REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1442/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri j.t.d., Zadar, protiv tuženog Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2763/2023-20 od 16. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2763/2023-20 od 16. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. lipnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.584,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2025. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 1.000,00 EUR s pripadajućim kamatama.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede pravila parničnog postupka. Ističe da je zadatak suda bio, a što je propustio, utvrditi je li tužitelj pravično obeštećen isplatom iznosa od 7.480,00 eur te tek onda ako utvrdi da nije, dosuditi tužitelju daljnji iznos naknade štete. Smatra da je pravilnom primjenom materijalnog prava, temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, a u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i postojećom sudskom praksom, visinu pravične novčane naknade trebalo utvrditi u ukupnom iznosu od 2.163,82 eur. Tužitelju je dosuđena neprimjereno visoka naknada štete obzirom bi maksimalna novčana naknada prema nalazu vještaka iznosila sveukupno 9.643,82 eur na ime neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete. Pobijana odluka nije dostatno i adekvatno obrazložena u pogledu tako određene naknade, obzirom prvostupanjski sud ne obrazlaže detaljnije koji su to razlozi ili posebne okolnosti slučaja koje opravdavaju dosudu iznosa pravične novčane naknade koji u tolikoj mjeri premašuje Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ističe da narav ozljede, način liječenja, kao i nepostojanje drugih posebno otegotnih okolnosti slučaja ne mogu opravdati dosudu iznosa pravične novčane naknade koji toliko značajno prelazi Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku obzirom nije proveo niti cijenio savjesnom i brižljivom ocjenom sve dokaze, a koje postupanje je bilo od utjecaja na donošenje pravilne presude. Kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosuđujući tužitelju naknadu s osnova neimovinske štete, to tuženik pobija i odluku o parničnom trošku kojeg je dosudio tužitelju, jer je prvostupanjski sud trebao pravilno primijeniti članak 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku. Da je tužitelj u jednom dijelu bio odbijen s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, odluka o trošku trebala je biti znatno drukčija, odnosno o troškovima je trebalo odlučiti sukladno djelomičnom uspjehu stranaka u sporu, po članku 154. stavku 2. Zakona o parničnom postupku. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja parničnog troška nije primijenio članak 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku te je posljedično tome počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, po potrebi predmet vratiti na ponovno suđenje te da sukladno tome donese novu odluku o parničnom trošku, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe na žalbu.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. lipnja 2023. do isplate, a na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti jer je prvostupanjski sud utvrdio da po tom osnovu tužitelju pripada iznos od 10.700,00 eur, a kako je tuženik tužitelju već isplatio nesporni iznos od 6.700,00 eur, dosuđena mu je preostala razlika do pravične naknade.
6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. ZPP-a, a niti je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj, jer je prvostupanjski sud presudu donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza.
7. U postupku nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, njegova odgovornost za naknadu štete, te da je tuženik isplatio tužitelju dio štete od 6.700,00 eur na ime tuđe pomoći i njege i dijela neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Sporna je, po žalbenim navodima žalitelja, da li je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.
8. U prvostupanjskom postupku na tu okolnost utvrđene su činjenice koje žalitelj ne osporava, i to:
- da je tužitelj 11. srpnja 2022. stradao kao motociklist u prometnoj nesreći i zadobio prijelom gornjeg kraja goljenične kosti tibije i višestruki prijelom potkoljenice lijeve noge,
- da te ozljede smanjuju životnu aktivnost tužitelja za 13%, da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 4 dana, srednje jakog intenziteta 20 dana i manjeg intenziteta 40 dana, trpio je tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabijeg intenziteta 30 dana. Kod tužitelja postoji naruženje srednjeg stupnja vrlo uočljivo trećima kod kretanja s obzirom na ožiljke, te šepanje.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) kada je tužitelju utvrdio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 10.700,00 eur.
10. Žalitelj neosnovano osporava tako utvrđenu visinu naknade neimovinske štete smatrajući da je previsoko utvrđena i da nije u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. To stoga što su se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne (danas neimovinske) štete, posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., izvod iz zapisnika broj Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu između ostalog korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. Stoga je pravilno prvostupanjski sud dosudio iznose neimovinske štete više od Orijentacijskih kriterija od 2020., s obzirom na stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude u srpnju 2025., te tako uvažio realan gospodarski kontekst, s posebnim naglaskom na stopu inflacije i rast potrošačkih cijena čime se doprinosi i pravednijoj sudskoj praksi. Naime, stopa inflacije prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku je od lipnja 2020. do srpnja 2025. iznosila 31,2%. (https://web.dzs.hr/calcinfl.htm). Stoga je sud prilikom odmjeravanje visine štete pravilno vodio računa i o inflaciji posljednjih pet godina, kao i povećanju potrošačkih cijena, te je sve to uzeo u obzir prilikom procjene visine štete (isti je stav zauzet i u odlukama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i poslovni broj Gž -2045/2024-2 od 24. rujna 2024.).
11. I odluka o troškovima postupka pravilno je donesena, po članku 154. stavku 5. i članku 155. ZPP-a, prema vrijednosti spora u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, te pravilno obrazložio za koje je radnje u postupku tužitelju priznat trošak i u kojem iznosu.
12. Slijedom navedenog, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, po članku 368. stavku 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 27. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Biljana Bojanić
