Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-689/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, upravnom sporu tužiteljice ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa opunomoćenica DR, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2448, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 7. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23- 014/2448, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 7. prosinca 2023. odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/2398, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-03 od 31. listopada 2023. (točka I. izreke). Istim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova (točka II. izreke).

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 31. listopada 2023. tužiteljici, roditelju RR, rođene **.**.2010., prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023.

2. Tužiteljica tužbom i tijekom spora osporava zakonitost rješenja tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Ističe da je sporno je li prvostupanjsko rješenje bilo donijeto od strane nadležnog gradskog upravnog tijela tuženika, a što je osnovni preduvjet za postojanje (zakonitog) prvostupanjskog rješenja te posljedično tomu i drugostupanjskog rješenja, posebno stoga jer je donijeto u postupku koji je jednostrano pokrenut po službenoj dužnosti, bez prijedloga odnosno zahtjeva stranke.

2.1. Spornim smatra primjenu materijalnih i procesnih odredbi sadržanih u Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (“Službeni glasnik Grada Zagreba'' broj 10/18, 20/21 i 25/22, dalje u tekstu: Odluka), posebno izmjene navedene Odluke („Službeni glasnik Grada Zagreba'', broj: 25/22 dalje: Odluka/22). Spornim smatra i to je li tuženik počinio više bitnih povreda postupka po Zakonu o općem upravnom postupku (,,NN'', broj: 47/09, 110/21; dalje: ZUP), kao i točka II. izreke o troškovima .

2.2. Tužiteljica detaljno citira odredbe Statuta Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba'' broj: 23/16, 2/18, 23/18, 3/20, 3/21, 11/21 - pročišćeni tekst i 16/22), Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela („Službeni glasnik Grada Zagreba'', broj: 17/21 i 24/21), te Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (,“Službeni glasnik Grada Zagreba'', broj 13/22) navodeći kako je iz istih razvidno da donositelj prvostupanjskog rješenja nije bilo ovlašteno gradsko tijelo tuženika odnosno ustrojstvena jedinica za donošenje prvostupanjskog rješenja, a time onda nije bio ovlašten postupati ni njegov službenik kao službena osoba.

2.3. Tužiteljica navodi kako nezakonitost drugostupanjskog rješenja proizlazi i iz toga jer ne sadrži vlastoručni potpis donositelja, a donijeto je i od strane nenadležne osobe. Pored navedenog, u konkretnoj stvari suprotno propisima kao pravni lijek određen je prigovor, umjesto ispravno žalba o kojoj bi nadležno bilo odluku donijeti ministarstvo.

2.4. Ističe da je članak 6. Odluke/22 definiran kao tzv. temporalni odnosno vremenski propis, pa je tuženik bio dužan najkasnije do 31. prosinca 2022. istu primijeniti, a što je propustio učiniti.

2.5. Daljnju nezakonitost tužiteljica nalazi u povredama odredbama članka 42. ZUP- a, pokretanjem postupka po službenoj dužnosti suprotno navedenom članku i uz povrede članka 30. ZUP-a jer stranci nije omogućeno izjašnjavanje u upravnom postupku čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, na uvid u spis, na traženje izuzeća, na izjavljivanje svoje argumentacije, na jednakost oružja, narušena su sva osnovna načela upravnog postupka, a posebno načelo saslušanja stranke 2.6. Izreku prvostupanjskog rješenja tužiteljica drži takvom da se ne može ispitati, jer je nepotpuna, nejasna i kontradiktorna.

2.7. Ističe prigovor prekluzije ovlasti tuženika, da nakon proteka jedne godine od pravomoćnosti upravnog akta, kojim je na zahtjev tužiteljice potonjoj dodijelio određeno imovinsko pravo, isto ukine, a pri tom ističe da niti Visoki upravni sud Republike Hrvatske (dalje: VUS RH), a niti Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje: US RH), nisu utvrdili da tuženik nije ovlašten ukidati danu novčanu pomoć, ali su jasno utvrdili da korisnici imaju pravo na sudsku zaštitu, pa samim time i da se ukidanje ne može izvršiti mimo zakona, ujedno niti suprotno ZUP-u, a niti Ustavu RH. Stoga se upućuje i da je počinjena bitna povreda jer je rješenje donijeto na štetu nositelja prava izvan roka propisanog u čl. 131. st.2. u vezi s čl. 13. ZUP-a.

2.8. Nezakonitim smatra i odluku tuženika u dijelu koji se odnosi na troškove.

2.9. Predlaže poništit osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju rješenja, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, budući da su pobijano rješenje i rješenje prvog stupnja u cijelosti zakoniti iz razloga navedenih u obrazloženjima istih.

3.1. Opreza radi, tuženik ističe prigovor prekluzije podnošenja predmetne tužbe te upire na pitanje valjanosti punomoći kojom se punomoćnik tužiteljice legitimira za zastupanje u predmetnom sporu.

3.2. Postupanje tužiteljice tuženik drži suprotnim načelu učinkovitosti upravnog spora navodeći kako tužiteljica ciljano fragmentarno citira propise koji se odnose na ustrojstvo i nadležnost odnosno propise koji su prestali važiti pokušavajući na taj način prikazati kako je rješenje prvog stupnja donijelo nenadležno tijelo.

3.3. Poziva se i citira odredbe članka 15. Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela („Službeni glasnik Grada Zagreba“ 17/21) koja je stupila na snagu 1. siječnja 2022. (sukladno izmjenama 24/21). Navodi da je Pravilnikom o unutarnjem redu nadležnog Ureda („Službeni glasnik Grada Zagreba“ 13/22), koji je stupio na snagu 10. svibnja 2022., utvrđen unutarnji red nadležnog Ureda, način rada i upravljanje Uredom, unutarnje ustrojstvo, nazivi i djelokrug unutarnjih ustrojstvenih jedinica te upravljanje njima, sistematizacija radnih mjesta, nazivi i opisi poslova radnih mjesta, stručni i drugi uvjeti za raspored na radna mjesta, broj izvršitelja i druga pitanja od značaja za rad Ureda. Tako je odredbom točke 2. članka 5. ovog Pravilnika određeno kako je u djelokrugu Sektora za socijalnu politiku, među ostalim, rješavanje i ostvarivanje novčanih pomoći za opremu novorođenog djeteta i novčanih pomoći za roditelja odgojitelja, a točkom 2.2. istoga članka određeno kako Odjel za demografski razvoj obavlja poslove koji se, među ostalima, odnose na rješavanje i ostvarivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja prema Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja.

3.4. Nadalje, tuženik navodi kako pojam „rješavanja“, po prirodi stvari, odnosno razumski i pravno logično predstavlja pojam koji podrazumijeva donošenje rješenja, kojim se, sukladno odredbi članka 96. stavka 1. ZUP-a) odlučuje o upravnoj stvari, a ista je definirana odredbom članka 2. ZUP-a.

3.5. Navodi da je o naravi pojedinačnih akata koji se donose na temelju Odluke VUS RH zauzeo stav te je u presudi, broj: Usoz-8/22-68, od 5. srpnja 2022. istaknuo kako ovi akti imaju „pravnu narav upravnog akta“, stoga je vidljivo kako se kod donošenja rješenja prvog stupnja u svakom slučaju radi o upravnom postupanju, a što proizlazi iz navedenih nekoliko aspekata.

3.6. Tuženik navodi kako tužiteljica potpuno pogrešno citira dio točke 2.2.1. članka 5. navedenog Pravilnika te bezuspješno nastoji prikazati kako Odsjek za pronatalitetnu politiku rješava neupravne stvari. Naime, točka 2.2.1. članka 5. izmijenjena je Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu nadležnog Ureda („Službeni glasnik Grada Zagreba“ 31/22), a koje izmjene i dopune su stupile na snagu 27. listopada 2022. te je određeno, među ostalim, kako ovaj Odsjek obavlja poslove rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Stoga je jasno kako je u djelokrugu Odsjeka za pronatalitetnu politiku, kao gradskog upravnog tijela nadležnog za postupanje po Odluci, upravno postupanje odnosno donošenje pojedinačnih akata u upravnim stvarima sukladno Odluci. Zaključno se navodi kako je navedenim Pravilnikom određeno da poslovi radnog mjesta višeg upravnog savjetnika za pronatalitetnu politiku, među ostalima, obuhvaćaju rješavanje u najsloženijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci (točka 73.). Nadalje, poslovi radnog mjesta upravnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike i radnog mjesta višeg stručni suradnika za provedbu mjera pronatalitetne politike, među ostalim, obuhvaćaju rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci (točke 74. i 75.) Stoga tuženik ističe da je rješenje prvog stupnja doneseno u okviru propisanog djelokruga nadležnog gradskog upravnog tijela te po ovlaštenom službeniku.

3.7. Tuženik ističe da je osnovano pokrenuo postupak po službenoj dužnosti, sukladno ovlasti iz Odluke koju je VUS RH ocijenio zakonitom. Naime, taj je sud u presudi, broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. koja je donesena u postupku ocjene zakonitosti Odluke, ponovno, kao i u ranijoj presudi, broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, VUS RH je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Navedena pravna stajališta potvrđena su Odlukom i rješenjem US RH, broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023.

3.8. U odnosu na potpis na osporenom rješenju tuženik ističe kako ne postoji propis koji određuje točne elemente izgleda vlastoručnog potpisa pojedinca odnosno od čega se isti mora sastojati te je krajnje životno kako je potpis osobna stvar koju svaki pojedinac izražava na sebi svojstven način, koji način ne mora uvijek biti i izgledati identično.

3.9. Promašenim smatra navode tužiteljice kako je drugostupanjsko rješenje nezakonito jer je doneseno od strane neovlaštene osobe. Naime, Odluka je sukladno izraženom stavu VUS RH zakonita, pa tako i odredba članka 10. iste koja određuje prigovor gradonačelniku kao pravni lijek. VUS RH je presudom, broj: Usoz-254/2023 od 19. prosinca 2023. odbio zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti odredbe članka 10. Odluke, uz obrazloženje da određivanjem prigovora kao pravnog lijeka protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije, a također je istaknuo kako je zakonom propisana mogućnost pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta te je time osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata, a slijedom čega je prigovor kao takav definiran Odlukom zakonit.

3.10. U odnosu na navode tužiteljice o žalbi kao pravnom lijeku, tuženik upire na stajalište izraženo u navedenoj presudi VUS RH u kojoj se ističe stajalište US RH iz odluke, broj: U-I-2911/2017, od 5. veljače 2019. prema kojem sustav zaštite ljudskih prava uspostavljen Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pravo na žalbu protiv sudske odluke u prvom stupnju, kao temeljno pravo, prepoznaje samo u okviru kaznenog postupka. Također se navodi kako ni konvencijski sustav zaštite ljudskih prava, ni EU sustav zaštite temeljnih prava zajamčenih Poveljom o temeljnim pravima Europske unije ne prepoznaju pravo na žalbu u okviru građanskih odnosno upravno sudskih postupaka kao temeljno pravo. Ujedno se navodi kako oba navedena sustava jamče pristup sudskoj zaštiti odnosno pravo na sudski nadzor nad odlukama tijela državnih vlasti kojima se odlučuje o konkretnim interesima građana, ali ne jamči pravo na žalbu protiv odluke suda u građanskim odnosno upravnim sporovima. (iz točke 10.1 odluke US RH).

3.11. Vezano za rok iz članka 6. Odluke/22 tuženik navodi da je nadležnom gradskom upravnom tijelu dana zapravo svojevrsna, neobvezujuća uputa (instrukcija).

3.12. Tuženik osporava navode tužiteljice da su povrijeđene odredbe članka 30. i 49. stavka 1. ZUP-a. U konkretnom slučaju, rješenje prvog stupnja doneseno je po službenoj dužnosti, na temelju članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke, kojom odredbom je određeno kako novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina. S obzirom na to da je prvostupanjsko tijelo u svojoj službenoj evidenciji raspolagalo podatkom o danu kada je dijete tužiteljice navršilo 7 godina, to nije bilo potrebno posebno izjašnjenje tada podnositeljice niti izvođenje dokaza te je službena osoba prvostupanjskog tijela mogla neposredno riješiti predmetnu upravnu stvar. Suprotnim postupanjem oštro bi se kršilo načelo učinkovitosti i ekonomičnosti upravnog postupka, a kao jedno od najvažnijih rukovodnih načela ZUP-a, imajući u vidu da tužiteljica niti u ovom stadiju upravnog spora, a niti u prethodnom stadiju upravnog postupka ne navodi odnosno ne konkretizira koje su to činjenice i okolnosti koje su bile bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, a da je u konkretnom slučaju trebalo provesti ispitni postupak.

3.13. Tuženik naglašava da je razvidno kako je Odluka/2016 temeljem koje je doneseno prvotno rješenje iz 2016. prestala važiti stupanjem na snagu Odluke/2018 te je rješenje prvog stupnja doneseno temeljem ove Odluke uključujući njezine izmjene 20/21, 25/22. Iz teksta navedenih Odluka vidljivo je kako uređuju identičnu materiju, a što ujedno i nedvojbeno proizlazi i iz samoga naziva ovog propisa s obzirom na to da su nazivi isti. Stoga tužiteljica i u ovom pogledu iznosi neosnovane i promašene navode. Iz rješenja prvog stupnja nedvojbeno proizlazi kako je u izreci istog kao korisnica predmetne novčane pomoći određena tužiteljica. Stoga se ne radi o različitim mjerama, korisnicima i uvjetima. Vidljivo je kako je kontinuirano korisnica predmetne novčane pomoći ovdje tužiteljica te kako se radi o istoj mjeri, koji institut je (Odlukom kao temeljenim materijalnim i postupovnim propisom koji se na ovu mjeru odnosi) kroz niz godina koliko se mjera provodila mijenjan i nadopunjavan, a sukladno izraženom stavu VUS RH o punom pravu tuženika za modifikaciju ove mjere. Rješenje prvog stupnja u cijelosti zadovoljava sve zahtjeve koje traži odredba članka 98. ZUP-a, posebice uzimajući u obzir kako je rješenje doneseno po službenoj dužnosti i to na osnovi podatka kojim je raspolagalo prvostupanjsko tijelo u svojoj službenoj evidenciji te koji podatak je relevantan za prestanak predmetne novčane pomoći tužiteljici koji prestanak je reguliran jednom odredbom, točnije alinejom stavka. Stoga je životno i sukladno prirodi stvari da je rješenje kratko i koncizno, obzirom drugačije niti ne može biti.

3.14. Protivi se prijedlogu tužiteljice za održavanje rasprave budući da je vidljivo kako se u predmetnoj stvari radi o pitanju isključivo pravne naravi odnosno kako nema činjenica i okolnosti koje bi trebalo raspraviti te niti tužiteljica navodi koje su to činjenice i okolnosti koje bi kao relevantne trebalo utvrditi, te se poziva na stajalište izraženo u presudi VUS-a Usž 1897/2021-2 od 8. rujna 2021.

3.15. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Sud je 17. listopada 2025. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

4.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.

4.2. Tužiteljica navodima tužbe dodaje kako su u konkretnom predmetu povrijeđena prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života i zabrane diskriminacije. Potražuje troškove spora.

4.3. Tuženik se poziva na praksu VUS RH izraženu u presudi poslovni broj: Usž- 2502/2025 od 23. srpnja 2025. u predmetu slične činjenične i pravne stvari.

5. Prigovor tuženika o prekluziji prava na podnošenje tužbe, nije osnovan. Tužba je podnesena 26. siječnja 2024., a osporeno rješenje tužiteljica je po opunomoćeniku zaprimila 27. prosinca 2023., prema podacima sadržanima na dostavnici u spisu tuženika, dakle, u roku propisanom člankom 40. stavkom 1. ZUS-a.

5.1. Nije osnovan niti prigovor tuženika kojim osporava valjanost punomoći dostavljene uz tužbu. Na istoj su razvidni podaci opunomoćitelja te je vidljiv potpis tužiteljice kojim opunomoćuje odvjetnika Martina Sherrija za podnošenje tužbe Upravnom sudu. Budući da je isti odvjetnik zastupao tužiteljicu i u postupku koji je prethodio ovom sporu, prema ocjeni suda nije od utjecaja činjenica da je na punomoći uz naznačeno „radi podnošenja prigovora na rješenje“ dodano „radi podnošenja tužbe Upravnom sudu“. Prema ocjeni suda opunomoćenik tužiteljice ovlašten je za poduzimanje radnji u upravnom sporu za tužiteljicu u skladu s odredbama članka 21. stavka 2. u vezi sa člankom 30. stavkom 1. ZUS-a.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika. Raspravnim rješenjem suda odlučeno je da se daljnji dokazi neće izvoditi.

6.1. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 31. listopada 2023. utvrđeno je da istim prestaje novčana pomoć tužiteljici kao roditelju FR, rođene **.**.2010. s danom 30. rujna 2023., prethodno priznato rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551-06/16-013/1527, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 2. prosinca 2016. a rješenje je doneseno na temelju odredbe članka 7. stavka 1. alineje 1. i stavka 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 10/18, 20/21 i 25/22, dalje: Odluka).

8. Tuženik je odbio kao neosnovan prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome iz razloga koji su navedeni i u odgovoru na tužbu.

9. Odredbom članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke propisano je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina

9.1. Prema stavku 2. članka 7. Odluke o prestanku novčane pomoći iz ovoga članka nadležno gradsko upravno tijelo odlučit će po službenoj dužnosti.

10. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, prema ocjeni suda navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje, a nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

10.1. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija prigovor kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute prigovore tužiteljice, pa je time u cijelosti postupio sukladno odredbama članka 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

10.2. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer za iznesene razloge postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i propisima na koje se poziva tuženik.

11. Naime, kao što je to detaljno tuženik elaborirao i u odgovoru na tužbu, a koje ovaj sud neće ponavljati, pravilno je tijelo utvrdilo prestanak novčane pomoći te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane pomoći, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem VUS RH iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023. Za napomenuti je također, da je US RH donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude VUS RH broj: Usoz- 143/22-91 od 27. veljače 2023. i VUS RH broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.

12. Stoga Sud još jednom ukazuje na točku 124. presude VUS RH (Usoz-8/22-68), u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, a odredbama Odluke 22. ponovno se usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

13. Odredbom članka 10. Odluke propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

14. Odredbom članka 6. Odluke 22 propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022.

15. Navedene odredbe članka 10. Odluke i članka 6. Odluke 22 bile su predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred VUS RH, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke, dok je obustavljen postupak ocjene zakonitosti članaka 3., 4. i 6. Odluke/22. U navedenoj presudi je sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. U odnosu na članak 6. Odluke/22 sud je naveo da je zakonitost Odluke/22, uključujući i navedenu odredbu, bila predmet ocjene u objektivnom upravnom sporu pred istim sudom, koji spor je okončan presudom, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti te Odluke. Navedenu presudu VUS RH razmatrao je US RH te je ocijenio ustavnopravno prihvatljivom (odluka i rješenje, broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.). Dakle, VUS RH je sporne odredbe ocijenio zakonitima.

16. Navedena pravna shvaćanja prihvaća i ovaj sud i smatra da je za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred VUS RH ocijenjena zakonitom, nadležan gradonačelnik Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno donijeti prvostupanjsko rješenje o prestanku novčane pomoći na temelju odredbe članka 7. Odluke.

16.1. Stoga, navodi tužiteljice kojima osporava da bi prigovor kao pravni lijek bio protivan propisima na koje se poziva, kao i osporeno i prvostupanjsko rješenje ne bi bilo doneseno od strane nadležnih tijela i osoba sud nije prihvatio osnovanima.

16.2. U tom smislu ističe se da je tuženik dao detaljno očitovanje o iznesenim prigovorima tužiteljice u odgovoru na tužbu, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud.

17. Nadalje, potrebno je napomenuti da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

18. Uvidom u Sistematizaciju radnih mjesta u uredu (članak 75.), koji je Prilog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ( Službeni glasnik Grada Zagreba, broj:13/22 i 31/22) (članak 5. podtočka 2.2.1.) razvidno je da je u opisu poslova i zadataka višeg stručnog suradnika za provedbu mjera pronatalitetne politike, a koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje, rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Dakle, prvostupanjsko rješenje donijela je ovlaštena službena osoba.

19. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju i osporavanje da bi potpisnik prvostupanjskog rješenja bio ovlaštena službena osoba za donošenje predmetnog rješenja je prema ocjeni ovoga suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnog spora. Prema mišljenju ovog suda utvrđivanje vjerodostojnosti predmetnog potpisa u situaciji u kojoj tuženik čiji je potpis sporan ne osporava da se radi o njegovom potpisu, protivno je načelu učinkovitosti spora propisanom člankom 8. ZUS-a. Navedeni prigovori tužiteljice su neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenih rješenja koja su prema ocjeni ovoga potpisana od za to ovlaštenih osoba i na način koji prihvaća ovaj sud.

20. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke/22. Ovo stoga što se prema mišljenju ovog suda radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi u roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku. Nadalje, VUS RH je dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke tog suda u postupku ocjene zakonitosti općeg akta, a koja odluka je donesena 27. veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.

20.1. Da se radi o instruktivnom roku potvrdio je VUS RH u presudi poslovni broj: Usž- 2502-2025-2 od 23. srpnja 025. kojom je odbijena žalba i potvrđena presuda ovog suda poslovni broj: UsI-747/2024-10 od 18. ožujka 2025. pod točkom 14. obrazloženja te presude.

21. Kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva. Osim toga ovaj sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. ZUP-a), jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama u skladu sa stajalištima VUS RH i US RH.

21.1. Neosnovanima se cijene navodi tužiteljice kojima upire na povrede odredaba članka 30. ZUP-a kojim je propisano načelo izjašnjavanja stranke. Naime, u konkretnoj upravnoj stvari, prema ocjeni suda budući da se odluka mogla donijeti neposrednim rješavanjem javnopravnog tijela iz razloga koji su prethodno navedeni, nije bilo razloga provođenju ispitnog postupka niti pozivanju stranke na izjašnjavanje. Imajući u vidu odredbu članka 49. stavka 1. ZUP-a kao i činjenice konkretnog predmeta iz kojega nedvojbeno proizlazi da se radi o prestanku novčane pomoći prethodno priznate korisnicima mjere roditelj odgojitelj na identičan način u dijelu koji se odnosi na računanje trajanja, kako je propisano odredbama Odluke, te da nisu od utjecaja na opseg priznatog prava individualne okolnosti svakog korisnika osim podatka o djetetu/djeci korisnika za koje je pravo priznato, a koji su utvrđeni već ranijim rješenjem o priznatom pravu, te se nedvojbeno mogu iz tih podataka utvrditi relevantne činjenice, sud prihvaća stajalište upravnih tijela da je prvostupanjsko rješenje moglo biti doneseno primjenom citirane odredbe, neposrednim rješavanjem, bez posebnog ispitnog postupka i bez saslušanja stranke.

21.2. Navedeno stajalište o neposrednom rješavanja u predmetima novčane pomoći za roditelje odgojitelje potvrđeno je i prethodno citiranom presudom VUS RH.

22. Vezano za povrede odredaba članka 13., 130. i 131. ZUP-a ističe se da se o identičnim prigovorima očitovao VUS RH u presudi Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., te Usoz 8/22 od 5. srpnja 2022., a sa sadržajem tim odluka tužiteljica je, kako proizlazi iz navoda tužbe, upoznata, stoga sud upućuje na te odluke.

23. Izreka rješenja u skladu je s odredbom članka 98. stavka 3. ZUP-a kojom je propisano, između ostaloga da izreka sadržava odluku o upravnoj stvari, te mora biti kratka i određena.

24. Prema mišljenju ovog suda prigovori je li miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva tužiteljice u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja u skladu sa zakonom i predviđeno zakonom, je li ono u skladu s općim interesom i je li ono razmjerno su već prethodno razmatrani i otklonjeni u citiranim odlukama VUS RH i US RH u kojima je zaključeno da je tuženik uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke. Navedena pravna shvaćanja prihvaća i ovaj sud, slijedom čega ocjenjuje da se usklađivanjem, a sada i prestankom novčane pomoći u skladu s Odlukom protupravno ne zadire u stečena prava i legitimna očekivanja roditelja odgojitelja te da je postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općeg ili javnog interesa (izmjene/postupnog prestanka mjere roditelj odgojitelj) i zaštite pojedinačnih interesa roditelja odgojitelja.

24.1. Stoga, navode tužiteljice iznesene na raspravi o tome da nisu ostvarene kompenzacijske mjere, te da su povrijeđena prava o zaštiti legitimnih očekivanja sud nije prihvatio osnovanima.

24.2. Povrede odredba članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, na koje paušalno na raspravi upire tužiteljica, sud nije našao. Tim je člankom propisano pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života prema kojemu svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja (stavak 1.). Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih (stavak 2.). Naime, o izmjeni modela uređenja mjere roditelj odgojitelj i prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s obzirom na najdulje moguće trajanje te mjere ovisno o dobi djeteta za koje je mjera ostvarena, odnosno o skraćivanju s petnaest na sedam godina života US RH je ustvrdio da je došlo do miješanja u mjeru roditelj odgojitelj i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, te je u odgovoru na pitanje da li je takvo miješanje zakonito, dao analizu u Odluci U-III-1744/2023 (točke 49.3. do 50.9) te zaključno utvrdio kako je miješanje u imovinska prava provedeno „pod uvjetima predviđenim zakonom“, a u daljnjem obrazloženju utvrdio jest da je ono imalo legitiman cilj (točka 52.3. obrazloženja) i prihvaćena je ocjena VUS RH da je kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja osporene Odluke/22 (točka 60. obrazloženja odluke USRH).

24.3. Nadalje, člankom 14. Konvencije propisano je da će se uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurat bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druga okolnost.

24.4. U konkretnom predmetu primjena odredaba na koje se pozivaju javnopravna tijela u postupku koji je prethodio ovom sporu provedena je na identičan način u odnosu na pojedinu kategoriju osoba – korisnike mjere roditelj odgojitelj, stoga sud nema osnova za zaključak da bi osporenim rješenjem tužiteljica bila stavljena u nepovoljniji položaj po bilo kojem od navedenih kriterija u odnosu na usporedivu kategoriju korisnika.

25. Paušalni prigovori tužiteljice kojima osporava i odluku tuženika u dijelu koji se odnosi na troškove, a u odnosu na koju ne iznosi konkretne razloge, nisu osnovani. Ista je obrazložena pozivom na odredbe članka 161. stavak 1. i 5. ZUP-a navodeći da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti i isti nije povoljno okončan za tužiteljicu pa ne ostvaruje pravo na naknadu troškova upravnog postupka ni troška upravne pristojbe. Ovakvo obrazloženje prihvaća i ovaj Sud.

26. Budući da su u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđene činjenice od kojih ovisi primjena prava, nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka. Izvođenje predloženih dokaza saslušanjem tužiteljice i pojedinačno naznačenih osoba, sud cijeni takvim da se ne radi o prikladnom dokaznom sredstvu u konkretnoj upravnoj stvari, stoga je rješenjem suda odlučeno da se daljnji dokazni neće izvoditi, imajući u vidu načelo učinkovitosti spora iz odredbe članka 8. ZUS-a. Pri tom se ističe da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (čl. 49. st. 1. ZUS-a), uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio (čl. 49. st. 3. ZUS-a), a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (čl. 49. st. 4. ZUS-a).

26.1. Stranke spora dostavile su dokumentaciju na koju se pozivaju, te je sud u istu izvršio uvid, a saslušanjem tužiteljice i svjedoka ne bi se moglo utvrditi drugačije činjenično stanje, jer su relevantne činjenice od kojih ovisi primjena prava pravilno utvrđene, a Odlukom nisu propisane iznimke od primjene imajući u vidu individualne, specifične okolnosti korisnika mjere roditelj odgojitelj. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka sud je cijenio nepotrebnim i neekonomičnim, te usmjerenim odugovlačenju postupka.

27. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi prigovora, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju, odnosno radi se i o ponovljenim navodima koje su korisnici mjere isticali u postupku zakonitosti Odluke pred VUS RH i pred US RH, s kojima je tužiteljica kroz odluke tuženika u njenom predmetu upoznata, a na koje se pozvao i ovaj Sud u presudi.

27.1. Pri tom se ističe da je odredbama članka 10. stavka 2. ZUS-a propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitost općeg akta obvezna za sve, stoga prigovori tužiteljice kojima osporava zakonitost Odluke navodima koje je u postupku zakonitosti općeg akta razmotrio VUS RH nisu od utjecaja na odluku u predmetnoj upravnoj stvari.

28. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

28.1. U istoj činjeničnoj i pravnoj stvari presudom VUS RH poslovni broj: Usž- 2502/2025-2 od 23. srpnja 2025. potvrđena je presuda ovog suda poslovni broj: UsI- 747/2024-10 od 18. ožujka 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja.

29. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud, sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

30. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude, pod točkom I.

31. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev za naknadom troškova valjalo odbiti.

31.1. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 24. listopada 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Martin Sherri, [adresa] Zagreb, Kordunska 1

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis