- 1 -              Rev 1184/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1184/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz S. B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. Š., odvjetnica u S. B., protiv tuženika S. J. I. d.o.o. S. B., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i P. d.o.o. u S. B., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-2026/2021-3 od 5. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. Pr-70/2020-37 od 28. lipnja 2021., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju (odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije).

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je Odluka tuženika od 14. travnja 2020. o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 26. travnja 2011., s početkom rada 1. svibnja 2011., nedopuštena i da radni odnos tužitelj kod tuženika na radnom mjestu operatera na CNC strojevima na poslovima strojne obrade, odnosno na drugim poslovima nije prestao (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na njegovo prijašnje radno mjesto ili na druge odgovarajuće poslove, kao i da mu plati naknadu u visini izgubljene plaće u iznosu od 5.295,45 kn bruto mjesečno i to za svaki mjesec od prestanka radnog odnosa do vraćanja na posao, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto iznosima razlike plaće, kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. II.). Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 88.437,50 kn, zajedno sa zateznom kamatom (toč. III.). Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima dosuđene razlike plaće (toč. IV.). Odbačen je dio tužbe (pogrešno navedeno tužbenog zahtjeva) kojim tužitelj traži da mu tuženik osigura sva prava iz radnog odnosa (toč. V.).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke kojim je naloženo da isplati tuženiku naknadu plaće u bruto iznosu za mjesec lipanj 2020. u iznosu od 1.059,08 kn, u iznosima od po 5.295,45 kn za razdoblje od srpnja 2020. do svibnja 2021., te iznos od 4.814,05 kn za razdoblje od 1. do 28. lipnja 2021., sve s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose od 6. u mjesecu za protekli mjesec, ako i u dijelu pod toč. III. (toč. I.). Preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II. izreke i odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće u iznosu od 481.40 kn bruto za razdoblje 29. i 30. lipnja 2021., te za isplatu mjesečnih iznosa od 5.295,455 kn bruto s pripadajućom zateznom kamatom za razdoblje od srpnja 2021. do povratka na rad (toč. II.). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe (toč. III.).

 

Tu valja naglasiti da iz sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude jasno proizlazi da je drugostupanjski sud odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu utvrđena nedopuštenost otkaza ugovora o radu i vraćanja tužitelja natrag na rad na radno mjesto na kojem je radio prije nezakonitog otkaza, a da je preinačena samo odluka o isplati plaće na način da je naknada plaće dosuđena za razdoblje od nezakonitog otkaza do zaključenja glavne rasprave, dok je u dijelu gdje je prvostupanjski sud sudio plaću za razdoblje nakon zaključenja rasprave zahtjev tužitelja odbijen.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je pravovremeno podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), postavljajući pritom pitanja za koja tuženik smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se da se dopusti podnošenje revizije, a kako bi Vrhovni sud mogao zauzeti pravno shvaćanje i dati odgovor na postavljena pitanja.

 

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj poriče sve navode tuženika, ističe da je isti nedopušten, te traži naknadu troškova sastava odgovora na prijedloga.

 

5. Prije svega valja istaći da je u konkretnom slučaju drugostupanjska presuda donesena 5. srpnja 2022., pa se glede pitanja revizije na ovaj slučaj ne primjenjuje odredbe Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" br. 80/22 – dalje: ZID ZPP/22). Naime, ZID ZPP/22 stupio je na snagu 19. srpnja 2022., te je 107. st. 5. navedenog Zakona propisano da se iznimno od odredbe st. 1. istog članka odredbe čl. 58. do 73. ZID ZPP/22 primjenjuju na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ZID ZPP/22 nije donesena drugostupanjska odluka. Budući je u ovom predmetu drugostupanjska odluka donesena prije stupanja na snagu ZID ZPP/22, to se u ovom dijelu ne primjenjuje ZID ZPP/22, odnosno ne primjenjuje se odredbe o tome da u svim postupcima Vrhovni sud treba dopustiti podnošenje revizije.

 

6. Dalje treba naglasiti da je odredbom čl. 382.a ZPP, u tekstu kakav je važio do ZID ZPP/22, bilo propisano da se revizija bez dopuštenja Vrhovnog suda može podnijeti u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa. Iz toga slijedi da je tuženik u ovom slučaju imao pravo podnijeti izravnu reviziju u smislu odredbe čl. 382.a ZPP.

 

7. Stoga je s prijedlog za dopuštenje revizije postupljeno kao s revizijom iz čl. 382.a ZPP.

 

8. Revizija nije osnovana.

 

9. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na poslovima operatera na CNC strojevima na temelju Ugovora o radu od 26. travnja 2011.,

 

- da je tužitelj nakon ozljede na radu premješten u tim za čišćenje i održavanje okoliša sukladno formulaciji poslova iz ugovora o radu,

 

- da je tuženik 14. travnja 2020. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga,

 

- da je u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu u timu za čišćenje o održavanje radilo pet radnika, od kojih su zadržana dva radnika koji su bili ujedno osposobljeni za rad na viljuškaru,

 

- da je tuženik u razdoblju od 20. veljače 2020. i 1. svibnja 2020. otkazao ukupno 22 ugovora o radu,

 

- da je kod tuženika zbog okolnosti uzrokovanih pandemijom Covid 19 došlo do pada proizvodnje od 80 %,

 

- da kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće, ali je djelovao sindikat s imenovanim sindikalnim povjerenikom,

 

- da tuženik nije proveo zakonsku proceduru savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom kod utvrđivanja viška radnika,

 

- da tuženik u odluci o otkazu ugovora o radu nije naveo niti jedan od kriterija prema kojima je upravo tužitelja, a ne neke druge radnike, utvrdio viškom.

 

11. Nižestupanjski sudovi ocijenili su odluku o otkazu ugovora o radu nedopuštenom zbog propusta savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom, te zbog izostanka razloga o kriterijima u odluci o otkazu ugovora o radu.

 

12. U reviziji tuženik ističe da se tužitelj u postupku kod poslodavca, a niti kasnije tijekom parničnom postupku nije pozivao na činjenicu da nije provedeno savjetovanje sa sindikatom glede viška radnika.

 

13. Prema odredbi čl. 150. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) prije donošenja odluke važne za položaj radnika, a takva odluka je odluka o kolektivnom višku radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Prema odredbi čl. 153. st. 3. ZR ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, osim prava iz članka 164. stavka 2. ovoga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz članka 164. stavka 1. ovoga Zakona.

 

14. Na pitanje savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom sud je bio dužan paziti po službenoj dužnosti, to iz razloga što prema odredbi čl. 150. st. 12. ZR odluka poslodavca koja bi bila donesena protivno odredbama ZR o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem/sindikator je ništetna. Na ništetnost sudovi moraju paziti po službenoj dužnosti, radi čega nisu osnovani revizijski navodi o tome da tu činjenicu tužitelj nije niti isticao. Suprotno tome, pravilno su nižestupanjski sudovi u konkretnom slučaju primijenili odredbu čl. 150. st. 1. i čl. 153. st. 3. ZR kada su po službenoj dužnosti utvrđivali je li savjetovanja provedeno ili nije.

 

15. Kako su sudovi pravilno utvrdili da je Odluka otkazu ugovora o radu nedopuštena, to je pravilna i odluka o vraćanja tužitelja natrag na rad na radnom mjesto za koje je imao sklopljen ugovor o radu, odnosno ako tako mjesto na postoji na druge odgovarajuće poslove. To iz razloga što Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika nije sudski raskinut, budući da niti tužitelj, niti tuženik nisu tražili sudski raskid ugovora o radu.

 

16. Isto tako nisu osnovani revizijski navodi tuženika da je pogrešno primijenjena odredba čl. 127. ZR. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tuženik je otkazao ugovore o radu za više od 20 radnika, u razdoblju od 90 dana, pa je obveza savjetovanja u tom smislu postojala.

 

17. U reviziji se ističe da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog tog razloga se revizija uopće ne može podnijeti.

 

 

 

 

18. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti primjenom odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 27. rujna 2023.