REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž R-21/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐNL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Tödtling & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA SPLIT, Spinčićeva 1, 2100 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1996/2022- 29 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1996/2022-29 od 10. siječnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime neisplaćene naknade plaće iznos od 5.473,72 € i pripadajuće zatezne kamate na iznose i u rokovima dospjelosti pobliže navedenim u izreci pobijane presude, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u tim iznosima (toč.I). Istom, je presudom tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.140,45 € i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate (toč. II).

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik navodeći da je pobija u cijelosti i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije za razdoblje nakon 1. travnja 2020., ili podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica, u bitnome, navodi da je ta žalba neosnovana i predlaže da se ista odbije i da se potvrdi pobijana presuda, a tužiteljica potražuje i trošak odgovora na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime neisplaćene naknade plaće isplati iznos od 5.473,72 € i pripadajuće zatezne kamate, a pri tome prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju za vrijeme dok je ona bila na bolovanju ili koristila godišnji odmor, pogrešno utvrđivao naknadu plaće, tako da tužiteljici pripada pravo na neisplaćeni dio tih naknada u zatraženom iznosu, pa stoga, a pozivom na odredbu čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje:ZR) i čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12 - dalje:TKU 12) i donosi pobijanu presudu.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pritom, dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. st. 2. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6.1. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

6.2. U ovom postupku materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

6.3. Nije osnovan niti žalbeni navod tuženika da je sud prvoga stupnja prilikom donošenja predmetne presude prekoračio tužbeni zahtjev tužiteljice na koji način je počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a. Naime, tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu kojom je sudu predložila donošenje rješenja kojim bi se naložio tuženiku za razdoblje počev od 1. lipnja 2019. do 12. travnja 2022., dostava ugovora o radu te eventualna dodatna rješenja o plaći, evidencije radnog vremena, naloga za isplatu plaća i platne liste, te po potrebi i druge dokumentacije kako bi se u postupku izveo dokaz vještačenjem po vještaku knjigovodstveno financijske struke na okolnost pogrešne isplate i obračuna njene plaće u tom vremenskom periodu. Vještak knjigovodstveno - financijske struke Dalibor Krklec je nalaz i mišljenje sačinio po nalogu suda (stranica 42-49 spisa), nakon čega je tužiteljica u podnesku od 20. svibnja 2024. predložila da vještak izradi dopunu nalaza i mišljenja, jer je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku plaće i naknade plaće samo za razdoblje do lipnja 2020. i time izostavio razdoblje do zaključno 12. travnja 2022. Nakon toga je, u svojoj dopuni nalaza i mišljenja kao i u svom očitovanju vještak utvrdio

- obzirom na dani nalog suda koji je postavljen u okviru zahtjeva tužiteljice, da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, pa je sukladno utvrđenom tužiteljica postavila svoj tužbeni zahtjev podneskom zaprimljenim kod suda prvoga stupnja dana 19. kolovoza 2024. o kojem je sud pravilno odlučivao, a na koji način nije prekoračio tužbeni zahtjev tužiteljice, kako to pogrešno u svojoj žalbi ističe tuženik, s obzirom da je suđeno u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži isplatiti joj iznos od 5.473,72 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja novčana tražbina se odnosi na isplatu razlike u plaći tužiteljice za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 12. travnja 2022., a sve s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

8. Tijekom ovog postupka utvrđeno je (članak 8. ZPP-a):

- da je tužiteljica u spornom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja,

- da joj je tuženik u utuženom razdoblju na pogrešan način obračunavao i posljedično isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja,

- da visina tužbenog zahtjeva tužiteljice proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno-financijske struke Dalibora Krkleca prema kojem je tužiteljici isplaćen manji iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u iznosu od 5.473,72 €, a sve to stoga što tužiteljici naknade plaća nisu utvrđene kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i

-da tužiteljica niti ne potražuje razliku naknade plaća za godišnji odmor i bolovanje kao posljedicu obračunavanja dodataka na prekovremeni rad, već razliku naknade plaće s tog osnova za redovni rad u cijelom utuženom razdoblju.

8.1. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud zahtjev tužiteljice ocijenio u cijelosti osnovanim kako po osnovu tako i po visini, iz razloga što je zaključio da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici zatraženi novčani iznos, obzirom joj je pogrešno obračunavao i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Sud je svoju odluku utemeljio na relevantnim odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014. i 127/2017. - dalje: ZR/2014), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/2013. - dalje: KU/2013), Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/2015.), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/2018. - dalje: KU/2018) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12. - dalje: TKU/2012 („Narodne novine“ broj 128/2017. - dalje: TKU/2017).

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je predmetnom presudom naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos naknade razlike neisplaćene plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u iznosu od 5.473,72 €, jer je pravilno zaključio - polazeći od odredbe članka 81. ZR/2014, članka 36. KU/2013, članka 59. stavak 1. TKU/2012, odnosno članka 58. stavak 2. TKU/2017, da se naknada plaće treba obračunavati kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje ili godišnji odmor, a što je tuženik propustio pravilno obračunati i tužiteljici isplatiti.

10. Prvostupanjski je sud uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavka 1. u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.) pravilno odlučio i o svim troškovima postupka.

11. Slijedom navedenoga, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude.

12. Tužiteljici ne pripada trošak odgovora na žalbu, jer se radi o trošku koji nije bio potreban za odluku o žalbi (članak 155. ZPP-a).

U Puli-Pola 27. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić