova obitelj nikada nije prodavala predmetnu česticu, a imali su u vlasništvu osim te čestice i više njih, a to mu je poznato budući da mu je njegov otac ĆLOŽ pričao kako su oni bili dobrostojeća obitelj i da se kod njih u obitelji zemljište nije prodavalo. Zbog svega toga navodi kako predmetni kupoprodajni ugovor nisu potpisali ĆLOŽ i EL, njegovi pradjed i prabaka. Iskazuje kako je 2001. godine u Općini Draž tražio povrat vlasništva predmetne čestice, međutim bezuspješno, a općina je tada davala privatne čestice u zakup, pa su tako i ovu česticu dali u zakup. Poticaj na predmetnu česticu ostvaruje od 2017. godine, a ušao je te godine u posjed tako da nakon što je dobio papire, iste je predočio FL, doveo je geodeta i na taj način ušao u posjed. Ističe kako je 2018. godine vođen postupak radi smetanja posjeda od strane RH, isti su odbijeni, a ponovno je 2021. godine pokrenut postupak. Ističe kako ni FL, ni Općina Draž nisu pokretali nikakve postupke.
9. Svjedokinja IL je iskazala kako je ovdje prisutni tuženik njezin sin. Navodi kako joj je poznata zemlja koja je predmet ovog spora. Ističe kako je ona također kao mlada obrađivala tu zemlju, a to je bilo prije rata, odnosno oko 1970. -e godine kad je ona i osobno obrađivala tu zemlju. Ističe nadalje kako tuženik obrađuje tu zemlju danas, a ne zna točno koliko dugo, međutim iskazuje da je njezin suprug, inače otac tuženika, obrađivao tu zemlju dok je mogao, međutim on je umro prije 17 godina, a nakon toga tu zemlju obrađuje tuženik. Prije njezinog supruga je tu zemlju obrađivao njegov tata, odnosno ML, a on su se mladi vjenčali, pa je od onda obrađivao tu zemlju njezin muž, sada pok. CL. Iskazuje kako je do rata obitelj obrađivala tu zemlju.
9.1. Na upit punomoćnice tuženika u čijem je vlasništvu bila ta zemlja, svjedokinja je navela kako misli da je ista bila u vlasništvu ŽL (njezino djevojačko prezime, a ona se udala u obitelj CL), međutim sve je to njihova obitelj i u vlasništvu njihove obitelji CL je ta zemlja, ali nije joj točno poznato tko je vlasnik.
9.2. Na upit zakonskog zastupnika tužitelja je odgovorila kako se ŽL udala za ML. Navodi u odnosu na navod iz kupoprodajnog ugovora sa stranice 7-8 spisa, gdje se navodi ŽL, rođena FL, da se tu radi o majci ML, odnosno CL je bračni drug EL, rođena FL. Iskazuje kako koliko je njoj to poznato da je nešto i tu zemlju obrađivao FL, a misli kako se to odnosi na razdoblje poslije rata. Ističe kako joj nije poznato da je predmetna zemlja prodana Piku Belje od strane ĆLOŽ i EL.
10. Svjedok ĐL je iskazao kako je on susjed s tuženikom i poznaje ga od rođenja, a u odnosu na predmetnu česticu, ističe kako se tu radi o puno čestica, te da je 1967. godine bila komasacija, stvarane su velike parcele, a do tada su sve bile male parcele. Ističe kako mu je poznato da je tuženik, odnosno njegova obitelj, imali zemlju i išli raditi, međutim to su bili mali posjedi, a ne može točno znati gdje se predmetna čestica nalazi. Poznato mu je da tuženik obrađuje zemlju i to svoju.
11. Svjedok FL je iskazao kako je on kao poljoprivrednik sklapao više ugovora. Poznato mu je to područje i predmetna čestica, napominje da je on sklopio ugovor o zakupu s Općinom Draž 2001. godine, u istom je navedeno više čestica, uglavnom su to bile stare livade, nešto državnog vlasništva, a nešto i privatnog. Iskazuje kako on ima susjednu česticu pored ove, nije ni znao da je predmetna čestica vlasništvo EL, a s time se upoznao kasnije kad je u katastru vidio tko je upisan, pa je zbog svega toga išao pitati gosp. JL čija je to zemlja i tada je on njega uputio na tuženika. Ističe kako je navedenu česticu par godina obrađivao, a u vezi same čestice, iskazuje kako je ranije Pik Belje izašlo iz posjeda iz svih tih čestica koje su na tom području bile i koje su obrađivali, pa su nakon toga neki uzeli u svoje vlasništvo, on je također nešto uzeo, odnosno kupio, a drugo je išlo u zakup. Ističe kako za predmetnu česticu nije uzimao poticaj budući da je to bilo u vrijeme dok još nije niti bilo poticaja, a kasnije isto nije obrađivao. Nakon što je saznao da je tuženik vlasnik te čestice, dogovorili su se, pa je on zbog toga prestao istu obrađivali, na način da su se zamijenili za čestice koje obrađuju, pa je tako tuženik zbog toga krenuo obrađivati predmetnu česticu, a on je obrađivao drugu česticu, međutim to sve papirnato nisu odradili, već je tako bio njihov dogovor. Predmetnu česticu je obrađivalo DL prije nego što je on osobno sklopio ugovor o zakupu. Ističe da se tu radilo o jednom kompleksu čestica koje su bile stare livade i radilo se o različitim vlasnicima i on je sve to obrađivao otprilike jedno 3 godine. Navodi kako je on kupio jedno 4-5 čestica, a sve su bile blizu ove predmetne, pa ga je zbog toga i zanimalo tko je upisan kao vlasnik i ove predmetne čestice, te je tada u katastru vidio da je u istome upisana EL, rođena FL. Pik Belje je godinama obrađivalo tu zemlju prije nego je on istu uzeo u zakup i to otkada on zna. Iskazuje kako je i prije rata DL obrađivalo tu zemlju, međutim sjeća se da kada je bio mali da su ljudi obrađivali tu zemlju kao manje parcele na koje su išli svojim konjima, a kasnije se to sve uputnjavalo i sve je to kasnije obrađivalo DL. Nadalje, iskazuje kako predmetnu česticu kad je sklapao ugovor o zakupu Općina Draž nije bila vlasnik, radilo se o tome da je bilo vlasništvo jednim dijelom državno, a jednim dijelom privatno, to je sve bilo u vrijeme kad su se vratili iz progonstva, a on nije gledao sve čestice koje su upisane kao vlasnik istih. Iskazuje nadalje kako je jednu česticu davno kupio, a ova druga čestica je u vlasništvu EL.
11.1. Na upit tuženika osobno zbog čega je naveo kako je par godina obrađivao zemlju, radi se o razdoblju od 2016. -2017. godine, svjedok je odgovorio kako sve godine nije niti znao tko je vlasnik zemlje, te mu također nitko nije niti došao navedeno reći.
12. Svjedok JL je iskazao kako tuženika poznaje otkada se isti rodio i to iz sela. Nije mu poznata točno predmetna čestica. Iskazuje kako mu je poznato da je otac tuženika CL išao raditi u Buđak, međutim ne zna točno o kojoj se to čestici radi, a CL je prije rata obrađivao tu zemlju i to koliko se on sjeća, dugo razdoblje i istu je obrađivao do početka Domovinskog rata. Nakon toga dalje mu nije poznato što je bilo. Nije mu poznato tko obrađuje zemlju u Buđaku budući da tamo ne ide, a poznato mu je da tuženik ide tamo, međutim ne zna točno koju zemlju obrađuje. Poznato mu je da je rađena komasacija u Buđaku, međutim on je bio mlad, 16 ili 17 godina u to vrijeme. Ističe kako mu nije poznato je li vršena kakva zamjena ili prodaja predmetne zemlje u to vrijeme.
13. Navedeni iskazi svjedoka IL, ZL, FL i JL sud je cijenio na način kako je utvrdio da su svjedoci ĐL i JL upoznati sa činjenicom da su prednici tuženika i tuženik obrađivali zemlju koja se tamo nalazila, međutim ne znaju o kojoj se točno čestici radi. Također je i IL izjavila kako je ona osobno obrađivala predmetnu česticu ali do 1970. -ih, a nakon toga njezin suprug, međutim sud smatra kako nije sigurno utvrđeno koju je to česticu obrađivao njezin suprug (budući da je očito na tom dijelu bilo više čestica koje su prednici tuženika obrađivali). Također je sud cijenio i na način da je svjedok FL iskazao da je bio u zakupu predmetne čestice temeljem ugovora sklopljenog s Općinom [adresa], a isto tako da mu je poznato kako su na tom području PIK Belje izašli iz posjeda svih čestica na tom području.
14. Iz zahtjeva za priznanje prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu (stranice 4- 5 spisa) proizlazi kako je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora tuženiku, budući da je tužitelj u međuvremenu došao do primjerka kupoprodajnog ugovora iz kojeg proizlazi kako predmetna nekretnina nije mogla biti predmet nasljeđivanja iza pok. EL.
15. Iz izvatka iz zemljišne knjige (stranica 6 spisa i stranice 59-61 spisa) proizlazi kako je u zemljišnim knjigama za nekretninu upisanu u kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kao vlasnik upisan tuženik i to u cijelosti.
16. Iz kupoprodajnog ugovora (stranice 7-9 spisa) proizlazi kako su EL i CL, kao prodavatelji, sklopili s PIK Belje, kao kupcem kupoprodajni ugovor kojim se prodaju kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i koji je ovjeren pod brojem Ov. broj I 3354/1970, a ugovor je zaključen 18. studenog 1970.
17. Iz rješenja Općine Beli Manastir, Zavoda za katastar i geodetske poslove od 28.6.1971. (stranice 10-11 spisa) proizlazi kako je predmetna čestica (kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) otpisana iz posjedovnog lista br. 455 sa posjednika ĆLOŽ [adresa] i pripisana u posjedovni list broj 722 na posjednika PIK Belje Mece – Darda. Navedena promjena je izvršena uslijed kupoprodaje po ugovoru broj Ov- 3354/1970 od 18.11.1970.
18. Iz izvoda iz posjedovnog lista 1390 od 24.1.2003. (stranica 12 spisa) proizlazi kako je kao posjednik za predmetnu česticu (kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) upisan tužitelj kao vlasnik, a Belje d.d. Mece kao zakupoprimatelj.
19. Iz ugovora o zakupu (stranice 13-15 spisa) proizlazi kako je Općinsko vijeće Općine Draž, kao zakupodavatelj predalo u zakup neobrađeno poljoprivredno zemljište koje se, između ostaloga, odnosi na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] s FL kao zakupoprimateljem na rok od tri godine.
20. Iz programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države za područje Općine Draž (stranice 16-18 spisa) proizlazi kako je 8. svibnja 2002. Općinsko vijeće Općine Draž donijelo program, a u kojem je, između ostaloga, navedeno kako je za prodaju predmetna čestica (kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]).
21. Iz dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 19.3.2019. (stranica 19 spisa) proizlazi kako je predmetna čestica od 2003. pa do kraja 2018. upisana u OPG Matijević Vinko, te je isti za razdoblje od 2011. do 2018. podnosio zahtjev za isplatu, dok s podacima o zahtjevu za isplatu od 2003. do 2011. ne raspolažu.
22. Iz potvrde Općine Draž od 28.6.2004. (stranice 20-21 spisa) proizlazi kako FL posjeduje i privremeno koristi poljoprivredno zemljište, te, između ostaloga, i predmetnu česticu (kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]).
23. Iz rješenja Općinskog suda u Belom Manastiru, Zemljišnoknjižnog odjela od 20.5.2005. (stranica 28 spisa) proizlazi kako je izvršena zabilježba tražbine na nekretninama RL i IL, jer su isti korisnici pomoći za uzdržavanje kod Centra za socijalnu skrb B. Manastir i koja zabilježba je upisana u korist Republike Hrvatske, uz naznaku kako nije učinjena na predmetnoj čestici već, između ostalih, na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
24. Iz posjedovnog lista 1683 (stranica 29 spisa) proizlazi kako kao posjednik za kč.br.
85, k. o. [katastarska općina] upisan tuženik.
25. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnina (stranice 30-32 spisa) proizlazi kako je tužitelj, kao prodavatelj prodao nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], FL, kao kupcu i to 18.3.2009.
26. Iz vlasničkog lista za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (stranica 33-34 spisa) proizlazi kako je za nekretninu kč. br. [katastarska čestica], oranica st. livade sa 12180 m2 primljeno 18.9.1969. pod brojem Z-3374/1968 zahtjev za upis na temelju rješenja o komasaciji skupštinske općine Beli Manastir kao vlasništvo ranijih vlasnika ĆLO, r. FL.
27. Iz zk. uloška broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (stranica 35 spisa) proizlazi kako je za nekretninu koja se odnosi na kč. br. [katastarska čestica], oranica stare livade sa 12180 m2 kao vlasnica upisana ĆLO, rođena FL.
28. Iz preslika osobnih iskaznica CL i ĆL (stranice 36-37 spisa) proizlazi kako isti imaju prebivalište u [adresa], a na kojim osobnim iskaznicama su vidljivi i njihovi potpisi.
29. Iz vlasničkog lista za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (stranica 38-40 spisa) proizlazi kako je primljeno 18.9.1969. pod brojem Z-3374/1968 zahtjev za upis na temelju rješenja o komasaciji skupštinske općine Beli Manastir umjesto starih zk. ul. br. [broj ZK uloška] upisuje kao vlasništvo ranijih vlasnika ELO iz [adresa].
30. Iz zahtjeva za obnovu postupka (stranice 57-58 spisa) proizlazi kako je tuženik podnio uredu za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša zahtjev za obnovu postupka utvrđivanja prava na popravak obiteljske kuće u [adresa] i [adresa].
31. Iz posjeda obuhvaćenog komasacijom (stranice 62-64 spisa) proizlazi kako je kao vlasnik upisan ML i ML ELO.
32. Iz podneska (e-mail) Područnog ureda za katastar Osijek, Odjel za katastar nekretnina Beli Manastir od 15.10.2024. (stranica 84 spisa) proizlazi kako isti nisu u posjedu kupoprodajnog ugovora od 18. studenog 1970.
33. Iz podneska Belje plus d.o.o. od 15.10.2024. (stranica 85 spisa) proizlazi kako isti nisu u posjedu kupoprodajnog ugovora od 18. studenog 1970.
34. Iz očitovanja Općine Draž od 7.5.2025. (stranica 108 spisa) proizlazi kako isti obavještavaju tuženika da je kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] obuhvaćena programom raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu tužitelja.
35. Dakle, s obzirom na izloženo, a na temelju analize svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka (članak 8. ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
36. Odredbom članka 166. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je kako ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje u tekstu: ZV) je propisano onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja stvari, smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju. Člankom 129. stavkom 1. ZV-a je propisano kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka. Člankom 360. stavkom 2. ZV je propisano pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu ovoga Zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu ovog Zakona pravo vlasništva dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije. Člankom 388. stavkom 2. ZV-a je propisano Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 34/1991. – dalje u tekstu: ZPZ/91.) je propisano kako na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska.
37. Sud je u ovom postupku utvrdio kako je predmetnu nekretninu tužitelj stekao na temelju zakona i to pretvorbom društvenog vlasništva steklo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.
38. Naime ovaj sud je utvrdio uvidom u dostavljeni kupoprodajni ugovor (list 7-9 spisa) kako su ĆLOŽ i EL, kao prodavatelji prodali predmetnu nekretninu Poljoprivrednom industrijskom kombinatu Belje – Mece, kao kupcu. U navedenom ugovoru je navedeno kako prodavatelj ovlašćuje kupca da na temelju ovog ugovora izvrši uknjižbu prava vlasništva (točka III. istog ugovora), kao i da odmah kupac stupa u posjed kupljenih nekretnina (točka V. ugovora). Stoga prigovor tuženika kako takav ugovor nema tabularnu izjavu ovaj sud smatra neosnovanim, a budući da je iz citiranih točki ugovora jasno proizlazi kako prodavateljica EL je dala takvu izjavu. Također u odnosu na navod kako su kao prodavatelji bili i ĆLOŽ i EL, valja istaknuti kako su predmet toga ugovora bile dvije čestice i to predmetna nekretnina i kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
38.1. Također i u odnosu na navod tuženika kako su oni bili dobrostojeća obitelj pa nije bilo potrebe za prodajom predmetne nekretnine, valja istaknuti kako je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora na snazi bio Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji (Službeni list FNRJ broj 24/46., 101/47., 105/48., 21/56., 55/57. i službeni list SFRJ broj 10/65.). Istim zakonom je zemljište dodjeljivano u privatno vlasništvo siromašnim zemljoradnicima (do 10 hektara), pa onaj tko je imao preko toga je zapravo, temeljem toga zakona i morao nekretninu otuđiti, pa je tako i navod tuženika zbog čega je cijena drugačija s time u svezi se da zaključiti i takav razlog, pa zbog svega toga ovaj sud takve prigovore također smatra i neosnovanim.
38.2. Jednako taka valja istaknuti kako se u konkretnom slučaju radi o stjecanju prava vlasništva originarnim putem, što znači bez preuzimanja obveza iz spornog ugovora (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Gzz-68/01 od 4. lipnja 2002.).
38.3. U odnosu na prigovore tuženika kako predmetni ugovor nisu potpisali CL i EL, ovaj sud je također iste našao neosnovanima. Naime, iako se radi samo običnoj preslici ugovora (inače zbog toga je i tužitelj morao i pokrenuti ovaj parnični postupak, jer bi u suprotnom mogao uknjižiti svoje pravo vlasništva temeljem pojedinačnog ispravnog postupka), sud smatra kako su isti potpisali upravo CL i EL, a to se zaključuje iz razloga jer se uz navedeni ugovor vidi i ovjera potpisa kojom se potvrđuje od strane Općinskog suda Beli Manastir da su isti ugovor i ovjerili upravo CL i EL, a također je iz priloženog rješenja Zavoda za katastar i geodetske poslove (list 10-11 spisa) vidljivo kako je predmetni ugovor u katastru i proveden, pa sve zaključuje kako su upravo Filakov ĆLOŽ i EL potpisali taj ugovor.
39. Također valja napomenuti kako se zapravo u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora promet nekretnina pretežno odvijao izvanknjižno, pa su se najčešće nekretnine prenosile bez upisa u zemljišnu knjigu, a kao što je i ovdje slučaj. Isto tako je iz izvoda iz posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Osijek, Ispostava Beli Manastir (list 12 spisa) vidljivo kako je predmetna čestica (kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) za vlasnika upisan tužitelj, a za zakupodavatelja Belje d.d. Iz svega proizlazi kako je za nekretninu proveden upis u katastru i upisana je Republika Hrvatska, odnosno nekretnina je prenijeta na PIK Belje.
40. Također valja istaknuti kako niti tuženik nije dokazao kako predmetnu nekretninu nije obrađivao PIK Belje. Naime, iz iskaza svjedoka FL proizlazi kako je njemu poznato da je ranije PIK Belje izašlo iz posjeda iz čestica koje su na tom području (pa i predmetne čestice), a to je sve bilo prije nego je on osobno sklopio ugovor o zakupu u kojemu je navedeno kako će on, kao zakupoprimatellj, obrađivati predmetnu česticu. Da se navedeno tako i dogodilo potvrđuje i iskaz svjedokinje IL, koja navodi kako je tu zemlju obrađivao i FL. Tako se u konkretnom slučaju ne može raditi o situaciji da tuženi ima neprekidno trajanje posjeda (radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću).
41. Da se radi o nekretnini u društvenom vlasništvu sud je utvrdio uvidom u kupoprodajni ugovor (list 7-9 spisa), rješenje zavoda za katastar i geodetske poslove (list 10-11 spisa) i izvod iz posjedovnog lista (list 12 spisa). Naime iz svega priloženog jasno se vidi kako je zemljište u društvenom vlasništvu. Pa tako i navod tuženika kako je za izdavanje tabularne izjave potreban rok od 5 godina, a koji rok je u zastari sud napominje kako takav navod tuženika nije prihvatljiv. Naime, u ovoj situaciji ne radi se obveznopravnom zahtjevu, već vlasničkopravnom zahtjevu za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona, pa time niti zastarni rok ne postoji (odnosno tužba ne zastarijeva), pa se isto ne može primijeniti u ovome slučaju.
42. Kako je u odgovoru na tužbu (kojega je osobno pisao tuženik) navedeno da se radi i o nekretnini u predmetnom ugovoru koja se odnosi na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za istaknuti je kako predmet ovog spora nije nekretnina kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], već utvrđenje prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], dok navodi zašto tužbom nije obuhvaćena i ta nekretnina ovaj sud ne može ocjenjivati, osim što može za pretpostaviti (a kako je to i sam tužitelj naveo) da je predmetna nekretnina naknadno otuđena, pa isprave na koje se poziva tuženiku u odgovoru na tužbu (list 28-32 spisa, te 38-40 spisa) nisu isprave koje se odnose na predmetnu česticu, pa tako i prigovor tuženika uz zabilježbu tražbine Centra za socijalnu skrb Beli Manastir (sada zavoda za socijalni rad) nisu bitne za rješenje ovoga spora, budući da se navedeno odnosi na nekretninu koja se odnosi na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
43. Kako je ovaj sud utvrdio da je predmetna nekretnina otuđena, temeljem kupoprodajnog ugovora od strane prednika tuženika PIK Belje, a čiji je nositelj vlasničkih prava tužitelj, temeljem članka 3. stavka 1. ZPZ/91 to je ovaj sud utvrdio kako je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine i usvojio je tužbeni zahtjev tužitelja (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-1460/96).
44. Da se radi o poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu sud je utvrdio uvidom u priloženi izvod iz posjedovnog lista (list 12 spisa), pa sud stoga smatra dokazanim navedenu činjenicu, a i svjedok FL je izjavio kako je ranije PIK Belje bilo u posjedu iste, pa sve to upućuje na zaključak ovoga suda da se radi o nekretnini u društvenom vlasništvu. Za istaknuti je kako i relevantna sudska praksa potvrđuje da se činjenica da li je nekretnina društveno vlasništvo može dokazivati i drugim ispravama, pa sama činjenica je li nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao društveno vlasništvo nije od utjecaja na utvrđenje ovoga suda kako se radi o nekretnini u društvenom vlasništvu, a iz gore iznijetih razloga.
45. Kako je tužiteljica na temelju članka 3. stavka 1. ZPZ/91 postala vlasnicom stupanjem toga zakona na snagu, ističe se kako naknadne izmjene i dopune toga zakona ne utječu na prava koja je tužiteljica stekla po sili zakona na tom poljoprivrednom zemljištu (tako u svojoj odluci i Ustavni sud Republike Hrvatske u predmetu broj U-III-2046/03 od 8.11.2006. i U-III-1632/03 od 20.12.2006.).
46. Kod ovakvo utvrđenog činjeničnog stanja sud je zaključio kako je nekretnina, temeljem Zakona (članak 129. stavak 1. ZV-a, a u svezi sa člankom 3. stavkom 1. ZPZ/91) stekla vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Da je tome tako govori i činjenica kako je predmetna čestica bila i upisana u posjedovnom listu, a također je kasnije i dana u zakup od strane tužitelja, pa je na takav način ista bila i u posjedu tužitelja i to putem nesamostalnog posjednika (članak 11. stavak 1. ZV-a), pa sve do 2017. godine, kada je u posjed stekao tuženik. Stjecanjem takvog vlasništva sud utvrđuje kako se kod tuženika ne može raditi o neprekidnom trajanju za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pa raniji posjed koji su imali prednici tuženika nije od utjecaja, budući da se kod tuženika ne radi o neprekidnom trajanju. Također se ističe kako niti tuženik nije, po mišljenju ovoga suda utvrdio kako je baš predmetnu česticu obrađivala njegova obitelj prije rata, budući da predloženi svjedoci ĐL i JL ne znaju točno o kojoj se to čestici radi, a on je iskazivao ono čega se sjeća kada je bio mali, a ističe se kako je očito da je uz ovu česticu bilo još čestica koje su obrađivali prednici tuženika, pa je samo vrijeme do kada je ista obrađivana od strane prednika tuženika ostalo neutvrđeno, dok je svjedokinja IL izjavila kako je, kao mlada obrađivala tu zemlju do 1970., a ne što je bilo nakon toga, dok nije dokazano da je baš tu zemlju obrađivao njezin suprug, sada pok. CL.
47. Kako se i radi o stjecanju vlasništva na nekretnini od strane tuženika nasljeđivanjem sud naglašava kako se u takvoj situaciji ne može raditi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige, budući da je nasljeđivanjem tuženik stekao nekretninu, a već je sam ranije i iskazao kako je upoznat i znao je o kakvoj se problematici radi u odnosu na vlasništvo vezano uz predmetnu nekretninu.
48. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, valjalo je stoga iz gore obrazloženih razloga, a temeljem članka 166. stavak 1., a u svezi sa člankom 129. stavkom 1. ZV, u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, te presuditi kao u izreci ove presude.
49. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi članka 163. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, naloženo je tuženiku naknaditi trošak tužitelju prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 12.11.2020. u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, za zastupanje na ročištu od 13.5.2021. u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te zastupanja na ročištima od 10.10.2024., 20.5.2025. i 1.10.2025. za svako u visini od po 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, a što s obzirom na vrijednost boda iznosi 1.000,00 eura. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točci IV. izreke ove presude.
50. Tuženik je u cijelosti odbijen za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.750,00 eura, budući je isti u cijelosti izgubio parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP.
51. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Osijek, 27. listopad 2025.
Sudac
Marko Šimunić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Zakonskom zastupniku tužitelja na broj P-DO-1/2020
2. Punomoćnici tuženika