Poslovni broj: Ps-39/2023-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Tatjani Žarković, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Vladimiri Hebrang, odvjetnici iz Zagreba, radi iseljenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja, tuženice, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.) Nalaže se tuženoj ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iseliti iz nekretnine tužitelja JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i to 80. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-80), jednosobnog stana br. 1, u XVI (šesnaestom) katu, površine 39,61 čm, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi, [adresa], površine 370 m2, koja zgrada je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] i upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te istu predati tužitelju u posjed slobodnu od svih stvari i osoba u roku od 15 dana.

II.) Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuju se da je tužena-protutužiteljica ĐZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] stekla temeljem dosjedanja vlasništvo nekretnine upisane kod Općinskog suda Novi Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], zk.č.br. 505, stambena zgrada [adresa], 80. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-80), jednosobni stan br. 1, u XVI (šesnaestom) katu, površine 39,61čm.

II. Ovlašćuje se tužena-protutužiteljica ĐZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva glede nekretnine upisane kod Općinskog suda Novi Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], zk.č.br. 505, stambena zgrada [adresa], 80. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-80), jednosobni stan br. 1, u XVI (šesnaestom) katu, površine 39,61čm.

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku nadoknaditi tuženoj-protutužiteljici u roku od osam dana parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog dana kalendarske godine tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

III.) Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.996,51 EUR po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 28. prosinca 2023. protiv tuženice tvrdi da je vlasnik stana opisanog u izreci presude kojeg je stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji posebnog dijela nekretnine od 28. srpnja 2023. od prodavatelja ISTO d.d. u stečaju. Tuženica koristi stan bez ikakve pravne osnove zbog čega tužitelj ne može stupiti u posjed svog stana. Tužitelj je dopisom od 19. rujna 2023. zatražio od tužene da iseli iz stana, na koji se ona oglušila. Predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženici iseliti iz nekretnine opisane u izreci presude i istu predati u posjed tužitelju slobodnu od osoba i stvari. Potražuje naknadu parničnog troška.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ističe da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla dosjelošću posjedovanje od 2005. do danas. Nekretninu je stekla od Industrogradnje d.d. 2005. na način da joj je ovlaštena osoba predala ključeve stana, a ona je platila dio kupoprodajne cijene. Tuženicu nije do danas nitko smetao u posjedu nekretnine, niti joj isti osporavao. Tužitelj je predmetni stan kupio znajući da je tužena u posjedu nekretnine. Tužena nema drugu nekretninu u vlasništvu u kojoj bi mogla živjeti, niti financijskih sredstava da si osigura mjesto za život. Predmetna nekretnina je dom tuženice pa se tuženica poziva na konvencijsko i ustavno pravo zaštite njezinog doma.

3. Podnosi protutužbu sa zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i upisa vlasništva u zemljišne knjige kojeg temelji na tvrdnji da je nekretninu stekla samostalnim, istinitim, zakonitim i poštenim posjedovanjem nekretnine od 2005. do danas.

4. Tužitelj u odgovoru na protutužbu tvrdi da tužena nije stekla vlasništvo dosjelošću jer njen posjed nije zakonit, niti pošten. Naime, tuženica ne predlaže nikakav dokaz na okolnost da je predmetni stan stekla od Industrogradnja grupe d.d. ili da je platila dio kupoprodajne cijene. Također, ne predlaže dokaz da je u posjedu predmetne nekretnine od 2005. budući da je na navedenoj adresi prijavljena tek od 31. prosinca 2015. Tužena nije pošten posjednik jer je trebala biti svjesna da joj ne pripada pravo na posjed i da je u stanu živi bez pravne osnove. Stoga nema uvjeta za stjecanje vlasništva dosjelošću. Ističe da je prije kupnje stana kontaktirao pravnog slijednika Industrogradnja Grupe d.d., društvo ISTO d.d. u stečaju koji su potvrdili da u arhivama tog društva ne postoji kupoprodajni ugovor kojim bi tužena stekla pravo vlasništva ili isprava koja bi joj dala pravo na posjed stana. Također, nema nikakvih podataka da je tužena platila dio kupoprodajne cijene, niti da ju je ovlaštena osoba uvela u posjed nekretnine. U odnosu na prigovor prava na dom ističe da je neistinit navod tužene da nema drugo mjesto za život. Tužena je bila vlasnica nekretnine i to KUĆE BR. 384, SPOD STAČUNIĆA U NOVOM, površine 27 čhv, odnosno 97 m2, koja je sagrađena na zk.č.br. 350 i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski. Predmetnu kuću je tužena darovala TZ temeljem Ugovora o darovanju nekretnine od 5. svibnja 2016., dakle za vrijeme dok je bila prijavljena na adresi [adresa]. Tužitelj je i sam podstanar, a ne može stanovati u jedinoj nekretnini koju je kupio za koju je platio kupoprodajnu cijenu i porez na promet nekretnina. Ističe da tužena ne plaća pričuvu za predmetni stan, a što je obveza vlasnika stana. Stoga tuženica nije stekla pravo vlasništva dosjelošću jer njen posjed nije kvalificiran niti traje 20 godina, pa predlaže odbiti protutužbu. Također, tuženica nema pravo na posjed pozivom na zaštitu svog doma iz gore navedenih razloga slijedom čega predlaže odbiti taj prigovor.

5. Sud je pročitao izvadak iz zemljišne knjige (list 4,9-10, 65-69,94-100), Ugovor o kupoprodaji posebnog dijela nekretnine od 28. srpnja 2023. (list 6-8), dopis tužitelja u mirnom postupku od 19. rujna 2023. (list 11), uvjerenje o prebivalištu (list 12), e-mail korespondencija između tužitelja i ovlaštene osobe u ISTO d.d. u stečaju (list 49-52), rješenje ZK odjela broj Z-5388/21 (list 53-55), uplatnice za režijske troškove (list 58-60), odgovor tužene u mirnom postupku (list 62), dopis društvo ISTO d.d. u stečaju upućen tuženici 10. ožujka 2021. (list 63-64), preslike povratnica (list 70-71), procjena tržišne vrijednosti nekretnine (list 72-92), preslike naloga za isplatu pričuve (list 101-103), podaci o imovini tuženice (list 110-115), izveden je dokaz saslušanjem stranaka (list 118-120) te su pregledane fotografije ulaza u stan (list 13).

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a protutužbeni neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao vlasnika stana u [adresa], za iseljenjem tuženice koji ista koristi bez ikakve valjane pravne osnove.

8. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženice za utvrđenjem da je vlasništvo stana stekla temeljem dosjelosti.

9. Iz tijekom postupka izvedenih dokaza proizlazi:

- da je tužitelj vlasnik stana koji je predmet ovog postupka koji je stekao kupoprodajom 28. srpnja 2023. od društva ISTO d.d. u stečaju,

- da je tuženica u posjedu predmetnog stana od 2015. do danas,

- da je tuženica darovala nekretninu i to KUĆA BR. 384, SPOD STAČUNIĆA U NOVOM, površine 27 čhv, odnosno 97 m2, koja je sagrađena na zk.č.br. 350 i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski ugovorom o darovanju od 5. svibnja 2016. sinu TZ radi izbjegavanja ovrhe nad istom koja se protiv nje provodila radi namirenja tražbina nastalih poslovanjem njenog obrta,

- da je tuženica od 2015. do danas povremeno živjela u predmetnom stanu, a povremeno u kući u [adresa],

- da tuženica nije plaćala pričuvu za predmetni stan,

- da je trgovačko društvo ISTO d.d. u stečaju dopisima od 17. ožujka 2021. i 7. travnja 2021. obavijestilo tuženicu da je to trgovačko društvo pravni slijednik Industrogradnja d.d., da je upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetnog stana, i da dostavi obavijest temeljem koje pravne osnove koristi predmetnu nekretninu jer će u suprotnom pokrenuti sudski postupak radi predaje nekretnine u posjed,

- da su se navedeni dopisi vraćali neotvoreni s oznakom "obaviješten – nije podigao pošiljku",

- da je tuženici preporučenom pošiljkom slana obavijest o prodaji nekretnine u stečajnom postupku, a koje obavijesti tuženica nije preuzela,

- da na ulaznim vratima predmetnog stana i na poštanskom sandučiću koji pripada predmetnom stanu uz ime tuženice piše i Industrogradnja,

- da u arhivama trgovačkog društva ISTO d.d. i Industrogradnja Grupa d.d. nema nikakvog podatka o načinu na koji je tuženica stekla posjed predmetnog stana (kupoprodajni ugovor, potvrda o isplati cijene ili neki drugi osnov za posjed predmetnog stana),

- da je tuženica prijavljena u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova do 10. veljače 2005. na adresi [adresa], do 23. lipnja 2010. na adresi [adresa] do 31. prosinca 2015. na adresi [adresa] , a od tada do danas na adresi [adresa].

- da je prijavu na adresu [adresa], tuženica izvršila prijavom na adresu stanovanja kod susjede koja živi u istoj zgradi.

9.1. Sud nije provodio daljnje dokaze saslušanjem svjedoka jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno iz izvedenih dokaza.

10. Sud je ocijenio vjerodostojnom dokumentaciju u spisu. Sud je ocijenio istinitim iskaz tužitelja u kojem opisuje okolnosti oko stjecanja nekretnine. Prihvaćen je iskaz tužitelja da je prije kupnje stana kontaktirao društvo ISTO d.d. radi prikupljanja dodatnih informacija o stanu jer to proizlazi iz e mail korespondencije s navedenim društvom u kojoj to društvo potvrđuje da tuženica koristi predmetni stan bez ikakve vidljive pravne osnove jer u arhivama tog društva i društva Industrogradnja grupa d.d. ne postoje ugovori ili potvrde kojima bi tuženica stekla posjed predmetnog stana. Sud vjeruje tužitelju da predmetni stan predstavlja njegovu jedinu nekretninu, da je prije toga živio s roditeljima u stanu u [adresa] te da je za potrebe života u Zagrebu morao iznajmiti drugi stan budući da je sudu logično da je tužitelj kupio navedeni stan s namjerom da u njemu živi. . Suprotne navode tuženica ne ističe, niti dokazuje. Sud nije povjerovao iskazu tuženice da je ista platila EZ, ovlaštenoj osobi iz Industrogradnja grupa d.d. iznos od 30.000,00 EUR kao dio kupoprodajne cijene za predmetni stan. Tuženica ne posjeduje nikakav pisani dokaz o tome, niti u arhivama tog društva postoji pisani trag o takvoj transakciji. Sudu nije logično da bi tuženica predala ovlaštenoj osobi Industrogradnja grupa d.d. na ruke toliki iznos novaca bez da bi joj on izdao bilo kakvu potvrdu. Također, paušalan je i iskaz tuženice o tome da je ista u posjedu predmetnog stana od 2009. ili 2010. jer suprotno proizlazi iz evidencije MUP-a. Stoga sud zaključuje da je iskaz prilagođen da se stvori uvjerenje da je u navedenom stanu dulje od 10 godina. Stoga je sud prednost podacima iz uvjerenja o prebivalištu. Sud ne vjeruje tuženici da ju je u posjed stana uveo direktor Industrogradnja grupa d.d. jer da je to istina postojao bi o tome ugovor ili zapisnik o primopredaji. Sudu nije logično niti životno da član uprave Industrogradnja grupe d.d. daje osobi u posjed stan bez sklopljenog ugovora ili drugog pravnog osnova. U prilog činjenice da je tuženica u stan ušla nezakonito ide i okolnost da ista u razdoblju od 10 godina nije pokušala riješiti vlasnički status predmetnog stana, da nije preuzimalo pošiljke od pravnog slijednika društva Industrogradnja d.d., da je bila pasivna u stečajnom postupku u kojem se stan prodavao trećemu, te da je prebivalište prijavila kod susjede znajući da nema nikakvu ispravu koja joj daje pravo na posjed predmetnog stana. Sud nije povjerovao tuženici da nema drugo mjesto za život budući da je imala u vlasništvu nekretninu u [adresa] (kuća od 95 m2) koju je darovala svojem sinu isključivo radi izbjegavanja ovrhe, dakle ne sa svrhom prijenosa vlasništva radi otuđenja. U predmetnoj nekretnini, prema iskazu same tuženice, stanuju njena majka i sin s obitelji što potvrđuje da je predmetna nekretnina podobna za stanovanje, a i sama tuženica navodi da je u istoj stanovala neko vrijeme zbog čega nije preuzimala dopise stečajnog upravitelja. Konačno, tuženica za sebe tvrdi daa trenutno nije radno sposobna te da ju uzdržava sin pa razlozi poslovne prilike nisu zapreka za preseljenje iz [adresa] u [adresa].

11. U konkretnom predmetnu radi se o zahtjevu tužitelja za povrat nekretnine utemeljen na čl. 161.-168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01; dalje ZVDSP) i zahtjevu tuženice za utvrđenjem mrava vlasništva temeljem ZVDSP. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj vlasnik stana, a tužena posjednik stana koji posjed drži bez valjane pravne osnove.

12 .Glede zahtjeva tuženice primjenjuje se čl. 159. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01; dalje ZVDSP) koji propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. je propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja

13. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tuženica nema pošten i zakonit posjed te da njen posjed ne traje 10 godina jer do podnošenja tužbe (2023.) nije protekao rok za redovnu dosjelost. Pritom valja reći da čak i da sud prihvati tvrdnje tuženice o načinu stjecanja posjeda predmetnog stana i razdoblju dosjedanja (od 2009.), ista ne bi mogla steći vlasništvo dosjelošću. To stoga što predaja posjeda stana od direktora Industrogradnja grupe d.d. ne daje samo za sebe osnovu za zaključak da je ista stekla zakonit i pošten posjed stana. Sama tuženica tvrdi da joj je direktor tog društva obećao da će „riješiti papire“ što se u konačnici nije dogodilo jer je on umro. U takvim okolnostima se ne može govoriti o zakonitom posjedu budući da tuženica po vlastitom priznanju nije sklopila ugovor o kupoprodaji niti ima valjani osnov za posjed stana. Potencijalna kupoprodaja stana je ostala na razini obećanja koje se nije ostvarilo. Stoga tuženica nema razloga vjerovati da stan posjeduje kao njen vlasnik pa njen posjed nije samostalan. Zbog toga nisu ispunjene pretpostavke za dosjelost pa je odbijen protutužbeni zahtjev bez saslušanja daljnjih svjedoka.

14. Što se tiče prigovora prava na dom valja reći da se vlasnikovom zahtjevu za povrat individualno određene nekretnine suprotstavlja prigovor tuženice na zaštitu doma.

15. Kod ocjene tog prigovora, sud je polazio od članka 34. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 6/10, 85/10, 5/14 - dalje Ustav) te članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97,6/99,14/02,13/03,9/05,1/06,2/10;dalje: Konvencija).

16. Člankom 8. stavkom 1. Konvencije je propisano da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Nadalje, sukladno stavku 2. istog članka javna vlast neće se miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom, i ako je u demokratskom društvu nužno radi državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

17. Na tuženici je teret dokaza da se navedena odluka tiče njenog doma i da je došlo do miješanja u njeno pravo na dom, dok je tužitelj dužan dokazati da je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da je prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu.

18. Sud je utvrdio da predmetna nekretnina predstavlja dom tuženice jer u njoj živi 10 godina, a što je dovoljno za stvaranje bliske veze tuženice sa navedenim prostorom pri čemu prema stavu sudske prakse za ocjenu je li taj prostor dom tuženici nije odlučno da li njime koristi zakonito ili ne.

19. Kod provođenja testa razmjernosti valja odgovoriti na pitanje da li je miješanje utemeljeno na zakonu. Radi se o tužbi koja je utemeljena na čl. 162. Zakona o vlasništvu (prava vlasnička tužba) iz čega proizlazi da je čin miješanja utemeljen na zakonu.

20. Druga dva pitanja kod provođenja testa razmjernosti objedinjena su u pitanju da li zahtjev tužitelja kao vlasnika za iseljenje (predaje posjeda) fizičke osobe- tuženika razmjeran legitimnom cilju kojim teži takav zahtjev?

21. "Legitimni cilj" u smislu gore navedenog pitanja je neki od razloga navedenih u čl. 8. st. 2. Konvencije. Zapravo je potrebno ocijeniti da li se opravdani cilj može postići blažom mjerom, postoji li neodgodiva društvena potreba za tim, odnosno je li miješanje razmjerno toj potrebi. Tužiteljev "legitimni cilj" sastoji se u zaštiti njegovog prava vlasništva koje on želi konzumirati kroz stanovanje u navedenom stanu..

22. S jedne strane postoji interes tužitelja za korištenje vlastite nekretnine i to za stanovanje, a s druge pravo tuženika na zaštitu vlastitog doma. Kod provođenja ovog testa sud je vodio računa da je tuženica u stanu nezakonito dugi niz godina bez naknade, da ne plaća pričuvu za stan, da nije reagirala na dopise stečajnog upravitelja koji su bili usmjereni na rješavanje njenog statusa, da se predmetna nekretnina javno nudila na prodaju i da je s obzirom na njen status bespravnog stanara morala biti svjesna činjenice da će prije ili kasnije morati predati stan u posjed novom vlasniku ili sama istu otkupiti. Konačno, sud je vodio računa i o činjenici da je tuženik kupio stan za što je uzeo zajam od prijatelja koji sad ne može vratiti jer plaća najam za drugi stan u kojem živi, da je prema državi i prodavatelju ispunio sve obaveze, da je riječ o mlađem čovjeku kojem je stan potreban radi preseljenja u Zagreb radi posla, da mu je alternativa ostanak u Splitu i život s roditeljima, da se prija kupnje stana raspitao o svim okolnostima vezan uz tuženicu i njeno korištenje stana, dakle kod kupnje je upotrijebio dužnu pažnju koja se zahtijeva kod svih sudionika u obveznom odnosu. Konačno, sud je uzeo u obzir da tuženica ima alternativu da živi sa svojom užom obitelji u [adresa] pa da neće ostati na cesti ukoliko stan preda tužitelju.

23. Iz svega navedenog sud zaključuje da pravo vlasništva tužitelja ima prednost pred zaštitom doma tuženice pa je tuženica kao bespravni korisnik dužna stan predati tužitelju sukladno čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP).

24. Odluka o parničnom trošku temelji na odredbi članka 154. st. 1. i 155. ZPP. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku tužitelja, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

25. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.996,51 EUR, a isti se odnosi na jednokratno naknadu za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7/2), sastav protutužbe u iznosu od 200 bodova (Tbr 7/1), zastupanje na ročištima 1. travnja 2025., i 19. rujna 2025. u iznosu od 200 bodova (Tbr 9/1) uvećano za sudsku pristojbu na tužbu 26,55 EUR, presudu 53,10 EUR i sudsku dostavu 16,86 EUR.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. listopada 2025.

Sudac

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istih. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu, u 4 primjerka.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženice