REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-929/2022-154

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Enveru Vučetiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Jasmina Jusufhodžića, odvjetnika, punomoćnice tuženika KL, dipl. iur., i zamjenika punomoćnika umješača RL, odvjetnika, dana 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku TEHNIKA d.d. Ulica grada Vukovara 274, Zagreb, OIB 73037001250, tužitelju JL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], platiti iznos od 31,720,75 EURA sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.2. 2012 do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenila na svoje posljenje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke ( referentna stopa) za tri postotana poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 siječnja, a uz drugo polugodište referntna stopa koja je na snazi na dan 1 srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku TEHNIKA d.d. Ulica grada Vukovara 274, Zagreb, OIB173037001250, tužitelju JL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], platiti trošak parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim 9.9. 2019 do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenila na svoje posljenje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke ( referentna stopa) za tri postotana poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 siječnja, a uz drugo polugodište referntna stopa koja je na snazi na dan 1 srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II/ Nalaže se tužitelju da umješaču nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.550,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 24. listopada 2025. do isplate, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je dana 20. svibnja 2010. kao radnik tuženika doživio nesreću na radu, te u ovom postupku potražuje naknadu štete s tim u vezi, sve uz naknadu parničnih troškova, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu te tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući prvenstveno prigovor nagođene stvari, kojim slijedom je predlagano odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova, čemu se pridružio i umješač na strani tuženika (osiguravatelj tuženika), s tim da su isticani i prigovori zastare, isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja te prigovor nedostatka uzročno-posljedične veze.

3. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu dana 9. rujna 2019. poslovnog broj Pr-1870/2012 (kojom je odbijen tužbeni zahtjev, str. 558-563 spisa), koju je Županijski sud u Osijeku ukinuo svojom odlukom poslovnog broja Gž R-99/2020 od 31. ožujka 2022. (str. 657-660 spisa) te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom ponovljenog postupka izvršio uvid u Potvrdu MUP-a, VII. PP Zagreb od 27. svibnja 2010. (str. 5 spisa), prijavu o ozljedi na radu od 26. svibnja 2010. (str. 6-8, 339-342 spisa), medicinsku dokumentaciju, uz zdravstveni karton tužitelja (str. 9-17, 19, 21-117, 194-202, 208- 210, 213-322, 345-346, 414-417, 421-422, 435-493, 507-520, 666-682, dostavljenog i na DVD-u str. 710 spisa), presliku općih podataka o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja od 24. listopada 2011. (str. 18 spisa), Uvjerenje od 12. ožujka 2012. (str. 20 spisa), Zahtjev od 27. veljače 2012. uz presliku povratnice (str. 118-119 spisa), presliku Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 14. prosinca 2010. (str. 130 spisa), presliku police za osiguranje objekata u izgradnji od 14. srpnja 2009., uz privitak (str. 167-168 spisa), presliku rješenja HZZO-a od 30. travnja 2012., 24. siječnja 2012., 7. prosinca 2011. i 20. rujna 2011. (str. 325-326, 327-331, 332-336, 337-338 spisa), obračunske isprave (str. 423-426 spisa) i presliku rješenja HZMO-a od 22. prosinca 2017. te 8. lipnja 2018. (str. 530-531, 663-665 spisa), kao što su saslušani svjedoci AL, CL, oboje na ročištu održanom 5. travnja 2013. (str. 140-142 spisa), ĐL, FL, te i sam tužitelj, svi na ročištu održanom 17. listopada 2013. (str. 160-162 spisa). Također je provedeno i medicinsko vještačenje po vještacima prim. Gordanu Makariću, dr.med. i dr.sc. SL, dr.med. (nalaz i mišljenje od 15. listopada 2014., str. 184-185 spisa, dopunski nalaz i mišljenje od 23. lipnja 2016., str. 353-356 spisa, te od 19. rujna 2018., str. 535-540 spisa, usmeno očitovanje na ročištu održanom 3. ožujka 2017., str. 419-420 spisa), kao i kombinirano sudsko-medicinsko/zaštite na radu vještačenje po vještacima mag.ing. Marijanu Kamenjaševiću i prof.dr.sc. Davoru Mayeru (nalaz i mišljenje od 29. svibnja 2024. i 19. siječnja 2025., str. 729-735, 749-750 spisa, usmeno očitovanje na ročištu održanom 3. travnja 2025., str. 756-759 spisa).

5. Izvršen je i uvid u priklopljeni spis HZMO-a dostavljen uz dopis od 5. travnja 2023. kao i u zdravstveni karton tužitelja dostavljenog uz dopis od 20. travnja 2023..

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, kao i da je stradao spomenutog 20. svibnja 2010., prilikom obavljanja zidarskih poslova, uslijed čega je došlo do ozljeđivanja tužitelja, tj. štete, čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku, a čemu su se tuženik i umješač protivili.

8. Kako je već rečeno, tuženik i umješač su prvenstveno isticali da je tužitelj s umješačem sklopio izvansudsku nagodbu (Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 14. prosinca 2010., na str. 130 spisa), iz koje proizlazi da je među imenovanima (tužitelj i umješač) utvrđen iznos cjelokupne štete u iznosu od 3.000,00 kn, te je također navedeno da tužitelj izjavljuje da će se isplatom predmetne odštete smatrati u cijelosti izmirenim sa svojim potraživanjem po predmetnom štetnom događaju od 20. svibnja 2010., odričući se pritom bilo kakvog daljnjeg potraživanja jer da je ponuđeni i prihvaćeni iznos naknade stvarna šteta koju je pretrpio u štetnom događaju, visina koje štete je određena sporazumno, uvažavajući sve sadašnje i buduće okolnosti od kojih ovisi visina štete. Uz navedeno, tužitelj je potvrdio i da u vrijeme sklapanja nagodbe nije na drugi način naknadio štetu, kod čega su stranke na ročištu od 22. siječnja 2014. navele i da nije sporno da je predmetna nagodba potpisana od ovlaštene osobe umješača, kao i da je nagođeni iznos isplaćen tužitelju.

9. Ocjenjujući naprijed navedeno, za zaključiti je da valja prihvatiti navode tuženika i umješača o neosnovanosti zahtjeva tužitelja iz ove pravne stvari. Naime, kako je vidljivo, tužitelj je zaista sklopio izvansudsku nagodbu sa osiguravateljem tuženika tj. umješačem iz ove parnice, a vezano za štetni događaj od 20. svibnja 2010., kada je tužitelj nesporno stradao na radu. Također je iz sadržaja nagodbe tj. Sporazuma od 14. prosinca 2010. vidljivo da su se sudionici nagodbe sporazumjeli o visini svote koja bi pripadala tužitelju, kao što su se sporazumjeli i o okolnosti da navedeni iznos predstavlja cjelovitu odštetu za štetu nastalu u predmetnom događaju od 20. svibnja 2010..

10. Nadalje, utvrđeno je i da tužitelj tijekom ovog postupka nije tražio utvrđenje npr. pobojnosti sklopljene nagodbe (koju je tužitelj nesporno potpisao, kako je to vidljivo iz priložene nagodbe tj. Sporazuma na str. 130 spisa), radi eventualnih mana volje ili sl., kao što tužitelj nije tražio niti npr. utvrđenje ništetnosti nagodbe, pri čemu nije moguće prihvatiti navode tužitelja s ročišta od 17. listopada 2013. (da sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost, budući da je za odlučivanje o navedenom potrebno da stranka u postupku, konkretno tužitelj, postavi i zahtjev u tom smislu, što nije učinjeno /u tom smislu i VTS, u odluci III Pž-2658/93 od 19. travnja 1994./). Uz navedeno, tužitelj nije tvrdio niti dokazivao da bi pobojnost ili ništetnost ishodio u nekom drugom postupku.

11. U tom smislu predmetna izvansudska nagodba od 14. prosinca 2010. proizvodi pravne učinke, što onda dovodi do okolnosti da je svaki daljnji zahtjev tužitelja za naknadom štete iz konkretnog štetnog događaja neosnovan. Pritom se podredno ukazuje da temeljem utvrđenog činjeničnog stanja nije utvrđena niti ništetnost (čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05 i dr.) nagodbe, uzimajući u obzir da iz tijeka postupka, a temeljem ocjene izvedenih dokaza, ne proizlazi da bi tužitelj dokazao navedeno, uzimajući u obzir i dio njegovog iskaza od 17. listopada 2013. s tim u vezi, kada je naveo da je bio upoznat sa sadržajem nagodbe, koju je nesporno i potpisao (dakle, ne proizlazi da tužitelj ne bi imao saznanja o sadržaju nagodbe, kao što ne proizlazi niti da bi mu bilo onemogućeno eventualno zatražiti pravni savjet, angažirati odvjetnika ili sl., kod čega se ukazuje da je nagodba potpisana oko sedam mjeseci nakon nastanka štetnog događaja, u kojem razdoblju je po prirodi stvari tužitelj mogao imati saznanja o prirodi i opsegu štete, kao što je bio u mogućnosti zatražiti i pravnu pomoć).

12. Također, nije utvrđeno niti da bi nakon sklapanja nagodbe došlo do takvog pogoršanja tj. promjene u zdravstvenog stanju tužitelja, da bi se moglo govoriti o novonastalim okolnostima.

13. Naime, tijekom postupka utvrđivala se i visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještacima prim. Gordanu Makariću, dr.med. i dr.sc. SL, dr.med., koji su u svom pisanom nalazu i mišljenju (str. 184-185 spisa) utvrdili da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu natučenje glave, trzajnu ozljedu vrata, tj. da postoji pozitivna uzročno-posljedična veza. Po provedenom liječenju su nastupile trajne posljedice glede ozljede vratne kralježnice i pogoršanje stanja vratne kralježnice zbog degenerativnog procesa, s tim da je konstatirano da je provedeno adekvatno liječenje.

14. Tužitelj je na psihičkom planu razvio kliničku sliku Poremećaja prilagodbe (F43.2), dok aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem nije nađeno kriterija za perszistiranje navedenog psihičkog poremećaja.

15. Utvrđeno je smanjenje životne aktivnosti od 15% zbog tegoba sa vratnom kralježnicom u vidu smanjenje pokretljivosti u jačem stupnju, bolovima te cerikobrahijalnom sindromu. Uzeto je u obzir premorbidno stanje odnosno degenerativni proces, inače bi ocjena tegoba sa vratnom kralježnicom bila veća.

16. Utvrđeno je i da je tužitelj pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta do tri dana, te potom umjerenog oscilirajućeg intenziteta do sveukupno dva tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do tri mjeseca.

17. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna četiri sata dnevno kroz pet dana, potom tri sata dnevno narednih šest tjedana (odlazak na kontrole, kućanski poslovi, odlazak po namirnice).

18. Fizičke bolove jakog intenziteta trpio je pet dana, srednje jake bolove dvadeset dana, te slabe tri mjeseca. Naruženje je utvrđeno kao ono blažeg stupnja (krivi vrat, ožiljak u vlasištu veličine 5 cm).

19. I svojim dopunskim nalazom i mišljenjem od 23. lipnja 2016. (str. 353-356 spisa) te 19. rujna 2018. (str. 535-540 spisa), vještaci su ustrajali na dotadašnjim utvrđenjima tj. suglasno su ukazivali da, uvažavajući sve navedeno tj. i naknadno pribavljenu medicinsku dokumentaciju, kao i sadržaj zdravstvenog kartona tužitelja, ne nalaze novih argumenata koji bi bili od utjecaja na mišljenje u prvotnom vještačenju od 15. listopada 2014.. Naime, podaci iz novopriložene psihijatrijske medicinske dokumentacije mogu upućivati na pogoršanje statusa psihičkih funkcija, a što nije predmet ovog postupka, kako navode vještaci, kojim slijedom su isticali da u cijelosti ostaju kod pisanog nalaza i mišljenja od 15. listopada 2014., kod čega je i vještak kirurg navodio da uvidom u medicinsku dokumentaciju ne nalazi elemenata za promjenu nalaza i mišljenja. Posljedična diskus hernija je rezultat traume i degenerativnog procesa kako je već navedeno u nalazu i mišljenju, dok natučenje nosa nije rezultiralo trajnim posljedicama.

20. Sud je u cijelosti prihvatio predmetni nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, kao i dopune istog, budući da je isti sačinjen na stručan i uvjerljiv način, i to od strane osoba koje raspolažu potrebnim stručnim i naučnim znanjima za provođenje takvog vještačenja, pri čemu je isti i podudaran s priloženom dokumentacijom, s tim da su i stranke te umješač pri zaključenju glavne rasprave (dana 17. srpnja 2019. te 10. rujna 2025.) suglasno navodile da vještake nije potrebno pozivati na dodatno očitovanje.

21. Na taj način onda proizlazi da, kao prvo, nije bilo moguće prihvatiti navode i tvrdnje tužitelja, npr. iz podnesaka od 1. travnja 2015. odnosno 1. veljače 2017., da bi kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja koje bi utjecalo na opseg štete koja se potražuje u ovom postupku, budući da su takve navode tužitelja vještaci u svoje dvije dopune argumentirano otklanjali.

22. Kao drugo, proizlazi i da su sve posljedice ozljeđivanja od 20. svibnja 2010., a kako su ih vještaci utvrdili i ocijenili (smanjenju životne aktivnosti, bol, strah, naruženje te potreba za tuđom pomoći i njegom) tužitelju bile ili morale biti poznate i prije sklapanja nagodbe od 14. prosinca 2010. (npr. vještaci navode da su bolovi odnosno strah, i to u slabijem intenzitetu trajali do tri mjeseca, tj. otprilike do kraja kolovoza 2010., što je onda više od tri mjeseca prije sklapanja nagodbe, s tim da iz nalaza i mišljenja proizlazi i da je ocjena trajnih posljedica od 15% utvrđena temeljem stanja poznatog i prije sklapanja nagodbe /tegobe s vratnom kralješnicom u vidu smanjenje pokretljivosti, bolova te cerikobrahijalnom sindromu/).

23. Dakle, ocjenjujući sve naprijed izneseno proizlazi da je tužitelj s osiguravateljem tuženika tj. umješačem sklopio izvansudsku nagodbu te je i dobio pripadajuću isplatu, kod čega je u sudskoj nagodbi konstatirano da nagođeni iznos predstavlja ukupnost naknade štete te da se tužitelj odriče daljnjih potraživanja, s tim da tužitelj nije ishodio pobojnost ili ništetnost takve nagodbe.

24. Nije utvrđeno niti da bi došlo do relevantnog pogoršanja zdravstvenog stanja nakon sklapanja nagodbe, sukladno prethodno citiranim navodima vještaka, tako da onda zahtjev tužitelja za naknadnom štete niti u tom smislu nije osnovan, te ga je stoga valjalo odbiti već temeljem naprijed opisanog činjeničnog stanja utvrđenog tijekom ovog postupka.

25. Osim navedenog, a temeljem prijedloga umješača, na ročištu od 26. travnja 2024. određeno je i kombinirano vještačenje po struci zaštite na radu te sudske medicine, po vještacima ing. Marijanu Kamenjaševiću te dr. Davoru Mayeru, na okolnost utvrđenja postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i nastalih posljedica, objektivizacije nastalih ozljeda i utvrđenje dinamike nastanka štetnog događaja, uz utvrđenje eventualnog doprinosa samog tužitelja vezano za pridržavanje tj. nepridržavanje mjera zaštite na radu, s obzirom da je tijekom postupka iznošen i prigovor odgovornosti samog tužitelja za nastanak štetnog događaja.

26. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka Kamenjaševića odnosno iznesenog zaključka proizlazi da se ovdje tužitelj tj. radnik tuženika VL, ozlijedio prilikom obavljanja zidarskih poslova obrađivanja betonske površine vibracionom bušilicom. Tijekom rada jedan od metalnih podupirača (jedan od mnogih koji su postavljeni zbog podupiranja oplate stropne ploče prizemlja) udario je radnika u potiljak, uslijed čega je radnik zaprimio udarac i ozljedu glave. Pregledom dostupnog materijala (izjava ozlijeđenog radnika, izjave radnika koji su radili u neposrednoj blizini), razvidno je kako niti jedan drugi radnik nije vidio trenutak ozljeđivanja nego su se okupili nakon što su začuli buku koju je uzrokovao pad podupirača. Isto tako, podupirač je konstrukcijski izveden tako da ne može pasti sam od sebe, odnosno pad podupirača je direktno povezan sa radnjom ozlijeđenog radnika.

27. Na taj način, a uzevši u obzir dostupne podatke iz spisa (izjava ozlijeđenog radnika, princip rada podupirača), može se zaključiti kako je ozlijeđeni radnik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti na radu (NN, 59/1996 i dr.) te kako je nepoštivanje mjera zaštite na radu dovelo do ozljede na radu. Nastavno takvim zaključcima vještaka zaštite na radu, vještak sudske medicine dr. Mayer je u svom nalazu i mišljenju potvrdio da je tužitelj stradao kao građevinski radnik u nesreći na radu, na način da mu je, dok je bio u prignutom položaju, na glavu pao metalni podupirač.

28. Ozljede koje su kod tužitelja dijagnosticirane (natučenje glave s ranom razderotinom na zatiljnom dijelu glave; natučenje nosa, s krvarenjem iz nosne šupljine; istegnuće vrata) stoje u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a mehanizmom nastanka se mogu uklopiti u gore opisanu dinamiku događaja. Pritom, kontakt masivnog čvrstog predmeta (konkretno, metalnog podupirača) ostvaren je sa zatiljnim dijelom glave, a uslijed tog udarca je tužitelj mogao biti odgurnut prema naprijed te licem/nosom udariti o podlogu, pri čemu je također istaknuto da se gore navedene ozljede mogu smatrati objektiviziranim.

29. U daljnjem tijeku postupka vještaci su se i usmeno očitovali, posebno vezano za prigovore tužitelja navedene u podnesku od 2. veljače 2025., te je tako vještak zaštite na radu naveo da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, dok je vezano za navod iz pisanog nalaza i mišljenja, str. 6. prvi odlomak, kada iznosi da je nejasno na koji način je podupirač udario radnika, naveo, a vezano za tehničke karakteristike podupirača, da se radi o stropnom podupiraču proizvođača Doka tip Eurex 20 i Eurex 30, riječ je o stropnim podupiračima s navojem i ručicom za prilagodbu visine. Nije moguće da se predmetni navoj slučajno, npr. pokretom tijela, recimo ramenom, odvrne jer se isti nalazi iznad visine ramena. Inače pregledom kompletne dokumentacije navodi da nije mogao utvrditi da bi se radilo o nestručnom postavljanju podupirača u konkretnom slučaju.

30. Što se tiče odredbe čl. 77. Zakona o zaštiti na radu kojeg spominje, ističe da je isti spomenut u kontekstu izjave tužitelja da je ramenom udario u podupirač, nakon čega proizlazi da nije vodio računa o mogućoj posljedici. Ukazuje da je drugi svjedok, konkretno CL, iskazao da predmetni podupirači nisu smetali u obavljanju poslova. Kako je već iznio u pisanom nalazu i mišljenju, nije bilo neposrednih svjedoka samog događaja, tako da je kod izrade nalaza i mišljenja uzimao u obzir postojeće izjave i iskaze, kao i dokumentaciju priloženu u spis, na što je primijenio svoju tehničku ekspertizu i druge potrebne metode. Precizira da prilikom citiranja Zakona govorim o Zakonu iz 1996., sa izmjenama i dopunama te posebno spomenutoj odredbi čl. 77., koji kao obvezu radnika navodi da je radnik dužan obavljati poslove sukladno pravilima struke, uputama proizvođača strojeva i uređaja te uputama poslodavca, uz upotrebnu osobnih zaštitih sredstava, a za što smatra da je ovdje izostalo. Naime, radnik je trebao postupiti na način da nakon eventualnog udarca ramenom u podupirač sam izvrši provjeru da li je isti i dalje stabilan, odnosno, ako je smatrao da nije do kraja osposobljen za takvu procjenu, trebao je obavijestiti nadležnu osobu kod poslodavca, rukovoditelja i sl. te prekinuti s radom dok se ne utvrdi da je mogući nastavak rada na siguran način. Potvrđuje da je radnik imao zaštitnu kacigu u trenutku nastanka događaja. Evidentirano je i da je radnik prilikom nastanka štetnog događaja od osobne zaštitne opreme koristio radno odijelo, zaštitne cipele, zaštitne rukavice i zaštitnu kacigu. Masa predmetnog podupirača je negdje 20kg, s tim da je izrađen od metala. Na predmetnom mjestu gradnje je inače bio veći broj podupirača, ne raspolaže točnim brojem, bilo je možda i više stotina na cjelovitoj građevini, proizlazi da je iskočio samo jedan kojeg su svjedoci zatekli oborenog.

31. Pojašnjava da radnik svakako nije bio dužan pregledavati sve postojeće podupirače, njih možda i više stotina, već je govorio o pregledu nakon incidenta udara ramenom, kada je radnik trebao provjeriti stanje konkretnog podupirača, a nakon takve vrste kontakta. Sukladno svemu iznesenom vještak je dakle u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja, te pojašnjava da se spominjanje Zakona o zaštiti na radu u kontekstu da se radnik nije pridržavao istoga odnosi prvenstveno na spomenutu odredbu čl. 77..

32. Na istom ročištu se očitovao i prisutni dr. Mayer, koji je istaknuo da je pratio tj. da je upoznat s iskazivanjem kolege vještaka zaštite na radu pa može reći da u sadržaju istog nema novih elemenata koji bi bile od utjecaja na tvrdnje i zaključke iz pisanog nalaza i mišljenja sudske medicine, a također se vještak očitovao i na način da je potvrdio da je upoznat s nalazom i mišljenjem kirurga iz pisanog očitovanja od 2016. i 2018., u vezi čega je vještak istaknuo da su vještaci kliničari vještačili na različite okolnosti, dok se on iz perspektive sudske medicine prvenstveno bavio ocjenom uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i ozljeda tužitelja dok su vještaci kliničari kako je to i uobičajeno ocjenjivali posljedice na strani tužitelja odnosno vidove neimovinske štete, no pritom vještak dr. Mayer ne nalazi evidentnih proturječja između njihovih utvrđenja te vlastitih, s tim da je vještak zaključno također potvrdio i da je nesporno tužitelj imao tegoba s vratnom kralježnicom i prije 14. prosinca 2010. odnosno dana sklapanja nagodbe, ističući da su tegobe povezive s vratnom kralježnicom svakako bile prisutne u predmetnom razdoblju, a prema ukupnom stanju medicinske dokumentacije tužitelja uzrok im je dvojak, i to s jedne strane ozljeđivanje u događaju, a s druge strane "loša" vratna kralježnica tužitelja u smislu degenerativnih promjena, koje su neovisne tj. odvojene od traume iz štetnog događaja.

33. Sud je u cijelosti prihvatio predmetni nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu te sudske medicine, kao i dopune istog, budući da su isti sačinjeni na stručan i uvjerljiv način, i to od strane osoba koje raspolažu potrebnim stručnim i naučnim znanjima za provođenje takvog vještačenja, pri čemu je isti i podudaran s priloženom dokumentacijom kao i drugim provedenim dokazima (npr. iskazima svjedoka), s tim da niti tužitelj pri zaključenju glavne rasprave (dana 10. rujna 2025.) nije predlagao izvođenje daljnjih dokaza (npr. dodatnih vještačenja ili sl.) niti su se iznosili dodatni prigovori vezani za provedeno vještačenje zaštite na radu i sudske medicine, a nakon usmenog očitovanja vještaka navedenih struka.

34. Uzimajući u obzir dakle spomenuto vještačenje, posebno mišljenje tj. zaključke vještaka zaštite na radu, za zaključiti je da je utvrđeno da je do štetnog događaja došlo uslijed nepoštovanja pravila zaštite na radu od strane samog tužitelja, tj. da je štetni događaj uzrokovan krivnjom tužitelja, što onda dovodi do oslobođenja od odgovornosti tuženika kao poslodavca te umješača kao osiguravatelja, s obzirom da je vještak zaštite na radu u pisanom nalazu i mišljenju utvrdio da do pada podupirača nije moglo doći bez postupanja samog radnika mimo pravila zaštite na radu, a čak da je i slučajno npr. pokretom tijela, nehotičnim dodirom i sl. došlo do pomicanja podupirača radnik je bio dužan pregledati isti te utvrditi da li je i dalje siguran tj. u funkciji, a za što nije vidljivo da je učinjeno, i kod kojeg stajališta je vještak ostao i pri usmenom očitovanju, u kojem smislu onda nije bilo moguće prihvatiti navode tužitelja da on ne bi bio odgovaran za nastanak štetnog događaja.

35. Tim slijedom bi onda proizlazilo da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja od 8. travnja 2025. u cijelosti neosnovan i iz razloga isključive krivnje tj. odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja u smislu odredbe čl. 15. u vezi čl. 77. tada važećeg Zakona o zaštiti na radu, a također je tužbeni zahtjev neosnovan i iz ranije opisanih razloga (posebno pod ad. 8-24 ovog obrazloženja) tj. iz razloga što nije utvrđeno eventualno pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja nakon sklopljene nagodbe što je potvrđeno izvedenim dokazima, posebno očitovanjima vještaka kliničara dr. Makarića i dr. SL, s tim da pri zaključenju glavne rasprave stranke, uključivo i tužitelja, nisu predlagale izvođenje daljnjih dokaza već je predloženo zaključenje glavne rasprave i donošenje odluke temeljem do tada izvedenih dokaza i na taj način utvrđenog činjeničnog stanja.

36. Na taj način odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

37. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

38. Punomoćniku umješača u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav odgovora na tužbu te podnesaka od 4. srpnja 2024. i 22. siječnja 2025., za svaku radnju u visini od 250 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 5. travnja 2013., 17. listopada 2013., 22. siječnja 2014., 11. studenog 2015., 3. ožujka 2017., 17. srpnja 2019., 3. veljače 2023., 26. travnja 2024., 3. travnja 2025. i 10. rujna 2025., za svako ročište po 250 bodova, te za pristup na ročište određeno za dan 16. travnja 2015., 2. svibnja 2018. i 6. veljače 2019., nagrada od po 50 bodova, što je ukupno 3.400 bodova, odnosno 6.800,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (1.700,00 eur) iznos od 8.500,00 eur, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova pristupa vještaka na ročište od 50,00 eur, ukupno 8.550,00 eur (u preostalom zatraženom dijelu umješaču nije priznata naknada parničnih troškova), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužitelj dužan isplatiti umješaču na strani tuženika, budući da je tužitelj u cijelosti izgubio u ovoj parnici.

39. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

40. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 24. listopada 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku

- punomoćniku umješača