REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1453/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Matko Novinc, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3272/2023-26 od 3. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3272/2023-26 od 3. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Prihvaća se dio tužbenog zahtjeva tužitelja JD, koji glasi: „I Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 5101970230 od 5. srpnja 2004.godine koji su sklopili tužitelj JD (tada ŠD), kao korisnik kredita i tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d. d. isplatiti tužitelju JD iznos od 5.230,15 eur s zateznom kamatom, koja teče na:

iznos od:

(U EUR) od dana:

7,17 2. 10.2004.g. pa do isplate

10,87 11.11.2004.g. pa do isplate

7,04 11.12.2004.g. pa do isplate

5,90 11.1.2005.g. pa do isplate

1,92 11.2.2005.g. pa do isplate

0,62 11.3.2005.g. pa do isplate

0,14 2.9.2005.g. pa do isplate

7,05 2.11.2008.g. pa do isplate

10,25 2.1.2009.g. pa do isplate

11,56 2.2.2009.g. pa do isplate

12,88 2.3.2009.g. pa do isplate

8,94 2.4.2009.g. pa do isplate

8,88 2.5.2009.g. pa do isplate

4,47 2.6.2009.g. pa do isplate

1,43 2.8.2009.g. pa do isplate

5,17 2.9.2009.g. pa do isplate

1,54 2.10.2009.g. pa do isplate

1,18 2.11.2009.g. pa do isplate

5,51 2.12.2009.g. pa do isplate

8,98 2.1.2010.g. pa do isplate

13,52 2.2.2010.g. pa do isplate

12,42 2.3.2010.g. pa do isplate

20,23 2.4.2010.g. pa do isplate

18,54 2.5.2010.g. pa do isplate

20,39 2.6.2010.g. pa do isplate

41,17 2.7.2010.g. pa do isplate

36,58 2.8.2010.g. pa do isplate

53,49 2.9.2010.g. pa do isplate

45,10 2.10.2010.g. pa do isplate

37,30 2.11.2010.g. pa do isplate

58,59 2.12.2010.g. pa do isplate

69,45 2.1.2011.g. pa do isplate

61,33 2.2.2011.g. pa do isplate

63,83 2.3.2011.g. pa do isplate

57,02 2.4.2011.g. pa do isplate

57,78 2.5.2011.g. pa do isplate

77,98 2.6.2011.g. pa do isplate

81,49 2.7.2011.g. pa do isplate

105,64 2.8.2011.g. pa do isplate

102,22 2.9.2011.g. pa do isplate

83,26 2.10.2011.g. pa do isplate

81,16 2.11.2011.g. pa do isplate

79,85 2.12.2011.g. pa do isplate

84,66 2.1.2012.g. pa do isplate

90,03 2.2.2012.g. pa do isplate

90,16 2.3.2012.g. pa do isplate

86,80 2.4.2012.g. pa do isplate

87,91 2.5.2012.g. pa do isplate

89,97 2.6.2012.g. pa do isplate

88,01 2.7.2012.g. pa do isplate

88,16 2.8.2012.g. pa do isplate

86,27 2.9.2012.g. pa do isplate

82,53 2.10.2012.g. pa do isplate

86,83 2.11.2012.g. pa do isplate

88,06 2.12.2012.g. pa do isplate

88,16 2.1.2013.g. pa do isplate

81,92 2.2.2013.g. pa do isplate

85,93 2.3.2013.g. pa do isplate

87,02 2.4.2013.g. pa do isplate

84,61 2.5.2013.g. pa do isplate

77,86 2.6.2013.g. pa do isplate

75,19 2.7.2013.g. pa do isplate

77,97 2.8.2013.g. pa do isplate

80,81 2.9.2013.g. pa do isplate

86,03 2.10.2013.g. pa do isplate

83,51 2.11.2013.g. pa do isplate

84,87 2.12.2013.g. pa do isplate

85,81 2.1.2014.g. pa do isplate

81,16 2.2.2014.g. pa do isplate

82,63 2.3.2014.g. pa do isplate

81,59 2.4.2014.g. pa do isplate

79,72 2.5.2014.g. pa do isplate

78,79 2.6.2014.g. pa do isplate

79,59 2.7.2014.g. pa do isplate

81,83 2.8.2014.g. pa do isplate

84,69 2.9.2014.g. pa do isplate

85,17 2.10.2014.g. pa do isplate

86,16 2.11.2014.g. pa do isplate

87,84 2.12.2014.g. pa do isplate

86,86 2.1.2015.g. pa do isplate

88,15 2.2.2015.g. pa do isplate

88,15 2.3.2015.g. pa do isplate

88,15 2.4.2015.g. pa do isplate

88,15 2.5.2015.g. pa do isplate

88,15 2.6.2015.g. pa do isplate

88,15 2.7.2015.g. pa do isplate

88,15 2.8.2015.g. pa do isplate

88,15 2.9.2015.g. pa do isplate

za svaki iznos sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 1. čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja JD, koji glasi: „Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d. d. da tužitelju JD, s osnove razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30. rujna 2015.g. u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 2.459,29 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.“

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja JD u svoti od 115,58 eur.

IV Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d. d. naknaditi tužitelju JD trošak parničnog postupka u svoti od 1.024,90 eur s zateznim kamatama od 3. srpnja 2025. godine do isplate, isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V Utvrđuje se da nije osnovan prigovor radi prebijanja tuženika Erste&Steiermärkische banke d.d. u svoti od 519,58 eura s zateznim kamatama na 1,07 eura od 2. 4. 2005. godine, 3, 93 eura od 2. svibnja 2005. godine, 2,05 eura od 2. lipnja 2005. godine, 6,15 eura od 2. srpnja 2005. godine, 6,85 eura od 2. kolovoza 2005. godine, 1,13 euro od 2. listopada 2005.godine, 1,56 eura od 2. studenog 2005. godine, 1,83 eura od 2. prosinca 2005. godine, 1,58 eura od 2. siječnja 2006. godine, 3,75 eura od 2. veljače 2006. godine, 7,41 euro od 2. ožujka 2006. godine, 9,25 eura od 2. travnja 2006. godine, 8,56 eura od 2, svibnja 2006. godine, 7,88 eura od 2. lipnja 2006. godine, 9,22 eura od 2. srpnja 2006. godine, 9,64 eura od 2. kolovoza 2006. godine, 7,28 eura od 2. rujna 2006. godine, 8,05 eura od 2. listopada 2006. godine, 7,92 eura od 2. studenog 2006. godine, 9,01 euro od 2. prosinca 2006. godine, 12,11 euro od 2. siječnja 2007. godine, 14,20 eura od 2. veljače 2007. godine, 13,23 eura od 2. ožujka 2007. godine, 13,80 eura od 2. travnja 2007. godine, 19,09 eura od 2. svibnja 2007. godine, 20,38 eura od 2. lipnja 2007. godine, 22,10 euro od 2. srpnja 2007. godine, 22,09 eura od 2. kolovoza 2007. godine, 19,74 eura od 2. rujna 2007. godine, 23,23 eura od 2. listopada 2007. godine, 23,32 eura od 2. studenog 2007. godine, 20,87 eura od 2. prosinca 2007. godine, 21,13 euro od 2. siječnja 2008. godine, 15,95 eura od 2. veljače 2008. godine, 12,46 eura od 2. ožujka 2008. godine, 9,01 euro od 2. travnja 2008. godine, 19,35 eura od 2. lipnja 2008. godine, 16,90 eura od 2. srpnja 2008. godine, 21,79 eura od 2. kolovoza 2008. godine, 20,69 eura od 2. rujna 2008. godine, 15,86 eura od 2. listopada 2008. godine, 10,37 eura od 2. prosinca 2008. godine i 0,69 eura od 2 srpnja 2009. godine, sve do isplate.

VI Utvrđuje se da nije osnovan prigovor radi prebijanja tuženika Erste&Steiermärkische banke d.d. u svoti od 525.74eura sa zateznim kamatama na 385,87 eura od 1. listopada 2015. godine i 138,08 eura s zateznim kamatama od 27. siječnja 2016. godine, sve do isplate.“

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobijaju obje parnične stranke.

2.1. Tužiteljica pobija točku III. i VI. izreke prvostupanjske presude zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka. Predlaže preinačiti točku III. i IV. izreke prvostupanjske presude na način da se njen tužbeni zahtjev u točki III. izreke u cijelosti usvoji, te naložiti tuženiku isplatiti joj zatražene troškove u cijelosti uvećane za trošak sastava žalbe, podredno da se pobijana presuda u točki III. i VI. izreke kao razlici između dosuđenog troška i zatraženog troška ukine, te se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku u tom dijelu.

2.2. Tuženik pobija točku I., IV., V. i VI. izreke prvostupanjske presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbene zahtjeve tužiteljice, uz naknadu troškova tuženiku, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3. Sa žalbama stranaka postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe stranaka nisu osnovane.

5. Ovaj je drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavka 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, pa tako ni onu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, jer je prvostupanjski sud dao za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

5.1. Glede navoda žalbe vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda i eventualnom izuzeću sudaca, drugostupanjski sud o tome nije raspravljao jer se navodi žalbe ne odnose na konkretne članove drugostupanjskog vijeća, a tuženik nije ni postavio konkretan zahtjev za izuzeće, već u žalbi elaborira svoj stav o nepristranosti suda i svoj podnesak je zapravo adresirao svim sucima u Republici Hrvatskoj.

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbe članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu broj 5101970230 od 5. srpnja 2004. koji su sklopili tužiteljica, kao korisnica kredita, i tuženik, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati iznose od 5.230,15 eur, 2.459,29 eur te 115,58 eur, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospjelosti pojedinog iznosa do isplate i parničnim troškom.

7. Činjenično stanje koje proizlazi iz dokumentacije priložene spisu i nije sporno:

- da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora zaključen 5. srpnja 2004. Ugovor o kreditu broj 5101970230 u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 66.822,80 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da su stranke 26. siječnja 2016. sklopili i dodatak tom ugovoru kojim su utvrdili da 30. rujna 2015. duguje tužiteljica tuženiku na ime nedospjele glavnice kredita 380,24 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan podmirenja, pa su opet utvrdili da na ime nedospjele glavnice kredita 30. rujna 2015. po provedbi konverzije tužiteljičina obveza je 26.671,79 eur u kunskoj protuvrijednosti po istom tečaju te je utvrđen i više plaćeni iznos od 3.961,20 kuna, koja preplata se koristi za podmirenje 50% iznosa budućih anuiteta u eurima u kunskoj protuvrijednosti po istom tečaju na dan podmirenja, sve dok se iznos te preplate ne iskoristi u cijelosti.

8. Tuženik u žalbi ističe da, s obzirom da je provedena konverzija ugovora o kreditu sukladno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/2009. i 112/2012. - dalje: ZID ZPK), tužiteljica nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer ne postoje bilo kakvi razlozi nevaljanosti takvog ugovornog odnosa. Taj žalbeni navod nije osnovan iz razloga što sklapanjem dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbe ugovora u pogledu valutne klauzule.

9. Naime, konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem dodatka ugovora izvršena je temeljem ZID ZPK, a radi se o aktu kojim se na temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita i postiže se sporazum iz čl.19.c t.6. ZID ZPK, na način kako to nalaže zakon. Stoga konverzija provedena dodatkom ugovora o kreditu nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZID ZPK-a, a niti zaključenim dodatkom ugovora, izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF na dan isplate, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same nepošteno mijenjale visinu anuiteta prema odlukama banke. Svrha navedenog ZID ZPK je bila da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR.

10. Tuženik neosnovano osporava da je odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima, pa je utoliko sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Tužiteljica je predmetni ugovor sklopila u svojstvu potrošača pa imajući u vidu da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu presudom poslovni broj P-1401/2012 utvrđena nepoštenost odnosno ništetnost valutne klauzule u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao sa potrošačima u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., s time da tuženik u ovom postupku nije dokazao da su stranke prije sklapanja ugovora pojedinačno pregovarale na način da su tužiteljici pružene cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi mogla procijeniti da li ugovor odgovara njezinim financijskim potrebama i mogućnostima, pozivom na članak 502.c ZPP-a, članak 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009., 75/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013. i 41/2014. - dalje: ZZP/07) te članak 81., članak 83. i članak 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. - dalje: ZZP/03) sporna valutna klauzula je nepoštena odnosno ništetna.

11. Tuženik u žalbi ustraje na prigovoru zastare i početku tijeka zakonske zatezne kamate, koji žalbeni navodi nisu osnovani. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. - dalje: ZOO).

11.1. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a s obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a da je tužba u ovom postupku podnesena 25. travnja 2023., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare.

12. Tuženik ističe da je prvostupanjski sud neosnovano odbio prigovor radi prijeboja manje plaćenih anuiteta za razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit i manje plaćenih kamata za razdoblje kada se tužiteljici primjenjivala niža kamatna stopa od početno ugovorene. To stoga što tužiteljica plaćanjem otplatnih obroka kredita nije ništa primila, odnosno stekla bez osnove, pa time nije stekao niti tražbinu tuženika po osnovi navedene ništetne odredbe. Naime, navedena tražbina tuženika, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ne ispunjava zakonske pretpostavke iz članka 323. ZOO-a. To zato što iz utvrđenog činjeničnog stanja tuženik nije pregovarao s tužiteljicom niti ju je informirao o odlučnim činjenicama vezanim uz rizičnost valutne klauzule u CHF, zbog čega je i u konkretnom slučaju, krivnja za ništetnost ugovornih odredbi na strani tuženika.

13. Pravilno je stoga postupio prvostupanjski sud kada je odbio prigovor radi prebijanja, odnosno utvrdio da ne postoji potraživanje tuženika, te dosudio tužiteljici samo razlike koje proizlaze iz povećanja tečaja i to iz razloga što tuženik prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 - dalje: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme otplate kredita, ne može ostvariti korist, jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, te plaćanjem predmetnih otplatnih obroka tužiteljica nije ništa primila odnosno stekla bez osnove, jer je cijelu uplatu primio tuženik.

14. Obje parnične stranke osporavaju, neosnovano, visinu iznosa dosuđenu tužiteljici. Provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je da je razlika između anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita za koje je utvrđen više plaćeni iznos u odnosu na valutnu klauzulu u CHF-u 5.230,15 eur, razlika preostale glavnice prema tuženikovu obračunu primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice primjenom tečaja na dan isplate kredita za razliku glavnice iz konverzije 2.281,79 eur, s tim da je konverzija provedena sukladno ZID ZPK.

15. Suprotno žalbi tuženika pravilno je prvostupanjski sud prihvatio dio tužbenog zahtjeva za 5.230.15 eur koji iznos se odnosi na razlike u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita s valutnom klauzulom u CHF-u, jer se ne radi o iznosu obuhvaćenim konverzijom.

16. Žalba tužiteljice protiv odbijajućeg dijela presude nije osnovana jer je pravilno odbijen dio tužbenog zahtjeva za 2.459,29 eur na ime razlike iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice primjenom tečaja na dan isplate kredita, umanjene za razliku glavnice iz konverzije. U tzv. kolektivnom postupku utvrđene su ništetne odredbe s osnove promjenjivosti kamatne stope i s osnove valutne klauzule, ali ne i glavnice kredita, koja nije ništetna, niti tužiteljica to tvrdi i dokazuje u prvostupanjskom postupku.

17. Razlika nedospjele glavnice, s obzirom da taj iznos ne predstavlja iznos koji je tužiteljica preplatila s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog Ugovora o kreditu, nego da je taj iznos posljedica sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija na način da je sukladno odredbama ZID ZPK utvrđena neotplaćena (nedospjela) glavnica u EUR, kamatna stopa i način otplate kredita.

17.1. Naime, tužiteljica tijekom postupka nije osporavala valjanost Dodatka Ugovora o kreditu. Ukupna razlika iznosa preostale glavnice primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi 17.192,18 kuna / 2.281,79 eur. Imajući u vidu da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zauzeo pravno shvaćanje da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.) ima pravne učinke i da je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tužiteljica u konkretnom slučaju nema pravo na razliku između neotplaćene glavnice koja je utvrđena početnim otplatnim planom na temelju sklopljenog osnovnog Ugovora o kreditu i na neotplaćenu glavnicu koja je utvrđena Dodatkom Ugovora o kreditu, zbog čega je valjalo žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

18. Prvostupanjski je sud pravilno u skladu s odredbom iz članka 1111. i članka 1115. ZOO-a obvezao tuženika na platež utuženih iznosa te pravilno odredio i početak tijeka zakonske zatezne kamate (tekućim od dana stjecanja pa do isplate), s obzirom je tuženik kao sastavljač ugovora (ponuđenog na potpis na unaprijed sačinjenom formularu) nesavjesni stjecatelj.

19. Kako je i odluka o parničnom trošku pravilno donesena po članku 154. stavku 2. ZPP-a, odbijene su žalbe stranaka te je potvrđena prvostupanjska presuda, po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 27. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić