Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Pn-12/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici i to sudac toga suda Mirjana Jelavić kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja ĆG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Šimek, odvjetnik iz Koprivnice, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. (OIB: 26187994862) iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave dana 17. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, da tužitelju EG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete, isplati iznos od 1.154,69 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 5. travnja 2021. do 26. listopada 2025.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, da tužitelju EG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.267,51 eur, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 27. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 1.154,69 eur (ranije 8.700, kuna), zajedno sa pripadajućim kamatama. Zahtjev temelji na tvrdnjama da se dana 04. travnja 2021. godine na kolniku državne ceste broj 5, zapadnom obilaznicom grada Virovitice, dogodio štetni događaj na način da je tužitelj ĆG upravljajući svojim osobnim automobilom marke „Smart“, tip „Micro“, reg oznake [registarska oznaka], naletio na divljač, koja je iznenada istrčala na kolnik ceste sa vozačeve lijeve strane; da su u spomenutom štetnom događaju nastala oštećenja na vozilu u vidu oštećenja na prednjem lijevom dijelu: branik, blatobran, donji dio poda i dr.; da su izvršenim izvidom štete od strane tuženika utvrđena oštećenja, te je popravak limitiran do 8.700,00 kuna sa PDV-om; da se dana 17. lipnja 2021. godine tužitelj obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom radi rješavanja predmetnog spora izvansudskim putem, a koji su zahtjev otklonili uz obrazloženje da nije moguće sa sigurnošću utvrditi koja životinja je izazvala štetni događaj budući da divljač nije pronađena, a niti su pronađeni materijalni dokazi koji bi upućivali da se radilo o naletu na divljač; da je tužitelj dana 13.10.2021. godine uložio prigovor tuženiku povodom odluke o otklonu, te su se dana 27.10.2021. godine očitovali dopisom na način da su isti odbili u cijelosti uz obrazloženje da nije utvrđeno da se radilo o naletu na divljač.

2. Tužitelj predlaže da sud izvede dokaze uvidom u potvrdu o događaju PU Virovitičko - podravske, PP Virovitica od 13.01.2021. g., izvid štete, preslik prometne dozvole, slike oštećenja vozila, dokumentaciju od PPRP Virovitica (izuzete dlake i dr.), očitovanje tuženika na odštetni zahtjev od 17.lipnja.2021., obavijest o neosnovanom zahtjevu od 16.09.2021., prigovor od 13.10.2021., odluku povodom prigovora od 27.10.2021., pribavu ostale dokumentacije od tuženika (odštetni zahtjev i dr.), saslušanjem tužitelja, prometno –tehničkim vještačenjem, po potrebi veterinarskim vještačenjem.

3. Tuženik se protivi tužbi i predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Prijedlog temelji na tvrdnjama da priznaje pasivnu legitimaciju u ovom postupku, obzirom da je sa Hrvatskim šumama d.o.o., u trenutku štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj 07870204684; da tuženik osporava nastanak štetnog događaja, na način kako je opisan u tužbi, osnovu, odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti; da tužitelj nije dokazao da je do štete došlo naletom na divljač, jer iz dokumentacije priložene uz tužbu proizlazi da divljač nije pronađena, niti postoje bilo kakvi materijalni tragovi koji bi potvrdili navode tužbe; da iz potvrde PPP Virovitica proizlazi da ni tužitelj prilikom očevida nije bio siguran u koju je u divlju životinju udario, da li je to bio jazavac ili lisica; da u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi način nastanka štetnog događaja, štetnika, štetnu radnju osiguranika tužitelja kao ni njenu uzročnu vezu sa nastankom štete, to tuženik osporava predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti; da prema članku 80. st. 6. Zakona o lovstvu ( NN 99/18, 32/19 ) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: 1. vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, 2. lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova; da bi osiguranik tuženika odgovarao samo u slučaju da je šteta nastala zbog provođenja lova; da iz dokaza priloženih uz tužbu, ne proizlazi postojanje ove okolnosti; da tuženik podredno ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, jer nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila uvjetima na cesti, prometnom znaku „ divljač na cesti „ i ograničenju brzine od 90 km/h; da u odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje imovinsku štetu nastalu na vozilu, tuženik ne prigovara zatraženoj visini; da tuženik opreza radi osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje po osnovu štete na vozilu; da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da je štetu na vozilu platio, zbog čega se zakonske zatezne kamate na zatraženu imovinsku štetu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja.

4. Tuženik predlaže da sud izvede dokaze uvidom u policu osiguranja.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u potvrdu o prijavi događaja Postaje prometne policije Virovitica od 13. siječnja 2021. (4-5), Izvid štete 25. srpnja 2021., presliku fotodokumentacije (7-10), presliku prometne dozvole (11-12), obavijest o neosnovanom zahtjevu od 16.9.2021. (13-14), prigovor od 13. listopada 2021. (15-16), odluku povodom prigovora od 27.10.2021. (17-18), policu osiguranja br. [broj police osiguranja] (25), privitak polici (26), uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti od 1. siječnja 2006. (27-30), službenu bilješku Postaje prometne policije Virovitica broj: 511- 16-09/06-O-48/2021 od 7. travnja 2021. (39-40), situacijski plan od 26.4.2021. (41), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola od 4.4.2021. (42), službenu zabilješku postaje prometne policije Virovitica od 7.4.2021. (43), nalaz i mišljenje Službe bioloških i kontaktnih vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 14. ožujka 2024. (64-65), nalaz i mišljenje Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 25. lipnja 2025. (101-111), te je saslušan tužitelj u svrhu dokazivanja (75-76).

6. Nije sporno da je dana 4. travnja 2021. oko 05,00 sati tužitelj upravljao osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka] kolnikom državne ceste br. 5 zapadnom obilaznicom grada Virovitice smjerom sjever – jug, odnosno od pravca mjesta Brezik u pravcu mjesta Lončarica te da je dolaskom na 4 km + 500 m II dionice državne ceste br. 5, sa prednjim lijevim dijelom vozila udario u divlju životinju – jazavca ili lisicu, koja je na kolnik državne ceste istrčala iz polja sa istočne strane kolnika, nailazeći vozaču sa njegove lijeve strane, a nakon događaja nepoznata divljač se udaljila u nepoznatom smjeru.

7. Nije sporno da su u navedenom štetnom događaju nastala oštećenja na vozilu tužitelja.

8. Tuženik osporava da bi se u ovom slučaju radilo o naletu na divljač, osporava svoju odgovornost za nastalu štetu, a podredno ističe postojanje isključive odgovornosti tužitelja.

9. Radi utvrđivanja činjenice da li je šteta na vozilu tužitelja nastala naletom na divljač izvedeni su dokazi forenzičnim vještačenjem kod Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (64-65), koji na temelju provedenih ispitivanja nije mogao utvrditi kojoj porodici životinja pripada.

10. Radi navedenog, vještačenje je povjereno Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji ispitivanja provodi primjenom drugačije metode i to metodom utvrđivanja mitohondrijske DNA.

11. Prema nalazu i mišljenju Veterinarsko fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (101-111), koji nalaz i mišljenje sud prihvaća stručnim i objektivnim, sačinjenim u skladu s pravilima znanosti i vještine, neupitno je da su dostavljeni uzorci biološkog porijekla te da se radi o dlakama koje svojim morfološkim karakteristikama odgovaraju dlaci koja pripada vrstama porodice Mustelidae. Isto tako, nakon provedene molekularne analize izolirana DNA iz dlake, za vrstu specifičnih polimorfizma na genu citokrom b (CYT b), utvrdili su značajnu istovjetnost s nukleotidnim sljedom vrste europska vidra (Lutra lutra L.), čime je identificirana vrsta divljači.

12. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu, za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na slijedeći način: - vozač, ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

13. Međutim, prema prevladavajućoj sudskoj praksi, pa tako i stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je izraženo u odluci Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024. odgovornost lovoovlaštenika ne postoji samo prema odredbama Zakona o lovstvu u smislu prethodno citirane odredbe čl. 80. st. 6. alineja druga tog zakona, već ona postoji i prema odredbama ZOO kojima je propisana odgovornost vlasnika opasne stvari za štete nastale od te stvari. To iz razloga što je odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu određeno da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj zakon ne propisuje drugačije. Prema tome, kako odredbama zakona o lovstvu nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač izvan provođenja lova, o čemu je riječ u konkretnom slučaju, na ovu se situaciju imaju primijeniti odredbe ZOO.

14. Divljač u pokretu predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.

15. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

16. Naime, prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju, iako se radi o europskoj vidri koja, prema Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama, jest strogo zaštićena vrsta u Republici Hrvatskoj, ipak ne dolazi do primjene odredaba Pravilnika o naknadi štete od strogo zaštićenih životinja, kako to smatra tuženik.

17. Naime, prema odredbi čl. 170. Zakona o zaštiti prirode, Republika Hrvatska ne odgovara za štetu koju prouzroče divlje vrste, osim u slučajevima određenim tim zakonom.

18. Zakon o zaštiti prirode i Pravilnik o naknadi štete od strogo zaštićenih životinja usmjereni su na postupak reguliranja postupka naknade štete od strogo zaštićenih životinja na poljoprivrednim usjevima ili stoci odnosno domaćim životinjama, a u konkretnom slučaju radi se o naletu osobnog automobila koji sudjeluje u javnom prometu na divlju životinju. Dakle, u ovom postupku zahtijeva se naknada štete u slučaju koji nije reguliran odredbama Zakona o zaštiti prirode, slijedom čega za istu ne odgovara Republika Hrvatska temeljem odredbe čl. 170. tog zakona.

19. Dakle, za štetu koja je nastala tužitelju uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

20. Temeljem odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO, tuženik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, ni otkloniti.

21. Tuženik je tijekom postupka isticao prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja jer nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila uvjetima na cesti, prometnom znaku „divljač na cesti“ i ograničenju brzine od 90 km/h, međutim, tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza na tu okolnost tako da svoje tvrdnje nije dokazao, slijedom čega prigovor je ocijenjen neosnovanim.

22. Visina nastale štete na vozilu tužitelja među strankama nije sporna.

23. Pitanje dospijeća naknade imovinske štete uređeno je odredbama čl. 1086. i čl. 1089 ZOO.

24. Prema odredbi čl. 1086. ZOO, obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

25. Prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO, visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kada zakon određuje što drugo.

26. U konkretnom slučaju radi se o imovinskoj šteti na vozilu koju tužitelj nije popravio. Dakle, radi se o nenovčanoj imovinskoj šteti koja u smislu navedenih zakonskih odredbi dospijeva na naplatu danom donošenju sudske odluke, te od toga dana tužitelju su i dosuđene zatezne kamate na utuženi iznos.

27. Stoga je presuđeno kao u izreci.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a, a isti se sastoje od troškova odvjetničkih usluga odmjerenih prema odvjetničkoj tarifi i to za sastav tužbe iznos od 150,00 eur, zastupanje na ročištu dana 13. lipnja 2022. iznos od 150,00 eur, sastav podneska od 2. siječnja 2023. (25%) iznos od 37,50 eur, podneska od 2. travnja 2024. iznos od 150,00 eur, podneska od 6. svibnja 2025. iznos od 150,00 eur, zastupanja na ročištu dana 8.5.2024. iznos od od 150,00 eur, dana 4. ožujka 2025. iznos od 150,00 eur, dana 15. travnja 2025. iznos od 150,00 eur, sastav podneska od 22. srpnja 2025. iznos od 150,00 eur, zastupanja na ročištu dana 17. rujna 2025. iznos od 150,00 eur, troškova sudskih pristojbi na tužbu iznos od 20,00 eur i na presudu iznos od 20,00 eur, te troškova forenzičnog vještačenja u iznosu od 28,14 eur i troškova veterinarskog vještačenja u iznosu od 465,00 eur.

U Virovitici 27. listopada 2025.

Sutkinja

Mirjana Jelavić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. istog zakona.

Dostaviti:

1. Zlatko Šimek, odvjetnik iz Koprivnice

2. OD Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba