REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1341/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate,odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stana služba u Benkovcu, poslovni broj P- 859/2022-18 od 4. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja IZ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stana služba u Benkovcu, poslovni broj P-859/2022-18 od 4. rujna 2025. u pobijanom dijelu, u toč. I. izreke.
i
r i j e š i o j e
I Djelomičnim usvajanjem i odbijanjem žalbe tužitelja rješenje Općinskog suda u Zadru, Stana služba u Benkovcu, poslovni broj P-859/2022-18 od 4. rujna 2025. preinačuje se na način da se nalaže tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 200,00 eura.
U preostalom dijelu, preko dosuđenog se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan, a zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška se odbija kao neosnovan u cijelosti.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja odlučio je:
"I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 168-50-2639446 zaključen između tužitelja i tuženika dana 25. siječnja 2005.godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 23.222,04 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
iznos od 291,99 EUR sa kamatom od 31.10.2005. godine
iznos od 289,34 EUR sa kamatom od 30.11.2005. godine
iznos od 305,26 EUR sa kamatom od 28.12.2005. godine
iznos od 285,78 EUR sa kamatom od 31.01.2006. godine
iznos od 289,34 EUR sa kamatom od 01.03.2006. godine
iznos od 278,45 EUR sa kamatom od 30.03.2006. godine
iznos od 277,52 EUR sa kamatom od 25.04.2006. godine
iznos od 291,99 EUR sa kamatom od 31.05.2006. godine
iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 03.07.2006. godine
iznos od 285,35 EUR sa kamatom od 01.08.2006. godine
iznos od 285,35 EUR sa kamatom od 04.09.2006. godine
iznos od 285,35 EUR sa kamatom od 29.09.2006. godine
iznos od 285,35 EUR sa kamatom od 31.10.2006. godine
iznos od 285,35 EUR sa kamatom od 04.12.2006. godine
iznos od 273,31 EUR sa kamatom od 29.12.2006. godine
iznos od 271,63 EUR sa kamatom od 31.01.2007. godine
iznos od 272,50 EUR sa kamatom od 02.03.2007. godine
iznos od 271,76 EUR sa kamatom od 02.04.2007. godine
iznos od 268,32 EUR sa kamatom od 02.05.2007. godine
iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 30.05.2007. godine
iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 27.06.2007. godine
iznos od 264,65 EUR sa kamatom od 01.08.2007. godine
iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 03.09.2007. godine
iznos od 261,99 EUR sa kamatom od 02.10.2007. godine
iznos od 92,77 EUR sa kamatom od 31.10.2007. godine
iznos od 272,08 EUR sa kamatom od 03.12.2007. godine
iznos od 264,12 EUR sa kamatom od 31.12.2007. godine
iznos od 272,08 EUR sa kamatom od 31.01.2008. godine
iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 03.03.2008. godine
iznos od 275,53 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine
iznos od 272,61 EUR sa kamatom od 02.05.2008. godine
iznos od 271,29 EUR sa kamatom od 02.06.2008. godine
iznos od 274,74 EUR sa kamatom od 01.07.2008. godine
iznos od 269,69 EUR sa kamatom od 02.08.2008. godine
iznos od 270,09 EUR sa kamatom od 01.09.2008. godine
iznos od 273,94 EUR sa kamatom od 02.10.2008. godine
iznos od 294,38 EUR sa kamatom od 04.11.2008. godine
iznos od 284,29 EUR sa kamatom od 02.12.2008. godine
iznos od 299,16 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
iznos od 301,94 EUR sa kamatom od 02.02.2009. godine
iznos od 299,95 EUR sa kamatom od 03.03.2009. godine
iznos od 303,94 EUR sa kamatom od 02.04.2009. godine
iznos od 304,60 EUR sa kamatom od 04.05.2009. godine
iznos od 304,60 EUR sa kamatom od 02.06.2009. godine
iznos od 298,63 EUR sa kamatom od 02.07.2009. godine
iznos od 305,26 EUR sa kamatom od 03.08.2009. godine
iznos od 305,26 EUR sa kamatom od 01.09.2009. godine
iznos od 305,26 EUR sa kamatom od 05.10.2009. godine
iznos od 305,26 EUR sa kamatom od 02.11.2009. godine
iznos od 305,26 EUR sa kamatom od 02.12.2009. godine
iznos od 305,26 EUR sa kamatom od 04.01.2010. godine
iznos od 291,99 EUR sa kamatom od 02.02.2010. godine
iznos od 305,26 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine
iznos od 305,26 EUR sa kamatom od 06.04.2010. godine
iznos od 305,26 EUR sa kamatom od 04.05.2010. godine
iznos od 305,26 EUR sa kamatom od 02.06.2010. godine
iznos od 305,26 EUR sa kamatom od 05.07.2010. godine
iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 26.07.2010. godine
iznos od 333,13 EUR sa kamatom od 03.08.2010. godine
iznos od 347,07 EUR sa kamatom od 03.09.2010. godine
iznos od 347,07 EUR sa kamatom od 04.10.2010. godine
iznos od 347,07 EUR sa kamatom od 03.11.2010. godine
iznos od 351,72 EUR sa kamatom od 02.12.2010. godine
iznos od 364,99 EUR sa kamatom od 03.01.2011. godine
iznos od 364,99 EUR sa kamatom od 03.02.2011. godine
iznos od 364,99 EUR sa kamatom od 03.03.2011. godine
iznos od 364,99 EUR sa kamatom od 04.04.2011. godine
iznos od 358,35 EUR sa kamatom od 04.05.2011. godine
iznos od 384,90 EUR sa kamatom od 06.06.2011. godine
iznos od 384,90 EUR sa kamatom od 05.07.2011. godine
iznos od 404,80 EUR sa kamatom od 03.08.2011. godine
iznos od 404,80 EUR sa kamatom od 05.09.2011. godine
iznos od 379,59 EUR sa kamatom od 03.10.2011. godine
iznos od 384,90 EUR sa kamatom od 04.11.2011. godine
iznos od 378,26 EUR sa kamatom od 05.12.2011. godine
iznos od 375,61 EUR sa kamatom od 04.01.2012. godine
iznos od 388,88 EUR sa kamatom od 03.02.2012. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 31. listopada 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj: 168-50-2639446 koji su stranke zaključile dana 25.siječnja 2005.godine slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune a koje promjene su nastupile nakon 25.siječnja 2005.godine pa na dalje.
II Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 1.268,43 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na: iznos od 2,06 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine iznos od 4,91 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine
iznos od 6,20 EUR sa kamatom od 28.02.2009. godine
iznos od 2,65 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine
iznos od 3,33 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine
iznos od 1,96 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine
iznos od 6,52 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine
iznos od 5,48 EUR sa kamatom od 28.02.2010. godine
iznos od 11,67 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine
iznos od 10,50 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine
iznos od 12,79 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine
iznos od 32,62 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine
iznos od 28,54 EUR sa kamatom od 31.07.2010. godine
iznos od 41,01 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine
iznos od 36,70 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine
iznos od 29,77 EUR sa kamatom od 31.10.2010. godine
iznos od 44,39 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
iznos od 63,00 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine
iznos od 49,82 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine
iznos od 54,44 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine
iznos od 48,57 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine
iznos od 49,62 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine
iznos od 74,56 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine
iznos od 76,99 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine
iznos od 97,83 EUR sa kamatom od 31.07.2011. godine
iznos od 87,13 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine
iznos od 75,41 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine
iznos od 74,15 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine
iznos od 73,25 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine
iznos od 78,84 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
iznos od 83,69 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine
po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 31. prosinca 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu, u toč. I. izreke, i rješenje pobija tužitelj, iz svih žalbenih razloga. Predlaže preinačenje presude na način da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti i da mu se dosudi zatraženi parnični trošak. Podredno predlaže da se u pobijanom dijelu presuda i rješenje ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).
4. Tuženica nije dostavila odgovor na žalbu.
5. Žalba tužitelja PZ nije osnovana u dijelu kojim se pobija točka I. presude, a djelomično je osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.
6. Predmet ovog spora je glavni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora o kreditu broj:168-50-2639446 koji je zaključen 25. siječnja 2025. između tužitelja i tuženice (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) utemeljen na činjenicama ništetnosti odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kao i zahtjev za isplatu iznosa od 23.222,04 eura, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrde ništetnim odredbe ugovora valutnoj klauzuli kao i isplata na temelju stjecanja bez osnove s obzirom na ništetnost takvih odredbi i to iznosa od 1.268,43 eura na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a koji zahtjev je usvojen.
7. Ocjenjujući prvostupanjsku odluku u točki I. izreke kojom je odlučeno o glavnom tužbenom zahtjevu i to u granicama žalbenih razloga tužiteljice i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud nije utvrdio da bi u donošenju te odluke bila ostvarena jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sud prvog stupnja u tom dijelu je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
8. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj smatra kako je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti.
9. Odredbom čl. 81. ZZP/03 reguliran je pojam nepoštene ugovorne odredbe dok je čl. 82. istog Zakona propisao koje su to pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.
9.1. Prema tome, iz odredbi čl. 81. i čl. 82. ZZP/03 proizlazi da se u smislu tog Zakona može tražiti zaštita samo od pojedinih nepoštenih odredbi te da se slijedom toga ne može tražiti ništetnost cijelog Ugovora, a koje stajalište je izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/1519/2021 od 15. srpnja 2021. te koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Nadalje, čl. 2. st. 1. ZZP/03 propisano je da će se, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, na obvezno-pravne odnose primijeniti odredbe Zakona o obvezno-pravnim odnosima.
10.1. Kraj činjenice da ZZP/03 nije propisao da se može tražiti ništetnost cijelog potrošačkog ugovora već samo ništetnost pojedinih ugovornih odredbi to u konkretnom slučaju ocjenu ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu u cijelosti valja razmatrati temeljem odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO), a koja se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi čl. 1163. st. 1. istog Zakona budući da je prijeporan Ugovor o kreditu zaključen nakon stupanja na snagu navedenog Zakona.
11. Pobijanom presudom, udovoljeno je eventualnim tužbenim zahtjevima tužitelja, iz razloga jer su prvenstveno utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojima je glavnica vezana za valutu CHF, i kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i to pozivom na čl. 87. st.1. ZZP-a u svezi s čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a). Međutim, neovisno o ništetnosti spomenutih ugovornih odredaba i prema uvjerenju ovog suda, nadalje egzistiraju ugovorne odredbe o iznosu kredita koji je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji je iznos primljenog, neovisno o iznosu kamata, korisnik kredita dužan vratiti. U svezi sa time, treba reći da se ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO-a, kao što su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.
11.1. Ovdje valja reći da ni prema stavu ovog suda, nije sporno da su odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula vezane uz uvjete vraćanja kredita, odnosno uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Neovisno o tome ocjena je ovog suda da su valjane ugovorne odredbe o visini početno ugovorene kamatne stope, te odredbe o kunskom iznosu kojeg je tuženica kao banka stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, sa time da je ništetnost tih odredaba ustanovljena iz razloga da bi predmetni Ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi. Rukovodeći se prethodno navedenim, predmetni Ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati pa je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve tužitelja za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i isplatu iznosa od 23.222,04 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
11.2. Nije u pravu tužitelj ni kada pozivom na Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva), traži da se cijeli sporni Ugovora utvrdi ništetnim, ukazujući pri tome na pojedine odluke Suda EU, primjerice u predmetu C-118/2017, VZ protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207 (dalje: C118/2017), u presudi od 7. kolovoza 2018., Banco Santander Escobedo Cortes, C-96/16, budući da pogrešno prema prosudbi ovog suda tumači spomenute odluke Suda EU. Naime, presudom C-118/17, je odlučeno, među ostalim, da čl. 6. st. 1. Direktive treba tumačiti na način:
- da mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi postupak sprječava da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, poput one u glavnom postupku, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućava ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala;
- da mu se protivi nacionalni zakon koji sprječava, u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti odredbe o tečajnom riziku kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.
11.3. Znači da su u skladu s Direktivom one odredbe nacionalnog zakona koje dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala. Osim toga da nisu u skladu s Direktivom one odredbe nacionalnog zakona koje onemogućuje prihvaćanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe. Podredno se ovdje ukazuje i na pravno shvaćanje izraženo u presudi predmeta Suda EU broj C-932/19, ECLI:EU:C:2021:673, JZ protiv OTP Jelzálogbank Zrt., OTP Bank Nyrt., OTP Faktoring Követeléskezelő Zrt., od 24. travnja 2020. (dalje: C 932/19) gdje je odlučeno da čak ni nacionalno zakonodavstvo (konkretno mađarsko) kojim se zabranjuje poništenje (utvrđenje ništetnim) ugovora o zajmu izraženog u stranoj valuti zbog toga što sadržava nepoštenu odredbu o tečajnoj razlici nije neusklađeno s pravom Unije ako to zakonodavstvo omogućuje ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio bez te nepoštene odredbe, osobito uspostavom prava na povrat koristi koje je trgovac na temelju nepoštene odredbe neopravdano stekao na njegovu štetu, i to čak i u slučaju ako bi poništenje (ništetnost) ugovora bilo povoljnije za potrošače.
11.4. Cijeneći do sada iznesene argumente, a u primjeni naprijed navedenih mjerodavnih odredaba nacionalnog prava tumačenih u duhu prava Europske unije, ovaj drugostupanjski sud smatra da je i nakon utvrđenja djelomične ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu, ipak moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale. To je ujedno i najvažniji razlog zbog kojeg ovaj sud i cijeni da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio glavne tužbene zahtjeve tužitelja za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i isplate koja je posljedica toga. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Suda EU od 7. kolovoza 2018. Isti je pristup Sud EU izrazio u vezi s pitanjem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu kao posljedice nepoštenosti jedne njegove odredbe u ranije spomenutoj presudi C-118/17, t. 51., istaknuvši da "članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 želi ponovno uspostaviti ravnotežu između stranaka, a ne poništiti sve ugovore koji sadržavaju nepoštene odredbe".
11.5. Prema praksi Suda EU (presuda broj C-19/20, t. 56.), kad se radi o kriterijima koji omogućuju da se ocijeni može li se ugovor stvarno održati na snazi bez nepoštenih odredaba, tekst čl. 6. st. 1. Direktive i zahtjevi u pogledu pravne sigurnosti gospodarskih aktivnosti idu u korist objektivnog pristupa prilikom tumačenja te odredbe, tako da se situacija jedne od ugovornih strana ne može smatrati odlučujućim kriterijem kojim se uređuje buduća sudbina ugovora, dok se (t.57. iste presude) prilikom ocjene može li ugovor koji sadržava jednu ili više nepoštenih odredaba nastaviti važiti bez tih odredaba, sud pred kojim se vodi postupak svoju ocjenu ne može temeljiti samo na tome je li ništetnost navedenog ugovora u cijelosti eventualno povoljna za potrošača (tako i u presudi od **.**.2012., I i P, C-453/10, EU:C2012:144, t. 32.). Isto tako, slično Sud EU ponavlja i u presudi C-932/19 (t. 49.) u kojoj, u skladu s objektivnim pristupom Suda u njegovoj sudskoj praksi u tom području, nije dopušteno da se u nacionalnom pravu situacija jedne od stranaka ugovora smatra odlučujućim kriterijem koji određuje sudbinu ugovora jer volja koju je izrazio dotični potrošač ne može prevladati nad ocjenom nacionalnog suda o pitanju omogućava li nacionalno zakonodavstvo ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio.
12. Naime, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015 pravomoćno je utvrđeno da su kamatne stope tuženice mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.
12.1. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 139/09, 72/12 i 56/13) te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.
13. Pritom valja navesti da u kolektivnom sporu nisu utvrđene ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli te da se na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora može zatražiti individualna pravna zaštita, kao što je to učinio i tužitelj, ali u tom slučaju ništetnost pojedinih ugovornih odredbi promatra se u kontekstu njihove djelomične ništetnosti, a ne ništetnosti u cijelosti.
14. Da je tome tako proizlazi iz zakonske definicije tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 502.a st. 1. ZPP, kao i s obzirom na sadržaj odredbe čl. 502.c istog Zakona, a iz koje slijedi da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
15. Međutim, postupanje tuženice na način kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu nema za posljedicu ništetnost ugovora o kreditu u cijelosti.
16. Ovo stoga što odredba kojom je ugovorena promjenjiva stopa ugovorne kamate može biti tek djelomično ništetna, odnosno ništetan je samo onaj dio te odredbe kojim je ugovoren način promjene stope u smislu da je ista mijenjana jednostranom odlukom kreditora bez jasnih i razumljivih objektivnih kriterija. Kako je u kolektivnom sporu nedvojbeno utvrđeno i da se valutna klauzula primjenjivala na način koji nije bio rezultat objektivnih kriterija to znači da je u odnosu na ugovaranje valutne klauzule ništetan samo onaj dio ugovorne odredbe koji se odnosi na takav način promjene tečaja. To nadalje znači da preostali dio tih ugovornih odredbi ostaje na snazi.
17. Slijedom navedenog o žalbi tužitelja protiv presude odlučeno je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
18. Tužitelj pobija odluku o parničnom trošku a po ocjeni ovog suda njegova žalba je u tom dijelu djelomično osnovana. Pri donošenju odluke o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška trebalo je imati u vidu da je tužitelj u ovom predmetu u cijelosti uspio sa eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom o kojem se uglavnom i raspravljalo te su se u vezi tog zahtjeva izvodili dokazi, a da je dokaz financijskim vještačenjem izveden radi utvrđivanja visine glavnog zahtjeva i eventualno kumuliranog.
19. Upravo zbog navedenog, a primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a ovaj sud ocjenjuje da je tuženica u obvezi tužitelju naknaditi trošak i to samo onaj koji se odnosi na plaćeni predujam za provođenje financijskog vještačenja. Radi se o izdatku koji je bio potreban za odlučivanje o osnovanosti i visini tužbenih zahtjeva. Obzirom se vještak u svom nalazu i mišljenju očitovao i o visini glavnog tužbenog zahtjeva, jer mu je tako naloženo od strane suda, to je valjalo tužitelju priznati polovicu tog troška (s obzirom na uspjeh), odnosno iznos od 200,00 eura.
20. Stoga je u tom dijelu odluka o troškovima preinačena, a kako je to odlučeno u izreci rješenja.
U Puli, 27. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Marija Sošić
