Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Psp-16/2025-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Biotron d.o.o. Ozalj, Karlovačka cesta 124, OIB 17525141953, zastupanog po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika KŽ iz [adresa] (ranije iz Svetičkog Hrašća, Svetičko Hrašće 98), OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andreji Nejak Bićanić, odvjetnici u Karlovcu, radi smetanja posjeda, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 23. rujna 2025. u nazočnosti zamjeničkog punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje rješenja 27. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik dana 4. ožujka 2016. smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu prava korištenja trafostanice koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] u naravi trafostanica i dvorište u Ozlju, Karlovačka cesta ukupne površine 2336 m2, od čega dvorište 2327 m2, a trafostanica 9 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Ozalj, na način da je tuženik KŽ u istu ušao i uz pomoć djelatnika HEP-a isključio struju tužitelju te ga onemogućio u pristupu navedenoj trafostanici.

II. Nalaže se tuženiku uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja na način da tužitelju uključi struju u trafostanici koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] u naravi trafostanica i dvorište u Ozlju, Karlovačka cesta ukupne površine 2336 m2, od čega dvorište 2327 m2, a trafostanica 9 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Ozalj, te da mu omoguće nesmetan prilaz i ulaz u istu te korištenje trafostanice, sve u roku od 8 dana, te mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 1.451,02 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja 28. veljače 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je posljednji mirni posjednik trafostanice koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] u naravi trafostanica i dvorište u Ozlju, Karlovačka cesta ukupne površine 2336 m2, od čega dvorište 2327 m2, a trafostanica 9 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Ozalj.

Navedena trafostanica se nalazi na nekretnini koju je tužitelj kao prodavatelj temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine s osnivanjem prava služnosti (plodouživanja od 23.1.2013. prodao Eurobitu d.o.o. Nakon što je temeljem navedenog Ugovora postao vlasnik predmetne nekretnine Eurobit d.o.o. je temeljem Ugovora o ulaganju nekretnine na ime unosa-uplate temeljenog kapitala društva od 18.2.2015. predmetnu nekretninu ustupio društvu Biolektra d.o.o. Ozalj (ranije Solektra d.o.o.). Člankom 4. naprijed navedenim Ugovorom o kupoprodaji nekretnine s osnivanjem prava služnosti (plodouživanja) od 23.1.2013. (dalje: Ugovor) ugovorne strane su suglasno utvrdile da se na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] koja je opisana u čl. 1. Ugovora u stvarnosti nalazi uknjiženi objekt u naravi trafostanica, površine 9 m2, a kojeg je u cijelosti izradio i opremio prodavatelj, ovdje tužitelj.

Člankom 5. stavkom 2. Ugovora određeno je da Eurobit d.o.o. dozvoljava tužitelju da se trafostanicom površine 9 m2, koja se nalazi na nekretnini na kč. br. [katastarska čestica] koristi na način kako to njemu odgovara, te sukladno njegovim potrebama, a dozvoljava mu da u bilo koje vrijeme bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja slobodno pristupa navedenoj trafostanici i to kako fizičkim osobama tako i strojevima, motornim vozilima, mehanizacijom i sl., a sve kako bi se tužitelju omogućilo neograničeno korištenje, održavanje odnosno neograničeno ubiranje plodova koje stvara predmetna trafostanica.

Dana 4.3.2016. tuženik KŽ je kontaktirao HŽ, djelatnicu tužitelja i s ucjenom da ukoliko tužitelj Biotron ne plati u toku jutra 20.000,00 kn struje društvu Eurobit d.o.o. za potrošena tri mjeseca (11-2015; 12-2015 i 01-2016) – da će Biotronu isključiti struju u trafostanici.

Nakon tog telefonskog poziva tuženik KŽ je u pratnji djelatnika HEP-a g. TŽ, koji po saznanju tužitelja nije postupao sukladno nalogu svog poslodavca, ušao u navedenu trafostanicu i tužitelju isključio struju u trafostanici nakon čega je tužitelju onemogućen pristup trafostanici i onemogućeno mu je napajanje strujom iz iste.

Tužitelj navodi da je tuženik KŽ stvarni vlasnik društva Eurobit d.o.o. i Biolektre d.o.o. te je njegovo samovlasno postupanje bilo u interesu Eurobita d.o.o. i Biolektre d.o.o.

Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese rješenje kao u izreci.

2. Tuženik KŽ u odgovoru na tužbu navodi da je Biolektra d.o.o. zemljišnoknjižni vlasnik kč. br. [katastarska čestica] trafostanica i dvorište u Ozlju od 2336 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] time da je ista stekla vlasništvo nekretnine, dok korištenje trafostanice tužitelju ne spori i ista nije unijeta u temeljeni kapital Biolektre d.o.o.

Nadalje navodi da je tužitelj Ugovorom o kupoprodaji nekretnine s osnivanjem prava služnosti plodouživanja od 23.1.2013. prodao nekretninu kč. br. [katastarska čestica] Eurobitu d.o.o. time da su se čl. 9 obje strane obvezale u roku 6 mjeseci od sklapanja Ugovora kod HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. ishoditi priključke na trafostanici za svakog pojedinog korisnika.

Tužitelj nije izgradio niti opremio predmetnu trafostanicu već ju je stekao u ovršnom postupku od fiducijarnog vlasnika Erste banke d.d. dok je trafostanicu sagradio i opremio Modibit d.o.o. u stečaju.

Čl. 4. Ugovora o kupoprodaji od 23.1.2013. tužitelj Biotron d.o.o. i Eurobit d.o.o. su se obvezali predmetnu trafostanicu predati HEP u služnost dok je u čl. 8. navedeno da će tužitelj posjedovati trafostanicu kao nesamostalni posjednik iz čega proizlazi da je Eurobit d.o.o. također posjednik ove trafostanice kao vlasnik nekretnine na kojoj se ista nalazi.

Tužitelj nije sukladno predmetnom ugovoru nikada ishodio energetsku suglasnost od HEP-a odnosno sklopio Ugovor o korištenju javne usluge na mreži srednjeg napona na svoje ime već je električnu energiju koristio preko mjernog mjesta Eurobita d.o.o. kojem je podmirivao mjesečno iznose utrošene električne energije.

Tužitelj pogrešno navodi da su tuženici onemogućili tužitelja u ubiranju plodova koje stvara predmetna trafostanica iz razloga što tuženik nije distributer električne energije i ne isporučuje električnu energiju sukladno Zakonu o tržištu električne energije već to čini HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o.. U predmetnoj trafostanici osim transformatora se nalazi i rasklopište koje je u vlasništvu HEP-a i to za dalekovod Pokupje i dalekovod Svetice te su navodi tužitelja u ovom dijelu potpuno neutemeljeni da bi trafostanica samostalno davala plodove u smislu proizvodnje električne energije. Služnost plodouživanja trafostanice nije niti upisana u zemljišnim knjigama jer ista kao takva u smislu isporuke električne energije niti ne postoji.

Tuženik nadalje navodi da je tuženik KŽ pozivao kako usmeno tako i pismeno tužitelja Biotron d.o.o. da podmiri nepodmirene račune za studeni i prosinac 2015. i siječanj 2016. mjesečni iznos električne energije koji za pogon tužitelja nisu bili u malom iznosu te se tužitelj na ove pozive oglušio.

Tuženik KŽ nije isključio struju tužitelju niti je onemogućio pristup trafostanici niti se ponašao samovlasno niti je ometao tužitelja u suposjedu trafostanice, tužitelj i danas ima pristup trafostanici.

Naime, tužitelju Biotron d.o.o. je preko mjernog mjesta Eurobita d.o.o. isporučivana električna energija dok ju je tužitelj dalje prefakturiravao tvrtci Petrol d.o.o. te je u prosincu 2015. odbio podmiriti trošak utrošene električne energije kao i u siječnju i veljači 2016. koje troškove nije mogao snositi Eurobit d.o.o.

Tužitelj nije imao mjerno mjesto na predmetnoj trafostanici niti je primao račune HEP-a za utrošenu električnu energiju na svoje ime što je po ugovoru trebao samostalno ishoditi. Pristup trafostanici tužitelju niti u jednom trenutku nije onemogućen niti je od tuženika onemogućeno napajanje strujom.

Tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako neosnovanom u cijelosti posebno napominjući da se ne radi o smetanju posjeda od strane tuženika jer je nesporno tužitelj u suposjedu nekretnine s tuženikom, a sam čin smetanja kako je postavljen u tužbenom zahtjevu je neosnovan jer tužitelj u predmetnoj trafostanici nije imao mjerno mjesto pa ga tim slijedom tuženik nije ni mogao isključiti sa mreže srednjeg napona niti je tuženik onemogućio pristup trafostanici.

3. U ovom predmetu sud je donio presudu broj Psp-36/2023-74 od 28. veljače 2025. kojom je utvrdio da je tuženik dana 4. ožujka 2016. smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu prava korištenja trafostanice koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] u naravi trafostanica i dvorište u Ozlju, Karlovačka cesta ukupne površine 2336 m2, od čega dvorište 2327 m2, a trafostanica 9 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Ozalj, na način da je tuženik KŽ u istu ušao i uz pomoć djelatnika HEP-a isključio struju tužitelju te ga onemogućio u pristupu navedenoj trafostanici. Nadalje sud je naložio uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije samog čina smetanja posjeda.

3.1. Županijski sud u Splitu povodom žalbe tuženika Rješenjem Gž-1052/2025-2 od 30. lipnja 2025. ukinuo je rješenje Općinskog suda u Karlovcu Stalne službe u Ogulinu Psp-36/2023-74 od 28. veljače 2025. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3.2. Iz obrazloženja ukidnog rješenja proizlazi da ostaje nejasno tvrdi li tužitelj da je u posjedu trafostanice kao stvari ili kakvog prava stvarne služnosti glede trafostanice (posjed prava). Nadalje iz ukidnog rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud sporne činjenice o kojima ovisi odgovor na pitanje, je li tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu kakvog prava stvarne služnosti, te da li bi ga u eventualnom posjedu takvog prava smetao baš tuženik na način kako se to navodi u izreci pobijanog rješenja, nije utvrdio na nedvojben način, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, te će u ponovnom postupku sud razmotriti primjedbe istaknute u drugostupanjskom rješenju, te potom ponovno dati pravnu ocjenu svih izvedenih dokaza a sud je prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva vezan za činjenice koje ističe tužitelj i na kojima temelji tužbeni zahtjev.

3.3.. U ponovnom postupku, na ročištu održanom 23. rujna 2025. zamjenički punomoćnik tužitelja ostaje u cijelosti pri tužbi i tužbenom zahtjevu. Imajući u vidu obrazloženje ukidnog rješenja tužitelj opreza radi predlaže ponovno izvesti sve ranije izvedene dokaze radi razjašnjenja eventualno spornih činjenica. Iako, tužitelj smatra da je činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno, a što uostalom proizlazi iz točke 16. obrazloženja ukidnog rješenja. Tužitelj skreće pažnju da je između stranaka tokom cijelog ovog postupka nesporno da je tužitelj do dana izvršenog smetanja koristio predmetnu trafostanicu. U tom smislu čak je i nebitno je li postojao ugovor na osnovu kojeg bi tužitelj imao to pravo ili ne jer se pravo na posjed zapravo i ne utvrđuje u ovakvom parničnom postupku. Nadalje, sud je vezan činjeničnim navodima tužbe, a pravni osnov koji bi bio naveden ili bi proizlazio iz historijata tužbe ne predstavlja nešto čime je sud vezan, nego je vezan zapravo samo činjeničnim navodima tužbe, a iz kojeg proizlazi da je tužitelj trafostanicu nesporno koristio te je u skladu s tim i postavio tužbeni zahtjev. Nadalje, punomoćnik tužitelja navodi da posjed same trafostanice, te činjenica odnosno osnov na temelju kojega on ima pravo posjeda iste ne predstavljaju bitnu činjenicu za razrješenje ovog spora. Ono što je nesporno, a bilo je potrebno utvrditi je postojanje korištenja i mirnog posjeda od strane tužitelja koji je do trenutka smetanja od strane tuženika bio miran i nesmetan. U pogledu ukidnog rješenja II. stupnja te konkretno točke 14. obrazloženja tog rješenja u kojoj se navodi da je nejasno tvrdi li tužitelj da je u posjedu trafostanice kao stvari ili kakvog prava stvarne služnosti glede trafostanice odnosno posjeda prava tužitelj ponovno upire da se radi o pravu korištenja trafostanice, a koje bi jedino na taj način kao što je u tužbenom i okarakterizirano moglo biti postavljeno. Dakle, tužitelj podnosi tužbu u pogledu zaštite posjeda prava stvarne služnosti, a to je pravo korištenja.

3.4. Na istom ročištu punomoćnica tuženika ostaje u cijelosti kod svih dosadašnjih navoda. Protivi se ponovnom provođenju dokaza koji su već izvedeni, s obzirom na to da iz obrazloženja II. stupanjskog rješenja proizlazi da se ne može zaključiti sa sigurnošću da je sporni čin smetanja posjeda izvršio upravo tuženik, pa ne smatra svrsishodnim, a niti s razloga ekonomičnosti postupka, ukazuje opravdanim ponovno izvoditi već provedene dokaze.

3.5. Sud je rješenjem odbio prijedlog tužitelja, istaknut opreza radi, da se ponovno izvode svi ranije izvedeni dokazi radi razjašnjenja eventualno spornih činjenica, a kako je to predložio tužitelj, kao nesvrsishodno.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaz uvidom i čitanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine s osnivanjem prava služnosti (plodouživanja) (list 4-12 spisa), Ugovora o ulaganju nekretnine na ime unosa-uplate temeljenog kapitala društva (list 13-15 spisa), Rješenja Trgovačkog suda u Zagreb, Stalna služba u Karlovcu od 10.3.2015. (list 16 spisa), Podataka za upis u glavnu knjigu sudskog registra (list 17- 20 spisa), Računa za električnu energiju, razdoblje 2/2016 (list 32-33 spisa), Aneksa ugovora o korištenju javne usluge na mrežni srednjeg napona broj 4017-15-000871 / 1 (list 34-35 spisa), Izvatka iz zemljišne knjige (list 36 spisa), Ugovora o korištenju javne usluge na mreži srednjeg napona broj 4017-15-000871 (list 38-43 spisa), Energetske kartice (list 51 spisa), Izvatka iz sudskog registra (list 69-70, 76, 80-85, 86- 88 i 97 spisa), Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 30.7.2021. (list 78-79 spisa), fotografija (list 119-122 spisa) i dopisa HEP-a (list 124 spisa).

Održan je očevid na licu mjesta (list 109-114 spisa) i na licu mjesta je saslušana svjedokinja HŽ (list 110-112 spisa) i tuženik KŽ (list 112-113 spisa) te su saslušani svjedoci ĆŽ (list 146-1479) i svjedok GŽ (list 148 spisa).

4.1. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: Zakona o parničnom postupku) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama je nesporno da se trafostanica nalazi na kč. br. [katastarska čestica] u naravi trafostanica i dvorište u Ozlju, Karlovačka cesta ukupne površine 2336 m2, od čega dvorište 2327 m2, a trafostanica 9 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Ozalj.

6. Sporno je, je li tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu prava korištenja trafostanice koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] u naravi trafostanica i dvorište u Ozlju, Karlovačka cesta ukupne površine 2336 m2, od čega dvorište 2327 m2, a trafostanica 9 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dakle aktivna aktivna legitimacija tužitelja te je li tuženik 4.3.2016. uz pomoć djelatnika HEP-a isključio struju tužitelju te ga onemogućio u pristupu navedenoj trafostanici.

7. Aktivno legitimirana osoba u posjedovnoj parnici može biti samo ona osoba koja je do trenutka smetanja posjeda bila i posljednji mirni posjednik. Osim osobe koja je izvršila smetanje, pasivno legitimirana osoba će biti i ona koja je dala nalog za počinjenje smetanja posjeda, kao i ona u čijem interesu je smetanje počinjeno, a ista se nije ogradila od toga.

8. Prije analize izvedenih dokaza sud nalazi potrebnim istaknuti da se prema članku 441. Zakona o parničnom postupku raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda treba ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete jer prema članku 22. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) sud pruža ovu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9. Okolnosti vezane za pitanje prava vlasništva i prava na posjed sud nije ovlašten raspravljati u postupku zbog smetanja posjeda, već su to okolnosti koje su vezane za pravo vlasništva i posjeda u kojem stranke u zasebnom postupku, ukoliko ima prijepora, trebaju rješavati pitanje vlasništva i posjeda. Kako je prethodno navedeno, pravo na zaštitu posjeda ima svatko kada ga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo pa je raspravljanje ograničeno samo na utvrđivanje posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja. S posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava služnosti glede neke nekretnine (posjed prava).

10. U predmetnom postupku tužitelj zahtijeva posjedovnu zaštitu putem suda od smetanja koje je prema navodima tužbe počinio tuženik. Uvidom u podneske parničnih stranaka i opsežnu dokaznu građu koju prilažu u svrhu dokazivanja činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve, a koja dokazna građa je većim dijelom upravljena na utvrđivanje pitanja, odnosno činjenica koje nisu niti mogu biti predmetom raspravljanja u ovom postupku, sud se nije upuštao u posebnu ocjenu dokaza kojima se ne dokazuju činjenice relevantne za odluku u ovom postupku već se ograničio na ona dokazna sredstva i dokaznu građu iz kojih je bilo moguće utvrditi posljednji mirni posjed prava korištenja tužitelja kao i činjenicu je li posljednji mirni posjed smetan radnjama tuženika ili ne.

11. U parnici zbog smetanja posjeda prava na nekretnini radi valjanog utvrđenja činjeničnog osnova nužno je pristupiti uviđaju nekretnine, sve kako bi se točno identificirao predmet prijepora stranaka s obzirom je tužitelj tužbeni zahtjev specificirao označavanjem broja kč. nekretnine i katastarske općine, stoga je sud prihvatio ovaj dokazni prijedlog i uviđajem na licu mjesta održanom dana 27. ožujka 2024. utvrdio da je predmet spora trafostanica, nesporno među strankama izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da trafostanica ima dvoja metalna vrata. Na jednim vratima piše natpis trafo komora, oprez visoki napon, a na drugim vratima SN I NN RAZVOD, s oznakom OPREZ VISOKI NAPON te pločicom Končar sklopna postrojenja. I jedna i druga vrata su zaključana, zatvorena i nije moguć ulazak.

12. Iz iskaza svjedoka HŽ proizlazi da je 2016. radila kod tužitelja na poslovima komercijaliste. Do isključenja tužitelja s napajanja trafostanice došlo je na način da ju je KŽ nazvao i rekao joj ukoliko tužitelj ne plati dospjele račune da će isključit struju. Tužitelj je za ispostavljene račune smatrao da su preveliki i zato ih nije platio već je tražio da mu se dostave uz prefaktutirani račun original račun od HEP-a kako bi mogao usporediti potrošnju struje. Nakon toga gospodin KŽ je rekao da im neće dati original račune i ukoliko tužitelj ne plati da će isključiti struju. Tada je svjedokinja nazvala tadašnjeg direktora VŽ i obavijestila ga o svemu i on je rekao da tu tužitelj ne može ništa, da tužitelj ne može to platiti jer to nije ni potrošio. Svjedokinja navodi da je zaista 6 mjeseci njih par djelatnika sjedilo u uredu jer tvrtka nije poslovala i te godine je pokrenut predstečajni postupak 2016. Predstečajni postupak je i zaključen i tvrtka danas normalno posluje. Nakon što je svjedokinja rekla gospodinu KŽ da tužitelj neće platiti račune jer smatra da nije potrošio toliko energije nestalo je struje u cijelom postrojenju. Kraj trafostanice su bili gospodin TŽ iz Elektre Ozalj i gospodin KŽ i tada je nestalo struje koja nije došla nikad više. Svjedokinja navodi da je ona s još nekoliko radnika tužitelja stajala na cesti gdje se nalazi njihov ured kada je došlo vozilo od HEP-a i u njemu je bio gospodin TŽ i tada su otvorili vrata trafostanice koja su inače zaključana i pod upozorenjem VISOKI NAPON i gospodin TŽ je isključio struju u prisutnosti gospodina KŽ. Gospodin TŽ se njima djelatnicima Biotrona nije tada obratio nego im je samo isključena struja, a gospodin TŽ je svjedokinju nakon isključenja struje i nakon što je otišao, zvao i pitao je li se tužitelj obratio njegovim nadređenima radi isključenja jer on nije imao nalog za isključenje od svoje firme nego je on to sam napravio po pozivu gospodina KŽ. Razgovor gospodina TŽ kada je nazvao svjedokinju nije bio ugodan, a svjedokinja si je protumačila da je vjerojatno imao problema u firmi i da je zato zvao jer je samoinicijativno isključio struju po pozivu gospodina KŽ. Svjedokinja navodi da je struje u novom priključku bila 10 puta manja od one koja je bila ostvarivana iz sporne trafostanice. Radnici tužitelja prije čina smetanja pristupali su trafostanici i to konkretno voditelj održavanja PŽ i ĆŽ koji ga je naslijedio kasnije. U trenutku isključenja 2016. bio je ĆŽ. Gospodin TŽ u razgovoru sa svjedokinjom rekao joj je da je isključenje tražio gospodin KŽ. Tužitelj nema pristup trafostanici jer mu je pristup zabranio gospodin KŽ. Isključio mu je struju koja se napajala iz trafostanice i usmeno je zabranio pristup uopće trafostanici i prolaz preko njegovog do trafostanice, a da bi se došlo do trafostanice mora se proći mimo prostorija ureda gospodina KŽ.

12.1. Iz iskaza svjedoka ĆŽ, bivšeg djelatnik Biotrona, proizlazi da je u Biotronu bio voditelj održavanja i operater. U Biotronu je radio od 2004. do 2019. godine. 2016. godine ga je KŽ nazvao i rekao da je on sada vlasnik trafostanice i da mu donese ključeve trafostanice. Svjedok mu je odnio ključeve i KŽ je svjedoku tada rekao da je on vlasnik i da neće da svjedok uopće više dolazi kod trafostanice da ga ne želi vidjeti. Svjedoku je poznat RŽ jer je par godina svjedok radio u HEP-u. U okviru svojih poslova za društvo Biotron svjedok je pristupao trafostanici jer je bilo više kontrolnih točaka mjerenja potrošnje električne energije i onda se je to raspoređivalo po firmama. Pristupao je na način da je otvorio vrata jer je morao ući unutra da bi došao do brojila da može obaviti očitanje. Na trafostanici su dvoja vrata, kroz jedna se ne ulazi jer je visoki napon, a kroz druga je ulazio radi očitanja, misli desna. KŽ je jednostavno isključio struju tužitelju u trafostanici, tamo su bili osigurači od pogona biodizela. Svjedok tvrdi da on nije otkopčao priključak iz trafostanice do Biotrona, taj priključak se nalazi u samoj trafostanici, tamo su osigurači i sklopka jedna koju je netko morao ući unutra i izbaciti. Svjedok navodi da on nije mogao ući unutra jer nije imao ključeve. Svjedok iskazuje da on nije otkopčao priključak u razvodnom ormaru u zgradi Biotrona. U trafostanici je svjedok očitavao ukupnu potrošnju cijele trafostanice i onda se je to raspoređivalo koliko je potrošio Petrol, koliko Biotron i koliko Rožić, Eurobit. U trafostanici se očitavala samo ukupna potrošnja, a potrošnja pojedinih potrošača i to Biotrona, Petrola i Eurobita se očitavala u zgradama tih firmi, na njihovim mjernim mjestima koja se nalaze u okviru njihovih zgrada. Svjedok navodi da nije često ulazio u trafostanicu ali kada je ulazio pogledao bi ukupnu potrošnju iako je HEP očitavao tu ukupnu potrošnju i oni imaju mogućnost daljinskog očitanja. Biotron je plaćao HEP-u struju dok je Biotron bio vlasnik trafostanice, a kada je KŽ postao vlasnik račun je plaćao valjda on jer su Biotronu prestali dolaziti računi. Svjedok navodi da je u vrijeme kada je KŽ isključio struju, a to zna jer je bio tamo, u pogonu Biotrona i iz pogona se vidi trafostanica. U jednom trenutku nestalo je električne energije i vidio je kroz prozor da netko izlazi iz trafostanice i osigurači tužitelja su bili isključeni. Osigurači su u trafostanici. Iz trafostanice ide kabl do Biotrona i svjedok je u pogonu Biotrona vidio da je taj kabl isključen, a da Eurobit odnosno KŽ i dalje ima struju. KŽ je tada isključio tužitelja i Petrol, a u kancelarijama Eurobita su svjetlila svjetla. Tužitelj nije imao struje dok nije povukao novi kabl iz druge trafostanice i to je bilo otprilike mjesec dana, trebalo je kopati od te druge trafostanice i asfalt rezati. Novi priključak koji je Biotron osigurao nakon ovog isključenja struje nije bio iste kvalitete kao iz sporne trafostanice, bio je zadovoljavajuće kvalitete jer pogon nije radio, a da je pogon Biotrona radio to ne bi bilo dovoljno. Novi priključak je manje snage.

12.2. Svjedok GŽ bivši djelatnik Biotrona, nema neposrednih saznanja o spornom isključenju struje.

13. Tuženik KŽ u svom iskazu navodi da su 2013. potpisali ugovor Eurobit i Biotron i Biotron se obvezao da će 2013. nakon 6 mjeseci od tog potpisa ugovora postaviti sebi mjerno mjesto u trafostanici što nije učinio. Dakle, nije postavio sebi mjerno mjesto u trafostanici, a mjerno mjesto je različito od priključka. Priključak je nešto drugo. Priključak je postojao za Eurobit i za Biotron, a za Petrol plin je priključak išao iz Biotrona, iz razvodnog ormara Biotrona. Račun za struju je dobivao Eurobit ali su postojala interna brojila za Eurobit, Bitron i za Petrol plin. Biotron je prefakturirao Petrol Plinu potrošnju struje. Ta interna brojila za Biotron, Eurobit i za Petrol plin je očitavao ĆŽ, djelatnik Biotrona. On je svaki mjesec donio tu očitanu potrošnju u Eurobit da bi Eurobit fakturirao odnosno prefakturirao Biotronu njegov dio. Ti ormarići odnosno ta interna brojila su bila na tri različita mjesta. U ormaru u Eurobitu za Eurobit, u ormaru Biotrona za Bitron i u ormaru Biotrona za Petrol. I danas su ta brojila tamo. Dakle, ti ormarići se nalaze izvan trafostanice. Tuženik navodi da je gradio tu trafostanicu 2002. godine i od tada do danas nitko nikada osim HEP-a i HOPS-a nije mogao niti ulazio u trafostanicu jer se u trafostanici nalazi rasklopište za dalekovod Svetice i dalekovod Donje Pokuplje, kod te trafostanice nalaze se tri dalekovoda. Biotron je bio u financijskim problemima i nije plaćao struju i ostao je dužan 17.000,00 eura za struju. Tuženika je osobno nazvao gospodin K koji je bio šef Elektre Ozalj jer je mjerno mjesto bilo na Eurobitu da će isključiti struju jer Eurobit nije platio struju. Nije bio prisutan tu kada je došao djelatnik iz HEP-a i isključio struju na mjernom mjestu Eurobita. Bez struje su ostali Petrol Plin, Biotron i Eurobit. To je bio taj dan 2016. kada je isključena struja. Da li je bila veljača ili ožujak, ne zna. To je bio taj dan o kojem je iskazivala svjedokinja HŽ. Tuženik navodi da je nazvao svjedokinju HŽ da treba platiti struju da će isključiti struju. Ona je rekla da neće platiti struju, da ne mogu platiti struju da je rekao gospodin VŽ jer su veliki računi, a oni su očitavali interna brojila, dakle tuženik nije. Tuženika je zvao iz Ljubljane gospodin H, direktor Petrola da pokuša što prije uključiti struju i on je drugi dan skupio novac i platio struju i došla je struja, a tužitelju je ostala isključena struja. Tuženik navodi da je iskapčanje i ukapčanje struje vršio HEP. Ta struja nije plaćena par mjeseci i zato je došlo do isključenja od strane HEP-a. Biotron je imao 17.000,00 eura dospjelih računa, Eurobit oko 4, 5 tisuća eura i Eurobit to nije mogao platiti pa je HEP isključio struju. Tuženik je drugi dan skupio novce i platio pa je HEP drugi dan uključio struju Eurobitu na mjernom mjestu Eurobita, a platio je cjelokupni dospjeli račun. Nakon toga kada je HEP isključio struju, Petrol plin je sebi napravio mjerno mjesto i priključak na svojoj parceli i isto tako je Biotron napravio za sebe priključak i mjerno mjesto na svojoj parceli. Oni su mogli mjerno mjesto postaviti i u trafostanici. Tuženik navodi da nije zabranio tužitelju pristup trafostanici niti je tužitelj mogao ući bez HEP-a isto kao i tuženik. Tuženik iskazuje da je tužitelju preko mjernog mjesta Eurobita isporučivana električna energija. Tužitelj je imao interno mjerno mjesto koje se nalazi u zgradi Biotrona u ormaru. Tuženik navodi da je platio cjelokupni račun HEP-u i da je HEP uključio struju Eurobitu, a zašto nije uključena Biotronu, tuženik ne zna. U trafostanici postoji jedan priključak za Eurobit i drugi priključak za Biotron. Kada je Biotron napravio svoje mjerno mjesto i priključak, struja preko mjernog mjesta Eurobita nije isporučivana Biotronu. Do tog ožujka 2016. Biotron je imao vlastiti priključak, ali nije imao mjerno mjesto, mjerno mjesto je imao interno koje se nalazilo u ormaru u zgradi Biotrona. Do ožujka 2016. tužitelj je preko mjernog mjesta Eurobita dobivao električnu energiju.

Na upit kako to onda nakon što su računi plaćeni HEP-u struja nije bila uključena i Biotronu, tuženik odgovara da zato što je Biotron radio sebi novi priključak, a njihov interni električar je otkopčao priključak iz trafostanice do Biotrona. To je bio ĆŽ. ĆŽ je tada prerezao još jedan kabl koji je bio tuženikov i tuženik ga je prijavio za to. Pojašnjava da ĆŽ nije otkopčao priključak u trafostanici već u razvodnom ormaru Biotrona koji se nalazi u zgradi Biotrona. I dan danas postoji priključak od trafostanice do Biotrona. Tuženik navodi da nije dao nalog gospodinu RŽ da isključi struju Biotronu, da je HEP isključio struju radi neplaćanja računa i isključio je cijelo mjerno mjesto Eurobita.

14. Uvidom u podatke HEP d.o.o., Elektra Karlovac razvidno je da 4. ožujka 2016. HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektra Karlovac nije izvršila isključenje struje na mjernom mjestu koje se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] (list 124 spisa).

15. Analizom izvedenih dokaza utvrđeno je:

- da je tužitelj Biotron d.o.o. bio u mirnom posjedu prava korištenja trafostanice čiju zaštitu ostvaruje u ovom postupku, a sadržaj kojega prava je neometano izvršavao od 2013. pa sve do 4. ožujka 2016. kada je tuženik uz pomoć djelatnika HEP-a RŽ, bez naloga HEP-a, isključio struju tužitelju u predmetnoj trafostanici, a prethodno tome je tuženik rekao HŽ da će isključiti struju ukoliko ujutro ne plate račune,

- da je RŽ djelatnik HEP-a potvrdili su i tuženik i svjedoci HŽ i ĆŽ,

- da HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektra Karlovac 4. ožujka 2016. nije izvršila isključenje struje na mjernom mjestu koje se nalazi na kč. br. [katastarska čestica],

- da je tužitelj aktivno legitimiran tražiti posjedovnu zaštitu jer je bio u posljednjem mirnom posjedu prava korištenja trafostanice, a njegov mirni posjed prava korištenja je smetan od strane tuženika,

- da je tuženik pasivno legitimirani jer je uz pomoć djelatnika HEP-a RŽ u trafostanici isključio struju tužitelju,

- da je tužba pravodobno podnesena u roku propisanom člankom 21. stavkom 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer je podnesena u roku od trideset dana od dana saznanja za počinjeno smetanje posjeda i osobu koja je počinila smetanje posjeda.

15.1. Posljednji mirni posjednik korištenja trafostanice tužitelja proizlazi i iz iskaza samog tuženika kada je tuženik iskazao da je tužitelj preko mjernog mjesta Eurobita d.o.o. u trafostanici dobivao električnu energiju sve do 4.3.2016., a koje navode tužbe i činjenice su potvrdili u svom iskazu i svjedoci HŽ i ĆŽ. Dakle, sud smatra dokazanim tužiteljev posljednji mirni posjed korištenja trafostanice.

15.2. Iskaze svjedoka HŽ i ĆŽ sud prihvaća vjerodostojnim jer su iskazi suglasni u odlučnim činjenicama i svjedoci imaju neposredna saznanja o predmetnom isključenju struje.

15.3. Iskaz tuženika da je HEP isključio struju cijelog mjernog mjesta Eurobita d.o.o. radi neplaćanja računa sud nije mogao prihvatiti vjerodostojnim jer iz podataka HEP-a (list 124 spisa) proizlazi da HEP d.o.o., Elektra Karlovac nije izvršila 4.3.2016. isključenje struje na mjernom mjestu koje se nalazi na kč. br. [katastarska čestica].

Iskaz tuženika, na upit kako to da onda nakon što su računi plaćeni HEP-u struja nije bila uključena i Biotronu d.o.o., u kojem tuženik tvrdi da je to zato što je Biotron d.o.o. radio sebi novi priključak i da je njegov interni električar ĆŽ otkopčao priključak iz trafostanice do Biotrona, a koji priključak se nalazi u razvodnom ormaru u zgradi Biotrona, sud nije prihvatio kao vjerodostojan jer je ĆŽ u iskazu izjavio da nije otkopčao priključak u razvodnom ormaru u zgradi Biotrona niti u trafostanici tim više što je svjedokinja HŽ iz neposrednog saznanja iskazala detaljno što je prethodilo isključenju struje, trenutak isključenja i tko je tada bio kod trafostanice, a čiji iskaz sud u cijelosti prihvaća kao logičan i vjerodostojan. Nije životno i logično da bi tužitelj u vrijeme kad ima financijskih teškoća ulazio u investiciju (trebalo je kopati do druge trafostanice i rezati asfalt) da bi si osigurao drugi izvor električne energije, kada ga već ima, i to ovaj drugi slabije snage nego što već ima.

15.4. Sud ne može prihvatiti navode tuženika da nije dao nalog gosp. RŽ da isključi struju Biotronu i da je HEP isključio struju radi neplaćanja računa budući suprotno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, konkretno iz podataka HEP-a (l.br. 124 spisa), iskaza svjedoka HŽ i svjedoka ĆŽ temeljem kojih sud utvrđuje da je čin smetanja učinio tuženik, kako je to tužitelj i tvrdio.

16. Prema članku 21. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Prema stavku 3. istoga članka 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

17. Između stranaka nije bilo sporno da je čin isključenja električne energije bio 4. ožujka 2016., a kako je tužba podnesena 2. travnja 2016. to je utvrđeno da je ista pravovremeno podnesena u roku od trideset dana od dana saznanja za počinjeno smetanje posjeda i osobu koja je počinila smetanje posjeda u skladu sa odredbom članka 21. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

18. Prema članku 22. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

19. Odredba članka 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje: (1) Osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. (2) Tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik.

(3) Kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stoji li posredni posjednik prema nekomu trećemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik.

(4) Posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slično.

(5) S posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

(6) Kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici.

20. Prema stavku 2. članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo ili kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

21. Utvrđenjem posljednjeg mirnog posjeda tužitelja i čina smetanja tuženika, sud je prihvatio tužbeni zahtjev.

22. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka ovaj sud postupanje tuženika cijeni samovlasnim smetanjem posjeda prava stvarne služnosti korištenja u skladu s odredbom čl. 20. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno neovlaštenim oduzimanjem tog posjeda na dijelu nekretnine gdje je tužitelj vršio posljednji mirni posjed tog prava. Shodno svemu iznesenom čini tuženika predstavljaju smetanje posjeda prava pa tužitelj ima pravo na sudsku zaštitu te je odlučeno kao u toč. I/ i II/ izreke ovog rješenja.

23. Obzirom je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku pripada mu naknada troškova postupka u cijelosti.

24. Troškovi tužitelja sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023) i to troška jednokratne nagrade za zastupanje u postupcima radi smetanja posjeda u iznosu od 500,00 eura (jednokratna nagrada za 4 radnje koje obuhvaća sastav tužbe, zastupanje na ročištu 1.12.2016., zastupanje na ročištu 6.9.2019. i sastav podneska od 23.9.2019.), sastav podneska od 11.3.2021. u iznosu 100,00 eura, zastupanje na ročištu 7.2.2024. u iznosu 100,00 eura, zastupanje na ročištu 27.3.2024. u iznosu 100,00 eura, zastupanje na ročištu 18.9.2024. u iznosu 100,00 eura, zastupanje na ročištu 28.1.2025. u iznosu 100,00 eura, PDV od 25% na gornje radnje u iznosu 250,00 eura, predujam za troškove očevida u iznosu 49,48 eura i sudska pristojba na rješenje u iznosu 26,54 eura, odnosno ukupno 1.326,02 eura koji iznos je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade parničnih troškova. Nadalje, tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištu 23. rujna 2025. s PDV-om od 25% u iznosu 125,00 eur-a, odnosno tužitelju je sveukupno priznat trošak u iznosu 1.451,02 eur-a

25. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

26. Stranci ne pripada pravo na naknadu troškova putovanja i izbivanja iz ureda njenog punomoćnika čiji se ured nalazi izvan sjedišta suda. Trošak zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojom se vodila parnica može iznositi samo onoliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu suda. Naime, odredbom članka 155. stavak 2. Zakona o parničnom postupku propisano da će se parnični trošak odmjeriti u skladu sa Odvjetničkom tarifom, ukoliko je konkretni trošak propisan odredbama Tarife. Međutim, u smislu stavka 1. istoga članka sud će stranci priznati samo onaj trošak, za koji ocijeni da je bio potreban za vođenje postupka. Trošak tužitelja koji je nastao zbog činjenice da njegov punomoćnik nema ured u sjedištu suda, ne predstavlja opravdani trošak obzirom u sjedištu suda radi dovoljno odvjetnika među kojima je tužitelj mogao angažirati svog punomoćnika.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pod točkama III i IV.

U Ogulinu 27. listopada 2025.

Sudac

Blaženka Glad

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ovog rješenja. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu rješenja, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava rješenja obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ovo rješenje objavljeno. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je rješenje objavljeno, rok za žalbu od 8 dana teče od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

Dostaviti:

1. Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu

2. Andreja Nejak Bićanić, odvjetnica u Karlovcu