REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1445/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Klaić & Klaić j.t.d., Zagreb, protiv tuženog Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 45237012600, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1459/2020-33 od 16. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane a u preostalom dijelu uvažavanjem kao osnovane žalbe tuženika, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1459/2020-33 od 16. srpnja 2025. se:
- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.219,62 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 31. srpnja 2017. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana,
- preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke na način da se zahtjev tužitelja preko iznosa od 2.219,62 eur do konačno suđenog u iznosu 4.439,24 eur (za iznos od 2.219,62 eur sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos), odbija kao neosnovan,
- potvrđuje u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 583,97 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. srpnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana,
- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke na način da se zahtjev tužitelja preko iznosa od 583,97 eur do konačno suđenog u iznosu 2.137,07 eur (za iznos od 1.553,10 eur s zakonskom zateznom kamatom na taj iznos), odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:
„I. Nalaže se tuženiku Zavarovalnica Sava, Zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, isplatiti tužitelju ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.439,24 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. srpnja 2017. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.137,07 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnoga postupka, pogrešno utvrđenja činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Ističe da je sud pogrešno zaključio da je njegov osiguranik u cijelosti odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode i njene posljedice, posebno kada se uzme u obzir da je upravo tužitelj odlukom Prekršajnog suda u Virovitici, poslovni broj Pp P-167/18 oglašen krivim za počinjene prekršaja iz članka 57. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U tom pravcu poziva se i na sadržaj nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, sadržaj Zapisnika o očevidu nadležne policijske postaje sa situacijskim planom, te iskaz samoga tuženika. Stoga ističe da u predmetnom slučaju u koliko ne postoji isključiva odgovornost tuženika, da postoji podijeljena odgovornost sudionika predmetne prometne nezgode. Tvrdi da vještak nije otklonio njegove prigovore istaknute na visinu štete, da je stoga predložio dopunu nalaza i mišljenje, koji dokazni prijedlog je sud neosnovano odbio, koje postupanje suda je protivno pravu na pravično suđenje sukladno odredbama Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a samim time isto i predstavlja (apsolutno) bitnu povredu odredbi parničnog postupka. Obzirom da je pogrešna odluka o glavnoj stvari, tuženik pobija i odluku o troškovima postupka. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika vozila da mu tuženik naknadi imovinsku - materijalnu štetu na vozilu koja je za njih nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 5. studenoga 2017., u Virovitici, na raskrižju Vinogradske ulice i Ulice Josipa Jurje Strossmayera, tvrdeći da je istoj doprinio i osiguranik tuženika LM, koji je tom prilikom upravljao osobnim automobilom marke Volkswagen tip GOLF 1.9 TDI, registarske oznake [registarska oznaka], dok je vozilom tužitelja marke Chevrolet, tip Lacetti 1.4 SE, registarske oznake [registarska oznaka] upravljao njegov sin RM.
5.1. Svoj zahtjev tužitelj konačno postavlja podneskom zaprimljenim kod suda prvoga stupnja dana 26. prosinca 2023., na način da ga usklađuje s nalazom i mišljenjem vještaka prometne struke, te potražuje na ime imovinske štete na vozilu iznos od 4.439,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. srpnja 2017. pa do isplate.
6. Obzirom da tijekom prvostupanjskog postupka nije bio sporan nastanak štetnog događaja niti pasivna legitimacija tuženika, već odgovornost osiguranika tuženika za predmetnu nezgodu i njene posljedice, a sve to kraj tvrdnje tuženika da je za istu isključivo odgovoran vozač vozila tužitelja koji je zbog svog postupanja u spornoj prometnoj situaciji pravomoćno prekršajno oglašen krivim za počinjenje prekršaja iz člana 57. stavka 4. kažnjiv po članku 57. stavak 7. primjenom članka 293 stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama - da je dolaskom do raskrižja s ulicom J. J. Strossmayera koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, ušao na kolnik iste, skrećući pritom udesno u smjeru istaka, a da nije propustio sva vozila koja se kreću tom cestom, oduzimajući time prednost prolaska osobnom vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim se kolnikom ulice Josipa Jurje Strossmayera, smjerom istok-zapad kretao LM, sud prvoga stupnja prihvatio je prijedlog tužitelja te je radi utvrđivanja načina nastanka predmetne nezgode odredio provođenje prometnog vještačenja po vještaku Berislavu Šimunoviću.
7. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke i njegove dopune (koji sud prvoga stupnja u cijelosti prihvaća kao objektivan i stručan) proizlazi dinamika nastanka predmetne nezgode, i to:
- da je u predmetnom štetnom događaju vozilo osiguranika tuženika s prednjim više desnim dijelom naletjelo na prednji više lijevi dio vozila tužitelja;
- da se mjesto sudara se nalazilo u lijevoj (južnoj) prometnoj traci gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika, oko 40 m od početka traga kočenja vozila osiguranika tuženika i oko 2,6 do 2,8 m od središnje linije kolnika;
- da je osiguranik tuženika poduzeo radnju intenzivnog kočenja iz brzine od oko 97,1 km/h, udaljen oko 61,6 m od mjesta sudara, vremenski oko 2,9 s prije sudara, kada se u cijelosti nalazio u lijevoj (južnoj) prometnoj traci, u radnji pretjecanja vozila ispred sebe;
- da je u tom trenutku vozilo tužitelja već bilo oko 2,1 s u radnji ulaska u raskrižje, nalazivši se djelomično prepriječeno preko južne prometne trake kojom se kretalo vozilo osiguranika tuženika;
- da na putu od 61,6 m osiguranik tuženika nije uspio zaustaviti svoje vozilo već je brzinom od oko 41,1 km/h naletio na prednji više lijevi dio vozila tužitelja, koje se kretalo brzinom od oko 7 km/h;
- da ako je osiguranik tuženika već bio u radnji pretjecanja kada je tužitelj poduzeo radnju uključivanja tada je tužitelj mogao vidjeti svjetla vozila osiguranika tuženika u svojoj desnoj (južnoj) prometnoj traci, pa je odustajanjem od radnje uključivanja i propuštanjem vozila osiguranika tuženika da prođe raskrižjem mogao izbjeći ovaj štetni događaj;
- da ukoliko je osiguranik tuženika naknadno započeo s radnjom pretjecanja, nakon što je tužitelj već započeo s uključivanjem na glavnu cestu, osiguranik tuženika je mogao vidjeti svjetla vozila tužitelja u svojoj lijevoj (južnoj) prometnoj traci, pa da je tada odustao od radnje pretjecanja izbjegao bi predmetni štetni događaj;
- da se osiguranik tuženika kretao brzinom od 50 km/h, tada bi oba sudionika štetnog događaja imala dovoljno mjesta da radnjama prikočivanja zaustave svoja vozila prije mjesta sudara i time izbjegnu ovaj sudar;
- da je na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim pravilom na 50 km/h;
- da je u predmetnom štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala je totalna šteta, koja svedena na današnji dan iznosi oko 4.439,24 eur;
- da je vještak u cijelosti osao kod svog nalaza i mišljenja a po prigovorima tuženika na njegov osnovni nalaz.
7.1. Polazeći od sadržaja nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, materijalne dokumentacije koja prileži predmetu, te iskaza sudionika predmetne prometne nezgode (pri čemu sud u cijelosti prihvaća vjeru vozaču vozila tužitelja), sud prvoga stupnja utvrdio je kako je za predmetni štetni događaj u cijelosti odgovoran osiguranik tuženika odnosno da je njegovo postupanje inicijalni uzrok predmetne nezgode, obzirom je kritične zgode vozio brzinom od skoro 100 km/h odnosno gotovo dvostruko višom od dopuštene, a da se kretao brzinom od 50 km/h koja je bila dopuštena, tada bi oba sudionika nezgode imala dovoljno mjesta da radnjama prikočivanja zaustave svoja vozila prije mjesta sudara i time izbjegnu sudar. Sud cijenio kao otegotnu i činjenicu da je osiguranik tuženika započeo pretjecanje na mjestu gdje je ono bilo dopušteno (isprekidana traka), ali nije dovršeno na mjestu štetnog događaja koje je gotovo neposredno pred raskrižjem, na kom mjestu je puna linija. Odgovornost osiguranika tuženika sud nalazi i u činjenici da se približavao raskrižju, pa je sukladno odredbi članka 58. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008. - dalje: ZOSPC) koji je bio na snazi u trenutku nezgode, morao voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju, a također neposredno ispred raskrižja ili na raskrižju koje nije s kružnim tokom prometa, ili neposredno ispred prijelaza ceste preko željezničke ili tramvajske pruge u istoj razini bez branika ili polubranika i na tom prijelazu, nije dozvoljeno pretjecanje (članak 73. stavak 1. ZSPC). Dakle, sud zaključuje da je postupanje osiguranika tuženika protivno odredbama ZOSPC i kao takvo neposredni uzrok predmetnog štetnog događaja, jer bi isti sasvim sigurno bio izbjegnut da isti nije započeo radnju pretjecanja pred samo raskrižje, a da se pri tome nije prethodno uvjerio da tu radnju može završiti prije ulaska u raskrižje i prije prestanka isprekidane središnje razdjelne linije.
7.2. Obzirom je sud utvrdio da je za predmetnu nezgodu odgovoran u cijelosti osiguranik tuženika, to je polazeći od sadržaja odredbe članak 1045. i članka 1072. stavak 1. Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) naložio tuženiku da tužitelju naknadi cjelokupnu štetu na vozilu u iznosu od 4.439,24 eur koja u toj visini proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke.
8. Takva odluka suda prvoga stupnja nije u cijelosti pravilna i zakonita, jer je sud pogrešno je zaključio da na strani tuženika u cijelosti postoji odgovornost za predmetnu nezgodu i njene posljedice, na koji način je materijalno pravo djelomično pogrešno primijenjeno, slijedom čega su se stekli uvjeti za djelomičnim preinačenjem pobijane presude.
8.1. Sud nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje tuženik, jer pobijana presuda nema proturječnosti niti nejasnoća, kao niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
8.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika, vještak prometne struke u svom dopunskom nalazu, onom koji je usmeno dan na ročištu koje je kod suda prvoga stupnja održano dana 4. lipnja 2025., otklonio je prigovore tuženika na njegov osnovni nalaz, pa tako i one koje se odnose na visinu štete na vozilu tužitelja, pa je sud prvoga stupnja pravilno postupio kada nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika, jer je pravilno ocijenio da odluku može donijeti temeljem stanja predmeta. Na opisani način sud nije počinio apsolutno bitnu povredu postupka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, a niti je takvim svojim postupanjem povrijedio tuženiku pravo na pravično suđenje zagarantirano odredbama Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
9. Osnovano tuženik tvrdi da je sud prvoga stupnja cijeneći utvrđeno činjenično stanje, pogrešno zaključio da na strani tuženika u cijelosti postoji odgovornost za predmetnu nezgodu i njene posljedice.
9.1. Naime, utvrđeno činjenično stanje ukazuje da su nastanku predmetne prometne nezgode i njenim posljedicama u jednakom omjeru (svaki po 50%) doprinijeli kako vozač vozila tužitelja, tako i vozač vozila osiguranika tuženik, dakle u predmetnom slučaju postoji podijeljena odgovornost stranaka ovoga postupka.
9.2. Odgovornost vozača vozila tužitelja ogleda se u činjenici da se kritičnoga dana kretao sporednom prometnicom na kojoj se bio dužan zaustaviti prije ulaska u raskrižje s glavnom prometnicom, jer je na istoj bio znak „STOP“ te propustiti sva vozila koja se kreću glavnom prometnicom, što vozač vozila tužitelja očito nije učinio, već se uključio na glavnu prometnicu oduzimajući na taj način prednost prolaska osobnom vozilu osiguranika tuženika. Za takvo svoje postupanje vozač vozila tužitelja prekršajno pravomoćno je oglašen krivim, jer je povrijedio odredbu članka 57. stavak 4. tada važećeg ZSPC.
9.3. Odgovornost vozača vozila tuženika ogleda se u činjenici da se prednosnom prometnicom kretao brzinom od 42,5 km/h većom od dopuštene (50 km/h), na koji način je postupio protivno članku 53. stavak 1. ZOSPC, jer da se kretao dopuštenom brzinom, tada bi oba sudionika predmetnog štetnog događaja imala dovoljno mjesta da prikočivanjem zaustave svoja vozila prije mjesta sudara i time izbjegnu sudar.
9.4. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke i njegove dopune proizlazi da je vozilo osiguranika tuženika započelo radnju pretjecanja na dijelu kolnika gdje je to dozvoljeno (isprekidana traka) ali je nije završilo na isprekidanoj traci, već na djelu prometnice na kojoj se nalazi puna traka. Međutim, te okolnosti niti uz činjenicu se prometna nezgoda dogodila u raskrižju, ne opravdavaju zaključak suda prvoga stupnja da je osiguranik tuženika u cijelosti odgovoran za predmetnu nezgodu. To i stoga što iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je osiguranik tuženika započeo radnju intenzivnog kočenja u lijevoj prometnoj traci udaljen oko 61,6 metara od mjesta sudara, u trenutku kada se vozilo tužitelja već nalazilo vremenski za oko 2,1 sekunda u radnji uključivanja na glavnu prometnicu, prešavši pri tom put oko 4,4 metra i nalazivši se djelomično prepriječen preko južne prometne trake, pri čemu je prednji dio njegova vozila bio usmjeren prema smjeru iz koga je dolazilo vozilo osiguranika tuženika, a što je u skladu i sa samim iskazom tuženika, pa je vozilo osiguranika tuženika kontaktiralo vozilo tužitelja koje se u tom trenutku kretalo brzinom oko 7 km/h i to u prednjem više lijevom dijelu. Ti navodi vještaka, a što i sam potvrđuje, ukazuju na opravdanost tvrdnje osiguranika tuženika, svjedoka LM, da je bio u fazi pretjecanja dakle na lijevoj kolničkoj traci (došao je do vrha paralelno s prvim komi vozilom koji je pretjecao) kada je vidio da se iz suprotnog smjera, u lijevu kolničku traku sa sporedne ceste uključilo drugo vozilo, odnosno vozilo tužitelja, a što po stavu ovoga suda drugoga stupnja ukazuje na situaciju koju je vještak opisao u svom nalazu, i to da ukoliko je vozilo osiguranika tuženika već bio u radnji pretjecanja kada je tužitelj poduzeo radnju uključivanja u promet, tada je tužitelj mogao vidjeti svjetla vozila osiguranika tuženika u svojoj desnoj (južnoj) prometnoj traci, pa je odustajanjem od radnje uključivanja i propuštanjem vozila osiguranika tuženika da prođe raskrižjem, mogao izbjeći štetni događaj.
9.5. Stoga se nikako ne može prihvatiti zaključak suda prvoga stupnja da je za predmetnu nezgodu isključivo odgovoran vozač osiguranika tuženika jer se kretao nedozvoljenom brzinom i jer je započeo radnju pretjecanja pred samo raskrižje a da se pri tome prethodno nije uvjerio da istu može završiti prije ulaska u raskrižje i prije prestanka isprekidane središnje razdjelne linije. Konačno, činjeničnim navodima svoje tužbe tužitelj i nije tvrdio da je tuženik isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj, već je naveo i da je osiguranik tuženika doprinio njenom nastanku, pa je i to razlog koji ukazuje na neopravdanost zaključka suda o isključivoj odgovornosti osiguranika tuženika.
10. Dakle, obzirom su obje parnične stranke doprinijele nastanku predmetne prometne nezgode i njenim posljedicama (podijeljena odgovornost) i to svaki u omjeru od 50%, te kako je visina imovinske - materijalne štete na vozilu tužitelja utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka prometne struke (4.439,24 eur), tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je djelomično prihvatiti kao osnovan kako po osnovu tako i po visini te tuženiku naložiti da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 2.219,62 eur, pozivom na odredbu članka 1084., članka 1045. stavak 1. i članka 1090. ZOO, na koji iznos zatezna kamata ima teći kao je to i odlučeno, od dana 31. srpnja 2017., pa do isplate, dok je njegov zahtjev u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.
11. Obzirom na navedeno, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
12. Kako je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je u tom dijelu preinačiti i odluku o troškovima postupka.
12.1. Obzirom na uspjeh tužitelja i tuženika u ovom postupku kako po osnovu tako i po visini (svako u omjeru od 50%), temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP, odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka – tužitelj onaj trošak koji se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku, dok tuženik nije imao trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku. U istom omjeru stranke terete sudske pristojbe, pa je stoga tuženik dužan tužitelju na ime pristojbe na tužbu isplatiti iznos od 26,54, eur i na presudu isti taj iznos, dok je neovisno o uspjehu u sporu, tuženik dužan tužitelju naknaditi u cijelosti trošak nužnog prometnog vještačenja u iznosu od 530,89 eur, što daje konačni trošak tužitelja u iznosu od 583,97 eur, dok se zahtjev tužitelja preko tog iznosa do konačno suđenog u iznosu od 2.137,07 eur, odbija kao neosnovan.
13. Tuženik nije potraživao trošak žalbe pa o istom nije niti odlučivano.
U Puli-Pola 27. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
