Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž R-83/2024-4

Vukovar, Županijska 33

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Valentinu Komljenoviću, odvjetniku iz Šibenika, protiv tuženika Luke Šibenik d.o.o., OIB: 41169771101, Šibenik, Obala hrvatske mornarice 4, zastupan po punomoćniku Branimiru Sabioni, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja ŽZ i tuženika Luke Šibenik d.o.o., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-114/2019-50 od 29. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se žalbe tužitelja ŽZ i tuženika Luke Šibenik d.o.o. kao osnovane, te se ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr- 114/2019-50 od 29. svibnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O zahtjevu tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku: Luka Šibenik d.o.o. [adresa], OIB: 41169771101, da tužitelju: ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje kamate teku od dana podnošenja tužbe pa do 1. siječnja 2023.g., a od 30. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a do 30. prosinca 2023.g., a od onda pa nadalje po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, pa do konačne isplate.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 8.592,00 Eura, te s viškom kamatnog potraživanja, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.675,00 Eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 29. ZOO, tekućom od presuđenja pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

2. Protiv naprijed navedene presude i to samo u odnosu na točku II. izreke tj. u dijelu gdje je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 8.592,00 eura pravovremeno je žalbu podnio tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji.

2.1. Tužitelj u žalbi navodi da je sud tužitelju dosudio premali iznos naknade neimovinske štete obzirom tužitelj više ne može obavljati poslove za koje je potrebna desna ruka, ne može nositi teret, cijepati drva, te obavljati ostale kućanske poslove. Također kod tužitelja je nastupila depresija i anksioznost, isti je napet, uznemiren, ima smetnje s nesanicom. Premještanjem na drugo radno mjesto tužitelju su smanjena primanja za prosječno 106,00 eura mjesečno.

3. Protiv naprijed navedene presude i to samo u odnosu na točku I. i III. izreke pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3.1. Tuženik u žalbi navodi da je izreka presude pod točkom I. nerazumljiva jer nije precizirana visina i tijek stope zateznih kamata dok pod točkom III. izreke nije preciziran postotak uvećanja stope zatezne kamate. Nadalje prvostupanjski sud nije obrazložio izvedene dokaze. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Blaće i dr. Ercegović su proturječni obzirom vještak dr. Ercegović u svom nalazu utvrđuje da je sindrom sraza desnog ramena 100% profesionalna bolest jer je uzrokovana uvjetima radnog mjesta dok je kompresivni sindrom bolest u vezi s radom čiji je uzrok prijašnja bolest/ozljeda od 100%. Činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno jer nije na nedvojben način utvrđen ukupan postotak smanjenja životnih aktivnosti tužitelja. Također prvostupanjski sud pogrešno je primijenio i materijalno pravo odnosno članka 200. Zakona o obveznim odnosima jer se navedeni članka ne može primijeniti u navedenom slučaju imajući u vidu vrijeme koje je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na poslovima bravara-zavarivača tj. od 17. lipnja 2003. pa do 26. veljače 2018. kada mu je ustanovljena profesionalna bolest. Prvostupanjski sud pogrešno je zaključio da nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku, također propustio je uračunati i iznose koje tužitelj prima s naslova naknade za tjelesno oštećenje kao posljedice profesionalne bolesti. I u odnosu na troškove parničnog postupka prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo uzimajući vrijednost jednog boda u visini 2,00 eura te je pogrešno utvrdio uspjeh stranaka u postupku.

4. Na žalbu tužitelja tuženik nije dostavio odgovor.

4.1. Na žalbu tuženika tužitelj nije dostavio odgovor.

5. Žalba tužitelja i tuženika su osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je kako činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koju je pretrpio zbog ozljede na radu.

8. Pobijanom presudom sud prvog stupnja u bitnome utvrđuje:

- da je između tužitelja i tuženika zaključen Ugovor o radu za obavljanje poslova zavarivača i zavarivača-bravara;

- da je Aneksom ugovora o radu od 21. kolovoza 2013. regulirano da će u slučaju potrebe tužitelj obavljati poslove vozača viličara-LTR;

- da je Aneksom ugovora o radu od 26. veljače 2018. regulirano da će tužitelj kao radnik obavljati poslove skladištara/vozača u nabavnoj službi;

- da su poslovi bravara-zavarivača tehnički poslovi s posebnim uvjetima rada;

- da je 15. ožujka 2013. tužitelj zadobio ozljedu desne ruke;

- da se tužitelju ne priznaje kao ozljeda na radu koja se dogodila 15. ožujka 2017.;

- da je liječničko povjerenstvo Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje temeljem svog nalaza i mišljenja od 4. prosinca 2018. utvrdilo profesionalnu etiologiju za bolesti po dijagnozi MKB10:G56,0 (Syndroma canalis capalis) i M75,4 (Syndroma impingement omeris dex) obzirom na dugogodišnju izloženost statodinamičkim naporima na radnom mjestu;

- da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 21. prosinca 2018. utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 40%;

- da je tužitelj nesposoban za obavljanje poslova skladištar-brojač;

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 16. listopada 2023. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu kod kojega je nastao djelomični gubitak radne sposobnosti zbog profesionalne bolesti 40% i bolesti 60%;

- da je kod tužitelja došlo do umanjenja životnih aktivnosti u ukupnoj visini od 17%.

8.1. Po provedenom postupku sud prvog stupnja tužbeni zahtjev cijeni djelomično osnovanim i djelomično neosnovanim navodeći da u parničnom postupku sud nije ovlašten preispitivati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku u odnosu na utvrđenja razloga nastupanja gubitka radne sposobnosti tužitelja te tužitelju cijeni primjerenim, obzirom na intenzitet i trajanje fizičke boli i straha te duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, ukupan iznos od 10.000,00 eura. U preostalom dijelu prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

9. U odnosu na žalbu tuženika: osnovano tuženik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud u odnosu na točku I. izreke presude nije točno precizirao visinu i tijek stope zatezne kamate obzirom nije specificiran točan datum početka tijeka zatezne kamate dok u odnosu na točku III. izreke presude nije točno specificirana i precizirana visina stope zatezne kamate

10. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud imao pogrešan pravni pristup kada je smatrao da parnični sud nije ovlašten ispitati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku. Naime, člankom 12. stavak 1. ZPP-a propisano je kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno, dok je stavkom 3. propisano da u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

10.1. Načelno sud je vezan za odluku upravnog tijela, ali ga ta odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako ono obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku. Utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnih činjenica za naknadu štete, u nadležnosti je parničnog suda pa stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku nije vezana upravnom odlukom. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud ove okolnosti nije utvrđivao odnosno nije utvrđivao je li tuženik sudjelovao u postupku iz kojeg proistječe upravna odluka niti je utvrđivao uzroke i omjer uzroka o nastanku invalidnosti kod tužitelja, a što je predlagao tuženik. Također zbog pogrešnog pravnog pristupa izostala je i potpunija i detaljnija te kritička analiza nalaza i mišljenja vještaka posebno obzirom na činjenicu da vještakinja dr. Ercegović u svom nalazu i mišljenju te iskazu navodi da je kod tužitelja profesionalna bolest samo sindrom sraza desnog ramena dok je sindrom karpalnog kanala i degenerativne promjene vratne i slabinske kralježnice bolest u svezi s radom gdje je uzrok prijašnja bolest i to u visini od 100%.

10.2. Člankom 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018 – nastavno: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti dok je stavkom 2. propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Navedene odredbe nalaze se u odjeljku gdje je propisana odgovornost za štetu na radu i u vezi s radom.

10.3. Člankom 111. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14.) propisana je obveza poslodavca naknaditi radniku štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom. Dakle, zakonom je propisana odgovornost poslodavca za štetu koju pretrpi radnik na radu ili u svezi s radom po načelu uzročnosti, to jest radi se o objektivnoj odgovornosti.

10.4. U konkretnom slučaju sporno je, predstavlja li sindrom karpalnog kanala desno štetu koja je nastala prilikom obavljanja poslova odnosno koja je nastala u svezi s radom. Naime, šteta u vezi s radom smatra se ona šteta koju radnik pretrpi za vrijeme aktivnosti koje ne predstavljaju redovito obavljanje poslova i radnih zadataka ali predstavljaju obvezu iz radnog odnosa. Dakle, riječ je o poslovima koje radnik ne obavlja redovito, ali ih obavlja po nalogu poslodavca i u skladu s Ugovorom o radu.

10.5. U navedenom dijelu od strane prvostupanjskog suda izostalo je utvrđivanje činjenice je li sindrom karpalnog kanala desno šteta koja je nastala u vezi s radom obzirom i sam vještak navodi kako sindrom karpalnog kanala je bolest u svezi s radom gdje je uzrok prijašnja ozljeda i to u visini od 100%. Stoga za sada ne proizlazi na nedvojben i jasan način utvrđeno je li sindrom karpalnog kanala bolest koja je nastala kod tužitelja u svezi s radom ili je pak to bolest koja je uzrokovana uzrokom koji nema veze s radnim mjestom tužitelja odnosno je li navedena ozljeda i šteta koja iz nje proizlazi povezana s radnim procesom.

11. Prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade prvostupanjski sud je istu trebao prosuđivati prema odredbi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – dalje u tekstu: ZOO) obzirom na činjenicu da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika do 26. veljače 2018.

12. Osnovani su žalbeni navodi tuženika u odnosu na pitanje uračunavanja iznosa koje je tužitelj primio s osnove tjelesnog oštećenja. Naime, naknada za tjelesno oštećenje predstavlja naknadu za oštećenje tijela koje ima za posljedicu smanjenje životne aktivnosti, pa se kod utvrđivanja visine štete po tom osnovu navedena naknada ima uzeti u obzir. Ovo stoga jer sva primanja iz mirovinskog osiguranja uračunavaju se u određenu vrstu štete tako da se ta šteta koju trpi tužitelj kao osigurana osoba sastoji od razlike između ukupne štete i onoga što je oštećenik primio po osnovi iz mirovinskog osiguranja. Stoga je u navedenom dijelu bilo neophodno utvrditi visinu kapitalizirane naknade s osnove tjelesnog oštećenja, a koja činjenica se mogla utvrditi provođenjem vještačenja.

13. Neosnovano tuženik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije obrazložio provedene dokaze. Naime, prvostupanjski sud je naveo koje je dokaze proveo u dokaznom postupku, što iz kojeg dokaza proizlazi kao i njegov zaključak u pogledu svakog provedenog dokaza.

14. Obzirom je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno to je i žalba tužitelja uvažena kao osnovana jer o utvrđivanju potpunog činjeničnog stanja ovisi i odluka o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

15. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, dodatno će saslušati vještake na okolnosti navedene u obrazloženju ove odluke radi potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja i otklanjanja nejasnoća, točno će precizirati tijek i visinu zatezne kamate, a potom će donijeti novu odluku koja će biti potpuno obrazložena. Također prvostupanjski sud provest će i vještačenje radi utvrđivanja kapitaliziranog iznosa kojeg je tužitelj ostvario s naslova naknade za tjelesno oštećenje isplaćene od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

16. Obzirom je ukinuta odluka o glavnoj stvari to je ukinuta i odluka o troškovima postupka obzirom odluka o troškovima postupka ovisi o uspjehu svake stranke u postupku pri čemu će prvostupanjski sud imati u vidu odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a o načinu utvrđivanja troškova postupka.

17. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.

18. Slijedom iznijetoga, temeljem odredbe članka 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci rješenja.

Vukovar, 27. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak