- 1 -              III Kr 97/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 97/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. M. M. i drugih zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 - dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o zahtjevu os. M. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 13. travnja 2021. broj K-3/2019. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 14. rujna 2022. broj I Kž-303/2021-19, u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev os. M. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane presude Županijskog suda u Splitu i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske os. M. M. je zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 1. u vezi čl. 152. st. 1. KZ/11 na temelju čl. 153. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

2. Protiv te pravomoćne presude osuđenik je putem branitelja V. G., odvjetnika iz S., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08), s prijedlogom „…uvažiti ovaj zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se okrivljenika M. M. oslobodi optužbe, odnosno podredno se predlaže ukinuti pobijanu pravomoćnu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak…[u]koliko drugostupanjski sud, a suprotno iznesenim navodima, ipak bude smatrao kako u postupku okrivljenika ima elemenata utuženog kaznenog djela tada se predlaže izreći okrivljeniku znatno blažu kaznu imajući u vidu olakotne okolnosti kao što je protek vremena, dosadašnja neosuđivanost, obiteljska situacija i dr.“

 

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08 prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

 

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i branitelju.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Osuđenik uvodno kao osnovu iz koje podnosi ovaj izvanredni pravni lijek navodi čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08, obrazlažući taj stav tvrdnjom da mu je na raspravi povrijeđeno pravo na obranu jer su mu odbijeni dokazni prijedlozi dopunskog ispitivanja ošt. L. Š. i provođenja novog psihijatrijskog vještačenja oštećenice. U obrazloženju zahtjeva, osuđenik osim navedene osnove pobijanja pravomoćne presude, iznosi i tvrdnju da mu je iz istog razloga, odbijanja njegovih dokaznih prijedloga koji su bili usmjereni na utvrđivanje pravilnog i potpunog činjeničnog stanja, povrijeđeno i pravo na pravično suđenje koje se očituje kroz povredu načela „ravnopravnosti oružja“ i prava osuđenika da mu sudi nezavisni i nepristrani sud, čime u stvari, osim uvodno istaknute osnove pobijanja, ističe i osnovu iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08 u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/08.

 

7. Iako u formalnom smislu osuđenik podnosi zahtjev iz zakonom dopuštenih osnova popisanih čl. 517. ZKP/08, sadržajno se svi navodi osuđenika iz obrazloženja zahtjeva odnose isključivo na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja iz koje se osnove, međutim, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi.

 

7.1. Naime, osuđenik, nastojeći argumentirati tvrdnju o potrebi ponovnog ispitivanja ošt. L. Š. i novog psihijatrijskog vještačenja oštećenice, navodi dijelove iskaza I. H. (koja da je suprotno navodima oštećene navela da nikada nije bila u Z. i koja nije na oštećenici naredni dan primijetila nikakve znakove stresa i sl.), ukazuje na kontradiktoran iskaz svjedoka M. D., na nedosljednosti u iskazu svjedokinje M. dr. S. Č. u vezi njenog nalaza i datuma počinjenja djela te ističe i činjenicu da prvostupanjski sud nije proveo očevid i rekonstrukciju na vozilu radi provjere dinamike događaja na način kako ga opisuje oštećenica.

 

7.2. Nadalje, u zahtjevu se polemizira s nalazom i mišljenjem psihijatrijske vještakinje dr. J. Š. u vezi sposobnosti oštećenice da vjerodostojno iskazuje, analizira se iskaz oštećenice ukazujući da joj unatoč svemu sud ipak dijelom ne vjeruje jer je oslobodio od optužbe II. opt. I. B. premda ga je ona također teretila za silovanje kao pomagača, prigovara se utvrđenju suda u vezi vremena počinjenja, ukazuje se na pogrešnu ocjenu obrane osuđenika iako je ona dosljedna i suglasna s obranom opt. I. B., te se uz sve navedeno ističe i da su i iskazi svjedoka M. D. i S. R. dvojbeni zbog čega da nisu mogli biti temelj za donošenje osuđujuće presude.

 

8. Iz ukratko izloženog bitnog sadržaja zahtjeva proizlazi da osuđenik svim navedenim tvrdnjama zapravo nastoji dovesti u sumnju pravlnost utvrđenog činjeničnog stanja. Sve je te prigovore osuđenik u gotovo identičnom obliku, prezentirajući ih i kroz povredu prava na obranu, povredu prava na pravično suđenje i kroz činjenične prigovore, iznosio već u žalbi koju je putem branitelja V. G. podnio protiv prvostupanjske presude (list 344.-348.), a na koje mu je drugostupanjski sud argumentirano odgovorio u svojoj odluci (toč. 8.-8.1., 9.1.9.3.). U obrazloženju te odluke osuđeniku je jasno odgovoreno zašto drugostupanjski sud prihvaća odluke suda prvog stupnja o odbijanju dokaznih prijedloge obrane u vezi ponovnog ispitivanja oštećenice, ističući da je ona i ovom postupku svoj iskaz iznosila u gotovo istovjetnom obliku u tri navrata, te ukazujući osuđeniku zašto nije potrebno provoditi novo psihijatrijsko vještačenje oštećenice jer je u pitanju neprikladni i odugovlačeći dokazni prijedlog, u smislu odredbe čl. 421. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP/08. Dakle, osuđeniku je u drugostupanjskoj odluci iznesena jasna i uvjerljiva argumentacija zašto nisu osnovani njegovi prigovori o povredi prava na obranu i na pravično suđenje te ih stoga on potpuno neosnovano ponavlja faktički kroz činjenične prigovore i u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

9. Osim navedenih prigovora u zahtjevu se prigovara i visini kazne koja je izrečena osuđeniku ocjenjujući ju previsokom i to s obzirom na veliki protek vremena od vremena počinjenja djela te s obzirom na njegovu neosuđivanost i obiteljsku situaciju, malodobno dijete i dr.

 

9.1. Međutim, i u ovom je dijelu zahtjev potpuno promašen jer se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi niti zbog odluke o kazni (osim ukoliko se u smislu odredbe čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08 kod odluke o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta ne radi o prekoračenju ovlasti iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08, što u konkretnom predmetu nedvojbeno nije slučaj).

 

10. Iz svih navedenih razloga, kako osuđenikov zahtjev za izvanredno preispitivanje nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 27. rujna 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Dražen Tripalo, v.r.