REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž R-164/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mihalić & Pikija d.o.o., Zagreb, protiv tuženog Gospodarsko interesno udruženje Hrvatska udruga banaka, Zagreb, Nova Ves 17, OIB 02596466952, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kovačević Prpić Simeunović d.o.o., Zagreb, radi mobinga, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-113/2020-47 od 17. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-113/2020-47 od 17. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu, kao nepotreban.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana na ime naknade štete radi povrede prava osobnosti šikanirajućim i mobingirajućim ponašanjem poslodavca isplati iznos od 25.000,00 kuna (3.318,07 eur) na ime glavnice zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2019. (dan utuženja) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II Nalaže se tužiteljici GV, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Gospodarsko interesno udruženje HRVATSKA UDRUGA BANAKA, Zagreb, Nova Ves 11, OIB-02596466952 u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.937,50 eur, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.312,50 eur odbija kao neosnovan.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno/nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova tužiteljici.
3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je presuda prvostupanjskog suda donesena u skladu sa zakonom, da je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice i pravilno utvrdio činjenično stanje, da je ispravno primijenio materijalno pravo, te da nije počinio povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je potraživala naknadu štete od 25.000,00 kuna / 3.318,07 eur na ime povrede prava osobnosti zbog šikanirajućeg i mobingirajućeg ponašanja tuženika, jer je utvrdio da u ponašanju direktora tuženika nema obilježja mobinga, odnosno zlostavljanja i uznemiravanja, te zdravstveni problemi koji su se kod tužiteljice pojavili nisu posljedica protupravnog postupanja direktora tuženika prema njoj.
7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. ZPP-a.
9. U prvostupanjskom postupku pravilno su i potpuno utvrđene činjenice, pa je tako utvrđeno:
- da je tužiteljica radila kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 17. rujna 2003. za obavljanje poslova tajnice, s time da je 15. siječnja 2019. sklopila Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta specijalist za računovodstvo i kadrovske poslove, te da joj je do 2015. neposredno nadređena osoba bio direktor OV, a nakon njega direktor IV,
- da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-837/2019- 70 od 19. srpnja 2022. utvrđeno da je izvanredni otkaz ugovora o radu od 19. veljače 2019. koji je tužiteljica dala tuženiku nedopušten, te da joj je radni odnos kod tuženika prestao temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) koji je tuženik donio 20. veljače 2019.,
- da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-187/2022-2 od 9. veljače 2023., s time da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2275/2023-2 od 27. rujna 2023. prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbijen,
- da je tužiteljica u tom postupku tvrdila da je razlog zbog kojeg je izvanredno otkazala ugovor o radu tuženiku 19. veljače 2019. taj što je posljednje tri godine bila izložena ponašanju tuženika koje se može podvesti pod maltretiranje, odnosno mobing, da je takvo ponašanje tuženika kod nje izazvalo osjećaj manje vrijednosti, straha i nesigurnosti, što je rezultiralo i zdravstvenim problemima radi kojih se liječi.
10. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navela koje su radnje tuženika koje smatra mobingom, a to su neprimjereno ponašanje direktora tuženika IV prema njoj, onemogućavanje tužiteljici odlazak na edukaciju o Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR), da joj je direktor IV posljednju opomenu pred otkaz uručio na ponižavajući način, kao i e-mail direktora IV od 9. siječnja 2019., kojim je o naprijed navedenoj opomeni obavijestio sve radnike tuženika, uskrati slobodnih dana radi smrtnog slučaja svekrve, javno ismijavanje zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice od 18. siječnja 2019., novi način evidencije radnog vremena i obračun i isplata naknade za bolovanje u siječnju 2019. na drugačiji način tužiteljici nego drugim radnicima.
11. Prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza, saslušanjem svjedoka i stranaka, utvrdio da u postupanju tuženika nema elemenata mobinga jer tužiteljica nije dokazala postojanje pretpostavki za odštetnu odgovornost tuženika, odnosno iz provedenih dokaza nije moguće izvesti zaključak o postojanju sustavnog zlostavljanja i uznemiravanja od strane direktora tuženika poduzimanjem radnji koje tužiteljica navodi u tužbi i tijekom postupka. Točno je da je odnos tužiteljice i direktora IV bio distanciran, da suradnja nije bila dobra jer je direktor IV imao puno znanja iz područja financija, a za koje je poslove kod tuženika bila zadužena tužiteljica, imao je i velika očekivanja u odnosu na istu, te joj je zato i postavljao puno pitanja i tražio objašnjenja, te očito nije bio zadovoljan njezinim radom, a što je tužiteljicu uzrujalo pa čak i rasplakalo. Dolaskom direktora IV, koji je zamijenio dotadašnjeg direktora OV, došlo je do promjena u organizaciji rada, te je isti od radnika zahtijevao profesionalno ponašanje i izvršavanje obveza na stručan način i u skladu sa propisima i internim aktima.
12. Žaliteljica u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije analizirao dokaze sukladno članku 8. ZPP-a, a koji navod nije osnovan jer je prvostupanjski sud utvrdio da je ponašanje direktora tuženika prema tužiteljici bilo netrpeljivo, da je znao povisiti glas, izražavao nezadovoljstvo njenim radom, međutim, navedeno samo za sebe ne može predstavljati ponašanje na strani tuženika koje je imalo za cilj ugrožavanje tužiteljičina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta jer se radilo o izvršavanja radnih zadataka, te direktor tuženika kao stručnjak za financije nije bio zadovoljan radom tužiteljice, što joj je davao na znanje. Niti uskrata slobodnih dana za smrt svekrve nije diskriminirajuća, jer u vrijeme kada joj je umrla svekrva nije postojala odluka ili interni akt kojim bi bilo regulirano dobivanje slobodnih dana zbog smrti člana obitelji, a o odlazak na edukaciju i koju odlučuje poslodavac, sukladno potrebi posla i raspoloživim financijama. Novi način obračuna bolovanja primjenjivan je na sve radnike jednako, a ismijavanje zahtjeva za zaštiti prava tužiteljice nije dokazano. Javno objavljena opomena pred otkaz o kojoj je e-mailom direktor IV obavijestio sve radnike tuženika nije bila etična, ali se ne može podvesti pod mobing, koji se definira kao trajnije i sustavno šikaniranje.
13. Uostalom, pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-837/2019-70 od 19. srpnja 2022. utvrđeno je da je izvanredni otkaz ugovora o radu od 19. veljače 2019. koji je tužiteljica dala tuženiku nedopušten, a dala ga je upravo iz istih razloga koje i ovdje ističe, da je posljednje tri godine bila izložena ponašanju tuženika koje se može podvesti pod mobing, da je takvo ponašanje tuženika kod nje izazvalo osjećaj manje vrijednosti, straha, nesigurnosti, što je na koncu rezultiralo i zdravstvenim problemima radi kojih se liječi. Nadalje tužiteljica je tvrdila da nakon što ju je tuženik učestalo šikanirao, uručio joj je posljednju opomenu pred otkaz, a koji dopis tuženika ju je dodatno uznemirio te je uložila zahtjev za zaštitu prava. Također je tvrdila da su radnje tuženika zbog kojih se osjećala poniženo nastavljene uvođenjem evidencije dolazaka i odlazaka na posao za sve radnike, a kao dodatni razlog zbog kojeg se osjećala šikanirano je smanjenje naknade plaće za vrijeme bolovanja sa 100% na 70%.
14. Žaliteljica ističe da prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze koje je predložila, pa da posljedično nije mogao odbiti tužbeni zahtjev. Navedeno se odnosi na nalaz i mišljenje vještaka Tkalec d.o.o. izrađen je za potrebe postupka Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1820/2022 i na saslušanje svjedoka predloženih na okolnost zdravstvenih problema koje je tužiteljica pretrpjela, kao i analizu medicinske dokumentacije tužiteljice i provođenje medicinskog vještačenja. I po stavu ovog suda pravilno prvostupanjski sud nije proveo dokaz uvidom u nalaz vještaka Tkalec d.o.o. jer isti nije u svezi sa predmetom ovog postupka, u kojem tužiteljica ni ne tvrdi da se mobing sastojao od terećenja tužiteljice za manjak u financijskom poslovanju. U svezi uvida u medicinsku dokumentaciju i provođenje medicinskog vještačenja, isto osnovano prvostupanjski sud nije proveo, jer je utvrdio da nije došlo radnjama tuženika do povrede prava osobnosti tužiteljice, pa nije bilo potrebno niti utvrđivati činjenice na okolnost visine štete. Činjenica da je tužiteljica imala zdravstvenih problema uzrokovanih poslom jer je imala konfliktan odnos sa direktorom koji nije bio zadovoljan njenim radom, pa su joj utvrđene razne dijagnoze vezane uz psihičko zdravlje, sama po sebi ne dovodi do zaključka da je takvo zdravstveno stanje posljedica upravo mobinga jer nisu utvrđeni objektivni pokazatelji sustavnog i dugotrajnog uznemiravanja tužiteljice. Mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu kada jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta i u tom slučaju radnik ima pravo na naknadu štete od poslodavca sukladno općim propisima obveznog prava, a može se raditi o imovinskoj i o neimovinskoj šteti. U konkretnom slučaju radilo se očito o otvorenom nezadovoljstvu direktora tuženika sa radom tužiteljice, što je na nju sigurno psihički loše djelovalo, ali ne predstavlja mobing.
15. I materijalno je pravo pravilno primijenjeno po članku 1045. stavku 1., članku 1046. i članku 1049. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) te članku 111. stavku 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014.,127/2017., 98/2019., 151/2022.,151/2022. i 64/2023.).
16. Kako ovaj sud nije ustanovio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom članka 368. stavka 1. ZPP-a. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban, po članku 155. stavku 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 27. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Biljana Bojanić
