REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-760/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĆU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Mihočević i Bajs u Zagrebu, radi isplate, u prisutnosti tužiteljice osobno sa punomoćnicom tužiteljice, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 27.listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 2.175,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.07.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 29,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.625,00 Eur-a na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 20. srpnja 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje. Ističe da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Navodi da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad od strane tuženika da nije evidentiran i isplaćen. Istaknuto je da je odredbom članka 28.stavka 8. KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Ističe se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Istaknuto je da ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad. Ističe se da tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Također je istaknuto da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala i zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. Navodi se da je Vlada RH na sjednici održanoj 07.12.2020. godine donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, a kojom da je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije (Covid dodatak), a koja Odluka da započinje sa obračunom plaće za mjesec studeni 2020. godine. Ističe se da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, kao i Covid dodatak, a što da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Ističe se da sukladno odredbi iz članka 81. ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl. 58. st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Zaključno tužiteljica ističe da ima prema tuženiku potraživanje iz osnova manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer da tuženik nije plaćao primopredaju službe, Covid dodatak, te da je pogrešno obračunao i isplatio tužiteljici i naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila i postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 02.12.2024. godine (list 24-25 spisa) ističući da je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalogu ovog suda iz rješenja s ročišta od 25.11.2024. ali da nema svu nužnu dokumentaciju za preciziranje navedenog konačno uređenog tužbenog zahtjeva pa da u tom smislu pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. U tom smislu tužiteljica konačno postavljenim kondemnatornim tužbenim zahtjevom potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 2.175,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 01. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. godine koja teče na mjesečni iznos od po 29,00 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 30.01.2024. navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te osporava da je Martina Radić Šunjić opunomoćena od strane tužiteljice da pokrene predmetni spor već ističe da je u predmetni spis priložena punomoć iz predmeta Pr-46/2021, a koja da se ne može koristiti za ovaj postupak. Također tuženik navodi te navodi da je netočno da tužiteljica na kraju svakog radnog dana ostaje dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe jer da niti jedan radnik tuženika ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa ni tužiteljica. Ističe se da poneki radnici, ponekad najčešće nakon dežurstva, ili rada u turnusu budu zaduženi za primopredaje službe te da stoga ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena te da je to nekad 5 minuta, a nekad 30 minuta, te svakako maksimalno 30 minuta. Istaknuto je da u zaključku broj 108. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a stoji da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se radniku zaduženom za primopredaju službe vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom, a pri čemu da vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti…..Navodi se da tako normiraju i stavci 8. i 9. čl. 28. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja odnosno članak 9. Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/19) u kojima da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Ističe se da samo radnici koji su za to zaduženi ponekad vrše primopredaju službe u trajanju od maksimalno 30 minuta, te da nikako svaki radnik svaki radni dan navedeno ne vrši u trajanju od 30 minuta. Tuženik navodi da je na tužiteljici teret dokaza tvrdnji iz tužbe jer da se u predmetnom slučaju ne radi o slučaju za koji je članak 135. Zakona o radu normirano da je teret dokaza na poslodavcu-tuženiku pa da je na tužiteljici teret dokaza da je svaki od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bio zadužen za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Nadalje u odnosu na covid nagradu tuženik ističe da je svaki put kad je tužiteljica radila poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid-19 da je istoj isplaćena covid nagrada. Ujedno je tuženik u podnesku od 06.12.2024.godine istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari pozivajući se na predmete Pr-46/21 i Pr-1001/2019.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske liste plaće tužiteljice za prosinac 2017.godine (list 4-5 spisa); zaključak sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 17.02.2023.godine (list 7 spisa); odluku tuženika od 28.12.2022.godine (list 8 spisa); odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid- 19 od 07.12.2020.godine (list 9 spisa); odluku o posebnoj sigurnosnoj mjeri određivanja respiratorno-intezivističkih centara za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od 19. ožujka 2020. (list 18-19, te 58-59, te 112-113 spisa); naloga tuženika za rad tužiteljice u covid centru na Križinama (list 32-38 spisa); odluke tuženika od 20.03.2020.godine (list 60 i 110 spisa); odluke tuženika od 31.03.2020.godine (list 61 i 111 spisa); izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) (list 67-68 spisa); zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 69 spisa); izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17) (list 70-71 spisa); Pravilnika o radu (list 72-107 spisa); odluke od 28.12.2022. (list 108 spisa); ugovora o radu od 10.03.2021.godine (list 109 spisa);

naloga tuženika za upućivanje JU u covid centar na Križinama (list 114 spisa); dopisa Ministarstva zdravstva od 21.12.2020.godine (list 126-127 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje ĐU i tužiteljice (list 155-159 spisa).

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika u cijelom utuženom periodu od 1. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. radila kao medicinska sestra na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje. Također među strankama nije sporna visina predmetnog potraživanja budući je punomoćnica tuženika na ročištu od 19.03.2025.godine istakla da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, ali da osporava osnov pa da u tom smislu nije potrebno provoditi vještačenje. Tuženik je istakao i prigovor promašene pasivne legitimacije kao i prigovor presuđene stvari pozivajući se na predmete pod poslovnim brojem Pr-46/21 i Pr-1001/2019.

7. Među strankama je i nadalje sporan pravni osnov predmetnog potraživanja odnosno da li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti i covid nagrade za utuženo razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30.09.2024.godine, te posljedično prema ovim pravnim osnovama naknade za godišnji odmor i bolovanje. Također tuženik osporava i pitanje punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić odvjetnici u Splitu. Pitanje punomoći za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari je u cijelosti razjašnjeno u ovoj pravnoj stvari na ročištu od 08.09.2025.godine budući je na tom ročištu tužiteljica izričito navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari koja se vodi pod poslovnim brojem Pr-760/2023 te da je opunomoćila istu za primanje svih novčanih primitaka pa i parničnog troška i to na račun punomoćnice, a za nju osobno.

8. Iz pregledanog zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 7 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

9. Iz pregledane odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022. godine (list 8 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. GU, dr. sc. BU, AU, mag.med.techn., NU dipl. iur, te SU, univ.spec.ecc.

10. Iz pregledanih naloga KBC-Split (list 32-38 spisa) proizlazi da je KBC Split ovim nalozima medicinsku sestru, tužiteljicu u ovom postupku ĆU u razdoblju od 01.-30.04.2022., te od 19.05. do 31.05.2020., te od 01.12.2021.godine do 28.02.2022.godine; te od 01.11. do 30.11.2021.godine, te 01.09. do 30.10.2021.godine 01.06. do 30.06.2021.godine, te od 24.03. do 31.05.2021.godine rasporedio na rad u Respiratorno-intenzivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 uzrokovane virusom SARS-Cov 2 Nadalje, iz pregledane Odluke KBC-a Split od 20.03.2020.godine (list 63 spisa) proizlazi da je odlučeno da će primarni-intenzivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti COVID 19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 (Respiratorno-intezivistički centar KBC-a Split) biti prostorno smješten u sklopu postojećih objekata na lokalitetu Križine. Iz pregledane odluke KBC-a Split od 31.03.2020. (list 61 spisa) proizlazi da je tom odlukom prof.dr.sc. ČU imenovan pomoćnikom za upravljanje i koordinaciju rada respiratorno- intenzivističkog centra KBC-a Split za liječenje pacijenata oboljelih od Covida 19. Također je Ministarstvo zdravstva odlukom od 19.ožujka 2020.godine (list 58-59 spisa) odredilo kao sigurnosnu mjeru primarne respiratorno-intenzivističke centre za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2.

11. Iz iskaza saslušane svjedokinje ĐU (list 186 spisa) proizlazi da ista radi kao glavna sestra Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. Navodi da je tužiteljica bila medicinska sestra na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje od 2013.g. do otprilike prošle godine a da je prošle godine prešla raditi kao medicinska sestra na ORL. Navodi da je u razdoblju kad je tužiteljica radila na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje radila i u turnusima i u smjenama jutro/popodne po potrebi, a kad je radila u turnusima da je radila 12-24-12-48, s radnim vremenom od 7:00-19:00 i od 19:00 do 7:00 sati. Nadalje navodi da se primopredaja na njenom odjelu vrši između turnusa i da tada sestre vrše primopredaju dužnosti sestrama koje dolaze u smjenu. Svjedokinja nadalje navodi u odnosu na činjenicu koliko vremenski traje primopredaja dužnosti na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje ista navodi da traje u zavisnosti od stanja od bolesnika jer se ide od pacijenta do pacijenta kad se vrši primopredaja, pa da to može biti od 10-ak minuta do u prosjeku 20-ak minuta, a maksimalno pola sata. U odnosu na činjenicu da li tužiteljica može napustiti radno mjesto na kraju smjene bez da izvrši primopredaju dužnosti, svjedokinja navodi da na odjelu ima više sestara i da nije potrebno da uvijek sve ostanu na radnom mjestu kod primopredaje dužnosti pa da se one između sebe dogovore koja će ostati na primopredaji dužnosti. Nadalje, u odnosu na činjenicu gdje se bilježe podaci o primopredaji dužnosti, svjedokinja navodi da postoji radni raspored u kojem sestra koja je ostala prisutna na primopredaji to zabilježi u tom rasporedu gdje se na kraju mjeseca to evidentira u COP-u (centralnom obračunu plaće) te se ujedno ovi podaci bilježe i u BIS-u (bolničkom informacijskom sustavu).Svjedokinja navodi, a u odnosu na činjenicu je li tuženik u evidencijama radnih sati u ijednom trenutku počeo obračunavati, evidentirati i plaćati primopredaju, svjedokinja navodi da je tuženik donio odluku kojim da se od 1.1.2023. počela voditi evidencija primopredaje dužnosti i to obračunavati i plaćati, a da se to osobi koja je kroz radni raspored evidentirala svoju prisutnost na primopredaji dužnosti bilježi kao 30 minuta provedenih u primopredaji dužnosti.Ističe i potvrđuje činjenicu da je tužiteljica u razdoblju pandemije corona virusa bila raspoređena u Respiratorno intenzivistički centar na Križinama za rad sa pacijentima oboljelim od corona virusa, ali da ne zna precizno u kojem je to točno bilo periodu. Navodi da svi koji su bili u tom respiracijskom centru su dobili taj dodatak na plaću te da sestra koja je to sve skupa vodila vjerojatno ima te podatke. Navodi da je bilo pacijenata i na samoj Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje oboljelih od corona virusa ali da oni nisu bili cijelo vrijeme u kontaktu sa tim pacijentima, jer da su pacijenti za koje se pokazalo da su covid pozitivni da su slani u RIC na Križinama na liječenje. Pojašnjava da je RIC na Križinama zapravo jedan dio njihove Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. Također je svjedokinja navela da nije fizički prisutna u 7:00 sati navečer kada djelatnici predaju smjenu. U odnosu na činjenicu tko je donio odluku da se na ovom odjelu plaća primopredaja samo nekim djelatnicima, svjedokinja odgovara da je donesena odluka da se onim sestrama koje ostanu u primopredaji dužnosti evidentira i plaća ta primopredaja u trajanju od 30 minuta a ostalima da se to ne plaća iz razloga što nisu ostali na primopredaji te da je to tako bilo na Jedinici intenzivnog liječenja, te svjedokinja ističe da je to i logično i da je takva odluka tuženika donesena. U odnosu na činjenicu ima li kod tuženika medicinskih sestara koje ne vrše primopredaju, svjedokinja navodi da je da ona medicinska sestra koja je ostala prisutna u primopredaji je samu sebe evidentirala kao takvu i njoj se u tom smislu plaća primopredaja i obračunava u trajanju od 30 minuta, dok da sestre koje nisu bile prisutne primopredaji se nisu mogle ni evidentirati budući nisu bile prisutne.

12. Iz iskaza saslušane tužiteljice (list 157-158 spisa) proizlazi da je ista opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u ovom postupku prije podnošenja ove tužbe pod poslovnim br. Pr-760/2023, ,te da je opunomoćila istu i na primanje parničnog troška na račun punomoćnice, a za nju osobno, a ostalo na tužiteljicu osobno. Navodi da je radila na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje od 8. 02. 2010. do 30.10.2024., a da je od 1.11.2024. do danas medicinska sestra zaposlena na ORL. Navodi da je na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje uglavnom i radila u turnusima 12-24-12-48, a kad je nedostajalo medicinskih djelatnika da je pokrivala taj manjak radeći duple smjene. Ističe da je možda svega mjesec dana radila smjene jutro/popodne. Navodi da je primopredaju obavljala svakodnevno osim možda prvih pola godine kad se tek zaposlila, jer je bila nova, a da je primopredaja s njene strane uvijek vršena na kraju njene smjene ili u 7:00 ujutro ili u 19:00 sati navečer. Navodi da je ona gotovo uvijek bila i fizički prisutna na primopredaji dužnosti na navedenom odjelu.Ističe nadalje da su podaci o primopredaji upisivani u teku primopredaje dužnosti, ali da je u tu teku podatke upisivala voditeljica smjena, a da tu zapravo ne piše ništa o satima primopredaje već uglavnom podaci vezani za pacijente i da je voditeljica smjene obično u tu teku upisivale sebe, a da su se u BIS upisivale evidencije djelatnika koji rade. Tužiteljica navodi da je tuženik evidenciju sati primopredaje dužnosti počeo tek voditi od 2023.g. Navodi da misli da joj nije plaćena primopredaja dužnosti, a da unatoč tome što ima 15 godina staža može reći da je jako teško iščitati podatke sa obračunske liste plaće te da ih ona u nekim dijelovima uopće ne razumje.Tužiteljica navodi da je za vrijeme pandemije corona virusa radila u Respiratorno intenzivističkom centru na Križinama ali da ne zna točno precizno period, te da je dobivala za taj rad otprilike nekih cca 370,00 kn za rad s covid pacijentima te da je koristila zaštitnu odjeću i obuću, a da je KBC Zagreb za isti posao rada sa corona pacijentima dobivao iznose i do 1.500,00 kn. Ističe da na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje na Firulama nisu ležali covid oboljeli pacijenti, niti su se tamo liječili, već da su se svi takvi pacijenti liječili na Križinama, a kad je zatvoren RIC na Križinama da su pacijenti oboljeli od covida bili stacionirani na različitim odjelima, ovisno o potrebama njihovog liječenja. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije dobila poseban nalog za vršenje primopredaje dužnosti od strane nadređenih već da se to podrazumjeva. Objašnjava da za ovakvu vrstu rada se može reći da se na njenom radnom mjestu primopredaja podrazumijevala budući se radi o Jedinici intenzivnog liječenja na kojem se liječe životno ugroženi pacijenti koje je često potrebno i reanimirati pa da ona ne može konkretno u trenutku kad je potrebno reanimirati pacijenta ili prenijeti obavijesti medicinskoj sestri koja dolazi u smjenu napustiti radno mjesto, te da se u tom smislu primopredaja na ovom odjelu podrazumijeva, da nije nužan nalog poslodavca.

13. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

14. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka datira od 09.12.2020.godine (list 8 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.

15. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje od 01.07.2018. godine do 30.09.2024. godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe i Covid dodatak temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

16. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik je u odnosu na cjelokupno potraživanje tužiteljice istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari navodeći da je tužiteljica već tužila tuženika po istom pravnom osnovu kod ovog suda u predmetima pod poslovnim brojevima Pr-46/21, te Pr-1001/19 .Temeljem odredbe 333.stavka 2. ZPP-a prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu. Uvidom u spis ovog suda broj Pr-46/21 je razvidno da je u tom postupku donesena presuda od 09.10.2023.godine, a koja je postala pravomoćna i ovršna 26.10.2023. prema podacima iz e-spisa , te u kojoj je tužiteljici ĆU protiv tuženika KBC Split dosuđeno na ime manje isplaćene naknade bruto plaće s osnove osnovice od 6% za utuženo razdoblje od prosinca 2015..godine do siječnja 2017.godine ukupan iznos od 1.025,36 Eur-a. U navedenom smislu nije riječ o istovrsnoj pravnoj stvari budući u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-46/2021 je riječ o sasvim drugom pravnom osnovu od potraživanja u predmetnoj pravnoj stvari, budući je potraživanje u predmetu Pr-46/2021.godine potraživanja razlike plaće s osnova uvećanje osnovice plaće od 6%, a u predmetnoj pravnoj stvari potraživanje razlike plaće i naknade plaće s osnova primopredaje dužnosti i covid nagrade. Također je uvidom u predmet Pr- 1001/19 ovog suda utvrđeno da je u tom predmetu donesene presuda od 06.09.2021.godine u kojoj je tužiteljici dosuđena razlika plaće s osnova dodataka na plaću te naknade za godišnji odmor i bolovanje za razdoblje od 01.11.2014.godine do 31.03.2020.godine. Navedena presuda je prema podacima iz e-spisa postala pravomoćna 22.09.2021.godine, a ovršna 08.10.2021.godine. Međutim, također ni u tom slučaju nije riječ o pravomoćno presuđenoj stvari budući je riječ o potraživanju razlike plaće s osnova dodataka na plaću te naknada za godišnji odmor i bolovanje koje posljedično proizlaze iz neplaćenih dodataka na plaću, a u predmetnoj pravnoj stvari je riječ o potraživanju razlike plaće s osnova primopredaje dužnosti i covid dodataka te posljedično naknade za godišnji odmor i bolovanje koji proizlazi iz tih osnova.Pored navedenog potrebno je istaći da premda je tuženik istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari pozivajući se na navedene predmete da je navedena okolnost u potpunosti irelevantna za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari budući je tuženik unatoč navedenom isticanju prigovora pravomoćno presuđene stvari istakao putem punomoćnice već na pripremnom ročištu od 19.ožujka 2025.godine da ne osporava visinu predmetnog tužbenog zahtjeva. U navedenom smislu je neosnovan prigovor pravomoćno presuđene stvari kojeg je tuženik istakao u podnesku od 22.11.2024.godine.

17. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari riječ o potraživanju iz radnog odnosa i to potraživanju plaće i naknade plaće i to na ime primopredaje dužnosti i covid nagrade, te posljedično neplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje, a koji proizlaze iz navedenog potraživanja, a ujedno je riječ je o sporu u vezi sa radnim vremenom za kojeg je teret dokazivanja na tuženiku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. Zakona o radu, tuženik je nesporno pasivno legitimirana stranka u ovom postupku, a slijedom čega je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika u ovom postupku. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), kojeg je ovom sudu dostavio tuženik uz podnesak od 17.03.2025.godine (list 54-55 spisa), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a kojeg je također ovom sudu dostavio uz isti podnesak te iz kojih je članaka Pravilnika jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku rada. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na navedeno potrebno je istaći da tuženik ovom sudu tijekom trajanja ovog postupka u dokazne svrhe nije dostavio evidencije o radnom vremenu tužiteljice, a u kojima su trebali biti sadržani podaci o početku i završetku rada, a i podaci vezani za primopredaju dužnosti koji se vode kao prekovremeni radni sati, te koje je evidencije prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o radu te odredbama citiranih Pravilnika tuženik dužan voditi, već je umjesto toga u podnesku od 14.03.2025.godineod istakao da ne osporava visinu potraživanja u predmetnoj pravnoj stvari onako kako je postavila tužiteljica, a zbog čega se je i odlučeno da se u pogledu visine predmetnog potraživanja neće provoditi financijsko knjigovodstveno vještačenje. Međutim, obzirom da tuženik u sporu i nadalje osporava pravni osnov potraživanja, a radi se o potraživanju vezano za radno vrijeme provedeno u primopredaji dužnosti te radno vrijeme provedeno u radu sa covid pacijentima ovaj sud je mišljenja budući se u ovom sporu radi o sporu u vezi sa radnim vremenom, a tuženik ovom sudu nije dostavio evidencije o radnom vremenu iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je isti vodio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu na zakonom propisani način iz članka 5. stavka 1. ZR-a te u skladu sa spomenutima pravilnicima, da je upravo na tuženiku teret dokazivanja radnog vremena. Obzirom da tuženik ničim nije dokazao u ovom postupku da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a vezano za sate primopredaje dužnosti koji se odnose na tužiteljicu jer sudu tijekom postupka i uz odgovor na tužbu nije dostavio evidencije o radnom vremenu za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.09.2024.godine iz kojih bi to bilo razvidno, a ni tijekom trajanja ovog postupka, a također i iz iskaza svjedokinje ĐU i ĆU danih na ročištu od 08.rujna 2025. decidirano proizlazi da je tuženik počeo voditi evidenciju radnih sati , te obračunavati i plaćati radne sate u primopredaji dužnosti tek od 01.01.2023., a da prije toga o navedenom nije vodio nikakve evidencije u tom smislu u predmetnom postupku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a je na tuženiku kao poslodavcu dokazivanje radnog vremena provedenog u primopredaji dužnosti.

18. Budući tuženik ovom sudu nije dostavio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu, raspored radnih sati, te platne liste tužiteljice, kao dokaz o vremenu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti i sa covid oboljelim pacijentima ovaj sud smatra da isti tijekom ovog postupka ničim nije dokazao da tužiteljica za sve odrađene sate nije stekla pravo na isplatu covid nagrade sukladno navedenoj Odluci Vlade RH i da tužiteljica nije stekla pravo na isplatu prekovremenog rada po osnovi primopredaje službe. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza tužiteljice i svjedokinje ĐU razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti na propisani način, na tuženiku je sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a da dokaže sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način provođenja radnog vremena u primopredaji dužnosti. Budući tuženik nije dostavio ovom sudu u dokazne svrhe evidencije rada iz kojih bi se navedeni podaci o radnom vremenu u primopredaji dužnosti mogli utvrditi, a isti nije dostavio u dokazne svrhe ni plan ni raspored rada tužiteljice iz kojih bi se moglo utvrditi gdje je sve točno tužiteljica radila ovaj sud je mišljenja da takvim postupanjem tuženik ničim nije u ovom postupku opovrgao tvrdnje tužiteljice vezano za njezin rad u primopredaji dužnosti i radu sa covid pacijentima.

19. Iz iskaza svjedokinje ĐU i tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica bila medicinska sestra na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje od 08.02.2010.godine do zaključno 30.10.2024.godine, a potom je ista od 01.11.2024.godine pa nadalje medicinska sestra zaposlena na ORL. Također proizlazi da je tužiteljica na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje, dakle u cijelom utuženom razdoblju radila u turnusima 12-24,12-48, sa radnim vremenom od 7,00 ujutro do 19,00 navečer i od 19,00 do 7,00 ujutro, te da se primopredaja službe svakodnevno odvijala na završetku smjene ujutro u 7,00 i navečer u 19,00, te da se navedena primopredaja dužnosti u prosjeku odvijala u trajanju od 20,00 minuta, a maksimalno pola sata. Tužiteljica i svjedokinja su istakle da je pisane podatke o primopredaji dužnosti upisivala voditeljica smjene u teku primopredaje dužnosti, a da se u bolnički informacijski sustav BIS upisuju evidencije djelatnika koji rade. Također iz iskaza tužiteljice i svjedokinje ĐU proizlazi da je tužiteljica nalogom tuženika u utuženom razdoblju bila upućivana u respiratorno intezivistički centar za liječenje covid oboljelih pacijenata, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi i iz pregledanih naloga (list 32-38 spisa) u pojedinim razdobljima 2021. i 2022.godine, dok iz iskaza saslušane svjedokinje ĐU i tužiteljice proizlazi da se covid oboljeli pacijenti nisu liječili na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje već u covid centru na Križinama.

21. Iskazi svjedokinje ĐU i tužiteljice su u cijelosti vjerodostojni i logični kad se uzme u obzir činjenica da iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine (list 8 spisa) tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definira pojam primopredaje službe, te u tom pravcu ističe da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te navodi da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Budući iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje ĐU u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica na odjelu Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje radila svakodnevno u u turnusu s radnim vremenom od 7-19 i od 19-7, te da je na kraju smjene redovno i svakodnevno obavljala primopredaju dužnosti u utuženom razdoblju , a iz navedene tuženikove Odluke je razvidno da je tuženik kao datum početka primjene evidentiranja vremena primopredaje službe u evidenciji radnog vremena za medicinske sestre te načina obračuna sati provedenih u primopredaji dužnosti i plaćanje tih sati odredio tek počevši od 01. siječnja 2023.godine, a iz čega nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije vodio na pravilan način evidenciju o radnom vremenu u skladu sa onim što je propisano odredbom članka 5.stavka 1. i 2. ZR-a, te onim što je bilo u utuženom periodu propisano tada važećim navedenim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN''73/17), a koji je Pravilnik prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji su Pravilnici između ostalog predviđali obvezu vođenja i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, te vođenje i posebnih podataka o radnom vremenu od kojih ovisi i ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su u konkretnom slučaju i radni sati tužiteljice provedeni u primopredaji. Na navedeni način tuženik osim što je postupio protivno navedenim Pravilnicima isti je postupio i protivno odredbi članka 28.stavka 8. i 9. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20). Nije dvojbeno da iz navedenog Zaključka 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine proizlazi da tuženik kao poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koje mora biti od strane poslodavca evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Međutim, tuženik kao poslodavac u cijelom utuženom razdoblju, a kako to proizlazi iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje ĐU nije vodio evidenciju o osobama ni radnom vremenu provedenom u primopredaji službe već je tek citiranom odlukom od 28.12.2022.godine samoinicijativno odlučio da će to početi raditi tek od 01.01.2023.godine. Tuženik nije sudu dostavio nikakav dokaz da je vodio u utuženom razdoblju evidenciju o radnom vremenu i radnim satima tužiteljice provedenim u primopredaji dužnosti, kao ni da je u odnosu na tužiteljicu navedenu evidenciju počeo voditi počevši od 01.01.2023.godine sukladno navedenoj odluci tuženika od 28.12.2022.godine budući takav dokaz ne prileže predmetnom spisu jer tuženik nije sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom ovog postupka evidencije o radnom vremenu koje se odnose na rad tužiteljice u utuženom razdoblju, a u kojoj bi bili sadržani podaci o početku i završetku radnog vremena u skladu sa citiranim Pravilnicima i podaci vezani za radne sate tužiteljice provedene u primopredaji. Samo nedostavljanje ovakve evidencije od strane tuženika kao poslodavca ovom sudu u dokazne svrhe i njeno eventualno nepostojanje ne može značiti samo po sebi da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu razlike plaće za primopredaju službe budući je ovaj sud temeljem provedenog dokaznog postupka i to saslušanja tužiteljice i svjedokinje ĐU utvrdio da je tužiteljica svakodnevno kao medicinska sestra u utuženom razdoblju na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje kod tuženika uistinu obavljala primopredaju službe te da je na završetku svake smjene ujutro u 7,00 sati i navečer u 19,00 sati vršila primopredaju službe u pravilu najčešće 20 minuta, a , a maksimalno 30 minuta po potrebi u zavisnosti od stanja pacijenata na odjelu, a o čemu se tužiteljica i navedena svjedokinje detaljno izjasnila u svome iskazu. Radi navedenog je ovaj sud primjenom odredbe članka 90. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14), a prema kojoj odredbi je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, te primjenom odredbe članka 28.stavka 8. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN''29/18, 92/2019….),odlučio kako tužiteljici pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za sate odrađene sate u primopredaji dužnosti za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do zaključno 30.09.2024.godine.

22. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica u razdoblju trajanja pandemije covid 19 ostvarila pravo da joj se isplati pripadajuća covid nagrada za rad sa covid pacijentima na odjelu na kojem je ista radila, iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje ĐU nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica radila sa covid oboljelim pacijentima u respiratorno intezivističkom centru u koji ju je upućivao u navedenim vremenskim razdobljima i sam tuženik, a što nedvojbeno proizlazi iz pregledanih naloga koje je ovom sudu dostavio tuženik (list 32-38 spisa).Tuženik nije sudu dostavio tijekom postupka niti jedan dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da je isti tužiteljici za navedena razdoblja, kao i razdoblja rada s covid pacijentima na odjelu isplaćivao puni iznos covid nagrade, niti takav dokaz prileže spisu pa se navedena činjenica ne može smatrati dokazanom.

23. Također budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik nije ovom sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom trajanja predmetnog postupka dokaz u vidu evidencija o radnom vremenu za tužiteljicu za utuženo razdoblje isti samim time, a budući nema dokaza da je vezano za primopredaju dužnosti i covid nagradu u odnosu na tužiteljicu vodio uredne evidencije o radnom vremenu, a na istom je teret dokazivanja u ovom postupku budući se radi o sporu o primopredaji i covidu, te isti nije ničim dokazao da je tužiteljici u utuženom razdoblju uredno evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti i covid nagradu, te da je istoj u tom smislu posljedično pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje dužnosti i covid nagrade budući takav dokaz u vidu izvršene isplate ne prileže spisu niti je tuženik istu dostavio pa je u tom smislu prihvaćen u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti i covid nagrade, kao i neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje sukladno citiranim odredbama članka 58.stavka 1. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22), te članka 34.KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18), a koje su nastale kao posljedica neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti i covid nagrade.

24. U odnosu na visinu predmetnog potraživanja, tuženik istu niti ne osporava budući je punomoćnica tuženika već na pripremnom ročištu decidirano istakla da ne osporava visinu predmetnog potraživanja . Tuženik u predmetnom postupku kako je prethodno navedeno nije dostavio u dokazne svrhe evidencije o radnom vremenu koje se odnose na tužiteljicu, a iz kojih bi bilo razvidno da li je iste pravilno vodio vezano za tužiteljicu kako u odnosu na radne sate tužiteljice provedene u radu sa covid oboljelim pacijentima, tako i u odnosu na radne sate tužiteljice provedene u primopredaji dužnosti, a iz iskaza tužiteljice i svjedokinje ĐU, a čije je saslušanje sud proveo u dokazne svrhe utvrđivanja radnih sati tužiteljice provedenih u primopredaji dužnosti i radu sa covid pacijentima proizlazi da je tužiteljica cijelo utuženo razdoblje obavljala primopredaju dužnosti koja joj je u prosjeku trajala 20 minuta, a maksimalno 30 minuta, dok je iz navedenih naloga tuženika razvidno i nesporno proizlazi da je tužiteljica radila sa pacijentima oboljelima od corona virusa u respiratorno-intezivističkom centru na Križinama gdje ju je slao sam tuženik svojim nalozima, kao i iz iskaza svjedokinje ĐU i tužiteljice. U navedenom smislu ovaj sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan u ukupnom zatraženom iznosu od 2.175,00 Eur-a sa pripadajućom kamatom.

25. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 2.175,00 Eur-a tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 29,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

26. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 26.11.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 02.12.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 19.03.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 03.04.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 08.09.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 650 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.300,00 Eur-a te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 325,00 Eur-a ukupno iznosi 1.625,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tuženik se u podnesku od 06.12.2024. protivio da se parnični troškovi isplate na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući da se ujedno radi i o preinaci tužbe.Tužiteljica je na ročištu od 08.rujna 2025. izričito u svom iskazu navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu i za primanje svih novčanih primitaka računajući i za primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 6 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 27.listopada 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku