REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-337/2024-9

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr.sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja ĐO, vl. obrta [obrt], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2, OIB: 02433307419, radi izdavanja prethodnog odobrenja, 27. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija KLASA: UP/II-612-08/23-02/0126, URBROJ: 532-02- 03-02/1-24-3 od 30. siječnja 2024. i rješenja Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Puli KLASA: UP/I-612-08/23- 04/0598, URBROJ: 532-05-02-10/1-23-06 od 8. kolovoza 2023.

II. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija KLASA: UP/II-612-08/24-02/0041, URBROJ: 532-02- 03-02/1-24-2 od 24. svibnja 2024. i rješenja Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Puli KLASA: UP/I-612-08/23- 04/0598, URBROJ: 532-05-02-10/1-24-09 od 15. siječnja 2024.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Puli KLASA: UP/I-612-08/23-04/0598, URBROJ: 532-05-02- 10/1-23-06 od 8. kolovoza 2023. odbijen je zahtjev ĐO, vl. obrta [obrt], ovdje tužitelja, za prethodno odobrenje na dostavljeno idejno rješenje za postavljanje elemenata urbane opreme za zlatarnicu koja se nalazi na adresi [adresa], uz obrazloženje, u bitnom, da se predmetna lokacija nalazi unutar zone "A" kulturno-povijesne cjeline grada [adresa] koja je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske -Listu nepokretnih kulturnih dobara pod brojem Z-2544, rješenjem KLASA: UP/I-612-08/06-06/0042; URBROJ: 532-04-01-1/4-06-2 od 23. veljače 2006.god., za koju je predviđena potpuna zaštita povijesnih struktura, te da u odnosu na zahvat nije prihvatljivo zadržavanje vizualno invazivnih postojećih namotavajućih metalnih rešetki, čije su masivne kutije postavljene u širini tendi, koje prilikom zatvaranja u potpunosti pokrivaju čitavo prizemlje postojeće građevine.

1.1 Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-612-08/23-02/0126, URBROJ: 532-02-03-02/1-24-3 od 30. siječnja 2024. odbio.

2. Rješenjem Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Puli KLASA: UP/I-612-08/23-04/0598, URBROJ: 532-05-02- 10/1-24-09 od 15. siječnja 2024. ispravljena je pogreška u navedenom rješenju toga tijela od 8. kolovoza 2023., na način da se u preambuli riječi "na temelju članaka 61. b Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara" zamjenjuju s riječima" na temelju članka 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara".

2.1 Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-612-08/24-02/0041, URBROJ: 532-02-03-02/1-24-2 od 24. svibnja 2024. odbio.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnio dvije odvojene tužbe protiv navedenih drugostupanjskih rješenja, koje je sukladno odredbi članka 107. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravim sporovima) Sud spojio u jedan predmet, budući da se radi o predmetima iste činjenične i pravne osnove koji se vode između istih stranaka.

4. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika od 30. siječnja 2024. i kasnijem podnesku tužitelj u bitnom navodi da je točno da svoj zahtjev za izdavanje rješenja o prethodnom odobrenju temelji na idejnom rješenju za postavljanje elemenata urbane opreme za zlatarnu koja se nalazi na adresi [adresa], no da nije točno da ona ne zadovoljava uvjete iz Elaborata urbane opreme starogradske jezgre grada [adresa] izrađen od trgovačkog društva ABCD d.o.o., za kojeg je izdana suglasnost od strane prvostupanjskog tijela rješenjem od 19. veljače 2020. Pri tome ističe da je na stranicama 11. i 12. Idejnog rješenja jasno naznačeno da je njegov sastavni dio i Odluka o urbanoj opremi starogradske jezgre grada [adresa] ("Službeni glasnik Grada Poreča-Parenzo", broj 10/20, dalje: Odluka o urbanoj opremi starogradske jezgre grada [adresa]) i Prostorni plan uređenja grada [adresa] ("Službeni glasnik Grada Poreča-Parenzo", broj 14/02, 8/06, 7/10 i 8/10). Navodi da je predmetno Idejno rješenje u cijelosti izrađeno u skladu s njegovim željama, te u skladu sa zakonima i propisima koji reguliraju gradnju, kao i Elaboratom i podzakonskim propisima Grada Poreča. Nadalje navodi i da su javnopravna tijela u provedenom postupku zanemarila funkciju tužiteljeva objekta, odnosno da se radi o trgovačko-zlatarskom objektu te da kao takav, potpada pod zakonsku obvezu osiguranja veće zaštite sukladno odredbama Zakona o zaštiti novčarskih institucija ("Narodne novine", broj 56/15, 46/21 i 114/22) ima zakonsku potrebu veće zaštite. Stoga smatra da je bilo nužno u svrhu opstanka njegove djelatnosti, postaviti dvije nadgradne kutile za rolete koje služe kao sigurnosna zaštita. Smatra i da Elaborat ni na koji način ne uzima u obzir svojstva djelatnosti koje su novčarske institucije, a da su javnopravna tijela u osporenim rješenjima postupala pretjerano formalistički. U odnosu na stručni nalaz i mišljenje od 17. siječnja 2024., navodi da on nije relevantan za ovaj upravni spor te da predstavlja jednostranu volju osobe koja ga je izradila, a da s njegovim sadržajem tužitelj nije bio upoznat, zbog čega smatra da su povrijeđena načela propisana Zakonom o općem upravnom postupku, („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku) i to načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa i načelo zakonitosti. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u isprave koje se nalaze spisu upravnog postupka i ovog spora, uviđajem na licu mjesta gdje se predmetna nekretnina nalazi te saslušanjem predložene svjedokinje pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje i rješenje prvostupanjskog tijela.

5. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika od 24. svibnja 2024. i kasnijem podnesku tužitelj u bitnom navodi da odluka tuženika nije zakonita iz razloga što je pogrešan stav tuženika da se prvostupanjsko rješenje od 15. siječnja 2024. ima smatrati rješenjem o ispravku, s obzirom da se njime mijenja pravni temelj prvostupanjskog rješenja od 8. kolovoza 2023. Navodi da se ovdje ne radi o pogrešci u imenu, pisanju ili računanju ili nekoj drugoj netočnosti u rješenju, već da se radi o promjeni pravnog propisa na temelju kojeg je doneseno prvostupanjsko rješenje od 8. kolovoza 2023., a protiv kojeg je tužitelj podnio žalbu, potom i tužbu upravo iz razloga što je smatrao da je prvostupanjsko tijelo u cijelosti pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje na koje je pogrešno primijenilo materijalno pravo. Smatra da je usporedbom navodne greške i ispravka u osporenom rješenju o ispravku, razvidno da to nije mogla biti omaška u pisanju te da takva eventualna pogreška ne spada pod članak 104. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u isprave koje se nalaze spisu upravnog postupka i ovog spora pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje i rješenje prvostupanjsko tijela.

6. Tuženik odgovoru na tužbu protiv rješenja tuženika od 30. siječnja 2024. ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Navodi da Idejno rješenje nije usklađeno s uvjetima iz Elaborata urbane opreme starogradske jezgre Grada [adresa] te da nije usklađeno s mjerama zaštite za zonu A zaštićene kulturno- povijesne cjeline grada [adresa]. Pri tome ističe da su u točki 5.4. Elaborata navedeni različiti modeli osiguranja zaštite objekata, i to postavljanjem nadzornih kamera određenog tipa, postavljanjem sigurnosnih rešetki, metalnih ili drvenih kapaka s uputom za različita tehnička rješenja izvedbe i načina montaže koji uvažavaju povijesni kontekst urbane cjeline u koji se postavljaju, a sve u svrhu omogućavanja korisnicima poslovnih prostora da zadovolje zakone i propise koji se tiču tehničke zaštite objekta, stoga smatra da nije osnovan tužbeni navod da Elaborat ni na koji način ne uzima u obzir svojstva djelatnosti koje su novčarske institucije. Nadalje smatra da je neosnovan i navod da su javnopravna tijela postupala previše formalistički te da se tužitelju na neustavan način onemogućava pravo na rad i nastavak poslovne djelatnosti, iz razloga što je potrebno imati u vidu predmetnu građevinu te njezin kulturno-povijesni značaj zbog čega je potrebno ispuniti sve mjere zaštite i očuvanja kulturno-povijesnih vrijednosti uz najveće moguće poštivanje tradicije i funkcije prostora i sadržaja, a da, suprotno tome, postavljeni elementi urbane opreme imaju negativan utjecaj na vizure te prezentaciju građevinskog niza povijesnih građevina te da zaštitne rolo rešetke u otvorenom položaju zauzimaju veliki dio pročelja i zaklanjaju vizure na oblikovane karakteristike povijesne građevine, koje kad su zatvorene u potpunosti prekrivaju cijelo prizemlje građevine što je s konzervatorskog gledišta neprihvatljiva metoda prezentacije građevine. Osim toga, navodi i da u predmetnoj [adresa] postoji više srodnih djelatnosti kakvom se bavi i tužitelj, a u kojima su korišteni elementi tehničke zaštite koji se s konzervatorskog gledišta mogu prihvatiti jer omogućavaju vizure na značajne dijelove pročelja. U odnosu na navedeni stručni nalaz i mišljenje navodi da taj nalaz i mišljenje predstavlja interni akt-dopis djelatnika službenog tijela, kojim taj djelatnik, a na temelju činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, potvrđuje pravilnost prvostupanjskog rješenja te da se ne radi o vještačkom nalazu i mišljenju u smislu članka 65. Zakona o općem upravnom postupku, zbog čega osoba koja je izradila to stručno mišljenje nije bila dužna obavijestiti stranku o tome. Pri tome ukazuje na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž 1397/17-2 od 12. srpnja 2017., Usž-3504/18-2 pd 6. veljače 2019., Usž-1721/21-2 od 27. svibnja 2021., Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017., Usž-3168/22-2 od 2. prosinca 2022., Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023. Osim toga, navodi i da je sadržaj tog stručnog nalaza i mišljenja u potpunosti reproduciran u osporenom rješenju. Nadalje, navodi i da su detaljno navedeni svi razlozi zbog kojih je utvrđeno da je zahtjev za izdavanje prethodnog odobrenja na dostavljeno idejno rješenje za postavljanje elemenata urbane opreme za zlatarnicu u predmetnoj nekretnini, u suprotnosti sa sustavom mjera zaštite kulturnog dobra za zonu "A" kulturno-povijesne cjeline grada [adresa] te da prijedlog postavljanja urbane opreme nije usklađen s Elaboratom urbane opreme starogradske jezgre grada [adresa].

7. Tuženik u odgovoru na tužbu protiv rješenja tuženika od 24. svibnja 2024. ostaje kod navoda iz osporenog rješenja te ističe da je s obzirom na predmetni zahtjev tužitelja očigledno da je pri njegovom rješavanju potrebno primijeniti članak 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", broj 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 102/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21 i 114/22, dalje: Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara), a ne članak 61.b tog Zakona koji se nigdje dalje u tom rješenju ne razrađuje. Dakle, navodi da je omaškom pogrešno naveden u preambuli rješenja pravni temelj na osnovu kojeg je doneseno rješenje, odnosno da se radi o očitoj netočnosti u navođenju članka koja je pravilno ispravljena sukladno citiranom zakonu. Predlaže stoga, da Sud tužbeni zahtjev odbije.

8. Sud je održao ročišta za raspravu 5. rujna i 17. listopada 2025., na koje su pristupili tužitelj zastupan po opunomoćenici i tuženik zastupan po službenoj osobi, koji su u bitnom ponovili dotadašnje navode.

9. U ovoj upravnoj stvari nesporno je među strankama da se građevina u odnosu na koju se zahtijeva postavljanje elemenata urbane opreme nalazi unutar granica zone A zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada [adresa], koja prema rješenju Ministarstva kulture od 23. veljače 2006., ima svojstvo kulturnog dobra te da je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske te da, kao takva, podliježe sustavu mjera zaštite kojima se uvjetuju mjere cjelovite zaštite i očuvanja kulturno-povijesnih vrijednosti uz najveće moguće poštivanje tradicije i funkcije prostora i sadržaja. Nadalje, nesporno je da je tužitelj predmetnim zahtjevom zatražio izdavanje prethodnog odobrenja za već izvedeni zahvat, a koji se sastoji od postavljanja tende s bijelom maskom i namotavajućih metalnih rešetki s kutijama.

9.1 Sporno je međutim, jesu li javnopravna tijela zakonito odlučila o zahtjevu tužitelja za izdavanje prethodnog odobrenja na dostavljeno idejno rješenje za postavljanje predmetnih elemenata urbane opreme za zlatarnicu u [adresa], odnosno je li tužitelj izvedenim zahtjevom ispunio propisana mjerila za cjelovitu zaštitu i očuvanje kulturno-povijesnih vrijednosti. te je li pravilno i zakonito rješenjem prvostupanjskog tijela od 15. siječnja 2024., ispravljeno rješenje tog tijela od 8. kolovoza 2023.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Odredbom članka 62. stavka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano je da radnje koje bi mogle narušiti cjelovitost i/ili prouzročiti promjene na pokretnom kulturnom dobru ili na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnoga dobra koje se prema posebnom propisu ne smatraju građenjem, izuzev onih iz članka 61.b stavka 3. toga Zakona koje se poduzimaju na temelju glavnog projekta, mogu se poduzimati uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. Nadležno tijelo ovlašteno je prije izdavanja prethodnog odobrenja prema potrebi utvrditi posebne uvjete zaštite kulturnoga dobra.

12.1 Stavkom 2. istog članka propisano je da kao radnje iz stavka 1. toga članka smatraju se osobito: građenje i radovi iz članka 61.b stavka 5. ovoga Zakona, konzerviranje, restauriranje, premještanje kulturnoga dobra i drugi slični radovi, rad industrijskih i drugih postrojenja i radilišta, sanacija i adaptacija kulturnoga dobra u smislu ovoga Zakona, kao i građenje ostalih jednostavnih i drugih građevina i radova na području na kojem se nalazi kulturno dobro.

13. Prema odredbi članka 61.b stavku 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara za građenje jednostavnih i drugih građevina i radove unutar kulturno-povijesne cjeline, na pojedinačnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnog dobra koji se obavljaju na temelju glavnog projekta, a za koje sukladno propisu kojim se uređuje gradnja nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, na zahtjev upravnog tijela, odnosno tijela državne uprave iz članka 61. stavka 1. ovoga Zakona prije započinjanja radova nadležno tijelo izdaje posebne uvjete zaštite kulturnog dobra.

13.1 Stavkom 3. istog članka propisano je da za građenje i radove iz stavka 1. toga članka, na zahtjev upravnog tijela odnosno tijela državne uprave putem kojeg je zatraženo utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra, nadležno tijelo prije započinjanja radova izdaje potvrdu kojom utvrđuje da je glavni projekt u skladu s ovim Zakonom glede pitanja u vezi s kojima su utvrđeni posebni uvjeti zaštite kulturnog dobra.

14. Odredbom članka 2. Odluke o urbanoj opremi starogradske jezgre grada [adresa] propisano je da je sastavni dio te Odluke Elaborat urbane opreme starogradske jezgre grada [adresa] (dalje u tekstu: Elaborat) izrađen od ABCD d.o.o., ulica 8. marta 1, [adresa], za kojeg je izdana Suglasnost od strane Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Puli, KLASA: 612-08/19-23/3313, URBROJ:532-04-02-10/1-20-05 od 19. veljače 2020. godine.

14.1 Sukladno članku 5. stavku 1. Odluke o urbanoj opremi starogradske jezgre grada [adresa] tende, natpisi, reklame, rasvjeta izloga i video nadzor na području prve zone moraju biti postavljeni sukladno točkama 4.1, 4.2, 4.3 i 4.4 Elaborata.

14.2 Odredbom članka 7. stavka 1. Odluke o urbanoj opremi starogradske jezgre grada [adresa] propisano je da osim elemenata definiranih u člancima 4., 5. i 6. ove Odluke svi ostali elementi, fotografije i/ili bilo kakvi reklamni printevi po fasadi, terasi, tendi, kamenim dovratnicima i nadvratnicima nisu dozvoljeni. Stavkom 3. istog članka propisano je da je zabranjeno postavljanje konzolnih istaka (reklamni, svjetleći i sl.).

15. Točkom 5.4. Elaborata u odnosu na sigurnosne rešetke/kapke propisano je da se kao dodatni element osiguranja za drugu zonu mogu realizirati puni drveni kapci s vanjskim okovom (za prozore i vrata) te škaraste ili namotavajuće perforirane željezne rešetke; ovisno o karakteru građevine. Princip postavljanja željezne rešetke je unutar svijetlih okvira otvora uz uvjet da se ne oštećuju kameni dovratnici i doprozornici (erte) ili okviri otvora izvedeni u žbuci. Metalni elementi mogu biti ličeni u skladu sa stolarijom i bojom pročelja ili tamno brunirani; ne dozvoljava se pocinčana obrada. Okvir/vodilica rešetke mora biti pričvršćena s unutarnje strane kamene erte tako da nije vidljiva s vanjske strane. Zaštitne rešetke mogu biti klizne ili rolo. U otvorenom položaju zaštitna rešetka ne smije biti vidljiva na pročelju.

15.1 Točkom 6. Elaborata propisane su smjernice koje vrijede za sve zone te je propisano u stavku 1. sa osim gore navedenih svi ostali elementi (fotografije i/ili bilo kakvi reklamni printevi po fasadi, terasi, tendi, kamenim dovratnicima i nadvratnicima….) nisu dozvoljeni, a u stavku 3. da se nikakvi konzolni istaci (reklamni, svjetleći i sl.) ne dozvoljavaju.

16. Prema ocjeni Suda pravilno su javnopravna tijela u provedenom postupku utvrdila da izvedeni elementi na poslovnom prostoru tužitelja predstavljaju oblikovnu degradaciju neprihvatljive razine zbog uporabe neprimjerenog načina izvedbe, zbog čega je pravilna i zakonita odluka kojom su odbili tužiteljev zahtjev za izdavanje prethodnog odobrenja na dostavljeno rješenje za postavljanje elemenata urbane opreme na predmetnom poslovnom prostoru. Pri tome, javnopravna tijela su detaljno i logično obrazložila te u mjerodavnim propisima utemeljila svoje odluke.

17. Naime, predmetnim zahvatom tužitelj je ugradio tendu, čije postavljanje nije dovedeno u pitanje, međutim ocijenjeno je da njihov sastavni dio u vidu tehničkih dijelova-maski jest dimenzijama prevelik i bojom prenapadnim, a da izvedena zaštitna rolo rešetka u otvorenom položaju, tijekom radnog vremena, svojim tehničkim dijelovima zauzima veliki dio pročelja i zaklanja vizure na oblikovne karakteristike povijesne građevine, a kad se zatvori da u potpunosti prekrije cijelo prizemlje građevine što je, s konzervatorskog gledišta, ocijenjeno neprihvatljivom metodom prezentacije građevine.

18. Sud je ispitujući navedeno utvrđenje izvršio uvid u sve spisu priležeće slike izvedenih zahvata, pa tako i onih dostavljenih od strane tužitelja, te je također utvrdio da su zaštitne rolo rešetke izvedene na način da kad su spuštene prekrivaju gotovo cijelo prizemlje povijesne građevine u kojoj se nalazi poslovni prostor tužitelja, čime one uistinu gotovo u cijelosti onemogućuju vidljivost tog dijela građevine. Osim toga, iz slika je razvidno i da su radi njihove pohrane izvedene na pročelju zgrade masivne kutije u koje se one spremaju prilikom njihova podizanja, što također zaklanja vizure na predmetnu povijesnu građevinu. Osim toga, i kad su te zaštitne rešetke podignute tako izveden zahvat zauzima veliki dio pročelja, onemogućuje njegovu vidljivost, zbog čega je osnovano utvrđenje da je s konzervatorskog gledišta to neprihvatljiva metoda prezentacije te građevine. Stoga je, a imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje te izričito Odlukom i Elaboratom propisanu zabranu da svi ostali elementi, dakle pored onih koji su izričito tim aktima uređeni, koji su izvedeni po fasadi, kamenim dovratnicima i nadvratnicima, nisu dozvoljeni, te da je njima izričito propisano da je zabranjeno postavljanje konzolnih istaka, pravilno za takvo postavljanje metalnih kutija i rešetki utvrđeno da taj zahvat nije izveden sukladno mjerodavnim odredbama Odluke i Elaborata, zbog čega nije bilo moguće usvojiti predmetni zahtjev tužitelja.

19. Nadalje, s obzirom da su Elaboratom propisani elementi osiguranja objekata, odnosno način njihove izvedbe, za drugu zaštitnu zonu grada [adresa], tužitelj je za svoj poslovni prostor koji se nalazi u prvoj zoni, bio dužan postupiti te u skladu s njima izvesti predmetne zahvate. Osim toga, tim su Elaboratom dani i primjeri izvedbe vanjskih rešetki i kapaka koji su prihvatljivi pa imajući u vidu navedeno te da se tom području garada [adresa] nalaze i drugi objekti u kojima se obavlja ista ili slična djelatnost kao tužiteljeva, a na što osnovano ukazuje tuženik, ocjena je Suda da osporenim rješenjima tužitelj nije nezakonito onemogućen ili sputavan u obavljanju svoje poslovne djelatnosti, već je isključivo obvezan postupiti i izvesti predmetne zahvate na način koji vrijedi za sve poslovne subjekte koji obavljaju tu djelatnost na području grada [adresa].

20. U odnosu na u upravnom postupku pribavljeni stručni nalaz i mišljenje, potrebno je istaknuti da osnovano tuženik navodi u odgovoru na tužbu da, sukladno dosljednoj upravnosudskoj praksi, stručno mišljenje pribavljeno tijekom drugostupanjskog (žalbenog) postupka, sadržajno predstavlja interni akt djelatnika tuženika kojim stručna osoba potvrđuje pravilnost očitovanja prvostupanjskog tijela vezano na relevantne činjenice temeljem kojih je odbijen zahtjev tužitelja, a pri čemu se ne radi o vještačkom nalazu kakvog ima u vidu članak 65. Zakona o općem upravnom postupku. Stoga time što, u konkretnom slučaju, tužitelju u postupku nije dostavljeno to stručno mišljenje na očitovanje, time nije povrijeđen zakon na njegovu štetu, jer je sadržaj tog stručnog mišljenja u cijelosti naveden u obrazloženju osporenog rješenja tuženika. Osim toga, tužitelju je tijekom upravnog spora pružena mogućnost izjašnjavanja o svim spornim pravnim i činjeničnim pitanjima pa tako i o tom stručnom mišljenju na raspravi pred ovim Sudom.

21. Nadalje, odredbom članka 104. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da javnopravno tijelo može rješenjem ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovim ovjerenim prijepisima.

22. S tim u svezi je, u odnosu na osporeno rješenje kojim je ispravljeno rješenje prvostupanjskog tijela od 8. kolovoza 2023., odlučno da je predmet upravnog postupka koji je prethodio ovome sporu prethodno odobrenje za radove na kulturnom dobru, što je uređeno odredbom članka 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, a ne utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnoga dobra, što je uređeno odredbom članka 61.b. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Stoga je jasno da odredba članka 61.b. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara očito nije bila odgovarajuća za donošenje tog rješenja, već je to odredba članka 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara na koju se prvostupanjsko tijelo pozvalo u rješenju od 15. siječnja 2024. Stoga, budući da se radilo o postupku koji se vodio na temelju odredbe članka 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, prema shvaćanju Suda, naznaka odredbe članka 61.b. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara predstavlja pogrešku u broju koja se sukladno odredbi članka 104. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku može ispraviti rješenjem o ispravku rješenja, kao što je i učinjeno prvostupanjskim rješenjem od 15. siječnja 2024.

23. Kako su odlučne činjenice utvrđene na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.

24. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

25. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova ovog spora u iznosu od 6.250,00 eura, međutim, budući da nije uspio u sporu, to je odbijen zahtjev tužiteljice u skladu s odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Rijeci 27. listopada 2025.

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

,

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri, Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI

- tuženiku Povjerenstvu za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Runjaninova 2, Zagreb