- 1 -              Rev 1070/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1070/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica N. L., odvjetnica u D. S., protiv tuženice S. S. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Z., radi isplate i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-1489/18-3 od 21. kolovoza 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ps-379/17-9 od 5. lipnja 2018., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženoj da mu preda u isključivi posjed nekretninu upisanu zk. ul. 1840 k.o. N., a koja se sastoji od kč. br. 64 u naravi kuhinjski vrt kod kuće u N., površine 24 čhv i kč.br. 86 u naravi kuća broj 103 i dvorište u površini od 13 čhv (47 m2), upisane u zemljišne knjige koje se vode kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel u N. V., slobodnu od osoba i stvari (toč. I.I.). Odbijen je i zahtjev tužitelja da mu tužena isplati iznos od 905.500,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos od 6.700,00 kn počev od dana dospijeća prvog pojedinačnog mjesečnog iznosa 1. listopada 2006. pa do podnošenja tužbe 22. studenoga 2017., po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i zahtjev za plaćanje mjesečnog iznosa od 6.700,00 kn od dana podnošenja tužbe sve do predaje nekretnine upisane u zk. ul. 1840 k.o. N. u posjed tužitelju (toč. I.II.). Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.III.). Naloženo je tužitelju da naknadi tuženici troškove postupka u iznosu od 1.8.090,00 kn (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 67. i 69. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 - dalje ZID ZPP/19). Tužitelj kod toga postavlja pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

4. Prije svega valja istaći da je ZID ZPP/19 stupio na snagu 1. rujna 2019., a drugostupanjska presuda je u ovom predmetu donesena 21. kolovoza 2019., dakle prije stupanja na snagu ZID ZPP/19. Stoga se u ovom slučaju ne primjenjuju odredbe o prijedlogu za dopuštenje revizije, već se prijedlog za dopuštenje revizije smatra revizijom u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP).

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja ocijenivši da tužitelj neosnovano traži predaju predmetne nekretnine u posjed, jer isti nije upisan kao vlasnik sporne nekretnine u zemljišnim knjigama, a niti je dokazao da je predmnjevani vlasnik u smislu odredbe čl. 162. i 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - dalje ZVDSP).

 

9. Pri tome nižestupanjski sudovi utvrđuje sljedeće činjenično stanje:

 

- da se tužitelj upisao kao vlasnik na predmetnoj nekretnini na temelju Ugovora o zajmu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 30. prosinca 2005. kojeg je zaključio s J. P., kao i potvrde javnog bilježnika od 1. rujna 2006. kojom tužitelja kao predlagatelja osiguranja na temelju odredbe čl. 277. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje OZ) utvrđuje punopravnim vlasnikom sporne nekretnine,

 

- da je tužitelj predmetnu nekretninu darovao svojoj sestri K. G.,

 

- da je u spisu priložen Sporazum tužitelja s K. G. o raskidu navedenog darovanja, koji Sporazum je sačinjen 16. ožujka 2016.,

 

- da tužitelj nakon toga nije izvršio ponovno upis prava vlasništva na spornoj nekretnini na svoje ime,

 

- da je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju br. P-845/10 od 3. veljače 2012. naloženo tužitelju da J. P. izda brisovnu dozvolu za brisanje prava vlasništva s imena tužitelja, te da se uspostavi stanje kakvo je bilo prije upisa fiducijarnog prijenosa prava vlasništva na ime tužitelja, odnosno upisa punopravnog vlasništva tužitelja,

 

- da je navedenom presudom utvrđeno da javni bilježnik nije mogao izdati potvrdu o punopravnom vlasništvu, budući je protivnica osiguranja J. P. položila depozit glede glavnice i kamata, vezano za pozajmicu.

 

10. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelj nije vlasnik, niti predmnjevani vlasnik sporne nekretnine, radi čega je odbijen zahtjev za iseljenje upravljen prema tuženici u ovom predmetu, inače kćeri J. P.

 

11. Tužitelj u reviziji ustraje kod tvrdnji iznesenih tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima da je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine, te da kao vlasnik ima pravo tražiti predaju u posjed iste.

 

12. Navedena tvrdnja tužitelja ne može prihvatiti osnovanom, budući da isti zanemaruje pravomoćnu presudu Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju br. P-845/10 prema kojoj je tužitelj prednici tuženice dužan izdati brisovnu dozvolu za brisanje prava vlasništva, odnosno punopravnog vlasništva, pri čemu je u tom postupku utvrđeno da javni bilježnik nije mogao izdati potvrdu o punopravnom vlasništvu u smislu odredbe čl. 277. OZ.

 

13. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, budući da pravomoćna presuda ima učinak od svoje pravomoćnosti, te je tom presudom utvrđeno da je nezakonito izvršen upis punopravnog vlasništva u korist tužitelja na spornoj nekretnini. Pri tome nije od utjecaja činjenica što Ugovor o zajmu sa Sporazumom o prijenosu prava vlasništva, odnosno Izjava javnog bilježnika nisu utvrđeni ništetnim, odnosno što isti nisu poništeni.

 

14. Kako nisu osnovani revizijski razlog valjalo je reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 27. rujna 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.