REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-944/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić, predsjednice vijeća, Helene Poropat, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića, člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Miličeviću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., OIB:02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupane po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-255/2023-17 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice Privredne banke Zagreb d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-255/2023-17 od 27. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice Privredne banke Zagreb d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

" I Nalaže se tuženiku, Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba (Grad Zagreb), Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da tužitelju, SF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 5.038,74 EUR kao iznos naplaćen primjenom valute švicarski franak na glavnicu kredita iz Ugovora o kreditu broj 9012066933 sklopljenom na dan 2. studenog 2006. , zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog naplaćenog iznosa pa do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine, od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče na iznos od:

120,58 EUR od 14.11.2012. pa do isplate

146,13 EUR od 14.12.2012. pa do isplate

142,01 EUR od 15.01.2013. pa do isplate

141,03 EUR od 15.02.2013. pa do isplate

138,79 EUR od 15.03.2013. pa do isplate

150,74 EUR od 16.04.2013. pa do isplate

132,95 EUR od 17.05.2013. pa do isplate

132,26 EUR od 17.06.2013. pa do isplate

133,02 EUR od 16.07.2013. pa do isplate

132,51 EUR od 16.08.2013. pa do isplate

138,01 EUR od 17.09.2013. pa do isplate

141,76 EUR od 21.10.2013. pa do isplate

142,53 EUR od 16.11.2013. pa do isplate

147,26 EUR od 20.12.2013. pa do isplate

141,67 EUR od 16.01.2014. pa do isplate

150,35 EUR od 17.02.2014. pa do isplate

153,38 EUR od 14.03.2014. pa do isplate

150,83 EUR od 16.04.2014. pa do isplate

120,96 EUR od 19.05.2014. pa do isplate

121,27 EUR od 20.06.2014. pa do isplate

124,71 EUR od 17.07.2014. pa do isplate

126,63 EUR od 19.08.2014. pa do isplate

131,02 EUR od 22.10.2014. pa do isplate

133,94 EUR od 20.11.2014. pa do isplate

132,16 EUR od 19.12.2014. pa do isplate

134,41 EUR od 15.01.2015. pa do isplate

134,35 EUR od 18.02.2015. pa do isplate

134,35 EUR od 18.03.2015. pa do isplate

134,35 EUR od 21.04.2015. pa do isplate

134,35 EUR od 21.05.2015. pa do isplate

134,35 EUR od 17.06.2015. pa do isplate

134,35 EUR od 18.07.2015. pa do isplate

134,35 EUR od 19.08.2015. pa do isplate

134,35 EUR od 25.09.2015. pa do isplate

134,35 EUR od 25.09.2015. pa do isplate

134,35 EUR od 25.09.2015. pa do isplate

134,35 EUR od 25.09.2015. pa do isplate

u roku od petnaest (15) dana po donošenju ove presude.

II Nalaže se tuženiku, Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba (Grad Zagreb), Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da tužitelju, SF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati zakonske zatezne kamate na iznose obuhvaćene u sporazumu o konverziji 25. siječnja 2016., po stopi zatezne kamate koja se do 31.prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče na iznos od: 24,64 EUR od 13.01.2009. do 25.01.2016.

29,94 EUR od 14.01.2009. do 25.01.2016.

29,54 EUR od 09.02.2009. do 25.01.2016.

31,80 EUR od 13.02.2009. do 25.01.2016.

31,80 EUR od 13.02.2009. do 25.01.2016.

38,05 EUR od 12.03.2009. do 25.01.2016.

38,05 EUR od 12.03.2009. do 25.01.2016.

21,45 EUR od 10.04.2009. do 25.01.2016.

22,54 EUR od 11.05.2009. do 25.01.2016.

15,55 EUR od 12.06.2009. do 25.01.2016.

19,61 EUR od 09.07.2009. do 25.01.2016.

18,11 EUR od 24.07.2009. do 25.01.2016.

18,44 EUR od 22.08.2009. do 25.01.2016.

18,22 EUR od 29.09.2009. do 25.01.2016.

12,59 EUR od 28.10.2009. do 25.01.2016.

20,62 EUR od 02.12.2009. do 25.01.2016.

27,00 EUR od 07.01.2010. do 25.01.2016.

36,13 EUR od 01.02.2010. do 25.01.2016.

33,95 EUR od 01.03.2010. do 25.01.2016.

43,50 EUR od 07.04.2010. do 25.01.2016.

42,73 EUR od 05.05.2010. do 25.01.2016.

49,20 EUR od 04.06.2010. do 25.01.2016.

72,24 EUR od 29.06.2010. do 25.01.2016.

73,17 EUR od 02.08.2010. do 25.01.2016.

96,63 EUR od 03.09.2010. do 25.01.2016.

85,20 EUR od 01.10.2010. do 25.01.2016.

79,88 EUR od 22.11.2010. do 25.01.2016.

99,25 EUR od 24.01.2011. do 25.01.2016.

103,26 EUR od 18.02.2011. do 25.01.2016.

109,06 EUR od 04.03.2011. do 25.01.2016.

92,50 EUR od 12.04.2011. do 25.01.2016.

115,46 EUR od 12.05.2011. do 25.01.2016.

138,87 EUR od 16.06.2011. do 25.01.2016.

153,19 EUR od 12.07.2011. do 25.01.2016.

158,06 EUR od 30.08.2011. do 25.01.2016.

140,58 EUR od 29.10.2011. do 25.01.2016.

133,77 EUR od 29.11.2011. do 25.01.2016..

142,56 EUR od 30.12.2011. do 25.01.2016

152,70 EUR od 27.02.2012. do 25.01.2016.

147,36 EUR od 28.03.2012. do 25.01.2016.

148,43 EUR od 07.05.2012. do 25.01.2016.

153,07 EUR od 19.05.2012. do 25.01.2016.

150,32 EUR od 29.06.2012. do 25.01.2016.

149,70 EUR od 28.07.2012. do 25.01.2016.

147,53 EUR od 24.08.2012. do 25.01.2016.

134,88 EUR od 15.09.2012. do 25.01.2016.

144,81 EUR od 16.10.2012. do 25.01.2016.

28,73 EUR od 14.11.2012. do 25.01.2016.

u roku od petnaest (15) dana po donošenju ove presude.

III Nalaže se tuženiku, Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba (Grad Zagreb), Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da tužitelju SF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos troškova parničnog postupka u iznosu od 1.648,17 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest (15) dana po donošenju ove presude."

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev te naloži tužiteljici da tuženici naknadi trošak parničnog postupka, uvećan za zakonsku zateznu kamatu, kao i trošak žalbe, a podredno da se pobijana presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbu tuženice tužiteljica, u bitnome, ističe da je žalba u cijelosti neosnovana, a presuda zakonita i pravilna. Predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje pobijane presude. Potražuje i trošak sastava tog podneska.

5. Žalba tuženice Privredne banke Zagreb d.d. nije osnovana.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.038,74 eura na ime preplaćenog po ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 9012066933 sklopljenog 2. studenog 2006.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju izričito i sadržajem žalbe upire tuženica. Suprotno navodima žaliteljice pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, presuda je razumljiva te se može ispitati.

7.1. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari te je pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da su tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženica, kao kreditor, 2. studenog 2006. zaključili Ugovor o kreditu kojim je tuženica tužiteljici odobrila kredit u iznosu od 111.356,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita i da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (čl. 7.). Nadalje je utvrđeno da tužiteljica ima svojstvo potrošača, jer je kredit utrošen za kupnju stambenog objekta, da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, da kreditor kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice. Utvrđeno je da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF pa je tužiteljica tuženici preplatila utuženi iznos. Nespornim je utvrđeno da su stranke 25. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015)-konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

9. Sud prvog stupnja je temeljem prednjih činjeničnih utvrđenja pravilno zaključio s obzirom na nespornu činjenicu mijenjanja tečaja CHF nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu da je odredba kojom je bila ugovorena valutna klauzula nepoštena, da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, da je ona suprotna načelu savjesnosti i poštenja te je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, a time ništava, sukladno odredbi čl. 87., u vezi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora. Pri tome se osnovano pozvao na presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezanih za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pa je dakle u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. sklapajući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe – ugovaranjem valutne klauzule na način da je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica, a da tuženica nije tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa. Navedena presuda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, te su u cijelosti potvrđena ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013.) utvrđeno je da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten.

10. Tuženica je imala mogućnost u ovom postupku dokazivati da postoje okolnosti koje bi ukazivale da je njezino postupanje prilikom ugovaranja valutne klauzule između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u postupku po kolektivnoj tužbi, međutim, tuženica to nije dokazala.

11. Na tu okolnost prvostupanjski sud je saslušao tužiteljicu, te je suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno ocijenio da iz iskaza tužiteljice ne proizlazi da su parnične stranke pregovarale o predmetnim ugovornim odredbama, odnosno da je tuženica tužiteljicu informirala o rizicima ugovaranja valutne klauzule kao i o svim ostalim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

12. Pravilno je utvrđeno da se sklapanjem dodatka o osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na bilo kakvo potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

13. Odredbama ZID ZPK/15 nigdje nije predviđeno da potrošač sklapanjem dodatka o osnovnom ugovoru gubi prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu kojeg su egzistirale do zaključenja ugovora o kreditu.

14. Uvidom u sadržaj dodatka osnovnom ugovoru nije razvidno da se tužiteljica (potrošač) odrekla potraživanja nastalog temeljem nepoštenim i ništetnim klauzula.

12. Sklapanjem dodatka osnovnog ugovora o kreditu izmijenili su se samo uvjeti i način otplate kredita, a ne radi se o sklapanju sasvim novog ugovora, pa je stoga neprihvatljivo prema shvaćanju ovoga suda da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao, kad je u konkretnom slučaju od dana sklapanja osnovnog ugovora pa do sklapanja dodatka ugovora osnovnom ugovoru proizvodio pravne učinke, kao i kod korisnika koje nisu zaključile dodatak ugovora i proveli konverziju.

13. Prihvaćajući pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske čak i da je osnovni ugovor prestao važiti, ne bi bilo zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu, koje razloge je dao sud prvog stupnja glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a što u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

14. Stoga, sklapanjem dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 tužiteljica (potrošač) nije izgubila pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te korisnik (potrošač) kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora kredita.

15. Na temelju navedenog činjeničnog stanja, a polazeći od odredbe čl. 502.c. ZPP prema kojoj je sud vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, prvostupanjski sud je naložio tuženici da tužiteljici isplati iznos od 5.038,74 eura, a koju visinu tužbenog zahtjeva je temeljio na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke kojem stranke nisu posebno prigovarale, a niti je tuženica osporila matematički izračun vještaka.

16. Odredba čl. 502.c ZPP propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz tužbe (čl. 502.a st. 1. ZPP). Naime, citirana odredba čl. 502.a st. 1. ZPP propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.) pa se sud u odlučivanju pravilno pozvao na odredbu čl. 502.c. ZPP.

17. Sudsko utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, pa time potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) obvezao tuženicu isplatiti tužiteljici utuženi iznos.

18. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da je odredba kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženica sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženica nepošten stjecatelj, zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

19. Ostali žalbeni navodi tuženice nisu od odlučnog značenja za odluku pa nisu posebno ocjenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

20. Polazeći od načela savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje: ZOO), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, i načela jednake vrijednosti davanja iz čl. 7. ZOO-a kojih su se sudionici u obvezno pravnom odnosu dužni pridržavati, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je sporna odredba Ugovora o kreditu suprotna načelu savjesnosti i poštenja te takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, jer u postupku tuženica nije dokazala da se o predmetnoj odredbi pojedinačno pregovaralo niti je dokazala da je tužiteljica mogla utjecati na visinu te naknade, čime je banka u tom ugovornom odnosu nastupala kao jača ugovorna strana pa je takva odredba nepoštena i ništetna u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03, (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 673/2023-3 od 13. veljače 2023., Rev-1051/2023-2 od 3. travnja 2024., Rev- 715/2024 od 22. svibnja 2024.).

21. Prvostupanjski sud je pravilno odluku o prihvaćanju restitucijskog zahtjeva tužiteljice utemeljio na odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a.

22. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i neosnovanim prigovor zastare uz obrazloženje da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna 14. lipnja 2018., da je tužba u ovom predmetu podnesena 7. lipnja 2023., te da je opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO prekinut podnošenjem tužbe prije roka zastarijevanja restitucijskog zahtjeva tužitelja po odredbi čl. 1111. ZOO-a (objedinjeno pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-4-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.).

23. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici pa joj je tuženica na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP dužna naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice.

24. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

25. Obzirom tuženica nije uspjela u sporu ne pripada joj ni trošak ovog žalbenog postupka (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 154. st.1. ZPP-a).

U Puli-Pola 27. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Sošić