Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-204/2025-14

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Nada Mikulandra, odvjetnica u [adresa], protiv tuženice Općine Bilice, Bosuć 3, OIB: 65357320552 koju zastupa zakonski zastupnik VZU, općinski načelnik, a ovog punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 2. listopada 2025. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Lukrecije Munitić, odvjetnice u [adresa] i zamjenika punomoćnika tužene ĆZU, odvjetnika u [adresa], a na ročištu objave odluke dana 27. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik fizički točno određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koji dio je na skici mjesta očevida vještaka mjernika ĆZ od 3. srpnja 2025. godine (koja skica je sastavni dio ove presude) označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-A površine 471 m[2] i sastoji se od dijela "vinograd" površine 336 m[2] na skici označen slovima A-B-C-G-F- A; "parking" površine 118 m[2] na skici označen slovima C-D-E-G-C i "neplodno" zemljišta površine 17 m[2] , na istoj skici označeno slovima E-F-G-E."

Obrazloženje

1. Tužitelj VZ je u tužbi i na ročištima naveo da je stvarni vlasnik i posjednik fizički određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji dio je na Geodetskom situacijskom nacrtu Josipa SZ dipl. ing. geodezije od dana 24. veljače 2017. godine označen slovima A-B-C-D-E-A površine 471 m[2] .

2. U zemljišnoj knjizi Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao vlasnik predmetne nekretnine upisana je tuženica Općina Bilice, dok je u Posjedovnom listu broj 193 K. O. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar kao posjednik upisana državna imovina, Općina Šibenik.

3. U naravi utuženi dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] predstavlja stari vinograd i parking tužitelja. Na terenu su u cijelosti vidljive granice utuženog dijela i to na način da je dio na kojem se nalazi vinograd u cijelosti ograđen betonskim zidom, dok preostali dio koji predstavlja parking od ostatka utužene nekretnine je odijeljen asfaltnim putem. Utužena nekretnina se nalazi preko puta tužiteljeve obiteljske kuće katastarske oznake 5141 K. O. [katastarska općina], te ih danas dijeli samo asfaltni put.

4. Utuženi dio tužiteljeva obitelj drži u posjedu od početka 20. stoljeća, naime još je tužiteljev pradjed ČZ utuženi dio držao u mirnom posjedu, a koji dio je potom stekao njegov sin VZ – djed tužitelja. VZ je krajem 80-ih godina navedeni dio usmeno darovao svom sinu ŽZ – ocu tužitelja i uveo ga u posjed predmetne nekretnine. Otac tužitelja Boris Slavica 1995. godine također je usmeno darovao predmetni dio nekretnine svom sinu VZ ovdje tužitelju i uveo ga u mirni posjed.

5. Kako je nekretnina u naravi dijelom stari vinograd a dijelom parking, zbog važnosti nekretnine ista se unutar obitelji uvijek prenosila s oca na sina darovanjem za života te samim time nikada nije ušla u sastav ostavine.

6. Tužitelj smatra da je temeljem valjane pravne osnove dosjelošću stekao pravo vlasništva dijela predmetne nekretnine.

7. Zbog izloženog tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen podneskom od dana 17. rujna 2025. godine (list 66 i 67 spisa).

8. Punomoćnik tuženice Općina Bilice je u odgovoru na tužbu istaknuo da se opreza radi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja i da je suglasan sa prijedlogom tužitelja da se izvedu svi predloženi dokazi.

9. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika ĆZ, pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 3. srpnja 2025. godine, izjave ŽZ pok. VZ ovjerene kod javne bilježnice Nevenke Nakić u [adresa] 19.7.2017. pod brojem OV-8446/17, neslužbene kopije prijepisa posjedovnog lista 193 K. O. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Šibenik, neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda (Z. U. [broj ZK uloška] sada 9 K. O. [katastarska općina]), Geodetskog situacijskog nacrta Ureda ovlaštenog inženjera geodezije Šibenik SZ dipl. ing. geod. od 24.2.2017., spisa ovog suda broj O-1473/2019 i O-167/2021, rješenja o nasljeđivanju ovog suda i saslušanjem svjedoka PZ pok. V i GZ pok. Ć.

10. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to dijela koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika ĆZ od dana 3. srpnja 2025. godine označen slovima A-B-C-D-E-F- A površine 471 m[2] ).

13. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da se predmet spora identificira kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (koji dio je na skici mjesta čevida vještaka mjernika ĆZ od 3. srpnja 2025. godine označen slovima A-B-C-D-E-F-A površine 471 m[2] ) a nalazi se u naselju zvano [adresa] u [adresa]

- da se predmet spora sastoji od dva dijela i to: vinograda (koji je na odnosnoj skici mjesta očevida označen slovima A-B-C-G-F-A površine 336 m[2] i u cijelosti omeđen betonskim zidom na koji je postavljena žičana ograda i ima cca stotinjak čokota vinove loze) i parkinga (koji je označen slovima C-D-E-G-C površine 118 m[2] i na kojem e nalazi dvanaest (12) stabala fafarinki raznih veličina i dva stabla lopočike od kojih je jedno osušeno), te dijela koji je na odnosnoj skici označen slovima E-F-G-E površine 17 m[2] u naravi neplodno

Prema podacima iz katastra čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] je u evidenciji evidentirana kao močvara, bara površine 2496 m[2] , a kao posjednik je upisan Državna imovina, Općina Šibenik – (utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika ĆZ i pregledom skice mjesta očevida istog vještaka – (list 63 i 64 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti EZ pok. V (rođenog **.**.1889., a umrlog **.**.1986.) ovaj sud dana 13. travnja 1966. godine donio rješenje o nasljeđivanju kojim su njegovim nasljednicima na temelju zakona i uslijed odreke IZ ud. EZ, a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine položene u Z. U. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina] sinovi S, VZ i KZ pok. EZ za 1/3 dijela svaki – (utvrđen pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju – list 46 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti VZ pok. EZ (rođenog **.**.1922., a umrlog **.**.2009.) ovaj sud dana 5. ožujka 2012. godine donio rješenje broj O-446/2009 kojim se prekida ostavinski postupak iza smrti VZ pok. EZ, a nasljednice ĐZ pok. VZ i JZ pok. VZ su upućene da u roku od petnaest (15) dana od dana pravomoćnosti rješenja pokrenu parnicu protiv nasljednika ŽZ pok. VZ radi pobijanja ugovora o darovanju od 1. rujna 1997., ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 22. rujna 2000. i 4. srpnja 2005. godine koje ugovore su sklopili ŽZ i VZ, da nasljednice u određenom roku nisu pokrenule parnicu, te da je ovaj sud dana 18. rujna 2019.godine donio rješenje o nasljeđivanju broj O-1473/2019 (koje je postalo pravomoćno 21.11.2019.) kojim su njegovim nasljednicima na temelju zakona i ustupa ŠZ proglašene kćeri ĐZ i JZ za ¼ dijela svaka i sin ŽZ za 2/4 dijela za nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] pobliže navedene u točki I izreke rješenja - (utvrđeno pregledom spisa ovog suda broj O-1473/2019 (ranije O-446/2009)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti ŽZ pok. VZ (rođenog **.**.1953., a umrlog **.**.2021.) javni bilježnik Vojislav Vuletin u [adresa] kao sudski povjerenik ovog suda donio dana 9. travnja 2021. godine rješenje o nasljeđivanju broj O-167/21 UPP/OS-29/21-6 8koje je postalo pravomoćno 20.4.2021.) kojim su njegovim nasljednicima temeljem oporuke i zakona te nasljedničkog sporazuma od 9. travnja 2021. godine, a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine i pokretnine pobliže navedene u točki I izreke proglašeni sin VZ (tužitelj) kći DZ i supruga AZ za određene nekretnine, te sin VZ (tužitelj) kći DZ za sve ostale nekretnine naslijeđene iza smrti VZ pok. EZ – (utvrđeno pregledom spisa ovog suda broj O-167/21)

- da je čest. br. 2061/2 K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] pod nazivom M. Pomišalj u naravi močvara, bara površine 2496 m2, da je ista otpisana iz Z. U. [broj ZK uloška], a kao vlasnik je upisana Općina Bilice temeljem prijedloga za upis od dana 12. ožujka 2019. pod brojem Z-3444/2019 te uvjerenja o namjeni zemljišta Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Šibensko-kninske županije klasa: 350-03/19-01/111 od 12.3.2019. i Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija klasa: 940-01/03-01/0001 od 26.10.2004. – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda – povijesni prikaz).

14.Svjedok PZ pok. V je iskazao da je predmet spora oduvijek bio u nesmetanom vlasničkom posjedu obitelji PZ i to prvo EZ zv. Č (pradjeda tužitelj), zatim VZ (djeda tužitelja), ŽZ (oca tužitelja), a danas tužitelja. Koliko zna jer prebiva u [adresa], i od kuće tužitelja je udaljen 300 metara, iskazao je da je na mjestu današnjeg vinograda oduvijek je bio vinograd koji je posadio pradjed tužitelja EZ (Č) ŽZ. Nakon dvadeset (20) godina izvađene su vinove loze i zasađene nove od strane djeda tužitelja. Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća VZ je za života predmet spora darovao sinu ŽZ (ocu tužitelja), a potom je ŽZ isti darovao usmeno tužitelju, koji i danas obrađuje vinograd. Parking se koristi preko pedeset (50) godina, a tuženica Općina Bilice se tome nikada nije protivila niti je poduzimala kakve radnje, kao ni treće osobe. Nakon 2. svjetskog rata mještanima [adresa] su spaljene kuće i dodijeljene su im druge nekretnine, pa tako i pradjedu tužitelja EZ. Njihvo selo Slavice je izgorjelo kao i cijele [adresa] te tako i njegova kuća, kao i kuća prednika tužitelja. Tadašnja vlast da je obeštetila mještane i dala im je zemljište. Na taj način zemljište je dobio i pok. pradjed tužitelja. Pradjed EZ je umro 60-ih godina prošlog stoljeća, a naslijedili su ga i snovi VZ, S i KZ koji su između sebe izvršili diobu u kojoj je predmet spora dopao u vlasništvo VZ, djeda tužitelja. VZ je naslijedio sin ŽZ, otac tužitelja – (list 61 i 62 spisa).

15. Svjedok GZ pok. Ć je iskazao da se nalazi na udaljenosti 50 metara od kuće tužitelja. Od rođenja zna da je na predmetu spora bio vinograd i na mjestu današnjeg parkinga. Iz priče djeda OZ ima saznanja da je prvotni vlasnik predmeta spora bio pradjed tužitelja EZ, da se dio nekretnine koji je u naravi parking koristi od strane tužitelja i njegovih prednika više od 40 godina, a navedene činjenice da zna iz priče svojih starijih, tužitelja, tužiteljevog oca, a da je to i općepoznato u mjestu. U preostalom dijelu ovaj svjedok je iskazivao kao i svjedok PZ pok. V – (list 62 spisa).

16. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da je tužitelj temeljem valjana pravna osnova stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine.

17. Valja istaknuti da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

18. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

19. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

20. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

21. Podredno, valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

22. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

23. U citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

24. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

25. Prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužiteljice na predmetnoj nekretnini do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

26. U konkretnom, cijeneći rezultate dokaznog postupka a posebno iskaze svjedoka PZ pok. V i GZ pok. Ć dakle, domicilnih mještana koji su o predmetu spora imali relevantna saznanja i čije iskaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je predmet spora oduvijek bio u nesmetanom vlasničkom posjedu obitelji GZ i to najprije EZ zv. ČZ (pradjeda tužitelja) potom VZ pok. EZ (djeda tužitelja), ŽZ pok. VZ (oca tužitelja) i danas tužitelja, na mjestu današnjeg vinograda oduvijek je bio vinograd koji je posadio još RZ. Č (pradjed tužitelja) a kasnije ga obnovio VZ pok. EZ (djed tužitelja).

27. Nedvojbeno je i to da je krajem 80-ih godina prošlog stoljeća VZ za života predmet spora darovao sinu ŽZ (ocu tužitelja), a potom je ŽZ isti darovao usmeno tužitelju, koji danas obrađuje vinograd, dok se parking koristi preko pedeset (50) godina, a tužena Općina Bilice se tome nikada nije protivila, niti je poduzimala kakve radnje, a osim toga niti treće osobe tužitelju i njegovim prednicima to nisu osporavali.

28. Također, da su nakon 2. svjetskog rata mještanima [adresa] bile spaljene kuće i dodijeljene druge nekretnine pa tako i pradjedu tužitelja EZ koji je umro 60-ih godina prošlog stoljeća, a naslijedili su ga sinovi VZ, S i KZ koji su između sebe izvršili diobu u kojoj je predmet spora dopao u vlasništvo VZ, djeda tužitelja.

29. Imajući u vidu činjenicu da je pradjed tužitelja EZ rođen 1889. godine, a umro 1966. godine u dobi od 77 godina, a djed tužitelja VZ je rođen 1922. godine, a umro 2009. godine u dobi od 87 godina, kao i činjenicu da je predmetna nekretnina upisom od dana 9. travnja 1962. godine postala društveno vlasništvo s organom upravljanja Narodnog odbora Općine Šibenik i rezultate dokaznog postupka, očigledno je da je pok. otac tužitelja izvanrednom dosjelošću stekao vlasništvo dijela predmetne nekretnine protekom određenog vremena do dana 17.11.1999. godine (računajući pri tome i vrijeme posjeda njegovog prednika pok. oca VZ pok. EZ i djeda EZ pok. V), što znači da je isti mogao makar i usmeno darovati tužitelju, koji ugovor je u cijelosti ispunjen.

30. Da su prednici tužitelja sada pok. djed VZ pok. EZ i otac ŽZ pok. VZ bili u kontinuiranom i poštenom neometanom posjedu predmeta spora kako je naprijed utvrđeno, a koji posjed je nastavio nesmetano i kontinuirano tužitelj proizlazi i iz utvrđenja prilikom očevida i to činjenice da se predmet spora sastoji od dva dijela i to: vinograda (koji je na odnosnoj skici mjesta očevida označen slovima A-B-C-G-F-A površine 336 m[2] i u cijelosti omeđen betonskim zidom na koji je postavljena žičana ograda i ima cca stotinjak čokota vinove loze) i parkinga (koji je označen slovima C-D-E-G-C površine 118 m[2] i na kojem se nalazi dvanaest (12) stabala fafarinki raznih veličina i dva stabla lopočike od kojih je jedno osušeno), te dijela koji je na odnosnoj skici označen slovima E-F-G-E površine 17 m2 u naravi neplodno.

31. Tužitelj je izvanrednom dosjelošću stekao pravo vlasništva predmeta spora uračunavajući i vrijeme posjedovanja svojih prednika (članak 159. stavak 4. ZV-a).

32. Za napomenuti je da je tužitelj time što mu je pok. otac ŽZ pok. VZ (koji je stekao vlasništvo predmeta spora kako je naprijed navedeno) darovao predmet spora usmeno, stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmeta spora, obzirom da je ugovor u cijelosti izvršen.

33. Kraj takva stanja stvari, navodi tuženice izneseni u odgovoru na tužbu ne mogu se prihvatiti.

34. U odnosu na poštenje prednika tužitelja i samog tužitelja ukazuje se na odredbu članka 18. stavka 3. ZV-a prema kojoj je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a stavkom 5. istog članka da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Kao što je već naprijed navedeno tužena u odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka nije predložila dokaze kojima bi dovela u sumnju istinitost navoda tužitelja i utvrđenja ovog suda, dok iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi bilo koji od prednika tužitelja ili sam tužitelj bili nepošteni posjednici.

35. Zamjenik punomoćnika tuženice nije osporavao iskaze navedenih svjedoka, kao i utvrđenja prilikom očevida, dok na skicu mjesta očevida vještaka mjernika ĆZ od dana 3. srpnja 2025. godine nije imao primjedbi.

36. užitelj je dužan dokazivati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik mora dokazivati istinitost svojih navoda odnosno prigovora (članak 219. stavak 1. ZPP-a).

37. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a).

38. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari-svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

39. U konkretnom, znači da je tužena bila dužna do zaključenja prethodnog postupka predložiti dokaze na okolnost da su prednici tužitelji uzurpirali predmetne nekretnine (članak 299. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) a što ista nije učinila.

40. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

41. Kako tužitelj nije podnio zahtjev za nadoknadom parničnog troška sud o istom nije niti odlučivao.

Šibenik, 27. listopada 2025.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22) .

DN-a:

- punomoćnici tužitelja, odvjetnici Nadi Mikulandri

- punomoćniku tuženice, odvjetniku Krešimiru Lušiću