Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3433/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37 OIB:43965974818, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Šarić Vrdoljak, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Bartulović, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Povrv-246/2021-9 od 3. travnja 2023., dana 27. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Povrv-246/2021-9 od 3. travnja 2023.
Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika u Splitu Ante Šuška donesenog pod brojem Ovrv-303/2020 od 12. ožujka 2020. te se zahtjev tužitelja odbija.
II. Nalaže se tužitelju da tuženoj u roku od 15 dana isplati prouzročeni trošak ovim postupkom u iznosu od 145,99 € (ranije 1.100,00 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženica je osporila žalbene navode tužitelja te predložila da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana. Traži trošak sastava tog odgovora.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, to se nije ostvario navedeni žalbeni razlog.
6. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eur-a, tako se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti na temelju čl. 458. st. 1. ZPP-a. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Stoga ovaj sud nije ovlašten cijeniti žalbene navode koji svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom neplaćenih računa čime se stvorio dug za pružene usluge isporuke električne energije u iznosu od 1.565,25 kuna na ime prednice tuženice pok. LŽ, a za koji dug odgovara tuženica kao njezina nasljednica.
8. Sud prvog stupnja utvrdio je sve potrebne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, a naročito odlučne:
-da je iz rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika u Splitu Ivana Bradarića od 24. siječnja 2013. O-3632/2012 vidljivo da je tuženica naslijedila nekretnine pok. LŽ, a koje se sve listom nalaze upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru (sada Stalne službe Općinskog suda u Splitu) i to u KO [katastarska općina],
- da tuženica s pravom prigovora pozivanje tužitelja na rješenje o nasljeđivanju obzirom da se na utuženoj vjerodostojnoj ispravi (izvodu iz poslovnih knjiga) kao i pojedinačnim računima nalazi ime pok. prednice tuženice odnosno pok. LŽ,
- da tužitelj ne pruža nikakav dokaz, osim pozivanja na račune, da bi pok. LŽ na adresi za koju su vezani računi i to [adresa]-poslovni prostor, bila vezana bilo kakvim osnovom baš za taj poslovni prostor na toj anagrafskoj oznaci,
- da tužitelj ne dostavlja nikakav dokaz da bi ista imala na toj adresi prijavljen obrt ili poduzeće, da bi ga uopće posjedovala ili imala u vlasništvu ili da bi u bilo kojem trenutku tužitelju na toj adresi prijavila korištenje odnosno da bi se prijavila kao korisnik i poslovnog prostora i el. energije koja se tom poslovnom prostoru isporučuje,
- da kada se prednje navedenom pridoda još i činjenica da je odredbom čl. 139.st.3. Zakona o nasljeđivanju propisano da bi nasljednik doista odgovarao za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine i logične činjenice da bi dug ostavitelja bio onaj dug koji je postojao u trenutku smrti ostavitelja tj. onaj koji je postojao u trenutku kada je i ostavina i dugovi prešli s ostavitelja na nasljednike, postavlja se pravo pitanje tko je 2018. bio korisnik usluga tužitelja,
- da pok. LŽ sigurno nije jer ona je, kao što je već ranije navedeno, mrtva još 26. listopada 2012.
- da je pok. LŽ imala, osim tuženice, još jednog pravnog slijednika, svoga sina MŽ pa ostaje nejasnim zašto tužitelj, kada je već tužio pravne slijednike pok. LŽ, tvrdeći da mu je LŽ ostala dužna platiti el. energiju za 2018., (iako je mrtva od 2012.) nije utužio i drugog pravnog slijednika, MŽ,
- da sve navedeno, navodno vjerodostojnu ispravu tužitelja: izvod iz poslovnih knjiga, čini nevjerodostojnom.
9. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja potraživanje tužitelja odbija kao neosnovano i nedokazano.
10. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud jer s potrebnom sigurnošću proizlazi iz rezultata postignutih raspravljanjem i jer ga tužitelj svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.
11. U odnosu na žalbene navode tužitelja valja navesti da tuženica u ostavinskom postupku nije stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, a niti pravo korištenja, a na temelju kojih bi eventualno postojala obveza tuženice da prijavljuje promjene u sustavu tužitelja.
12. Valja navesti i to da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine (čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju), a dug ostavitelja je onaj dio vjerovnikovog potraživanja koji je postojao u trenutku smrti ostavitelja, tj. u trenutku prelaska ostavine ali i dugova ostavitelja na nasljednike. Stoga dug ostavitelja ne može obuhvaćati nove tražbine po računima za električnu energiju za razdoblje od 31. srpnja 2018. do zaključno 4. veljače 2019., obzirom da to nije potrošak pok. LŽ iz razloga što je ista preminula **.**.2012. pa se stoga ne radi o dugu ostavitelja za koji bi odgovarali nasljednici.
13. U odnosu na žalbene navode tužitelja da mu nije dostavljen podnesak tuženice od 24. svibnja 2021. valja navesti da predmetni podnesak prileži spisu u sustavu e- Komunikacije pa je tužitelj imao dovoljno vremena isti preuzeti i pročitati te se očitovati do pripremnog ročišta održanog 16. ožujka 2023.
14. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi tako i po visini dosuđenog iznosa i sukladna odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a imajući u vidu kako žalitelj niti određeno ne prigovara načinu obračuna, broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak.
15. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
16. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu nije prihvaćen jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 27. listopada 2025.
Sudac:
Tomislav Aralica
