REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-3231/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari I-tužitelja NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelja JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici u Valpovu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. listopada 2025. u prisutnosti I-tužitelja osobno, II-tužitelja osobno, zamjenice punomoćnica tužitelja Danije Budimir, odvjetnice i Anite Šalina Beretin, državnoodvjetničke savjetnice u OGDO Zagreb, 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ – MINISTARSTVU OBRANE, OIB: 66486182714, da I – tužitelju DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati ukupni iznos od 13.465,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče na mjesečne iznose kako slijedi:

- iznos od 354,68 EUR od 15. srpnja 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 168,24 EUR od 15. kolovoza 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 83,30 EUR od 15. rujna 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 240,97 EUR od 15. listopada 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 268,63 EUR od 15. studenoga 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 332,87 EUR od 15. prosinca 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 351,99 EUR od 15. siječnja 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 125,88 EUR od 15. veljače 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 223,69 EUR od 15. ožujka 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 254,19 EUR od 15. travnja 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 289,29 EUR od 15. svibnja 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 148,36 EUR od 15. lipnja 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 310,19 EUR od 15. srpnja 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 200,99 EUR od 15. kolovoza 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 103,51 EUR od 15. rujna 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 245,15 EUR od 15. listopada 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 263,89 EUR od 15. studenoga 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 221,15 EUR od 15. prosinca 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 189,91 EUR od 15. siječnja 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 235,63 EUR od 15. veljače 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 242,21 EUR od 15. ožujka 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 293,27 EUR od 15. travnja 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 175,07 EUR od 15. svibnja 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 260,12 EUR od 15. lipnja 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 366,93 EUR od 15. srpnja 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 264,58 EUR od 15. kolovoza 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 86,54 EUR od 15. rujna 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 216,14 EUR od 15. listopada 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 290,94 EUR od 15. studenoga 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 246,13 EUR od 15. prosinca 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 345,84 EUR od 15. siječnja 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 189,29 EUR od 15. veljače 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 260,62 EUR od 15. ožujka 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 246,33 EUR od 15. travnja 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 315,86 EUR od 15. svibnja 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 129,33 EUR od 15. lipnja 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 373,42 EUR od 15. srpnja 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 232,03 EUR od 15. kolovoza 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 61,56 EUR od 15. rujna 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 288,92 EUR od 15. listopada 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 327,18 EUR od 15. studenoga 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 309,54 EUR od 15. prosinca 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 286,18 EUR od 15. siječnja 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 337,23 EUR od 15. veljače 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 272,39 EUR od 15. ožujka 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 262,43 EUR od 15. travnja 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 342,58 EUR od 15. svibnja 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 158,32 EUR od 15. lipnja 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 338,35 EUR od 15. srpnja 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 174,96 EUR od 15. kolovoza 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 122,28 EUR od 15. rujna 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 304,96 EUR od 15. listopada 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 274,11 EUR od 15. studenoga 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 68,95 EUR od 15. prosinca 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 388,03 EUR od 15. siječnja 2019. godine, pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ – MINISTARSTVU OBRANE, OIB: 66486182714, da II – tužitelju GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati ukupni iznos od 13.104,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče na mjesečne iznose kako slijedi:

- iznos od 248,62 EUR od 15. rujna 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 210,79 EUR od 15. listopada 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 247,54 EUR od 15. studenoga 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 295,76 EUR od 15. prosinca 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 312,75 EUR od 15. siječnja 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 212,05 EUR od 15. veljače 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 166,63 EUR od 15. ožujka 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 262,48 EUR od 15. travnja 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 272,63 EUR od 15. svibnja 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 175,37 EUR od 15. lipnja 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 158,50 EUR od 15. srpnja 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 93,41 EUR od 15. kolovoza 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 415,84 EUR od 15. rujna 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 186,40 EUR od 15. listopada 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 294,18 EUR od 15. studenoga 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 330,81 EUR od 15. prosinca 2015. godine, pa do isplate,

- iznos od 369,99 EUR od 15. siječnja 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 170,06 EUR od 15. veljače 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 216,55 EUR od 15. ožujka 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 319,22 EUR od 15. travnja 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 68,07 EUR od 15. svibnja 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 215,28 EUR od 15. lipnja 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 114,65 EUR od 15. srpnja 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 136,13 EUR od 15. kolovoza 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 408,16 EUR od 15. rujna 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 207,64 EUR od 15. listopada 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 244,24 EUR od 15. studenoga 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 229,30 EUR od 15. prosinca 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 323,56 EUR od 15. siječnja 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 315,74 EUR od 15. veljače 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 127,22 EUR od 15. ožujka 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 223,51 EUR od 15. travnja 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 298,64 EUR od 15. svibnja 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 260,97 EUR od 15. lipnja 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 275,40 EUR od 15. srpnja 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 51,97 EUR od 15. kolovoza 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 352,79 EUR od 15. rujna 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 239,93 EUR od 15. listopada 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 271,62 EUR od 15. studenoga 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 312,34 EUR od 15. prosinca 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 375,62 EUR od 15. siječnja 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 216,95 EUR od 15. veljače 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 250,98 EUR od 15. ožujka 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 244,18 EUR od 15. travnja 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 380,15 EUR od 15. svibnja 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 280,56 EUR od 15. lipnja 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 286,16 EUR od 15. srpnja 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 55,43 EUR od 15. kolovoza 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 270,11 EUR od 15. rujna 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 230,82 EUR od 15. listopada 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 239,82 EUR od 15. studenoga 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 275,84 EUR od 15. prosinca 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 360,82 EUR od 15. siječnja 2019. godine, pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 8 dana.“

II Nalaže se I-tužitelju i II-tužitelju isplatiti tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 2.150,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška postupka u iznosu od 1.350,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude prvog stupnja pa do isplate.

IV Odbija se zahtjev I-tužitelja i II-tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 3.913,62 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude prvog stupnja pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su djelatnici tužene te da im tužena u periodu od lipnja 2014. do kraja 2018. nije na zakonit način obračunala niti isplatila noćni rad, rad subotom i nedjeljom te blagdanom. Tužitelji su se obratili tuženoj radi pokušaja mirnog rješenja spora sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku, međutim, isti je ostao bezuspješan jer je tužena otklonila mogućnost mirnog rješenja spora. Tužena je grubim kršenjem odredbi Zakona o radu kao i Odluke Ministarstva obrane o rasporedu radnog vremena (NN 65/14) uskratila pravo na zakonit obračun i isplatu sati provedenih na radu.

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Velikoj Gorici te osporava osnov i visinu predmetnog tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužena navodi da je tužiteljima u utuženom vremenskom razdoblju u skladu s ostvarenim satima rada i mjesečnim evidencijama, izvršena isplata svih dodataka sukladno Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09) kao i Pravilniku o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15). Naime, na tužitelje, kao djelatne vojne osobe, glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u utuženom razdoblju primjenjivali su se podzakonski akti koji su doneseni temeljem odredbi Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a koji je lex specialis za djelatne vojne osobe. U prilog navedenom, tužena ističe i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u predmetima iste činjenične i pravne osnove broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr- 1795/12, u kojima je izneseno stajalište da, glede pitanja koja uređuju, propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima. Nadalje, u naslovnom predmetu u pogledu primjene zakonskih i podzakonskih propisa kojima je uređena predmetna materija potrebno je razlikovati dva vremenska razdoblja. U prvom razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09 i 118/12 – u daljnjem tekstu: Odluka) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo, i stražarska služba. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09) bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje su tužitelji ostvarili i koja su isplaćena u navedenom razdoblju. Glede navedenog razdoblja ističe se sudska praksa u istovrsnim predmetima, odnosno presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1254/2012 od 23. kolovoza 2012. ("Tužitelju koji je obavljao poslove stražarske službe nakon stupanja na snagu 1. listopada 2009. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09), suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda ne pripada pravo na dodatke na plaću iz točke XIII. Odluke jer je čl. VIII. st. 3. Odluke propisano da za obavljanje stražarske službe djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećanje iz točke XIII. Odluke. Tužiteljima pripada samo pravo na dodatak na plaću za obavljanje stražarske službe po odredbi čl. 17. d. st. 1. Pravilnika). i Gž- 1829/2012 od 12. srpnja 2012. (u kojoj se navodi: "Prvostupanjski sud nije vodio računa da je Ministarstvo obrane donijelo Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09) koji podzakonski propisi su stupili na snagu 1. listopada 2009., čime je tužena konačno postupila po odredbi čl. 200. ZSOSRH i pitanje odmora, dopusta, rasporeda radnog vremena, dodataka na plaću uredio ovim podzakonskim propisima (čl. 96. i 97. st. 6. ZSOS RH). Nakon 1. listopada 2009. više nema mjesta primjeni općih propisa o radu i Kolektivnog ugovora u smislu čl. 14. ZSOSRH.). U drugom razdoblju i to od 26. lipnja 2013. stupio je na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13 i 75/15), kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (čl. 136.). Čl. 139. st. 1. navedenog Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dohodak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. St. 6. istog članka propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena, ističemo da je čl. 153. Zakona propisano da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Također važno i temeljno je za istaknuti da je čl. 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15). Upravo su temeljem citiranih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada, i to: Odluka o rasporedu radnog vremena i gore navedeni Pravilnik, a koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014. (u daljnjem tekstu: Odluka i Pravilnik iz 2014.). Točkom IV. Odluke iz 2014. je također propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. Kako su navedeni Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, (koji Zakon je lex specialis za djelatne vojne osobe) to glede pitanja koja uređuju, taj Zakon i propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, a koje se ne primjenjuju na djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju osoba. Slijedom navedenih zakonskih i podzakonskih pravnih akata predmetni tužbeni zahtjev se ukazuje u potpunosti neosnovanim. Zakonski zastupnik tužene dostavlja dokumentaciju koja se odnosi na način rada tužitelja u utuženom razdoblju. Iz očitovanja nadležne postrojbe proizlazi da su tužitelji, kao djelatne vojne osobe, u utuženom razdoblju radili na izdvojenom objektu. Sukladno točki XII. Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18) rada u turnusu je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama. Radom u turnusu smatra se rad prema utvrđenom radnom vremenu koji se obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca od po 12 sati dnevno u ciklusima 12 sati rada – 24 sata odmora – 14 sati rada

– 48 sati odmora. Kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu, smatra se da im redoviti mjesečni fond radnih sati, dok godišnji fond sati rada u turnusu ne može biti veći od godišnjeg fonda sati rada u redovnom radnom vremenu. Za opisani oblik rada u turnusu, prema stavku 5. točke XII. Odluke, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke djelatnih vojnih osoba, odnosno u skladu s naprijed navedenim Pravilnikom. Pored toga, radeći u turnusu djelatne vojne osobe ne ostvaruju slobodne dane u vidu preraspodjele radnog vremena, već nakon 12 sati rada dobivaju "24-satni odmor od turnusa", a nakon 12 sati noćnog rada u turnusu dobivaju "48 sati odmora od turnusa". Slijedom svega navedenog, tužena osporava osnov i visinu predmetnog tužbenog zahtjeva u cijelosti, te isti smatra neosnovanim i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženoj sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

3. Općinski sud u Velikoj Gorici je donio rješenje poslovni broj Pr-97/2019 od 23. lipnja 2020. kojim se oglasio mjesno nenadležnim, a po pravomoćnosti rješenja predmet je dostavljen ovom sudu na daljnje postupanje. Stranke nisu osporavale predmetno rješenje.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem dopisa Ministarstva obrane, Oružanih snaga RH, HRZ, Zapovjedništva bZMIN od 13. lipnja 2019. (str. 23-35 spisa), Zapovijedi Ministarstva obrane, Oružanih snaga RH, Zapovjedništva HRZ i PZO, Velika Gorica od 13. lipnja 2014. (str. 36-39 spisa), Zapovijedi Ministarstva obrane, Oružanih snaga RH, Zapovjedništva HRZ i PZO, Zapovjedništva bZMIN od 17. lipnja 2014. (str. 40-42 spisa), Odluke o rasporedu radnog vremena od 28. svibnja 2014. (str. 43-51 spisa), Izvoda iz mjesečnih izvješća o ostvarenim satima rada (str. 56-60 spisa), Mjesečnih evidencija radnog vremena djelatnih vojnih osoba (str. 61-281 spisa), Odluka o rasporedu i Odluke Ministarstva obrane, Oružanih snaga RH, Zapovjedništva HRZ i PZO (str. 318-357 spisa), Kartica djelatnika-isplatne liste (str. 363-407 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za vještačenja d.o.o. (str. 417-424 spisa), proveden je dokaz saslušanjem I- tužitelja NA i II-tužitelja JA te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja je priložena u spis.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjevi I-tužitelja i II- tužitelja nisu osnovani.

6. Na ročištu 10. listopada 2025. stranke su suglasno izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud, uz suglasnost stranaka, odlučio da se daljnji dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

7. Predmet spora je zahtjev I-tužitelja za isplatom razlike plaće po osnovi dodataka za noćni rad, rad subotom i nedjeljom te blagdanom za period od 1. lipnja 2014. do 31. prosinca 2018. i zahtjev II-tužitelja za isplatom razlike plaće po osnovi dodataka za noćni rad, rad subotom i nedjeljom te blagdanom za period od 1. kolovoza 2014. do 31. prosinca 2018.

8. Između parničnih stranaka nije sporno da su I-tužitelj i II-tužitelj u utuženom razdoblju bili zaposlenici tuženika na poslovima djelatnih vojnih osoba, da su podnijeli zahtjev za mirno rješenje spora sukladno članku 186.a ZPP te da su u utuženom razdoblju radili u turnusima i to u ciklusima 12 sati rada – 24 sata odmora – 12 sati rada

– 48 sati odmora.

9. Tijekom postupka saslušan je I-tužitelj NA koji je iskazao da je u utuženom periodu bio djelatna vojna osoba te da je radio u objektu Podvornica i to u turnusima 12 sati rada – 24 sata odmora – 12 sati rada – 48 sati odmora. U tom razdoblju isplaćivao mu se dodatak za djelatne vojne osobe u visini od 10%. U utuženom periodu radio je kao dočasnik za identifikaciju odnosno dispečer. Utuženi dodatak mu je tuženik prethodno isplaćivao, a bio je ukinut prije podnošenja tužbe. Poslovi i ostali posebni uvjeti rada su ostali isti i ništa se nije promijenilo u odnosu na razdoblju kada se utuženi dodatak isplaćivao. Također, navedeni posebni uvjeti rada postoje i danas, s time da mu se isplaćuje dodatak od 5% za štetnost za zdravlje. Sud je povjerovao iskazu I-tužitelja jer je životan i logičan, osim u djelu u kojem je iskazivao u suprotnosti s dokumentacijom koja je u spisu, a odnosi se na dodatke koje su se isplaćivali I-tužitelju u utuženom periodu.

9.1. Tijekom postupka saslušan je i II-tužitelj JA koji je iskazao da je u utuženom periodu bio djelatna vojna osoba te je radio u objektu II. radarska postaja Borinci, a radio je u turnusima 12 sati rada – 24 sata odmora – 12 sati rada – 48 sati odmora. U tom razdoblju isplaćivao mu se dodatak za djelatne vojne osobe u visini od 10%. U utuženom periodu radio je kao dočasnik za komunikacijsko-informacijske sustave. Utuženi dodatak mu se prethodno isplaćivao, a bio je ukinut prije podnošenja tužbe. Poslovi i ostali posebni uvjeti rada su ostali isti i ništa se nije promijenilo u odnosu na razdoblju kada se utuženi dodatak isplaćivao. Također, navedeni posebni uvjeti rada postoje i danas, s time da danas ne radi u turnusima već 7 dana radi, a 14 dana je slobodan. Ističe da se dodatak za djelatnu vojnu osobu isplaćivao i onim osobama koje su radile od 8 do 16 sati (redovno radno vrijeme), tako da njemu i dalje ostaje neplaćeni dodatak za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Dodatno je istaknuo da se njemu utuženi dodatak nije isplaćivao dok se, npr. državnom službeniku ili namješteniku kojem je on bio nadređeni, isti dodatak u utuženom periodu isplaćivao. Sud je povjerovao iskazu II-tužitelja jer je životan i logičan, osim u djelu u kojem je iskazivao u suprotnosti s dokumentacijom koja je u spisu, a odnosi se na dodatke koje su se isplaćivali II-tužitelju u utuženom periodu.

10. Uvidom u Odluku o rasporedu Ministarstva obrane, Oružane snage RH, Zapovjedništvo za potporu, Središnjica za upravljanje osobljem od 1. lipnja 2014. utvrđeno je da je I-tužitelj raspoređen istim rješenjem u ustr. jedinicu Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana, Bojna zračnog motrenja i navođenja, Središte za nadzor zračnog prostora, 2. skupina, na ustr. mjesto dočasnik za identifikaciju, s mjestom službe Velika Gorica-Pleso, počev od 1. lipnja 2014. do 31. svibnja 2016. Toč. II istog rješenja odlučeno je da se I-tužitelju određuju i sastavnice za plaću za osobni čin narednik vojni spec. i ustrojbeni čin nadnarednik vojni spec. i to dodatak A (A07) od 10% te B (B81) 5% uvećano za 0,5% za svaku godinu navršenog staža, a koji staž na dan 1. lipnja 2014. iznosi 15-7-8. Uvidom u Odluku Ministarstva obrane, Glavni stožer, OS RH, Središnjica za upravljanjem osobljem od 18. svibnja 2016. utvrđeno je da je I-tužitelj raspoređen istim rješenjem u ustr. jedinicu Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana, Bojna zračnog motrenja i navođenja, Središte za nadzor zračnog prostora, 2. skupina na ustr. mjesto dočasnik za identifikaciju, ustrojbeni čin nadnarednik vojni spec., s mjestom službe Podvornica, počev od 1. lipnja 2016. Toč. II istog rješenja odlučeno je da se I- tužitelju određuju i sastavnice za plaću za osobni čin nadnarednik vojni sp. i ustrojbeni čin nadnarednik vojni spec. i to dodatak A (A07) od 10% te B (B81) 5% uvećano za 0,5% za svaku godinu navršenog staža a koji staž na dan 1. lipnja 2016. iznosi 17-7-10.

10.1. Uvidom u Odluku o rasporedu Ministarstva obrane, Oružane snage RH, Zapovjedništvo HRZ i PZO od 10. lipnja 2014. utvrđeno je da je II-tužitelj raspoređen istim rješenjem u ustr. jedinicu Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana, Bojna zračnog motrenja i navođenja, 2. radrska postaja Borinci, na ustr. mjesto dočasnik za telekomunikacije sustave, s mjestom službe Vinkovci-Borinci, počev od 1. lipnja 2014. do 31. svibnja 2016. Toč. II istog rješenja odlučeno je da se II-tužitelju određuju i sastavnice za plaću za osobni čin nadnarednik i ustrojbeni čin nadnarednik i to dodatak A (A07) od 10% te B (B81) 5% uvećano za 0,5% za svaku godinu navršenog staža a koji staž na dan 1. lipnja 2014. iznosi 18-3-2. Uvidom u Odluku o rasporedu Ministarstva obrane, Oružane snage RH, Zapovjedništvo HRZ I PZO od 27. svibnja 2016. utvrđeno je da je II- tužitelj raspoređen istim rješenjem u ustr. jedinicu Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana, Bojna zračnog motrenja i navođenja, 2. radarska postaja Borinci, na ustr. mjesto dočasnik za telekomunikacijske sustave, s mjestom službe Vinkovci-Borinci, počev od 1. lipnja 2016. do 31. svibnja 2018. Toč. II istog rješenja odlučeno je da se II- tužitelju određuju i sastavnice za plaću za osobni čin nadnarednik i ustrojbeni čin narednik i to dodatak A (A07) od 10% te B (B81) 5% uvećano za 0,5% za svaku godinu navršenog staža.

11. Tijekom postupka provedeno je i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za vještačenje d.o.o. U svom nalazu i mišljenju od 17. srpnja 2023. stalni sudski vještak Petra Blašković navodi da potraživanje I-tužitelja NA, pod pretpostavkom da isti ostvaruje pravo na dodatke za rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom, iznosi 101.453,09 kn (Tabela 1, stupac 14) odnosno 13.465,13 EUR (Tabela 1, stupac 15), dok potraživanje II-tužitelja JA, a pod pretpostavkom da isti ostvaruje pravo na dodatke za rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom, iznosi 98.733,48 kn (Tabela 2, stupac 14) odnosno 13.104,18 EUR (Tabela 2, stupac 15).

12. I-tužitelj i II-tužitelj su prihvatili nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Petre Blašković od 17. srpnja 2023. te su u skladu s istim konačno uredili tužbeni zahtjev i to podneskom od 17. rujna 2024.

12.1. Tužena je u podnesku od 22. siječnja 2024. istaknula prigovor na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Petre Blašković koji sadržajno predstavlja osporavanje osnovanosti tužbenih zahtjeva I-tužitelja i II-tužitelja.

13. Člankom 136. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/13, 75/15, 50/16. i 30/18., dalje: ZSOS) je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, a da se plaća određuje odlukom o rasporedu. Člankom 139. stavkom 1. ZSOS propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Odredbom člankom 155. ZSOS izričito je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću utvrđene Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj: 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15., 5/17., 116./17. i 39/18., dalje: Pravilnik/14). Točkom IV Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14., 23/15., 84/15., 106/17., dalje: Odluka/14) je također propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Točkom XI stavkom 1. Odluke/14 propisano je da se radom u turnusu smatra rad prema utvrđenom radnom vremenu koji se obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca od po 12 sati dnevno u ciklusima 12 sati rada - 24 sata odmora

- 12 sati rada - 48 sati odmora. Stavkom 4. iste točke propisano je da kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V Odluke/14. Stavkom 5. je propisano da za rad u turnusu u skladu s ovom točkom djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Odluka/14 i Pravilnik/14 doneseni su na temelju ZSOS koji predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o radu, slijedom čega ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima (tako i u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, brojevi: Revr 1845/12-2 od 29. travnja 2014., Revr 1902/12-2 od 04. lipnja 2014. i Revr 1795/12-2 od 25. veljače 2014.).

14. Slijedom iznesenog, sud je mišljenja da I-tužitelju i II-tužitelju, kao djelatnim vojnim osobama, ne pripada pravo na uvećanje plaće za rad noću, subotama, nedjeljama te blagdanima jer takvo pravo za tužitelje nije propisano niti predviđeno navedenim propisima, a tim više što je tužiteljima u utuženom razdoblju rad bio organiziran u turnusima za koji rad odredba članka 155. ZSOS izričito isključuje pravo na uvećanje plaće. Pri tome valja ukazati na Odluku/14, koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. i kojom je prestala važiti Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/09., 118/12.), u kojoj je točkom II određeno da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe dok je u točki III Odluke/14 određeno da se pod radnim vremenom iz točke II ove Odluke podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu. Nije sporno da su I-II tužitelji u utuženom razdoblju radili u turnusima prema Zapovjedi od 17. lipnja 2014. U točki V Odluke/14 navedeno je da se redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka i traje od 8.00 do 16.00 sati, a u stavku 4. navedene točke određeno je da je redoviti mjesečni fond sati umnožak broja radnih dana u mjesecu pomnožen s osam sati redovnoga radnog vremena. Nadalje točka IX Odluke/14 određeno je da osim rada u redovitom radnom vremenu, rad u pojedinim ustrojstvenim jedinicama ovisno o potrebi službe može biti organiziran kao rad u smjenama te kao rad u turnusima. Točkom XI Odluke/14 propisano je da se radom u turnusu smatra rad prema utvrđenom radnom vremenu koji se obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca od po 12 sati dnevno u ciklusima 12 sati rada – 24 sata odmora – 12 sati rada – 48 sati odmora, a stavkom 4. iste točke određeno je da kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V ove Odluke/14, dok je u stavkom 5. iste točke određeno je da za rad u turnusu u skladu s ovom točkom djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Prema tome, polazeći od utvrđenih činjenica, sud je mišljenja kako tužiteljima ne pripada pravo na isplatu razlike plaće, jer im je plaća isplaćena u skladu s navedenim zakonskom i podzakonskim propisima budući da članak 155. ZSOS propisuje da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ZSOS. Eventualno postojanje povoljnijeg prava za tužitelje ocjenjuje se u odnosu na pravila koje se imaju primijeniti u konkretnom slučaju i to ZSOS, Odluku/14 i Pravilnik/14. I-II tužitelju pripada pravo na plaću kao i na uvećanja plaće (dodatke) u skladu s odredbama ZSOS-a i podzakonskih propisa donesenih temeljem tog Zakona, a kako istima nije predviđeno pravo na uvećanje plaće za rad noću, subotama, nedjeljama te blagdanima to je tužbeni zahtjev I-II tužitelja neosnovan (tako i u odluci Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 1641/2019 od 1. rujna 2020.)

15. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

16. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

17. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbama članka 154. stavka 1., članka 155. stavka 1. i članka 163. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 107/25.), prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženoj je priznat trošak i to za:

- sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 11. svibnja 2022. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- sastav podneska od 12. srpnja 2022. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 22. siječnja 2024. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 11. rujna 2025. (Tbr. 9/5 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR,

- zastupanje na ročištu 10. listopada 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR.

Dakle, tuženoj je priznat trošak postupka u sveukupnom iznosu od 2.150,00 EUR.

17.1. Tuženoj nije priznat trošak sastava podneska od 18. listopada 2024. jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka te trošak koji je zatražen u prekomjernom iznosu.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II i III izreke presude.

19. Na dosuđeni parnični trošak, tuženoj je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

20. Zahtjev I-tužitelja i II-tužitelja za naknadu troška postupka odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP te je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

21. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. listopada 2025.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. I-II tužitelju po punomoćniku

2. Tuženoj po OGDO