Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1462/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradske plinare Zagreb- Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB:74364571096, protiv tuženice RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Povrv- 108/2024-19 od 13. veljače 2025., dana 27. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice RP kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Povrv-108/2024-19 od 13. veljače 2025. pod stavcima I. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice RP za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Povrv-108/2024-19 od 13. veljače 2025. pod stavkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ivana Račkog, javnog bilježnika u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj: Ovrv-127/2024 od 19. veljače 2024. u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 488,01 EUR. Stavkom II. izreke navedeni platni nalog ukinut je u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3,62 EUR te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan. Stavkom III. izreke navedeni platni nalog ukinut je u dijelu u kojem je tuženici naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate. Stavkom IV. izreke tuženici je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 38,27 EUR.

2. Protiv navedene presude pod stavcima I. i IV. izreke žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 156,25 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženice je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 491,63 EUR, koji iznos tužitelj potražuje od tuženice kao evidentiranog kupca tužiteljeve usluge opskrbe plinom nekretnine na adresi [adresa], šifra kupca 228032, u razdoblju od rujna 2022. do kolovoza 2023.

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužitelj pružatelj komunalne usluge opskrbe plinom, a da je tuženica, prema podacima iz priključnice broj 17672/17 od 20. ožujka 2017. koju je osobno potpisala, bila korisnica tužiteljeve usluge na adresi u [adresa], u utuženom razdoblju od rujna 2022. do kolovoza 2023.,

- da je korisnik usluge opskrbe plinom dužan o promjeni svog statusa kao korisnika konkretne komunalne usluge obavijestiti isporučitelja te usluge sukladno čl. 10. st. 1. Općih uvjeta opskrbe plinom („Narodne novine“, broj: 50/18., 88/19., 39/20., 100/21., 103/22. i 68/23., dalje: Opći uvjeti),

- da je tuženica odjavu s konkretnog obračunskog mjernog mjesta izvršila 4. travnja 2024., tako da je ista u utuženom razdoblju bila evidentirana kao kupac plina na adresi [adresa], slijedom čega je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan,

- da je tuženica u predmetnom postupku isticala da iz čl. 2. Sporazuma o raskidu ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom kojeg su 22. svibnja 2019. sklopile ZP kao najmodavac i tuženica kao najmoprimac, proizlazi da je ugovor o najmu stana na adresi u [adresa], raskinut i da je tuženica taj stan napustila i prije sklapanja tog sporazuma, zatim da su stranke čl. 3. ugovorile da se tuženica RP obvezuje platiti sve režijske troškove dospjele do 22. svibnja 2019. prema računima koji pripadaju tom razdoblju, dok od tog dana svi troškovi padaju na ZP, pri čemu je tuženica u svom iskazu navela da je s vlasnicom stana ZP dogovorila da će je ona odjaviti kod tužitelja, no da navedeno ne proizlazi iz teksta sporazuma od 22. svibnja 2019.,

- da tužitelj nije stranka sporazuma od 22. svibnja 2019. i da eventualne obveze koje su njime preuzele tuženica i treća osoba ZP imaju utjecaj samo na međusobni odnos njih dvije, a ne i na tužitelja kao pružatelja usluge,

- da je tuženica kao evidentirani kupac tužiteljeve usluge opskrbom plinom nekretnine na adresi [adresa], u utuženom razdoblju, dužna tužitelju platiti naknadu za isporučenu uslugu,

- da su na utuženim računima detaljno navedeni parametri prema kojima se obračunava cijena usluge, uključujući i fiksnu naknadu, slijedom čega da je i tuženičin prigovor u odnosu na visinu potraživanja neosnovan,

- da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan za iznos od 488,01 EUR, dok je za preostali iznos od 3,62 EUR nastupila zastara, slijedom čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu iz kojeg proizlazi da je tuženica pasivno legitimirana u predmetnom postupku kao evidentirani kupac tužiteljeve usluge na adresi [adresa], i da je kao takva u obvezi plaćanja naknade za opskrbu plinom konkretne nekretnine u utuženom razdoblju u iznosu od 488,01 EUR, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je, u smislu odredaba iz čl. 5., čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), te čl. 10., 11. i 16. Općih uvjeta, u svezi čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude.

8. Pri tome valja istaknuti da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženice koji se u bitnom svode na to da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP- a, riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP-a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

9. Valja dodati da se odluka o troškovima postupka (stavak IV. izreke) žalbom posebno ne osporava, a da ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

11. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 27. listopada 2025.

Sutkinja:

Jadranka Travaš