REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-149/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom građanskom državnom odvjetništvu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3329/2018-48 od 15. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3329/2018-48 od 15. svibnja 2023. i predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te će se u konačnoj odluci odlučiti i o naknadi troškova nastalih u povodu žalbi.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici Republici Hrvatskoj platiti tužitelju IL iz [adresa] iznos od 4.891,76 eura/36.856,98 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 15. svibnja 2023. do isplate, i sve u roku od 15 dana, o čemu je odlučeno u točki I. izreke, dok je u točki II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za plaćanje zateznih kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos u razdoblju dospjelosti od 5. srpnja 2017. do 15. ožujka 2018. pa do 15. svibnja 2023., a u točki III. izreke odlučeno je o troškovima parničnog postupka tako da je tuženici naloženo naknaditi tužitelju te troškove u iznosu od 3.380,76 eura/25.472,34 kune sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2023. do isplate, a u točki IV. izreke odbijen je tuženičin zahtjev za naknadu paničnih troškova.
2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama tu presudu pobijaju tuženica i tužitelj.
2.1.Tuženica Republika Hrvatska pobija prvostupanjsku presudu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga smatrajući najprije kako je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku (("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) na štetu tuženice jer presuda nije propisno objavljena ni dostavljena zbog čega je propustila rok za žalbu. Ističe i postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. a u vezi s člankom 335. stavcima 4., 6. i 11. ZPP. Nadalje smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je trebao voditi računa o iznosu primjerene, odgovarajuće najamnine, a ne tržišne najamnine, pri čemu se poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava u presudi Statileo i u presudi Bego, u kojima se ne navodi tržišna najamnina koja se uopće i ne spominje, već se dosuđuje odgovarajuća najamnina umanjena za ostvarenu zaštićenu najamninu i bez oduzimanja poreza na dohodak. Ističe žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koji je ostvaren time što sud uopće nije odgovarajuće cijenio platne mogućnosti obiteljskog domaćinstva za zaštićenog najmoprimca, odnosno izbornog zaštićenog najmoprimca, tj. njegove supruge koja je bila vlasnica kuće u [adresa], stečene nasljeđivanjem koju je svojevoljno prodala, čime je očito ostvaren razlog za otkaz Ugovora o zaštićenom najmu budući da zaštićeni najmoprimac ima u vlasništvu useljivu nekretninu na području iste općine/grada. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva te postavlja zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 248,86 eura.
2.2.Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki II. izreke kojom je odbijen njegov zahtjev za plaćanje zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa glavnice, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te povrede odredaba parničnog postupka. Ističe i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Posebno ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ne vodeći računa o tome da se radi o izmakloj dobiti, u konkretnom slučaju neostvarivanjem najamnine koju bi ostvario prema redovnom tijeku stvari, a visina štete nije utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Predlaže preinačenje pobijanog dijela prvostupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose glavnice, a podredno predlaže ukidanje tog dijela presude i vraćanje predmeta istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
3. Stranke nisu podnijele odgovore na žalbe.
4. Žalbe su osnovane.
5. Predmet je spora zahtjev tužitelja IL za isplatu iznosa od 4.891,76 eura/36.856,98 kuna po osnovi naknade štete zbog nerazmjernog i nepravičnog ograničenja njegovih vlasničkih prava na stanu u [adresa], na IV. katu, ukupne korisne površine 194,12 m2 koji koriste zaštićeni najmoprimci DL (dio stana površine 89,37 m2) i PL (dio stana površine 89,70 m2) a zajedno koriste predsoblje površine 15,05 m2 a koji iznos predstavlja razliku između zaštićene najamnine i primjerene najamnine za takav stan, u površini od ukupno 96,89 m2 koliko ukupno koristi zaštićeni najmoprimac DL za razdoblje od 6. srpnja 2017. do 16. ožujka 2018., sa zateznim kamatama od dana dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa od isplate.
6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen glavni zahtjev u cijelosti a predstavlja razliku između zaštićene najamnine i tržišne najamnine utvrđene vještačenjem sa zateznim kamatama od dana presuđenja 15. svibnja 2023. do isplate, dok je preostali zahtjev za plaćanje zateznih kamata odbijen kao neosnovan s obrazloženjem kako je visina štete utvrđena "u vrijeme presuđenja", pozivajući se na odredbu članka 1089. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05).
7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbama pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio kako su žalbe osnovane.
8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti kao ni bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 335. ZPP jer ako je i bilo nepravilnosti iz članka 335. stavka 4. (prekoračenje roka za donošenje, objavu, izradu i uručenje presude), stavaka 6. i 11. ZPP (u pogledu zakazivanja ročišta za objavu presude i obaviještenosti stranaka te dostave presude) one nisu utjecale na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude niti su onemogućile tuženicu u pravovremenom podnošenju žalbe.
9. Utvrđeno je međutim postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje o tome zbog čega nije prihvaćen tuženičin prigovor, istaknut još u odgovoru na tužbu, o potrebi uračunavanja odgovarajućih poreza na dohodak, s obzirom na to da je visina dosuđene naknade štete utvrđena u odnosu na tržišnu najamninu.
10. Iz stanja je predmeta zapravo vidljivo kako prvostupanjski sud nije ni utvrđivao odlučne činjenice koje se odnose na visinu poreza koji bi tužitelj morao platiti da je stan iznajmljivao, zadovoljivši se izjašnjenjem vještaka kako to prelazi područje djelovanja sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina pa da se o tome ne može očitovati (list 102 spisa), što znači da je činjenično stanje u pogledu visine pripadajuće naknade tužitelju ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno a to je posljedica neodgovarajućega materijalnopravnog pristupa prvostupanjskog suda u prosuđivanju ovoga spora.
11. Osnovana je i tužiteljeva žalba jer je prvostupanjski sud odluku o početku tijeka zateznih kamata utemeljio na pogrešnom zaključku da je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, već je utvrđena prema visini tržišne najamnine za svaki pojedini mjesec.
12. Valjalo je stoga ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti, uključujući i odluku o parničnim troškovima, i predmet vratiti istome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
13. U nastavku će postupka prvostupanjski sud otkloniti utvrđenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka ali i utvrditi odlučne činjenice u pogledu visine štete s obzirom na tuženičin prigovor da se u naknadu štete ne uračunava porez na dohodak i prirez pa potom donijeti novu odluku koju će obrazložiti u skladu s odredbom članka 338. stavka 4. ZPP.
13.1. Prvostupanjski će sud stoga, pod pretpostavkama iz članka 7. ZPP, utvrditi visinu poreza i prireza koju bi tužitelj bio dužan platiti na iznos tržišne najamnine, što će omogućiti drugostupanjskom sudu odlučivanje o zakonitosti odluke o tome u slučaju podnošenja nove žalbe.
13.2. U konačnoj će odluci prvostupanjski sud odlučiti i o troškovima nastalima u povodu žalbi stranaka.
14. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju odredaba članaka 370. i 166. stavka 3.
ZPP, odlučeno kao u izreci.
U Puli 27. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Rakić
