REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-13/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice tužiteljice UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tinu Zdravkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv 1. tužene ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Gordanu Maroviću, odvjetniku iz Zagreba i 2. tužene CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku iz Zagreba, radi brisanja zemljišnoknjižnih upisa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: P-813/2018-111 od 8. studenog 2024., na sjednici vijeća 27. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Uvažava se žalba tužiteljice te se preinačava presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: P-813/2018-111 od 8. studenog 2024. te sudi:
I Utvrđuje se da je nevaljan i neistinit upis prava vlasništva 1. tužene ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svake u 1/2 dijela na čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi put površine 50 čhv, koji upis je određen temeljem Rješenja Z-16309/2018 od 06. kolovoza 2018. Općinskog suda u Novom Zagrebu, te se nalaže brisanje upisa vlasništva 1. tužene ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi put površine 50 čhv, te da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Rješenja Z -16309/2018 od 06. kolovoza 2018. Općinskog suda u Novom Zagrebu na način da se kao vlasnik opisane nekretnine u cijelosti upiše tužiteljica UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
II Nalaže se tuženicama da tužiteljici naknade parnični trošak u iznosu od 5.260,26 EUR u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u daljnjem zatraženom iznosu od 1.275,00 EUR odbija kao neosnovan.
III Odbija se zahtjev tuženica za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da je nevaljan i neistinit upis prava vlasništva 1. tužene ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svake u 1/2 dijela na čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi put površine 50 čhv, koji upis je određen temeljem Rješenja Z-16309/2018 od 06. kolovoza 2018. Općinskog suda u Novom Zagrebu, te se nalaže brisanje upisa vlasništva 1. tužene ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi put površine 50 čhv, te da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Rješenja Z -16309/2018 od 06. kolovoza 2018. Općinskog suda u Novom Zagrebu na način da se kao vlasnik opisane nekretnine u cijelosti upiše tužiteljica UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
Nalaže se tuženicima solidarno tužiteljici naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana.", kao neosnovan."
II. Nalaže se tužiteljici UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi 1. tuženoj ĐĆ iz [adresa], S. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 eur i 2. tuženoj IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 4.223,82 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenom člankom 29- stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja kamatna stopa teče od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 08. studenog 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Tu presudu u cijelosti žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka posebno ukazujući na povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. i 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim navodima a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. ZPP.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužiteljice je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da je upis prava vlasništva 1. tužene ĐĆ i 2. tužene CĆ svake u 1/2 dijela na čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi put površine 50 čhv, koji upis je određen temeljem Rješenja Z-16309/2018 od 06. kolovoza 2018. Općinskog suda u Novom Zagrebu, nevaljani i neistiniti te da se naloži brisanje upisa vlasništva 1. tužene ĐĆ i 2. tužene CĆ na čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi put površine 50 čhv i uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Rješenja Z - 16309/2018 od 06. kolovoza 2018. Općinskog suda u Novom Zagrebu na način da se kao vlasnik opisane nekretnine u cijelosti upiše tužiteljica. Takav zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je predmetnu nekretninu stekla postupajući u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige temeljem kupoprodajnog ugovora, a da je i njezin pravni prednik TĆ tu nekretninu stekao postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, nasljeđivanjem, da na njenoj strani postoje dva prijenosa temeljem valjanih isprava koje zemljišnoknjižni sud briše, usvajajući prijedlog tuženica za provođenje zemljišnoknjižnog ispravnog postupka u kojem postupku utvrđuje kako su predmetnu nekretninu tužene stekle dosjelošću iako na strani tuženica nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva originarno - dosjelošću niti pravnim poslom, čime je upis prava vlasništva tuženica neistinit te je nevaljan jer je proveden protivno zakonu budući se u pojedinačnom ispravnom postupku ne može dokazivati stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
7. Prvostupanjski sud je dijelom kao nesporno, dijelom na temelju provedenih dokaza utvrdio slijedeće činjenice:
- da su tužene kao predlagateljice 25. srpnja 2017. podnijele prvostupanjskom sudu, prijedlog za pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka za čkbr. [katastarska čestica] put od 50 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji postupak je vođen pod brojem Z-19194/2017, Z-1532/2018, Z-2723/2018 i Z-17013/2018, da je u vrijeme podnošenja tog prijedloga kao vlasnik navedene nekretnine bila uknjižena sada pok. HĆ iz [adresa], da je Rješenjem Z 19194/2017 od 23. listopada 2017. odbačen prijedlog za pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka na predmetnoj nekretnini i određena zabilježba odbačaja tog prijedloga uz obrazloženje, u bitnome, kako su predlagateljice samo navele činjenice na kojima temelje svoj prijedlog, ne dokazujući navedene činjenice kojima bi potvrdile svoje navode radi stjecanja prava vlasništva;
- da je Rješenjem br. Z-1532/2018 od 17. siječnja 2018., temeljem pravomoćnog Rješenja o naknadno pronađenoj imovini javnog bilježnika Ivana Adžije posl. broj 444/2005; UPP/OS-226/2005-1 od 14. prosinca 2017. dopuštena uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini HĆ za korist TĆ;
- da je Ugovorom o kupoprodaji zaključenim 09. siječnja 2018. između tužiteljice, kao kupca i TĆ, kao prodavatelja, tužiteljica kupila predmetnu nekretninu čkbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od TĆ i uknjižila se kao vlasnik;
- da su tužene, kao predlagateljice 29. prosinca 2017. podnijele novi, sadržajno isti prijedlog za pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka za čkbr. [katastarska čestica] put od 50 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali s prilozima, koji postupak je vođen pod posl. br. Z-31525/2017, te je Rješenjem od 05. siječnja 2018. otvoren pojedinačni ispravni postupak i određena zabilježba otvaranja tog postupka, te je nakon provedenog postupka doneseno Rješenje Z-16309/2018 od 06. kolovoza 2018. kojim se, temeljem zapisnika s rasprave za ispravak do 15. lipnja 2018., pod brojem Z- 2651/2018 i Z 31525/2017 usvaja prijedlog, te određuje ispravak na predmetnoj nekretnini na kojoj je upisano pravo vlasništva u korist protustranke, ovdje tužiteljice i određuje brisanje upisanog vlasnika, kao i uknjižba vlasništva na jednake dijelove za korist predlagateljica, ovdje tuženih dok je odbijen kao neosnovan prigovor protustranke, ovdje tužiteljice;
- da su ovdje tužene svoj prijedlog temeljile na tvrdnji kako su stekle predmetnu nekretninu kupnjom i dosjelošću odnosno da se nalaze u kvalificiranom posjedu iste preko 40 godina, računajući i posjed svojih pravnih prednika, dok je ovdje tužiteljica tvrdila kako je na valjani način stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine i uknjižila ga u zemljišne knjige;
- da je tužiteljica vlasnica čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine je kupila od BĆ Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2017., da je 1. tužena ĐĆ vlasnica čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj ima kuću na adresi [adresa], da je 2. tužena CĆ vlasnica čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj ima kuću na adresi [adresa];
- da predmetna nekretnina čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja put do nekretnina stranaka;
- da je uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama utvrđeno da je u reviziji općine 1974., čkbr. [katastarska čestica] voćnjak od 415 čhv i dvorište od 122 čhv, bila upisana u posjedovnom listu 358 na ime ZĆ, U, iz [adresa], te se na temelju pravomoćnog Rješenja Ureda klase: UP/I-19/74 iz 1974. čkbr. [katastarska čestica] briše s korisnika ZĆ, tako da se dio čkbr. [katastarska čestica] put od 90 m2 upisuje u posjedovni list br. 813 na ime ŠĆ, a dio čkbr. [katastarska čestica] put od 90 m2 upisuje u posjedovni list br. 812 na ime DĆ te je takvo stanje i danas. Prelaskom na automatsku obradu podataka 1982., posjedovni list br. 813 mijenja se u posjedovni list br. 829, a posjedovni list br. 812 mijenja se u posjedovni list br. 15 k. o. [katastarska općina];
- da je 24. srpnja 1973. između HĆ, rođene TĆ (ranije FĆ), kao prodavatelja i VĆ, kao kupca, sklopljen Privremeni kupoprodajni ugovor kojim HĆ prodaje VĆ dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], time da HĆ jamči kupcu VĆ da su opisane nekretnine u njenom nesmetanom posjedu, te mu iste predaje u posjed (članak 7);
- da su HĆ, preudata FĆ, i ŠĆ, kao prodavatelji i DĆ kao kupac sklopili Kupoprodajni ugovor od 11. rujna 1973. kojim je DĆ prodana čkbr. [katastarska čestica] voćnjak i stara drvena kuća od 1120 čhv;
- da je iz pisanog očitovanja od 28. prosinca 1983. vidljivo kako UĆT i DĆ utvrđuju da su po Kupoprodajnom ugovoru od 11. rujna 1973. za kupljenu čkbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 1120 čhv, s prilazom s donje i gornje strane i starom drvenom kućom isplaćeni iznosi, te utvrđuju kako su time u cijelosti podmirene sve dogovorene obaveze po Privremenom kupoprodajnom ugovoru;
- da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od **.**.1997. DĆ, potom, prodao čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i voćnjak u [adresa], k. o. [katastarska općina], ovdje 2. tuženoj IĆ, te da iz sadržaja Ugovora proizlazi da nije navedena prodaja čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];
- da je 27. srpnja 2007. zaključen kupoprodajni ugovor između KĆ, kao prodavatelja čkbr. [katastarska čestica] kuća br. 16, garaža, dvorište i oranica u [adresa], u [adresa] čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kupca, ovdje 1. tužene ĐĆ, te da je ista stupila u posjed kupljenih nekretnina odmah;
- da je iz iskaza 1. tužene ĐĆ utvrđeno kako je od ĆĆ kupila i dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pristupni put do čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio je ŠĆ stekao nasljeđivanjem od svog strica LĆ, supruga HĆ, da je omaškom propušteno predmetnu nekretninu navesti u Kupoprodajnom ugovoru od 27. srpnja 2007., pa je iz tog razloga i sklopljen Ugovor o darovanju od 07. travnja 2015., kojim ŠĆ daruje 1. tuženoj ĐĆ dio čkbr. [katastarska čestica] od 90 m2, upisane u posjedovni list 829 k. o. [katastarska općina];
- da je iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno da je prvotni vlasnik čkbr. [katastarska čestica] sadržanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bio GĆ, dok je predmetna čkbr. [katastarska čestica] prvotno bila u naravi voćnjak kod kuće u [adresa] od 537 čhv, a Rješenjem o nasljeđivanju br. O-307/60 ZĆ i FĆ nasljeđuju navedene čestice upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], svaki u 1/2 dijela;
- da Rješenjem o nasljeđivanjem Općinskog suda u Zagrebu posl. br. O- 2184/70 iza pok. ZĆ, predmetne nekretnine nasljeđuju njegova supruga FĆ u 14/16 dijela i nećak ŠĆ u 2/16 dijela;
- da se temeljem parcelacijskog elaborata od 28. kolovoza 1973. predmetna čkbr. [katastarska čestica] smanjuje na površinu od 50 čhv i mijenja se kultura zemljišta u put, a većina površine čkbr. [katastarska čestica] prelazi na čkbr. [katastarska čestica] i manjim dijelom na čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], dok su vlasnici čkbr. [katastarska čestica] i nadalje FĆ i ŠĆ u gore navedenim suvlasnim omjerima;
- da se temeljem Kupoprodajnog ugovora od 11. rujna 1973. uknjižuje DĆ dana 15. ožujka 1974., te se iz zk. ul. [broj ZK uloška] otpisuje čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];
- da je uvidom u Zapisnik Komisije za ispravak zemljišnih knjiga Općinskog suda u Zagrebu, broj: Rz-92/74 od 27. ožujka 1974. utvrđeno da se iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dozvoljava otpis čkbr. [katastarska čestica] u korist KĆ, tako da FĆ ostaje uknjižena kao samovlasnica preostalih nekretnina upisanih u istom zk. ul. i to čkbr. [katastarska čestica] te čkbr. [katastarska čestica];
- da je unatoč Rješenju Komisije za ispravak zemljišnih knjiga Općinskog suda u Zagrebu Rz-92/74 od **.**.1974., ŠĆ i nadalje raspolagao preostalim nekretninama iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je zajedno s FĆ sklopio Kupoprodajni ugovor od 04. travnja 1974. na strani prodavatelja sa Đ i JĆ, kao kupcima čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];
- da temeljem prijavnog lista od **.**.1974. FĆ dijeli svoju čkbr. [katastarska čestica] na 183/7 i 183/10, a **.**.1977. FĆ daruje KĆ čkbr. [katastarska čestica], koju isti spaja sa svojom čkbr. [katastarska čestica], te čkbr. [katastarska čestica] poprima oblik koji ima i danas, dok **.**.1984. FĆ mijenja prezime u HĆ;
- da je HĆ (ranije Škribulja) otuđivala nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za života, dok je nakon smrti ostala uknjižena kao vlasnica čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] put od 104 čhv i predmetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] put od 50 čhv;
- da je iz iskaza svjedoka ŽĆ supruga 2. tužene CĆ, i 2. tužene CĆ utvrđeno da su prije 20-tak godina kupili kuću od MĆ koji im je rekao kako imaju pravo na pola puta koji prilazi kući, dok je u drugoj polovici tog puta vlasnik bio ŠĆ, da se put ne spominje u kupoprodajnom ugovoru, ali je u okviru gradilišta, da je MĆ pokazao taj put kao svoj i da ga koristi te da im ga predaje u posjed zajedno s gradilištem, i to pola puta, da mu je isplaćena kupoprodajna cijena, da im je MĆ rekao kako je put u katastru upisan na njega, te su provjerom u katastru utvrdili da je put upisan u 1/2 dijela na njega, a u drugoj polovici na KĆ, time da se nisu upisali u zemljišne knjige nakon kupoprodaje, već samo u katastar, misleći da je to time riješeno, da su isti put uredili, navezli batudu, šoder, pa asfalt 1998.;
- da je iz iskaza svjedoka PĆ i ČĆ, koji je živio u izvanbračnoj zajednici s HĆ od 1974., utvrđeno da je predmetni „put“ HĆ prodala MĆ u vrijeme kada mu je prodavala zemljište za vikendicu nakon čega je MĆ isti prodao ŽĆ (suprugu 2. tužene CĆ);
- da je iz iskaza svjedoka KĆ utvrđeno da je bio vlasnik predmetnog puta, koristio ga je i prodao 1. tuženoj (Kupoprodajni ugovor od 27. srpnja 2005., te Ugovor o darovanju nekretnine od 07. travnja 2015.);
- da je iz iskaza ĐĆ utvrđeno da su ona i suprug kupili svoju nekretninu od Ivana Škribulje 2007. da je u posjedovnom listu vidjela kako put glasi na ŠĆ u 1/2 dijela, te na DĆ u 1/2 dijela i to joj je bilo dovoljno, jer nije znala razlikovati gruntovno stanje od stanja u katastru, te da je predmetni put platila ŠĆ.
8. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud, u bitnom, zaključuje da su ŠĆ i DĆ bili u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine svaki u 90 m2, da je ŠĆ predmetnu nekretninu stekao od pok. strica ZĆ, a DĆ kupoprodajom iste od HĆ, da je u vrijeme sklapanja Privremenog kupoprodajnog ugovora od 24. srpnja 1973. predmetni put bio sastavni dio tadašnje čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iz navedenog Privremenog kupoprodajnog ugovora da je vidljivo kako se u istome navodi da je predmet kupoprodaje "dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to onako kako one danas stoje u naravi, tj. zemljište, voćnjak u cjelini do međe susjede EĆ, a na drugoj strani do granice koja dijeli dvorište od oranice odnosno od staje oko 10 metara, od puta prema brijegu uz postojeću banderu, što u svemu iznosi oko 1200 čhv", da iz kopije katastarskog plana od 12. lipnja 1971. proizlazi stanje nekretnina u vrijeme sklapanje Privremenog kupoprodajnog ugovora od 24. srpnja 1973. odnosno da je sporni put bio tada sastavni dio čkbr. [katastarska čestica] upisane kao voćnjak, što je prema dvorištu i kući bilo omeđeno glavnim putom, te da je navedenim pravnim poslom ugovorena prodaja voćnjaka u cjelini, pa tako i sada spornog puta koji je sastavni dio čkbr. [katastarska čestica], i to prodajom VĆ, pravnom predniku 2. tužene CĆ, koji je ušao u savjestan, nesmetan, pošten i zakonit posjed, kako je to i evidentirano u katastarskom operatu izdavanjem rješenja od 28. kolovoza 1974., da je iz pisanog očitovanja o otplati od 28. prosinca 1983. vidljivo kako je DĆ isplatio HĆ kupoprodajnu cijenu za čkbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s prilazom s donje i gornje strane, iz čega slijedi da je kupoprodaja u naravi izvršena jer je cijena plaćena i nekretnina predana u posjed, iako nije sačinjena u pisanom obliku pri čemu ukazuje na odredbu čl.73. ZOO, a osim toga, da je u vrijeme kada je predmetna kupoprodaja realizirana prema odredbama OGZ, za stjecanje prava vlasništva nije bio nužan i upis u zemljišne knjige, već je bilo od odlučnog značaja da je nekretnina predana u vlasnički posjed, čime je ugovor bio izvršen, što je u ovom konkretnom slučaju i bilo, te da je potom DĆ prodao svoj dio puta IĆ 1997. te su neovisno o stjecanju prava vlasništva predmetne nekretnine od strane prednika 2. tužene DĆ, na strani 2. tužene CĆ, ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću samostalnim kvalificiranim posjedovanjem od predaje predmetne nekretnine, tj. od 05. rujna 1997.
8.1. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da iako je u predmetu Rz 92/1974 Komisije za ispravak od **.**.1974. ŠĆ izjavio kako pristaje da se briše kao suvlasnik na svim česticama iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (osim čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi kako isti nije napustio vlasnički posjed predmetne nekretnine, pa je stoga istu prodao i uručio 1. tuženoj ĐĆ prilikom zaključenja Kupoprodajnog ugovora od 27. srpnja 2007., da to proizlazi iz Ugovora o darovanju predmetne nekretnine od 07. travnja 2015., te iz iskaza 1. tužene i KĆ, iz kojih je utvrđeno kako je propušteno predmetnu česticu navesti u Kupoprodajnom ugovoru od 27. srpnja 2007., iako je ista tada i prodana i predana u posjed.
8.2. Prvostupanjski sud dalje zaključuje da su 1. i 2. tužene uvedene u posjed predmetnog puta od strane svojih prednika, i to 1. tužena ĐĆ od strane ŠĆ, a 2. tužena CĆ od DĆ, te su nesmetano izvršavale samostalni vlasnički odnosno kvalificirani posjed tog puta kontinuirano, i to 1. tužena ĐĆ preko 10 godina samostalnog posjeda odnosno preko 40 godina računajući posjed njenog pravnog prednika, a 2. tužena CĆ preko 20 godina samostalnog posjeda odnosno preko 40 godina računajući posjed njenog prednika te da su 1. i 2. tuženice kao kvalificirane posjednice predmetne nekretnine do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 17. listopada 2018. primjenom pravila iz OGZ (paragraf 1460 - 1677), odredbe čl. 28. i 30. ZOVO i čl. 159. i 160. ZVDSP temeljem zakona dosjelošću stekle vlasništvo predmetnog puta. Pri tome prvostupanjski sud utvrđuje da su tužene stekle pravo vlasništva predmetne nekretnine po tri pravna osnova, i to: dosjelošću, kupoprodajom od svojih pravnih prednika ŠĆ i DĆ, te odlukom suda odnosno Rješenjem Stalne službe u Zaprešiću, posl. br. Z- 16309/2018 od 06. kolovoza 2018. dok s druge strane tužiteljica nije bila savjesna prilikom kupoprodaje predmetne nekretnine jer je znala da zemljišnoknjižno stanje nije potpuno odnosno da je različito od izvanknjižnog stanja pa kako tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, nije dokazala da bi upis prava vlasništva 1. i 2. tuženica bio nevaljan i neistinit, jer nije protivan odredbi čl. 200., st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 73/00., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.) i odredbi čl. 197. ZZK to je posljedično njezin tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da u postupku nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni bitna povreda postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP na koju ukazuje žaliteljica, budući da je prvostupanjski sud za svoju odluku, dao jasne i neproturječne razloge te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.
9.1. Također nije počinjena ni bitna povreda postupka iz čl. 354. st.2. toč.12. ZPP jer je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, odlučivao u granicama postavljenog zahtjeva. U odnosu na žalbene navode žaliteljice da se sud se nije ograničio na raspravljanje istinitosti i zakonitosti zemljišnoknjižnog upisa čije brisanje traži tužiteljica, već da je raspravljao o dosjelosti kao da su tužene podnijele protutužbu, a u čemu da se ogleda prekoračenje tužbenog zahtjeva, navesti je, da je parnični sud ovlašten u postupku koji se provodi povodom tužbe za ispravak, nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka, utvrđivati ima li osoba, u čiju je korist u pojedinačnom ispravnom postupku izvršen upis nekog prava u zemljišnoj knjizi, doista to pravo te nije ograničen tužbenim zahtjevom na ispitivanje valjanosti prijašnjeg upisa tužitelja i valjanosti odluke zemljišnoknjižnog suda (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-410/2022-2 od 4. travnja 2023., Rev-736/2022-2 od 9. listopada 2024).
10. Osnovano međutim, ukazuje žaliteljica da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju odlučnih činjenica na kojima je utemeljio odluku te je posljedično, odbijajući tužbeni zahtjev, pogrešno primijenio materijalno pravo.
11. Protivno utvrđenju prvostupanjskog suda, iz isprava u spisu i provedenih dokaza ne proizlazi da je DĆ Privremenim kupoprodajnim ugovorom od 24. srpnja 1973. i Kupoprodajnim ugovorom od 11. rujna 1973. kupio i predmetnu čkbr. [katastarska čestica] u naravi put 50 čhv k. o. [katastarska općina]. Naime, iz Privremenog kupoprodajnog ugovora od 24. srpnja 1973. (str.31-32, prijepis str.75) proizlazi da je između FĆ ud. HĆ kao prodavatelja i RĆ kao kupca ugovorena kupoprodaja cit. "dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to onako kako one danas stoje u naravi, tj. zemljište, voćnjak u cjelini do međe susjede EĆ, a na drugoj strani do granice koja dijeli dvorište od oranice odnosno od staje oko 10 metara, od puta prema brijegu uz postojeću banderu, što u svemu iznosi oko 1200 čhv". Člankom 8. je ugovoreno da troškove parcelacije zemljišta snosi kupac, u članku 5. je ugovoreno da će kupac isplatiti ostatak kupoprodajne cijene „kada mu osigura nesmetan upis u zemljišnu knjigu, tj. kad mu omogući čisti prijenos kupljenih nekretnina, u njegovo ime i vlasništvo“. U članku 4. je ugovoreno da prodavatelj „jamči kupcu nesmetano korištenje puta s gornje i donje strane čestice“. Nije sporno da je nakon sklapanja Privremenog kupoprodajnog ugovora od 24. srpnja 1973. provedena parcelacija (Z- 1285/74) 1. veljače 1974. (str.78 spisa) pri čemu je došlo do promjene oblika, površine i kulture čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je ista upisana kao put površine 50 čhv. Nakon provedene parcelacije, ostvareni su uvjeti za sklapanje kupoprodajnog ugovora i upis u zemljišnu knjigu kupljenih nekretnina te su HĆ FĆ i EĆ ŠĆ kao prodavatelji sklopili sa SĆ kao kupcem, kupoprodajni ugovor kojim DĆ kupuje nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] koja se sastoji iz kat. čest. br. [katastarska čestica] voćnjak i stara drvena kuća sve u površini od 1120 čhv. Potvrdom od 28. prosinca 1983. (strana 35 spisa) UĆT i DĆ utvrdili su da je po kupoprodajnom ugovoru od 11. rujna 1973. za kupljenu parcelu k. č. broj [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 1120 čhv sa prilazima s donje i gornje strane i starom drvenom kućom u cijelosti isplaćena kupoprodaja cijena. U potvrdi je navedeno da je sastavni dio naprijed navedenog ugovora Privremeni kupoprodajni ugovor od 24. srpnja 1973. Dakle, upravo je parcelacijski elaborat prema čl. 5. Privremenog kupoprodajnim ugovorom od 24. srpnja 1973. bio uvjet za sklapanje kupoprodajnog ugovora, sve kako bi se DĆ kao kupcu osigurao nesmetan upis u zemljišnu knjigu, odnosno „čisti prijenos kupljenih nekretnina, u njegovo ime i vlasništvo“ kao i uvjet da isti isplati prodavateljima u cijelosti ugovorenu kupoprodajnu cijenu. DĆ kao kupac, jednako kao i prodavatelji, poznavali su stanje prije i nakon provedbe prijavnog lista 18/1974, te im nije moglo ostati nepoznato da je parcelacijom promijenjen oblik, površina i kultura ranije postojeće čestice 181 k. o. [katastarska općina] na način da je površina iste smanjena na 50 čhv te da, po kulturi kao i u naravi, ta čestica nakon parcelacije predstavlja put te je očigledno da upravo suglasnošću volja ugovornih strana navedena čestica nije bila predmetom kupoprodaje s obzirom da je Privremenim kupoprodajnim ugovorom od 24. srpnja 1973. u članku 4. istoga jasno i nedvojbeno navedeno da prodavatelj „jamči kupcu nesmetano korištenje puta s gornje i donje strane čestice“ a u potvrdi o isplati kupoprodajne cijene 28. prosinca 1983. na koju se prvostupanjski sud poziva, izrijekom je navedeno da je privremeni kupoprodajni ugovor od 24. srpnja 1973. sastavni dio kupoprodajnog ugovora od 11. rujna 1973. Prema tome, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, iz navedenih isprava jasno proizlazi da predmet kupoprodaje, nije bila predmetna nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti je među ugovornim stranama usmeno dogovorena i realizirana kupoprodaja te nekretnine kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud već je naprotiv, u korist DĆ kao kupca, suglasnošću volja ugovornih strana ugovoreno pravo nesmetanog korištenja predmetnog puta s donje strane, dakle predmetne k. č. [katastarska čestica] put površine 50 čhv, k. o. [katastarska općina] koja je nastala provedbom prijavnog lista 18/1974, kao i puta s gornje strane koji nije predmet postupka (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Dakle, nije sporno da je DĆ koristio predmetnu nekretninu kao put te da je kao posjednik u ½ dijela upisan u katastarskom operatu međutim, DĆ je to činio kao ovlaštenik prava korištenja puta prema članku 4. Privremenog kupoprodajnog ugovora od 24. srpnja 1973., a ne kao (su)vlasnik te nekretnine, pa je stoga pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je DĆ stekao pravo vlasništva te nekretnine, iako ista nije bila navedena u kupoprodajnom ugovoru, jer da je kupoprodaja te nekretnine među ugovornim stranama dogovorena i realizirana.
11.1. Nadalje, nije sporno da je 2. Tužena CĆ kao kupac na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenim sa SĆ kao prodavateljem 5. rujna 1997. kupila nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća, dvorište i voćnjak u [adresa] te da u Ugovoru nije navedena predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iako 2. tužena CĆ i svjedok ŽĆ navode da im je sporni put prodan u okviru gradilišta, da im je DĆ pokazao taj put kao svoj i da ga koristi, te da im ga predaje u posjed, zajedno s gradilištem, i to pola puta, te da mu je isplaćena kupoprodajna cijena kraj činjenice da predmetna nekretnina nije navedena u kupoprodajnom ugovoru kao predmet kupoprodaje, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je 2. tužena stekla predmetnu nekretninu na temelju tog pravnog posla. Budući da ta nekretnina nije navedena u Ugovoru 2. tužena CĆ nije bila niti zakonit posjednik iste jer je prema čl. 18. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99. – Odluka USRH, 22/00. – odluka USRH, 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17.- ispravak pročišćenog teksta, dalje u tekstu: ZV) posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed) a u konkretnom slučaju je to izostalo. 2. tužena je prilikom saslušanja izjavila kako je prije 25 godina saznala (saslušana je 2024.) da taj put stoji na HĆ, ali nije razlikovala stanje u gruntovnici i u katastru a da su u katastru bili upisani DĆ i ŠĆ, pa kraj činjenice da predmetna nekretnina nije navedena u kupoprodajnom ugovoru zaključenim sa SĆ već je tada znala i morala znati da joj ne pripada pravo (su)vlasništva te nekretnine, već samo pravo korištenja puta kojeg joj je SĆ DĆ kao ovlaštenik tog prava na temelju članka 4. Privremenog kupoprodajnog ugovora od 24. srpnja 1973. mogao prenijeti. Međutim, sve i da je 2. tužena CĆ bila savjesna posjednica predmetne nekretnine od trenutka sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenim sa SĆ kao prodavateljem 5. rujna 1997. ista nije mogla izvanrednom dosjelošću steći pravo (su)vlasništva te nekretnine računajući do 25. srpnja 2017. kada je zajedno sa 1. tuženom ĐĆ podnijela prijedlog za pokretanje i otvaranje ispravnog postupka za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (najkasnije tada je saznala za razliku između upisa u zemljišnu knjigu i katastar zemljišta) jer nije protekao zakonom propisani rok dosjedanja od 20 godina propisan odredbom čl. 159. st. 3. ZV s obzirom da vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjeloošću treba proteći prije podnošenja tužbe, odnosno u konkretnom, trebao je proteći prije podnošenja prijedloga za pojedinačni ispravni postupka. Pri tome valja ponoviti da se u rok dosjedanja ne može računati posjed njezinog pravnog prednika DĆ budući je isti, kako je ranije obrazloženo, predmetnu nekretninu koristio samo kao ovlaštenik prava korištenja puta a ne kao (su)vlasnik te nekretnine, pa stoga njegov posjed nije bio samostalan, ni zakonit, niti savjestan. Posljedično tomu, pogrešan je i zaključak prvostupanjskog suda da je 2. tužena temeljem dosjelosti stekla pravo (su)vlasništva predmetne nekretnine.
12. Iako je prvostupanjski sud uvidom u Zapisnik Komisije za ispravak zemljišnih knjiga Općinskog suda u Zagrebu, broj: Rz-92/74 od 27. ožujka 1974. pravilno utvrdio da je na temelju tog Zapisnika iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dozvoljen otpis čkbr. [katastarska čestica] u korist KĆ, te da FĆ ostaje uknjižena kao samovlasnica preostalih nekretnina upisanih u isti zk. ul. (pa tako i u odnosu predmetnu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) pogrešno je zaključio da je ŠĆ i nadalje zadržao vlasnički posjed predmetne nekretnine što da proizlazi iz činjenice da je i nadalje raspolagao preostalim nekretninama iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je zajedno s FĆ sklopio Kupoprodajni ugovor od 04. travnja 1974. na strani prodavatelja, pa da je kao suvlasnik predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], istu potom prodao ĐĆ zajedno sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
12.1. Naime, iz Zapisnika Komisije za ispravak zemljišnih knjiga Općinskog suda u Zagrebu, broj: Rz-92/74 od 27. ožujka 1974. (str.81) utvrđeno je da je upravo ŠĆ predložio da se k. č. [katastarska čestica] uknjiži kao njegovo samovlasništvo te da se briše kao suvlasnik iz ul. 529 jer je u ime svog suvlasničkog dijela namiren u cijelosti. S tim se prijedlogom FĆ suglasila te je doneseno rješenje kojim se dozvoljava otpis k. č. [katastarska čestica] u korist KĆ i brisanje suvlasnika ŠĆ tako da FĆ ostane upisana kao samovlasnica preostalih nekretnina. Taj su zapisnik potpisali i ŠĆ i FĆ te je isti proveden u zemljišnim knjigama (str.78) pa je stoga pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je ŠĆ nastavio vlasnički posjed predmetne nekretnine. Iako je ŠĆ nastavio koristiti predmetnu nekretninu kao put za dolazak do svoje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], isti je znao i morao znati da mu pravo (su)suvlasništva na toj nekretnini ne pripada te da je vlasnik te nekretnine u cijelosti HĆ, pa stoga isti, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda nije bio, niti je mogao biti, kvalificirani niti savjestan kao ni samostalni posjednik predmetne nekretnine do prodaje svoje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženoj ĐĆ 2007. Jednako tako, ŠĆ, obzirom da nakon 27. ožujka 1974. nije bio suvlasnik predmetne nekretnine, istu nije mogao niti prodati 1. tuženoj ĐĆ 2007. i nije sporno da ta nekretnina nije navedena u kupoprodajnom ugovoru od 27. srpnja 2007. pa stoga tuženica ĐĆ tu nekretninu nije stekla na temelju pravnog posla kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Dakle, ni 1. tužena ĐĆ nije bila zakonita posjednica te nekretnine, jer nije imala valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed) niti je pravo (su)vlasništva mogla steći dosjelošću, sve i da je bila savjesna posjednica, budući da od 27. srpnja 2007. kada je sklopljen kupoprodajni ugovor sa ŠĆ do 25. srpnja 2017. kada je podnijela prijedlog za pokretanje i otvaranje ispravnog postupka za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije protekao rok dosjedanja od 20 godina potreban za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno čl. 159. st. 3. ZV. I u slučaju tužene ĐĆ, kao i kod CĆ, u rok dosjedanja ne može računati posjed njezinog pravnog prednika budući je isti, kako je ranije obrazloženo, nakon 27. ožujka 1974. bio nesamostalan posjednik te nekretnine (čl. 11. st.1. ZV) jer je istu koristio kao put znajući da mu pravo suvlasništva ne pripada budući se svoj udjela na istoj odrekao u korist HĆ u postupku Rz-92/74 od 27. ožujka 1974. Konačno, tužena ĐĆ vlasništvo predmetne nekretnine nije stekla niti sklapanjem ugovora o darovanju 07. travnja 2015. s obzirom da ŠĆ kao darovatelj nije uknjižen kao vlasnik darovane nekretnine.
13. Kraj takvog stanja stvari, proizlazi da tuženice samostalno niti računajući posjed svojih pravnih prednika, nisu ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva na temelju zakona, dakle originarno, odnosno dosjelošću niti ispunjavaju zakonske pretpostavke za derivativno stjecanje vlasništva tj. pravnim poslom, zato jer ne postoji pravni slijed od HĆ, posljednjeg zajedničkog pravnog prednika tužiteljice i tuženica do tuženika koji bi opravdao stjecanje vlasništva na derivativan način pa je posljedično tome, upis prava vlasništva 1. tužene ĐĆ i 2. tužene CĆ svake u 1/2 dijela na čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi put površine 50 čhv, koji je određen temeljem Rješenja Z-16309/2018 od 06. kolovoza 2018. Općinskog suda u Novom Zagrebu, neistinit i nevaljan.
14. Tužba tužiteljice predstavlja tužbu za ispravak iz čl. 197. st.1. ZZK budući je Rješenjem Z-16309/2018 od 06. kolovoza 2018. odbijen njezin prigovor kao neosnovan. Radi se o tužbi koja je jedino pravno sredstvo osobe koja se smatra oštećenom u svojim pravima upisima provedenim temeljem odluke donesene na raspravi za ispravak, jer se protiv odluka suda donesenih na raspravi za ispravak ne može uložiti žalba (čl. 194. st.3. ZZK). Ovlaštenje za podnošenje takve tužbe imaju osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku i osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. Dakle, kao kod brisovne tužbe čl. 129. ZZK kojoj je objekt pobijanja sama uknjižba, jer se brisovnom tužbom osporava valjanost i istinitost uknjižbe, tako se i kod tužbe za ispravak osporava uknjižba provedena u postupku osnivanja ili obnove zemljišne knjige te pojedinačnom ispravnom postupku. Upravo zato na ovu se tužbu na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga (čl. 197. st.3.). Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZZK brisovnom tužbom nositelj knjižnog prava ostvaruje zaštitu zbog povrede knjižnog prava koja je izvršena nevaljanim ili neistinitim upisom i ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako prestalo. I tužba na ispravak i brisovna tužba su kondemnatorne tužbe kojima se pravna zaštita postiže brisanjem nevaljane uknjižbe.
15. Dakle, budući da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je upis prava vlasništva tuženica na temelju Rješenja Z-16309/2018 od 06. kolovoza 2018. Općinskog suda u Novom Zagrebu nevaljan i neistinit te da je time povrijeđeno knjižno pravo tužiteljice u smislu čl. 129. st.1. ZZK to je posljedično, valjalo naložiti brisanje takve nevaljane uknjižbe i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u pogledu navedene nekretnine kakav je upis bio prije provedbe Rješenja Z -16309/2018 od 06. kolovoza 2018. Općinskog suda u Novom Zagrebu na način da se kao vlasnik opisane nekretnine u cijelosti upiše tužiteljica.
16. Slijedom svega navedenog, uvaženjem žalbe tužiteljice valjalo je temeljem čl. 373. toč. 1. i 2. ZPP preinačiti prvostupanjski presudu i odlučiti kao u točki I izreke.
17. Kako je u konačnici tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku valjalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti i odluku o troškovima postupka. Zato je ovaj drugostupanjski sud odlučio, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, da tuženice naknade tužiteljici sav trošak potreban za vođenje postupka (čl. 155. ZPP).
17.1. Trošak tužiteljice sastoji se od nagrade za zastupanje po punomoćniku koja je određena prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. dalje: Tarifa) za sastav tužbe i obrazloženih podneska od 20. veljače 2018. (očitovanje na odgovore na tužbu), 03. studenog 2020. (očitovanje na nalaz vještaka), od 16. svibnja 2022. i 14. ožujka 2024. za svaki po 100 bodova prema Tbr. 8.1. u vezi s Tbr.7.1. Tarife, za sastav podnesaka od 4. rujna 2020. (prijava novog punomoćnika) i 25. travnja 2022. (dostava nove adrese za svjedoka) po 25 bodova prema Tbr. 8.4. Tarife, za sastav podnesaka od 9. prosinca 2020. 17. siječnja 2021., 1. veljače 2022. (očitovanja na podneske tuženica, po pozivu suda) umjesto zatraženih 100 bodova priznato je po 50 bodova prema Tbr. 8.3. Tarife, za zastupanje na ročištima 20. veljače 2019., 20. rujna 2019., 12. travnja 2022., 24. svibnja 2022., 20. rujna 2022., 10. studenog 2022., 14. veljače 2023., 04. rujna 2023., 30. siječnja 2024., 19. ožujka 2024., 22. travnja 2024. i 25. rujna 2024. za svako po 100 bodova prema Tbr.9.1. Tarife, ukupno 1900 bodova što uvećano za vrijednost boda 2,00 EUR/bod iznosi 3.800,00 EUR te uvećano za PDV 25% u iznosu od 950,00 EUR daje 4.750,00 EUR. Navedenom je iznosu valjalo pribrojiti trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 EUR i presudu 53,09 EUR, trošak pristojbe iz u zk postupka u iznosu od 38,49 EUR, a budući je tužiteljica sa žalbom uspjela u cijelosti to je istoj valjalo priznat i trošak sastava žalbe u visini od 125 bodova odnosno 312,50 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.7.1. i Tbr.46) te trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR pri čemu ukupno priznati trošak zbirno iznosi 5.260,26 EUR.
17.2. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak pribave isprava iz zk. spisa budući da taj trošak nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP jer su navedeni spisi priklopljeni ovom spisu predmeta upravo po prijedlogu tužiteljice. Nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 8. veljače 2018. u prilogu kojeg tužiteljica dostavlja dokaz o plaćenoj pristojbi, jer je tužiteljica dokaz o uplati mogla dostaviti i bez pratećeg podneska. Nadalje, nije priznat niti trošak za sastav podnesaka od 20.veljače 2019. (požurnica) kao ni zatraženi trošak za sastav podnesaka od 18. srpnja 2022. i 28. rujna 2022. te 28. kolovoza 2024. (kojima tužiteljica daje svoje viđenje tijeka postupka, provedenih dokaza, iskaza svjedoka i ponavlja već ranije iznijete navode) budući navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP, pa je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška iznad priznatog iznosa od 4.894,67 EUR do zatraženog 6.169,67 EUR odnosno za daljnji iznos od 1.275,00 EUR odbijen kao neosnovan.
18. Zahtjev tuženica za naknadu parničnog troška odbijen je na temelju čl. 154. St.1. ZPP (točka III izreke).
Pula - Pola, 27. listopad 2025.
Predsjednik vijeća:
Bruno Franković
