REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-275/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Josipović, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalista EMS, u pravnoj stvari tužitelja: MARIN DEUR, vl. OBRTA ZA PRIJEVOZ [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a, protiv tuženika: ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u OD Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 11. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te je 27. listopada 2025. objavio i

p r e s u d i o

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 215,28 eura (slovima: dvjesto petnaest eura i dvadeset osam centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 3. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 214,04 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 27. listopada 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 31,25 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 27. listopada 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je tužbom tužitelja protiv tuženika radi isplate iznosa od 215,28 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi od 11. prosinca 2023. nastala šteta na vozilu marke i tipa VOLKSWAGEN GOLF, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenice EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Da je oštećenica štetni događaj prijavila tuženiku, čiji da su djelatnici 11. prosinca 2023. pregledali vozilo i procijenili štetu, te napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238110511276. Da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što da i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a da isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, no da je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Da je nakon štetnog događaja oštećena svoje vozilo odlučila popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), koji je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika i popravio, odnosno vratio u stanje prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, te da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i da nije dužan za popravak vozila odabrati servis koji je ugovorni partner tuženika, a da su o svemu jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Da je oštećena za popravak svog vozila odabrala tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da u uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Da je tužitelj vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 56/3/4, a koji račun u ukupnom iznosu od 677,43 eura (PDV uključen) mu je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Da je tužitelj račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od ukupno 462,15 eura, dok razliku od 215,28 eura po računu tuženik nije platio, opravdavajući se da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju, pa da je prema tome upravo ta razlika u cijeni sata rada predmet ovoga spora. Dakle, da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima za pravo određivati cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Sukladno svemu navedenome, da je tuženik platio iznos od 462,15 eura po računu, no ne i iznos od 215,28 eura, pa da nije u potpunosti nadoknadio štetu, iako je tuženik samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja priznao pravnu osnovu štete. Da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje, prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), a da to znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, s time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu da tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa registriranog za tu djelatnost, a da je takvo postupanje zabranjeno što su potvrdili stavovi nadležnih državnih agencija, kao i sudska praksa. Obzirom na sve navedeno, ustupitelj, odnosno, oštećena kao vlasnica popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja da su sklopili 7. listopada 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 215,28 eura na primatelja tj. tužitelja, o čemu da je obaviješten ovdje tuženik.

3. U svom odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako je nespornim isplatama naknadio oštećenoj ustupiteljici cjelokupnu štetu iz predmetnog štetnog događaja u okviru svoje odgovornosti, te je osporio tužbeni zahtjev kojim se traži isplata preostalog dijela štete na vozilu u iznosu od 215,00 eura. Naveo je kako je tuženik u vansudskom odštetnom postupku priznao odgovornost – Ugovor o osiguranju od AO, sačinio izvid štete i oštećenoj vlasnici motornog vozila EM isplatio novčani iznos potreban da se oštećena stvar dovede u prethodno stanje, a da pritom nije prihvatio račun tužitelja broj: 56/3/4, u ukupnom iznosu od 677,43 eura (PDV uključen) već ga je umanjio za zatraženi iznos od 215,00 eura, ne prihvaćajući u njemu iskazanu cijenu radnog sata limara i lakirera, odnosno njenu visinu. U bitnome je istaknuo kako se oštećenik dužan pridržavati općih načela obveznog prava, odnosno suzdržati se od postupaka kojima se šteta može povećati, te da je vozilo mogao popraviti u drugim servisima iste kvalitete kao i servis u kojem ga je popravio, ali po nižoj cijeni. Tuženik je naveo kako vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete, te da je šteta preuveličana, osporio je službeni cjenik radionice, te osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek i stopu kamata.

4. Podneskom od 28. ožujka 2025. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika, navodeći da se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu koje ocjenjuje neosnovanima, te da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Da je u potpunosti neosnovan prigovor osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, a sve kako je iz priložene dokumentacije uz tužbu vidljiva razlika između tužiteljevog ukupnog računa br. 56/3/4 i iznosa djelomične isplate tuženika od 18. travnja 2024., te da se sukladno tome radi o nepodmirenom iznosu koji tužitelj i dalje utužuje u rubriciranom predmetu u iznosu od 215,28 eura, obzirom da je ustupitelj (oštećenik) EM ustupila svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u utuženom novčanom iznosu, a sve kako istu tuženik do danas nije podmirio tužitelju. Tužitelj ukazuje na temeljnu, tj. osnovnu dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) sukladno odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala, što da u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje ustanovljeno. Da je sama činjenica što tuženik kao odgovorni osiguratelj štetnika ne prihvaća visinu satnice rada tužitelja kao neovlaštenog servisera potpuno neodlučna u rubriciranom predmetu i nipošto ne znači da tuženik taj trošak nije dužan nadoknaditi, te da tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice rada tužitelja niti na bilo koji način ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice rada. Tužitelj je istaknuo kako je uz tužbu dostavio svu potrebnu dokumentaciju kao i da je službeni cjenik tužitelja potpisan i ovjeren od strane ovlaštene osobe, te da je naznačen datum važenja, time da je sukladno istom izdan račun popravka br. 56/3/4, slijedom čega navode tuženika ocjenjuje irelevantnima i neosnovanima, te usmjerenim na odugovlačenje postupka. Tužitelj je osporio navode tuženika da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete, navodeći da je tužitelj obračunao vrijeme popravka vozila na ime limarskih radova u trajanju od 2,90 sati, te na ime lakirerskih radova 4,00 sata i potrošni materijal lakirera u visini od 77,36 EUR, što da u cijelosti odgovara tuženikovoj procjeni iz izvida štete br. 238110511276 te računu popravka br. 56/3/4, slijedom čega navode tuženika ocjenjuje neosnovanima.

5. Citirani podnesak sud je uzeo u obzir temeljem odredbe čl. 299. a st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP).

6. Na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u slijedeće isprave: račun A 56/3/4 od 2. travnja 2024. (list 9 spisa), izvid štete tuženika broj 238110511276 od 11. prosinca 2023. (list 10 spisa), dopis/ponudu tuženika od 2. travnja 2024. (list 11 spisa), promet po računu (list 12-13 spisa), Cjenik tužitelja (list 14 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 7. listopada 2024. (list 15-16 spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine (list 17-18 spisa), sudsku praksu (list 19-26, 29-48, 53-58 spisa), e-mail komunikaciju (list 27-28 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 49-52 spisa), dopis tuženika od 2. travnja 2024. (list 70 spisa), račune i potvrde o uplatama (list 74-76 spisa).

7. Ocjenom provedenih dokaza, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim.

8. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek kamata i kamatna stopa.

9. Uvidom u Izvid štete broj 238110511276 od 11. prosinca 2023. (list 10 spisa) sud je utvrdio da je navedeni izvid obavio tuženik za oštećenika EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: EMoštećena), u odnosu na nezgodu od 11. prosinca 2023. i oštećeno vozilo marke VOLKSWAGEN GOLF, registarske oznake [registarska oznaka], i to sukladno polici sklopljenoj kod tuženika broj 068100670819. U izvidu je navedeno da radno vrijeme popravka za limara iznosi 2,90 sati, a za lakirera 4,00 sata, kao i da je potrošni materijal limara 2,98 eura, a lakirera 77,36 eura.

10. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 7. listopada 2024. (list 15-16 spisa) utvrđeno je da su isti sklopili EM kao ustupitelj i tužitelj kao primatelj, i to za novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 215,28 eura po računu popravka za štetu broj 56/3/4 u ukupnom iznosu od 677,43 eura, temeljem izvida štete tuženika broj 238110511276, koje potraživanje prema tuženiku je EM prenijela na tužitelja (utvrđeno je i da je puni iznos računa 677,43 eura, a da je tuženik platio iznos od 462,15 eura, te da je preostalo potraživanje od 215,28 eura do punog podmirenja računa). Također je vidljivo i da je tuženiku poslana notifikacija o ustupanju tražbine u mailu (list 18 spisa).

11. Uvidom u račun broj 56/3/4 od 2. travnja 2024. (list 9 spisa) utvrđeno je da je isti izdao tužitelj oštećenici EM za popravak vozila marke VOLKSWAGEN GOLF, registarske oznake [registarska oznaka], po izvidu štete broj 238110511276, a na kojemu stavke odgovaraju izvidu štete tuženika kako u pogledu sati rada, tako i u pogledu troškova potrošnog materijala.

12. Uvidom u dopis/obrazloženu ponudu tuženika od 2. travnja 2024. (list 11 spisa) utvrđeno je da je istu izdao tuženik EM za prometnu nezgodu od 11. prosinca 2023., za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], prema odštetnom zahtjevu od 11. prosinca 2023. i po broju štete 238110511276. U navedenoj obavijesti tuženik svoju odgovornost za naknadu štete čini nespornom, u odnosu na iznos štete u visini od 462,15 eura, a uvidom u promet po računu (list 12-13 spisa) utvrđeno je da je navedeni iznos isplaćen tužitelju 18. travnja 2024..

13. S obzirom na sve navedeno, sud je nesporno utvrdio da je 11. prosinca 2023. došlo do štetnog događaja u kojem je oštećeno vozilo EM, koja je štetu istog dana prijavila tuženiku te je 11. prosinca 2023. napravljen i izvid, povodom kojega je tuženik utvrdio zahtjev za naknadu štete osnovanim pa je razvidna pasivna legitimacija tuženika, te slijedom navedenoga sud nije pribavio policu osiguranja štetnika ugovorenu kod tuženika.

14. Prema odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23; dalje ZOO), a s obzirom na postojanje valjanog ugovora o ustupanju (list 16-17 spisa), utvrđena je i aktivna legitimacije tužitelja, a prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za limarske radove i lakirerske radove u iznosu od 44,96 eura po satu uvećano za 25% PDV-a (11,24 eura), dakle, 56,20 eura po satu rada, što jasno proizlazi iz Cjenika tužitelja (list 14 spisa), te je tako obračunato i u računu broj 56/3/4 od 2. travnja 2024. (list 9 spisa), a ne u iznosu koji je tuženik priznao i platio oštećeniku, to je sud stava da postoji tražbina tužitelja na ime naknade štete u preostalom iznosu od 215,28 eura.

15. Sud je uvidom u Izvid štete (list 10 spisa), dopis i isplatu (list 11-13 spisa) nesporno utvrdio povezanost štetnog događaja, štete i odgovornost osiguranika tuženika za iste, te je mišljenja da je iz svega utvrđenoga, a osobito s obzirom na sadržaj odgovora na tužbu tuženika, razvidno kako je u konkretnom slučaju, sporna samo visina tužbenog zahtjeva, i to zbog razlike u cijeni sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, budući račun prema stavkama u potpunosti odgovara izvidu štete tuženika, osim u pogledu cijene satnice rada koja u izvidu nije niti navedena, a osobito s obzirom na sadržaj odgovora na tužbu tuženika u kojem je jasno osporena cijena sata rada u kojem smislu tuženik gotovo isključivo i temelji svoj odovor na tužbu, odnosno dodatno osporava Cjenik tužitelja, također u prilog neosnovanosti cijene sata rada, te u konačnici zaključuje da je zbog svega navedenoga sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te stopa i tijek kamata.

16. Naime, u izvidu štete (list 10 spisa) su za popravak vozila predviđena 2,90 sati rada limara i 4,00 sata rada lakirera, a predviđen je i trošak potrošnog materijala, i to 2,98 eura za limarske radove i 77,36 eura za lakirerske radove, a što u potpunosti odgovara stavkama u računu tužitelja s lista 9 spisa. Sud također navodi da cijena sata rada u potpunosti odgovara cijeni istaknutoj u službenom Cjeniku tužitelja (list 14 spisa).

17. Sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034- 08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 48-51 spisa). S obzirom na navedeno nije provedeno saslušanje oštećene niti tužitelja, niti vještačenje po vještaku za motorna vozila, niti prometno-tehničko vještačenje na okolnost cijene sati rada tužitelja, niti su službenim putem zatraženi podaci o cijenama sata rada, nije proveden dokaz saslušanjem procjenitelja OM kod tuženika, niti je naloženo tužitelju da dostavi račune popravka vozila za 2024. s dokazom da su isti i plaćeni, niti je provedeno financijsko vještačenje na utvrđivanje okolnosti cijena sati rada i plaćanja jer je sud isto ocijenio nepotrebnim. Također, sud je neosnovanim ocijenio i prigovor valjanosti Cjenika tužitelja u spisu jer je isti ovjeren i potpisom i pečatom tužitelja, a tužitelj kao gospodarski subjekt ima pravo sam odrediti cijenu svog sata rada.

18. Dakle, kako je uvidom u Cjenik tužitelja (list 14 spisa) utvrđeno da je cijena sata rada iskazana u računu u skladu sa istim, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata rada nastala šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a koja se odnosi na ostatak iznosa za cijenu sata rada na koji tužitelj prema cjeniku ima pravo, u ukupnom iznosu od 215,28 eura, sve s obzirom na valjani ugovor o cesiji, te mu je tuženik, kao osiguratelj štetnika, navedeni iznos temeljem čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a dužan naknaditi u skladu s čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

19. Budući da prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate, pa je sud u skladu s čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a, odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.

20. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je izvid štete napravljen 11. prosinca 2023. proizlazi da je oštećenik podnio zahtjev toga dana, a kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (3. travnja 2024.), o tome je odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, a prigovor tuženika tijeku zateznih kamata je ocijenjen neosnovanim, kao i prigovor stopi zatezne kamate koja je određena u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a uzimajući u obzir da je riječ o regresnom potraživanju za štetu, a koju stopu i tužitelj potražuje u svojem tužbenom zahtjevu.

21. Odluka o parničnom trošku iz točke II i III izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

22. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu i vrijednost predmeta spora, a u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelju su priznati troškovi: sastava tužbe od 17.1.2025.- 25 bodova, odnosno 50,00 eura po Tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava podneska od 28.3.2025.- 25 bodova, odnosno 50,00 eura prema Tbr.8.t.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 11.09.2025.- 25 bodova odnosno 50,00 eura prema Tbr.9.t.1. Tarife, odnosno ukupno 150,00 eura, sve uvećano za 25% PDV-a prema Tbr.46. Tarife u iznosu od 37,50 eura, što sveukupno iznosi 187,50 eura. Tužitelju je osnovanim ocijenjen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Tar.br.1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23.), pa je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude (ukupno 214,04 eura).

23. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (točka II izreke presude), a stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, uvažavajući činjenicu da nije riječ o trgovačkom ugovoru (točka II ove presude).

24. Tužitelju nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude- 12,50 bodova odnosno 25,00 eura prema Tbr.9.t.3. Tarife, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 6,25 eura (ukupno 31,25 eura), niti kamate na isti, budući tužitelj istome nije pristupio, a sve u skladu sa odredbom čl. 155 ZPP-a, pa je u odnosu na navedeni trošak odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

25. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na glavno potraživanje, a u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka.

U Zagrebu 27. listopada 2025.

Sudac:

Maja Josipović

Nacrt odluke izradila

viša sudska savjetnica-specijalist:

EMS

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- tužitelju: CM, vl. OBRTA ZA PRIJEVOZ DEUR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a, uz nalog za sudsku pristojbu na presudu od 13,27 eura

- tuženiku: ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku u OD Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282

- kal. 30 dana