Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4867/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, OAD, izvjestiteljice i OA, članice, u pravnoj stvari tužitelja ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Vujičiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Nataši Mijić Scheidl, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli–Pola poslovni broj Pn-7/21-35 od 19. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli–Pola poslovni broj Pn-7/21-35 od 19. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju CA zatezne kamate tekuće na iznos od 5.673,53 EUR–a od 30. srpnja 2019. pa do 18. veljače 2024. te iznos preko 5.673,53 EUR–a do 6.938,98 EUR–a (za iznos od 1.265,45 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 30. srpnja 2019. pa do isplate, kao i pod točkom II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika Adriatic osiguranje d.d. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.938,98 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 6.218,98 EUR–a od 30. srpnja 2019. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, a na iznos od 720,00 EUR–a od 19. veljače 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana, dok je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa do 9.609,58 EUR–a (za iznos od 2.670,60 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 30. srpnja 2019. pa do isplate i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 720,00 EUR–a od 30. srpnja 2019. pa do 19. veljače 2024. odbijen kao neosnovan (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.174,35 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 19. veljače 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos od 5.673,53 EUR–a od 30. srpnja 2019. pa do 18. veljače 2024. te iznos preko 5.673,53 EUR–a do 6.938,98 EUR–a (za iznos od 1.265,45 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 30. srpnja 2019. pa do isplate, kao i pod točkom II. i III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 287,46 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati:

- na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 –[1] u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a iznos od 7.963,37 EUR–a (60.000,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 30. srpnja 2019. pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a iznos od 1.327,23 EUR–a (10.000,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 30. srpnja 2019. pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja (CT, privatne fizikalne terapije, učešće u liječenju i analgetska terapija) u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a iznos od 318,98 EUR–a (2.403,35 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 30. srpnja 2019. pa do isplate,

dakle ukupan iznos od 9.609,58 EUR–a (72.403,35 kn), kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.302,13 EUR–a (17.345,40 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpio u i u svezi prometne nesreće koja se dogodila 11. siječnja 2019., kada je osobni automobil registarske oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljala ŠAD, udario tužitelja koji se kretao kao pješak na pješačkom prijelazu.

4.3. Osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] bio je na dan nesreće osiguran kod tuženika na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u smislu odredbe iz čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZOOP), u svezi čl. 2. st. 1. t. 2. ZOOP–a.

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

6. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu utvrdio u bitnom:

- da se predmetna prometna nesreća dogodila 11. siječnja 2019., kada je osobni automobil registarske oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljala ŠAD, udario tužitelja koji se kretao kao pješak na pješačkom prijelazu,

- da je osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] bio na dan nesreće osiguran kod tuženika na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti,

- da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku 29. srpnja 2019., a po kojem mu tuženik nije ništa isplatio,

- da je tijekom postupka provedeno medicinsko vještačenje od strane dr. med., spec. ortopedije Tine Tepšić, stalnog sudskog vještaka medicinske struke,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 27. travnja 2023. proizlazi:

- da je tužitelj srednje životne dobi (rođen 1978.), da je radno aktivan i da radi fizičke poslove,

- da je tužitelj u nesreći od 11. siječnja 2019. zadobio od ozljeda natuk lijevog ručnog zgloba te trećeg i petog prsta lijeve šake, natuk lijevog koljena, natuk lijevog gležnja te prijelom lateralnog (vanjskog) nastavka lijevog talusa,

- da je tužitelj zbog navedenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, a slabog intenziteta 60 dana, kao i kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta i sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 3 tjedna, a slabog intenziteta 2 i pol mjeseca,

- da su navedene ozljede dovele do trajnog umanjenja životnih i radnih sposobnosti tužitelja za 10%, koje se očituje u nestabilnosti lijevog gležnja i stopala te umanjenoj pokretljivosti gornjeg i donjeg nožnog zgloba, oba srednjeg stupnja, a što tužitelja ograničava u svakodnevnim aktivnostima i radu,

- da je trošak liječenja (nalazi CT–a, privatne fizikalne terapije, učešće u liječenju i analgetska terapija iz ljekarne) opravdan,

- da je tuženik podneskom od 11. listopada 2023. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, a da se vještak na prigovore tuženika dopunski očitovao podneskom od 8. prosinca 2023., u kojem je naveo, između ostalog, da bi, iako je dio liječenja, poput fizikalnih terapija, bio dostupan i na teret HZZO–a, čekanje na navedeno liječenje dodatno produžilo liječenje tužitelja te nepovoljno utjecalo na ishod liječenja.

7.1. Nadalje, odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO–a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

7.2. Isto tako, odredbom iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a propisano je da je onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan istome naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

8. Uzimajući u obzir:

- trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha koje je tužitelj pretrpio zbog natuka lijevog ručnog zgloba te trećeg i petog prsta lijeve šake, natuka lijevog koljena, natuka lijevog gležnja te prijeloma lateralnog (vanjskog) nastavka lijevog talusa,

- da su navedene ozljede dovele do trajnog umanjenja životnih i radnih sposobnosti tužitelja za 10%, koje se očituje u nestabilnosti lijevog gležnja i stopala te umanjenoj pokretljivosti gornjeg i donjeg nožnog zgloba, oba srednjeg stupnja, a što tužitelja ograničava u svakodnevnim aktivnostima i radu,

- cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom,

- pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.),

pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 5.900,00 EUR–a te kada mu je isti (u kojem je sadržan i pobijani iznos od 1.000,00 EUR–a) pod točkom I. izreke pobijane presude i dosudio, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 30. srpnja 2019., kao sljedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 29. st. 2., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 2. st. 1. ZPP–a.

9. S obzirom na to da su tužitelju nakon predmetne prometne nesreće nastali i troškovi liječenja u vidu plaćanja CT–a, privatnih fizikalnih terapija i učešća u liječenju te plaćanja analgetskih terapija u ljekarni u ukupnom iznosu od 318,98 EUR–a, a koji troškovi su bili opravdani jer su učinjeni kako se liječenje tužitelja ne bi dodatno produžilo, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je pod točkom I. izreke pobijane presude naložio tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja isplati navedeni iznos (u kojem je sadržan i pobijani iznos od 265,45 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 30. srpnja 2019., kao sljedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 29. st. 2. i čl. 1095. st. 1. ZOO–a, u svezi čl. 2. st. 1. ZPP–a.

10.1. Slijedom toga, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, kada je tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti dosudio iznos preko 4.900,00 EUR–a do 5.900,00 EUR–a, dakle (pobijani) iznos od 1.000,00 EUR–a.

10.2. Suprotno mišljenju tuženika, tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos od 5.900,00 EUR–a, koji mu je dosuđen na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, pripadaju od 30. srpnja 2019., kao sljedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva (kako je to tužitelj zatražio) pa do isplate, budući da je odredbom iz čl. 1103. ZOO–a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a da je odštetni zahtjev podnesen tuženiku 29. srpnja 2019.

11. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, kada je tužitelju na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja dosudio iznos preko 53,53 EUR–a do 318,98 EUR–a, dakle iznos od 265,45 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, budući da je utvrđeno da su konkretni troškovi, za koje je tužitelj dostavio račune i potvrde o plaćanju, bili opravdani.

12.1. Na kraju valja reći i da je odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka, sadržana pod točkom II. i III. izreke pobijane presude, pravilna i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i 2., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23 i 114/23), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23), Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/19), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

12.2. Tuženik nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.

13.1.1. Pri tome valja dodati da su neosnovani i preostali žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbu iz Tbr. 54. Tarife, kada je tužitelju priznao i dosudio trošak parničnog postupka koji mu je nastao zastupanjem po odvjetniku primjenjujući pritom kao vrijednost boda iznos od 2,00 EUR–a.

13.1.2. Naime, tuženik smatra da se na sve parnične radnje koje su u prvostupanjskom postupku poduzete do 4. studenog 2022. kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 1,32 EUR–a, a da se tek od 5. studenog 2022., kada je stupila na snagu Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 126/22), kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 1,99 EUR– a, odnosno 2,00 EUR–a.

13.2. Međutim, tuženiku valja ukazati da je odredbom iz Tbr. 52. t. 3. Tarife propisano da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

13.3. Kako u vrijeme donošenja odluke o trošku parničnog postupka u ovom predmetu (19. veljače 2024.) više nije bila na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), na temelju koje se kao vrijednost boda primjenjivao iznos od 1,32 EUR–a, već Tarifa na temelju koje se kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 2,00 EUR–a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je na trošak parničnog postupka koji je tužitelju nastao zastupanjem po odvjetniku kao vrijednost boda primijenio upravo iznos od 2,00 EUR–a.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

15. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac