REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-752/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Mihočević i Bajs u Zagrebu, radi isplate, u prisutnosti tužiteljice osoobno i zamjenika punomoćnika tuženika , prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 27.listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 875,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.07.2018.g. do 29.06.2021.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 25,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za više zatraženi iznos od 1.000,00 Eur-a kao neosnovan, a za utuženo razdoblje od 30.06.2021.godine do zaključno 30.09.2024.godine.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 481,18 Eur-a na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 19. srpnja 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik – medicinske sestre na hitnom prijemu na Klinici za unutarnje bolesti. Ističe da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Navodi da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad od strane tuženika da nije evidentiran i isplaćen. Istaknuto je da je odredbom članka 28.stavka 8. KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Ističe se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Istaknuto je da ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad. Ističe se da tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Također je istaknuto da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala i zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. Navodi se da je Vlada RH na sjednici održanoj 07.12.2020. godine donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, a kojom da je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije (Covid dodatak), a koja Odluka da započinje sa obračunom plaće za mjesec studeni 2020. godine. Ističe se da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, kao i Covid dodatak, a što da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Ističe se da sukladno odredbi iz članka 81. ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl. 58. st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Zaključno tužiteljica ističe da ima prema tuženiku potraživanje iz osnova manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer da tuženik nije plaćao primopredaju službe, Covid dodatak, te da je pogrešno obračunao i isplatio tužiteljici i naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila i postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 02. prosinca 2024. godine (list 22-23 spisa) ističući da je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalogu ovog suda iz rješenja s ročišta od 25.11.2024., ali da nema svu nužnu dokumentaciju za preciziranje navedenog konačno uređenog tužbenog zahtjeva pa da u tom smislu pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. U tom smislu tužiteljica konačno postavljenim kondemnatornim tužbenim zahtjevom potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 1.875,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 01. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. godine koja teče na mjesečni iznos od po 25,00 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 05.02.2024.(list 13-15 spisa) navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te isti osporava da je Martina Radić Šunjić opunomoćena od strane tužiteljice da pokrene predmetni spor te ističe da je uz tužbu priložena punomoć koja a je ishođena u ranije pokrenutom sudskom postupku broj Pr- 1104/2021 te da se ta punomoć ne može odnositi na ovaj postupak. Također je navedeno da je netočno da tužiteljica na kraju svakog radnog dana ostaje dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe jer da niti jedan radnik tuženika ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa ni tužiteljica. Ističe se da poneki radnici, ponekad najčešće nakon dežurstva, ili rada u turnusu budu zaduženi za primopredaje službe te da stoga ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena te da je to nekad 5 minuta, a nekad 30 minuta, te svakako maksimalno 30 minuta. Istaknuto je da u zaključku broj 108. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a stoji da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se radniku zaduženom za primopredaju službe vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom, a pri čemu da vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti…..Navodi se da tako normiraju i stavci 8. i 9. čl. 28. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja odnosno članak 9. Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/19) u kojima da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Ističe se da samo radnici koji su za to zaduženi ponekad vrše primopredaju službe u trajanju od maksimalno 30 minuta, te da nikako svaki radnik svaki radni dan navedeno ne vrši u trajanju od 30 minuta. Tuženik navodi da je na tužiteljici teret dokaza tvrdnji iz tužbe jer da se u predmetnom slučaju ne radi o slučaju za koji je članak 135. Zakona o radu normirano da je teret dokaza na poslodavcu-tuženiku pa da je na tužiteljici teret dokaza da je svaki od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bio zadužen za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Navodi se da je tuženik tužiteljici svaki put kad je radila poslove vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 isplatio potrebnu nagradu izračunatu sukladno Odluci o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, te da tuženik smatra da je pravilno izračunao visinu i tužiteljici isplatio posebnu nagradu za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19. U tom smislu je predloženo odbiti tužbu kao neosnovanu. Tuženik je ujedno u podnesku od 11.12.2024.godine (list 24-29 spisa) istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari pozivajući se na to da je u istovrsnoj pravnoj stvari već pravomoćno presuđeno u predmetima pod brojem Pr- 1104/21, te Pr-957/19.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za siječanj 2017.godine (list 4 spisa); zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.02.2023.godine (list 7 i 60 spisa); odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 8 i 98 spisa); odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (list 9 spisa); prijave o prestanku osiguranja od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 30 spisa); naloga tuženika o upućivanju radnice Z R u Respiratorno-intezivistički centar u Splitu (list 42 spisa);odluke tuženika od 31.03.2020.godine (list 43 spisa); odluke tuženika od 20.03.2020.godine (list 44 spisa); odluke o posebnoj sigurnosnoj mjeri određivanja respiratorno-intezivističkih centara za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid-19 uzrokovane virusom SARS-CoV2 (list 45-46 spisa); Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) (list 56-57 spisa); izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17) (list 58-59 spisa); ugovora o radu zaključenog između tužiteljice i tuženika 10.03.2021.godine (list 61 spisa); Pravilnika o radu od 06.11.2023.godine (list 62-97 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice te uvidom u spise broj Pr-1104/21, te Pr-957/19.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika u cijelom utuženom periodu od 1. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. radila kao medicinska sestra na hitnom prijemu na Klinici za unutarnje bolesti. Također među strankama u ovom postupku nije sporna ni visina predmetnog potraživanja na ime primopredaje službe i covid nagrade, te naknade za godišnji odmor i bolovanje budući je punomoćnica tuženika već na pripremnom ročištu od 19.03.2025. istakla da ne osporava visinu potraživanja iz tužbenog zahtjeva, te istakla da nije potrebno u tom smislu provoditi dokaz financijskim vještačenje, a radi čega je ovaj sud odustao od izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na ročištu od 19.03.2025.godine.

7. Među strankama je i nadalje sporan pravni osnov predmetnog potraživanja odnosno da li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti i covid nagrade za utuženo razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30.09.2024.godine, te posljedično prema ovim pravnim osnovama naknade za godišnji odmor i bolovanje. Također tuženik osporava i pitanje punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić odvjetnici u Splitu. Pitanje punomoći za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari je u cijelosti razjašnjeno u ovoj pravnoj stvari na ročištu od 11.03.2025.godine budući je na tom ročištu tužiteljica izričito navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari koja se vodi pod poslovnim brojem Pr-752/2023 te da je opunomoćila istu za primanje svih novčanih primitaka pa i parničnog troška i to na račun punomoćnice, a za nju osobno.

8. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za siječanj 2017.godine (list 4-5 spisa), a koja se odnosi na isplatu plaće tužiteljici prije utuženog razdoblja u ovom postupku je razvidno da ista ne sadržava podatak o isplati s osnova primopredaje dužnosti.

9. Iz pregledanog zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 7 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

9. Iz pregledane odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022. godine (list 8 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. RO, dr. sc. FO, PO, mag.med.techn., BO dipl. iur, te OO, univ.spec.ecc.

10. Iz pregledane prijave o prestanku osiguranja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 30 spisa) proizlazi da je tužiteljica bila prijavljena kao radnik kod tuženika počevši od 15.02.1993.godine do zaključno 30.06.2021.godine kad je prestala s radom kod istog.

11. Iz iskaza saslušane tužiteljice ZO danog na ročištu od 08.rujna 2025.godine (list 141-143 spisa) proizlazi da je ista potvrdila činjenicu da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u ovom postupku Pr- 752/2023 te da je opunomoćila prisutnu punomoćnicu da može za nju primati sve novčane iznose vezano za ovaj postupak pa i iznos na ime parničnog troška na račun punomoćnice, a za nju osobno.Navodi da je radila kao medicinska sestra na Klinici za unutarnje bolesti, a da se nalazi u mirovini otprilike od prije 3 godine. Navodi da je u utuženom razdoblju stalno radila u smjenama 12-24-12-48, s radnim vremenom od 7:00 do 19:00 i od 19:00 do 7:00. Navodi da je redovno obavljala primopredaju iza 7:00 ujutro i 19:00 navečer, te da je primopredaja u prosjeku trajala 30 minuta, a nekada i više. Navodi da je podatke o primopredaji dužnosti upisivala u knjigu primopredaje. Navodi da tuženik nije evidentirao ni obračunavao sate primopredaje dužnosti u svojim evidencijama radnih sati dok je ona radila u Klinici za unutarnje bolesti, i to na hitnom prijemu na Križinama, a kasnije na hitnom prijemu na Firulama. Navodi da ona osobno nije radila na RIC-u na Križinama sa pacijentima oboljelim od corona virusa, ali da su pacijenti oboljeli od corone dolazili na prijem na odjelu gdje je radila i da su im rađeni pcr testovi te da bi oni na takav način dolazili u kontakt s bolesnicima oboljelim od korone, te da nije bilo brzih testova te se moralo čekati na rezultate pretrage. Ista navodi da joj bolnica ništa nije plaćala za rad sa takvim pacijentima, a budući da nije bila u Respiratorno intenzivističkom centru na Križinama. Navodi da je u doba pandemije, a nakon što bi testirali pacijente na corona virus s istim takvim pacijentima radila i bila u doticaju u improviziranom šatoru ispred bolnice. Također ista navodi da je rad na prijemu gdje je ona radila bio rad sa ležećim pacijentima. U odnosu na činjenicu da li se primopredaja od jednog trenutka evidentirala i isplaćivala ista je navela da joj nije poznato i da ona to nije primijetila na platnoj listi koja da je bila nepregledna.

12. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

13. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka datira od 09.12.2020.godine (list 9 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.

14. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje od 01.07.2018. godine do 30.09.2024. godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe i Covid dodatak temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

15. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik je podnesku od 11.12.2024. u odnosu na cjelokupno potraživanje tužiteljice istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari navodeći da je tužiteljica već tužila tuženika po istom pravnom osnovu u predmetu pod poslovnim brojem Pr-1104/21, te Pr-957/19, a koji da su predmeti pravomoćno okončani. Temeljem odredbe 333.stavka 2. ZPP-a prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu. Uvidom u spis broj Pr-1104/21 je razvidno da je u tom predmetu donesena presuda na temelju priznanja od 27.02.2023.godine kojom je dosuđena tužiteljici razlika naknade plaće za razdoblje od prosinca 2015.godine do siječnja 2017.godine u iznosu od 942,16 Eur-a i to s osnova povećanja osnovice plaće za 6%. Navedena presuda je postala pravomoćna i ovršna 24.08.2023.godine. Uvidom u predmet broj Pr-957/19 je razvidno da je tom predmetu donesena dana 09.06.2021.godine presuda kojom je tužiteljici dosuđena naknada za otežane uvjete rada, te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te za godišnji odmor i bolovanje za razdoblje od studenog 2014.godine do zaključno ožujka 2020.godine u iznosu od 10.978,32 Kune, a koja je pravomoćna i ovršna od 25.06.2021.godine. Budući se u predmetnoj pravnoj stvari radi o potraživanju isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti i covid nagrade jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari budući postupci koji su se vodili pod poslovnim brojem Pr-1104/21 i Pr-957/19 su postupci potpuno različitog pravnog osnova i za različito vremensko razdoblje od predmetnog postupka, slijedom čega je prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut od strane tuženika u podnesku tuženika od 11.12.2024.godine u cijelosti neosnovan.

16. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), Pravilnika iz kojeg je jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku rada. Također iz odredbe članka 27.stavka 1. i 2. Pravilnika o radu od 06.11.2023.godine (list 62-97 spisa), proizlazi da je propisano da upravo radi trajnog i nesmetanog pružanja zdravstvene zaštite građanima, ravnatelj tuženika odlučuje o organiziranju zdravstvene zaštite kroz 24 sata, radnom vremenu u pojedinim organizacijskim jedinicama te organiziranju rada u smjenama, turnusu, a u slučaju rada u smjenama je propisano da treba nastojati osigurati periodičnu izmjenu smjena. Također i iz konteksta citirane odredbe članka 27.stavka 1. i 2. tuženikovog Pravilnika nedvojbeno proizlazi da u slučaju rada u turnusu je potrebno osigurati periodičnu izmjenu smjena, a što zasigurno podrazumijeva postojanje primopredaje dužnosti kod tuženika kao takve, budući bez primopredaje dužnosti se ne bi moglo osigurati periodična izmena smjena u slučaju rada u turnusu. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na navedeno potrebno je istaći da tuženik ovom sudu tijekom trajanja ovog postupka u dokazne svrhe nije dostavio ovom sudu evidencije o radnom vremenu tužiteljice, a iz kojih bi bilo u potpunosti razvidno kad je tužiteljica radila, te koliko je imala odrađenih radnih sati i po kojem osnovu, te u kojim evidencija moraju biti sadržani podaci o početku i završetku rada, a i podaci vezani za primopredaju dužnosti koji se vode kao prekovremeni radni sati, te koje je evidencije prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o radu te odredbama citiranih Pravilnika tuženik dužan voditi. Umjesto navedenog tuženik je na pripremnom ročištu održanom od 19.ožujka 2025.godine putem svoje punomoćnice istakao da ne osporava visinu predmetnog potraživanja već da i nadalje osporava pravni osnov potraživanja navodeći da zbog toga nije potrebno provoditi dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Međutim, tuženik prema mišljenju ovog suda je ističući da ne osporava visinu cjelokupnog predmetnog potraživanja postupio protivno dokazu kojeg je dostavio u predmetni spis budući je sam tuženik uz podnesak od 11.12.2024.godine u dokazne svrhe priložio prijavu o prestanku osiguranja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 30 spisa) u kojem jasno stoji da je tužiteljica prestala sa radom kod tuženika sa danom 30.06.2021.godine zbog odlaska u mirovinu pa tuženik nije u tom smislu ni mogao učiniti nespornim visinu potraživanja za cijelo utuženo razdoblje od 30.06.2021.godine do zaključno 30.09.2024.godine budući u tom periodu tužiteljica nije više bila radnik tuženika jer je bila u mirovini već je mogao samo visinu potraživanja za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do zaključno 30.06.2021.godine, a u kojem periodu je tužiteljica nesporno bila zaposlenik tužitelja. Tuženik u predmetnom postupku tijekom cijelog postupka nije dostavio sudu u dokazne svrhe evidenciju o radnom vremenu tužiteljice sa točnim početkom i završetkom rada, plan i raspored rada, odjelne liste, platne liste, plan i raspored rada, a iz kojih bi se točno moglo utvrditi sve vezano za radne sate tužiteljice, te da li je tuženik vodio evidencije o radnim satima tužiteljice provedenim u primopredaji dužnosti i u radu sa pacijentima oboljelim od corona virusa. Umjesto navedenog tuženik je predložio saslušanje svjedoka PO i ĐO te po potrebi saslušanje svjedoka ŠO, MO, ĆO i DO na okolnost donošenja odluka tuženika vezano za rad u primopredaji i sa covid oboljelim pacijentima. U odnosu na prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka ŠO, TO, ĆO i DO na predložene okolnosti ovaj sud nije provodio navedeni dokaz iz razloga što predmetnom spisu prileže odluke i nalog tuženika koje je tuženik dostavio u spis u dokazne svrhe, a vezano za dokazivanje činjenice da je tuženik donosio odluke kojima je unutar tuženika osnovao posebne ustrojstvene jedinice za rad s oboljelima od corona virusa te koje odluke tuženika prileže spisu i dostavljene su ovom sudu uz podnesak tuženika od 11.12.2024.godine (list 42-46 spisa) pa u tom smislu nije trebalo saslušavati svjedoke ŠO, TO, ĆO i DO na te okolnosti. Na ročištu od 08.rujna 2025.godine je utvrđeno da nisu pristupile svjedokinje ĐO i PO za koje je dostava poziva bila uredno iskazane, a iste svoj izostanak nisu opravdale, te je sud radi ekonomičnosti ovog postupka odustao od izvođenja dokaza saslušanjem istih. Naime, ovaj sud je sukladno odredbi članka 10.stavka 1. ZPP-a dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku. U tom smislu premda je punomoćnica tuženika ustrajala u prijedlogu da se ponovno pozovu navedene svjedokinje ĐO i PO ovaj sud je ocjenio da neće ponovo pozivati navedene svjedokinje jer da bi to predstavljalo odugovlačenje predmetnog postupka. Naime, teret dokazivanja u predmetnom postupku je sukladno odredbi članka 135.stavka 4. Zakona o radu na tuženiku. U tom smislu punomoćnica tuženika na ročištu od 08.rujna 2025.godine nije dostavila u dokazne svrhe ni evidencije o radnom vremenu, ni plan ni raspored rada, ni obračunske liste tužiteljice iz kojih bi se mogli utvrditi relevantni podaci o radu tužiteljice niti je predlagala da se navedene svjedokinje pozovu uz prijetnju prisilnim dovođenjem niti da se iste novčano kazne, a svjedokinje nisu pravdale izostanak s navedenog ročišta pa je sud ocijenio da bi daljnje pozivanje svjedokinja budući su bile uredno pozvane na ročište od 08.09.2025.doprinjelo odugovlačenju predmetnog postupka slijedom čega budući ovaj sud sukladno odredbi članka 292.stavka 6. ZPP-a nije vezan za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem navedenih svjedokinja.

Međutim, obzirom da tuženik u sporu i nadalje osporava pravni osnov potraživanja, a radi se o potraživanju vezano za radno vrijeme provedeno u primopredaji dužnosti te radno vrijeme provedeno u radu sa covid pacijentima ovaj sud je mišljenja budući se u ovom sporu radi o sporu u vezi sa radnim vremenom, budući tuženik ovom sudu nije dostavio evidencije o radnom vremenu iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je isti vodio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu na zakonom propisani način iz članka 5. stavka 1. ZR-a te u skladu sa spomenutima pravilnicima, da je upravo na tuženiku teret dokazivanja radnog vremena. Obzirom da tuženik ničim nije dokazao u ovom postupku da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a vezano za sate primopredaje dužnosti koji se odnose na tužiteljicu jer sudu tijekom postupka i uz odgovor na tužbu nije dostavio evidencije o radnom vremenu za utuženo razdoblje iz kojih bi to bilo razvidno, a ni tijekom trajanja ovog postupka, a iz iskaza saslušane tužiteljice na ročištu od 08.rujna 2025. decidirano proizlazi da tuženik nije evidentirao ni obračunavao sate primopredaje dužnosti u svojim evidencijama radnih sati dok je tužiteljica radila kao medicinska sestra na Klinici za unutarnje bolesti u tom smislu u predmetnom postupku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a je na tuženiku kao poslodavcu dokazivanje radnog vremena provedenog u primopredaji dužnosti. Također je potrebno istaći da ovaj sud u predmetnoj pravnoj stvari nije odustao od izvođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem samo iz razloga što je punomoćnica tuženika na ročištu od 19.ožujka 2025.godine istakla da ne osporava visinu predmetnog potraživanja, već prvenstveno iz razloga što se navedeno vještačenje nije niti moglo provesti budući tuženik u skladu sa odredbom članka 7. i članka 219.stavka 1. ZPP.a, a u vezi sa odredbom članka 135.stavka 4. ZPP-a nije dostavio za vrijeme do zaključenja pripremnog ročišta, a ni za cijelo vrijeme trajanja predmetnog postupka dokumentaciju na temelju koje se moglo provesti vještačenje i to platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, odluke o radu u covidu, te evidencije o radnom vremenu s točnim vremenom početka i završetka radnog vremena, a iz kojih bi se podataka točno i precizno mogli utvrditi podaci o radnom vremenu, a slijedom čega ovaj sud nije mogao provesti ni financijsko knjigovodstveno vještačenja na te okolnosti ni po ponovljenom prijedlogu punomoćnice tužiteljice.

18. Budući tuženik ovom sudu nije dostavio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu ovaj sud smatra da isti tijekom ovog postupka ničim nije dokazao da tužiteljica za sve odrađene sate nije stekla pravo na isplatu covid nagrade sukladno navedenoj Odluci Vlade RH i da tužiteljica nije stekla pravo na isplatu prekovremenog rada po osnovi primopredaje službe. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza tužiteljice razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti na propisani način na tuženiku je sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a da dokaže sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način provođenja radnog vremena u primopredaji dužnosti. Budući tuženik nije dostavio ovom sudu u dokazne svrhe evidencije rada iz kojih bi se navedeni podaci o radnom vremenu u primopredaji dužnosti mogli utvrditi, a isti nije dostavio u dokazne svrhe ni plan ni raspored rada tužiteljice iz kojih bi se moglo utvrditi gdje je sve točno tužiteljica radila ovaj sud je mišljenja da takvim postupanjem tuženik ničim nije u ovom postupku opovrgao tvrdnje tužiteljice vezano za njezin rad u primopredaji dužnosti i radu sa covid pacijentima.

19. Iz iskaza saslušane tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je ista radila kao medicinska sestra na Klinici za unutarnje bolesti te da je radila kod tuženika do prije tri godine kad je otišla u mirovinu. Iz iskaza iste proizlazi da kad je radila kod tuženika da je radila u turnusima 12-24, 12-48 sa radnim vremenom od 7:00 do 19:00 i od 19:00 do 7,00, te iz iskaza iste ujedno proizlazi da je redovito obavljala primopredaju dužnosti iza 7:00 ujutro i 19:00 navečer te da je primopredaja dužnosti trajala u prosjeku 30 minuta, a nekad i više. Također iz iskaza iste proizlazi da je tužiteljica podatke o primopredaji dužnosti upisivala u knjigu primopredaje, te da tuženik nije uopće vodio evidencije radnih sati u utuženom razdoblju kad je tužiteljica obavljala primopredaju dužnosti. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da ista nije radila u respitatorno-intezivističkom centru na Križinama (RIC-u) sa pacijentima oboljelim od corona virusa, ali da je radila s istima na samom odjelu Klinike za unutarnje bolesti budući da su tim pacijentima rađenim pcr testovi te da je ona na takav način dolazila u kontakt s pacijentima oboljelim od corona virusa jer da su pacijenti oboljeli od corona virusa dolazili na prijem na odjel gdje je ona radila te da joj tuženik nije plaćao za rad s navedenim pacijentima. Naposljetku iz iskaza iste proizlazi da je u doba pandemije kad su testirali pacijente na corona virus s istim takvim pacijentima radila i bila u doticaju u improviziranom šatoru bolnice. Iz iskaza iste proizlazi da joj tuženik nije izvršio nikakva plaćanja po osnovi covid nagrade za rad sa covid oboljelim pacijentima niti po osnovi primopredaje dužnosti prilikom rada u turnusima.

21. Iskaz tužiteljice u pogledu načina rada u primopredaji dužnosti i rada sa covid oboljelim pacijentima ovaj sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan i logičan budući nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica kod tuženika radila u utuženom razdoblju od 01.07.2018.godine do zaključno 30.06.2021.godine kad je ista otišla u mirovinu prema vlastitom iskazu, a što proizlazi nedvojbeno i iz pregledane prijave prestanka osiguranja (list 30 spisa), a koju je u predmetni spis dostavio tuženik. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za siječanj 2017.godine (list 4-5 spisa) već isključivo samo dodatke na plaću, a navedena platna lista se odnosi na razdoblje prije utuženog razdoblja. Iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj: 2181-147- 01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) je razvidno da je tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definirao pojam primopredaje službe, te u tom pravcu istakao da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te naveo da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Dakle, iz citirane odluke tuženika nedvojbeno proizlazi da tuženik evidentira primopredaju dužnosti tek od navedene odluke i to od 01.siječnja 2023.godine, a iz čega jasno proizlazi da je tužiteljica osnovano navela da tuženik nije evidentirao, obračunavao ni plaćao sate primopredaje dužnosti za cijelo razdoblje od 01.07.2018.godine do zaključno 30.06.2021. godine kad je ona radila ha hitnom prijemu na Križinama i na hitnom prijemu na Firulama kod tuženika, a što je i logično i vjerodostojno budući je tuženik temeljem navedene odluke počeo evidentirani sate primopredaje dužnosti tek od 01.01.2023. Budući iz iskaza saslušane tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica na Klinici za unutarnje bolesti na kojoj je radila u dijelu utuženog perioda od 01.07.2018.godine do 30.06.2021.godine s radnim vremenom od 7-19 i od 19-7, na kraju smjene redovno i svakodnevno obavljala primopredaju dužnosti , a iz navedene tuženikove Odluke je razvidno da je tuženik kao datum početka primjene evidentiranja vremena primopredaje službe u evidenciji radnog vremena za medicinske sestre te načina obračuna sati provedenih u primopredaji dužnosti i plaćanje tih sati odredio tek počevši od 01. siječnja 2023.godine, iz navedenog nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije vodio na pravilan način evidenciju o radnom vremenu u skladu sa onim što je propisano odredbom članka 5.stavka 1. i 2. ZR-a, te onim što je bilo u utuženom periodu propisano tada važećim navedenim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN''73/17), a koji je Pravilnik prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji su Pravilnici između ostalog predviđali obvezu vođenja i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, te vođenje i posebnih podataka o radnom vremenu od kojih ovisi i ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su u konkretnom slučaju i radni sati tužiteljice provedeni u primopredaji. Na navedeni način tuženik osim što je postupio protivno navedenim Pravilnicima isti je postupio i protivno odredbi članka 28.stavka 8. i 9. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20). Nije dvojbeno da iz navedenog Zaključka 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine proizlazi da tuženik kao poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koje mora biti od strane poslodavca evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Međutim, tuženik kao poslodavac u cijelom utuženom razdoblju kad je tužiteljica radila kod njega prije odlaska u mirovinu, a kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice te navedene odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 8 spisa) nije vodio evidenciju o osobama ni radnom vremenu provedenom u primopredaji službe već je tek citiranom odlukom od 28.12.2022.godine samoinicijativno odlučio da će to početi raditi tek od 01.01.2023.godine. Tuženik nije sudu dostavio nikakav dokaz da je vodio u utuženom razdoblju evidenciju o radnom vremenu i radnim satima tužiteljice provedenim u primopredaji dužnosti, kao ni da je u odnosu na tužiteljicu navedenu evidenciju počeo voditi počevši od 01.01.2023.godine sukladno navedenoj odluci tuženika od 28.12.2022.godine budući takav dokaz ne prileže predmetnom spisu jer tuženik nije sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom cijelog postupka evidencije o radnom vremenu koje se odnose na rad tužiteljice u utuženom razdoblju, a u kojoj bi bili sadržani podaci o početku i završetku radnog vremena u skladu sa citiranim Pravilnicima i podaci vezani za radne sate tužiteljice provedene u primopredaji. Samo nedostavljanje ovakve evidencije od strane tuženika kao poslodavca ovom sudu u dokazne svrhe i njeno eventualno nepostojanje ne može značiti samo po sebi da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu razlike plaće za primopredaju službe budući je ovaj sud temeljem provedenog dokaznog postupka i to saslušanja tužiteljice utvrdio da je tužiteljica svakodnevno kao medicinska sestra na Klinici za unutarnje bolesti u dijelu utuženog razdoblja od 01.07.2018.godine do 30.06.2021. kad je otišla u mirovinu na Klinici za unutarnje bolesti kod tuženika uistinu obavljala primopredaju službe te da je na završetku svake smjene ujutro u 7,00 sati i navečer u 19,00 sati vršila primopredaju službe u pravilu najčešće 30 minuta, a , a nekad i duže, a o čemu se ista detaljno izjasnile u svome iskazu. Tuženik nije sudu dostavio u dokazne svrhe evidenciju o radnom vremenu te druge isprave (platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada), a iz kojih bi se moglo točno utvrditi radne sate tužiteljice u primopredaji dužnosti u razdoblju od 01.07.2018.godine do zaključno 30.06.2021.godine, te isti samim time nije pružio adekvatan dokaz da tužiteljica ne bi bila dužna obavljati primopredaju dužnosti, a upravo je i sam svojom odlukom od 28.12.2022.godine utvrdio obvezu vršenja primopredaje dužnosti i odredio početak evidentiranja i plaćanja iste u vidu prekovremenog rada, ali tek od 01.siječnja 2023.godine. Tuženik je ovakvu odluku trebao donijeti ranije kao i početi evidentirati primopredaju dužnosti ranije, dakle i prije 01.siječnja 2023.godine budući je i sukladno odredbi članka 27.stavka 2. tuženikovog Pravilnika od 06.11.2023.godine (list 62-97spisa) propisano da tuženik u slučaju rada smjenama-turnusima mora osigurati periodičnu izmjenu smjena, a koja vrsta rada po samoj svojoj naravi podrazumijeva postojanje primopredaje dužnosti osoba koje se izmjenjuje u smjenama-turnusima. Radi navedenog je ovaj sud primjenom odredbe članka 90. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14), a prema kojoj odredbi je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, te primjenom odredbe članka 28.stavka 8. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN''29/18, 92/2019….),odlučio kako tužiteljici pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za sate odrađene sate u primopredaji dužnosti za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do zaključno 30.06.2024.godine. Tužiteljicu ne pripada potraživanje razlike plaće i naknade plaće za utuženo razdoblje od 30.06.2024.godine do zaključno 30.09.2024.godine budući je tužiteljica prema podacima iz pregledane prijave o prestanku osiguranja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 30 spisa) prestala sa radom kod tuženika dana 30.06.2024.godine kad je otišla u mirovinu, a što je potvrdila i tužiteljica u svome iskazu.

22. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica u razdoblju trajanja pandemije covid 19 ostvarila pravo da joj se isplati pripadajuća covid nagrada za rad sa covid pacijentima na odjelu na kojem je ista radila, iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi da ista nije radila u respitatorno-intezivističkom centru na Križinama (RIC-u) sa pacijentima oboljelim od corona virusa, ali da je radila s istima na samom odjelu Klinike za unutarnje bolesti budući da su tim pacijentima rađenim pcr testovi te da je ona na takav način dolazila u kontakt s pacijentima oboljelim od corona virusa jer da su pacijenti oboljeli od corona virusa dolazili na prijem na odjel gdje je ona radila te da joj tuženik nije plaćao za rad s navedenim pacijentima. Tužiteljica je istakla da je u doba pandemije kad su testirali pacijente na corona virus s istim takvim pacijentima radila i bila u doticaju u improviziranom šatoru bolnice. Tuženik nije sudu dostavio tijekom postupka niti jedan dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da je isti tužiteljici za razdoblja rada s covid pacijentima na odjelu isplaćivao covid nagradu, niti takav dokaz prileže spisu pa se navedena činjenica ne može smatrati dokazanom. Iz sadržaja Odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (list 9 spisa) proizlazi da navedena covid nagrada pripada svim radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19. U navedenom smislu se ne pravi razlika između rada sa covid oboljelim pacijenatima kojima se pruža liječnička skrb na odjelima kod tuženika i takvim pacijentima kojima se pruža liječnička skrb u posebnim centrima kao što je bio respiratorno intezivistički centar budući nije sporno da se sukladno točki I/ navedene odluke utvrđuje covid nagrada svim radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 i to u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika te se isplaćuje uz plaću. Iz iskaza saslušane tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je ista radila sa covid oboljelim pacijentima i pružala im zdravstvenu skrb budući su isti dolazili na hitni prijem na Klinici za unutarnje bolesti i ista im je radila pcr testove, a u vrijeme pandemije corona virusa ista je s takvim pacijentima bila u doticaju i pružala im zdravstvenu skrb i u improviziranom šatoru ispred bolnice.

23. Također budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik nije ovom sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom trajanja predmetnog postupka dokaz u vidu evidencija o radnom vremenu za tužiteljicu za utuženo razdoblje isti samim time, te budući nema dokaza da je vezano za primopredaju dužnosti i covid nagradu u odnosu na tužiteljicu vodio uredne evidencije o radnom vremenu, a na istom je teret dokazivanja u ovom postupku budući se radi o sporu o primopredaji i covidu, te isti nije ničim dokazao da je tužiteljici u razdoblju kad je ista radila kod tuženika od 01.07.2018.godine do 30.06.2021.godine uredno evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti i covid nagradu, te da je istoj u tom smislu posljedično pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje dužnosti i covid nagrade u tom razdoblju budući takav dokaz u vidu izvršene isplate ne prileže spisu niti je tuženik istu dostavio pa je u tom smislu djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti i covid nagrade, kao i neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje sukladno citiranim odredbama članka 58.stavka 1. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22), te članka 34.KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18), a koje su nastale kao posljedica neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti i covid nagrade, a sve za razdoblje kad je tužiteljica radila kod tuženika, dok je tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovan za dio utuženog razdoblja od 30.06.2021.godine do 30.09.2024.godine budući u tom razdoblju tužiteljica nije vršila primopredaju dužnosti niti je pružala zdravstvenu skrb pacijentima oboljelim od corona virusa jer je ista bila u mirovini u tom razdoblju i više nije bila zaposlenik tuženika.

24. U navedenom smislu ovaj sud je djelomično prihvatio tužiteljice kao osnovan u odnosu na potraživanje razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi neisplaćene primopredaje dužnosti i covid nagrade za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do 29.06.2021.godine u ukupnom zatraženom iznosu od 875,00 Eur-a (za 35 mjeseci po 25 Eur-a mjesečno) sa pripadajućom kamatom, dok je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan za više zatraženi iznos u iznosu od 1.000,00 Eur-a po istom osnovu, a za utuženo razdoblje od odlaska tužiteljice u mirovinu 30.06.2021.godine do zaključno 30.09.2024.godine budući tužiteljica u tom razdoblju više nije bila zaposlenik tuženika, a kako je i odučeno u točki I/ i II/ izreke ove presude.

25. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 875,00 Eur-a tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 20,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

26. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica djelomično uspjela u ovom postupku, tuženik je istoj dužan naknaditi razmjeran dio parničnog troška sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a. Tužiteljica je u ovom postupku uspjela 100% u pogledu pravnog osnova, te 46,66 % u pogledu visine potraživanja, a koji se iznos dobije kad se u relaciju stavi ostvareni iznos od 875,00 Eur-a prema zatraženom iznosu od 1.875,00 Eur-a. Sukladno navedenom tužiteljica je uspjela u postotku od 73,33% (146,66:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 26,67%, te kad se od uspjeha tužiteljice od 73,33 % oduzme uspjeh tuženika od 26,67% tad se dobije iznos od 46,66 %, a što predstavlja uspjeh tužiteljice u ovoj parnici. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 25.11.2024.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 03.04.2025.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 08.09.2025. u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 37,5 bodova, zastupanja na ročištu od 19.03.2025.godine u iznosu od 75 bodova; a što ukupno iznosi 412,5 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 825,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 206,25 Eur-a, ukupno iznosi 1.031,25 Eur-a, te kad se navedeni iznos dovede u relaciju sa postotkom uspjeha tužiteljice u ovoj parnici od 46,66% tad se dobije iznos od 481,18 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatama koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 11.12.2024.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući istog preinakom tužbe. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tužiteljica je na ročištu od 08.09.2025.godine izričito u svom iskazu navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu i za primanje svih novčanih primitaka računajući i za primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 6 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 27.listopada 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku