REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-844/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I-tuženice SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Kristianu Pelcu, odvjetniku iz Zagreba i II- tuženice LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika I-tuženice, a u odsutnosti uredno pozvanog II-tuženika, 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu, kojeg su s danom početka rada 7.2.2024. sklopili I-tuženica KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženica LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan."

II./ Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670 da I-tuženici IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 265,62 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se I-tužena zaposlila kod I-tuženice dana 07.02.2024. godine, s isključivim ciljem da bi II-tužena ostvarila prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, na teret tužitelja, jer prije toga nije imala status zdravstveno osigurane osobe Zavoda. Uvidom u priloženu dokumentaciju kao i službenu bazu podataka Zavoda, vidljivo je da je tužena s 07.02.2024 zasnovala radni odnos, koji je trajao do 11.02.2024., te da se nakon toga u zakonskom roku javila Zavodu radi ostvarivanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju kao nezaposlena osoba. Cilj II-tužene i I-tužene bio je ostvariti prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). Članak. 122 stavak 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Člankom 8. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 15.5.2025. traži da sud utvrdi da je ugovor o radu kojeg su s danom početka rada 7.2.2024. sklopile I. i II. tuženica ništetan.

2. I-tuženica KČ u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te prvenstveno osporava pravnu osnovanosti tužbe. Naime, tužitelj tužbom traži da se Ugovor o radu koji je II tuženica sklopila sa I tuženicom oglasi ništetnim iako u tužbi ne navodi razloge za navodnu ništetnost predmetnog ugovora no i iz ovako postavljene činjenične teze tužitelja jasno proizlazi da za ništetnost ne postoje razlozi budući da za isto nisu ispunjene zakonske pretpostavke. Naime, tužitelj tužbom sugerira kako je I tuženica s ciljem da II tuženica ostvari prava koja joj ne pripadaju sa II tuženicom sklopila ugovor o radu kako bi ova ostvarila prava iz zdravstvenog osiguranja, dakle sugerira kako bi se radilo o fiktivnom-prividnom ugovoru iz čl. 285. Zakona o obveznim odnosima. Proizlazi da su činjenični navodi tužitelja iskonstruirani, a notorno je da posljedica prividnosti nije ništetnost već bi u krajnjoj konzekvenci, da su kojim slučajem tvrdnje tužitelja istinite i dokazane, a one to za sada nisu, proizlazilo da sklopljeni ugovor među strankama nema i ne proizvodi pravne učinke. Nesporno je naime da je II tuženica sklopila Ugovor o radu sa I tuženica u namjeri da ista za nju obavlja poslove koje je ugovorila. Vrlo brzo se je pokazalo da II tuženica zbog svog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti obavljati preuzete poslove te je stoga I tuženica istu odjavila. Situacija u kojoj se našla I tuženica životno je logična a ona je postupila sukladno svim pozitivnim zakonskim propisima RH. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka I-tuženici.

3. II-tuženica LČ u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i istu osporava u cijelosti. Navodi da je od trenutka kada je izgubila zdravstveno osiguranje sve do početka radnog odnosa već bilo prošlo 6 mjeseci. Smatra da ta vremenska crta već ukazuje na to da motiv za zasnivanja tog odnosa nije bio taj da se ostvari pravo na zdravstveno osiguranje. S obje strane je namjera zapošljavanja bila stjecanje radnog iskustva koje do tada nije imala. Tu činjenicu je I tuženici tijekom jednog njihovog susreta i napomenula, na što je I tuženica dobila ideje da se II tužena zaposlim kod I tužene, te da se na taj način pokrene. S obzirom na nedostatak bilo kakvog radnog iskustva i činjenice da se ona u sve što je bilo vezano uz administrativni dio njihovog radnog odnosa nije razumjela, to je sve prepustila I tuženici. U svojoj prijašnjoj izjavi je navela da joj je taj posao (npr. prenošenje kutija i platna za slikanje na viši kat) bio previše fizički naporan, zbog čega je brzo i odustala. Nakon par dana je obrazložila razloge za svoj nedolazak. Time su teme poput njenoj fizičkog tj. zdravstvenog stanja postale relevantne, no tek nakon završetka tog radnog odnosa Njen krajnji zaključak je bio da ukoliko joj se već pruža prilika prava na zdravstveno osiguranje, ne postoji razlog zašto ga ne bi i prihvatila. To ni na koji način ne ukazuje na fiktivnost radnog odnosa između I i II tuženice. Ostaje kod svojih navoda koje je tužitelju dala u pisanoj izjavi iz koje je jasno vidljivo da je zaista sklopila radni odnos. Poriče navod da bi sklopila fiktivan radni odnos u namjeri da ostvari nepripadna prava, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u pisane izjave I i II tuženice (list 3- 4 spisa), osobnu iskaznicu II tuženice (list 5-6 spisa), Potvrdu o visini dohotka i primitka HZMO (list 7-8 spisa), ispis iz evidencije tužitelja o statusu osiguranja II tuženice (list 9-14 spisa), te su saslušane I. i II. tuženica (list 36-37 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Na ročištu 7.10.2025. koje je održano u odsutnosti uredno pozvane II- tuženice, punomoćnici tužitelja i I-tuženice su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

7. Tužitelj je u podnesku od 15.5.2025. predložio da I. i II. tuženici dostave ugovor o radu, međutim, kako je tužitelj ovaj dokazni prijedlog iznio tek nakon zaključenja prethodnog postupka, te nije ni tvrdio ni dokazao da isti bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, to ovaj prijedlog sud nije uzeo u obzir sukladno čl. 299. ZPP-a, a tome valja dodati da su punomoćnici stranaka na ročištu 7.10.2025. izjavili da nemaju dokaznih prijedloga i predložili su zaključenje glavne rasprave.

8. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu kojeg su s danom početka rada 7.2.2024. sklopile I-tuženica KČ i II-tuženica LČ, time što tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjeničnim navodima tužbe da je cilj II-tužene i I-tužene bio ostvariti prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa pa da je zbog toga ugovor o radu ništetan.

9. Iz Evidencija tužitelja (koje je tužitelj dostavio uz tužbu) proizlazi da je II- tuženica ŽČ bila u radom odnosu kod fiz9ičke osobe I-tuženice SČ u razdoblju od 7.2.2024. do 11.2.2024.

10. Iz potvrde o visini dohotka i primitaka proizlazi da je II-tuženici LČ isplaćen dohodak od nesamostalnog rada za veljaču 2024. u iznosu od 104,20 eura.

11. Iz iskaza I-tuženice SČ te iz pisane izjave I-tuženice SČ koju je dala tužitelju, proizlazi da je ona trebala pomoć u kućanstvu jer ima 74 godine i problema sa kralježnicu, otežano joj je kretanje i obavljanje težih poslova u kućanstvu, pa je sa II-tuženicom LČ sklopila ugovor o radu za obavljanje poslova u kućanstvu odnosno čišćenje, ali II-tuženica LČ se za par dana požalila da je krhkog zdravlja i taj posao nije mogla obavljati te joj se više nije javljala, pa ju je onda odjavila.

12. Iz iskaza II-tuženice LČ te iz pisane izjave II-tuženice LČ koju je dala tužitelju, proizlazi da ona poznaje I-tuženicu ĐČ preko svoje majke te je I-tuženica preko majke II-tuženice pitala da li bi II-tuženica radila kod nje odnosno pomagala joj u čišćenju i pospremanju, te su I. i II. tuženica dogovorile da će se II-tuženica LČ zaposliti kod I-tuženice SČ kao pomoć u kućanstvu te je II-tuženica LČ kod I-tuženice SČ radila dva dana, a onda joj je rekla da to ne može niti fizički niti psihički raditi pa joj je radni odnos prestao.

13. Sud je u bitnom prihvatio iskaz I. i II. tuženice budući su jasni i međusobno suglasni te su suglasni i sa materijalnim dokazima u spisu.

14. Slijedom navedeno, ovaj sud je utvrdio da je II-tuženica zasnovala radni odnos kod I-tuženice kao fizičke osobe koji je počeo 7.2.2024., što je I-tuženica prijavila nadležnim tijelima, te je isti zasnovan radi obavljanja poslova u kućanstvu, čišćenje i pospremanje, da je II-tuženica dva dana obavljala dogovoreni rad kod I-tuženice, te joj je II-tuženica isplatila dohodak za obavljeni rad, ali su II-tuženici ti poslovi postali preteški pa je zbog toga istoj prestao radni odnos kod I-tuženice te ju je ista odjavila sa danom 11.2.2024..

15. Prema čl. 322. st. 1.. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Nadalje, ZOO propisuje da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba (članak 327.), da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 328.), da će ugovor biti bez učinka ako je nedopuštena pobuda bitno utjecaja na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati (članak 273. stavak 2.), da se odredbe o nedopuštenosti činidbe primjenjuju i na pobudu za sklapanje ugovora (članak 273. stavak 4.), da je ugovor ništetan ako je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređenja ili neodrediva (članak 270. stavak 1.) i da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva (članak 271.).

16. Kako je izvedenim dokazima sud utvrdio da su I. i II. tuženica zasnovale radni odnos radi obavljanja poslova u kućanstvu, čišćenje i pospremanje, a koje poslove je II-tuženica i obavljala dva dana, te je shvatila da su joj ti poslovi preteški i da ih ne može obavljati pa joj je radni odnos prestao i II-tuženica ju je odjavila, a za obavljeni rad je I-tuženica II-tuženici isplatila dohodak, to ovaj sud nije našao elemenata za zaključak da bi predmetni ugovor o radu kojeg su sklopile I. i II. tuženica sa početkom rada 7.2.2024. bio ništetan sukladno naprijed citiranim odredbama ZOO- a, odnosno ovaj sud smatra da ugovor o radu kojeg su zaključile I. i II. tuženica nije protivan Ustavu RH, prisilnim propisima, niti moralu društava, te ugovorena činidba (obavljanje rada) nije bila nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

17. Valja dodati da je I-tuženica fizička osoba koja nema registriranu aktivnu poslovnu djelatnost, ali ju odredbe Zakona o radu ne sprečavaju da ista sklapa ugovor o radu kao poslodavac. Isto tako, za obavljanje poslova u kućanstvu, za čišćenje i pospremanje, moguće je i zasnivanje nekog drugog ugovornog odnosa npr. ugovor o djelu, ali odredbe Zakona o radu ne isključuju mogućnost sklapanja ugovora o radu i za te poslove. Također, ugovor o radu se može sklopiti na određeno ili na neodređeno vrijeme, te u praksi nije uobičajeno da radni odnos traje samo tri dana, ali je to ipak moguće sukladno Zakonu o radu (osobito ako poslodavac utvrdi da radnik zbog zdravstvenog stanja ne može obavljati poslove za koje je zasnovan radni odnos). Sve to mogu biti indicije za zaključak da su stranke postupale protivno prisilnim propisima i moralu društva, međutim, sud ne može svoju odluku temeljiti na indicijama, a tužitelj na kojem je teret dokazivanja nije dokazao niti jednu činjenicu na temelju koje bi ovaj sud mogao zaključiti da je ugovor o radu kojeg su sklopile I. i II. tuženica ništeten.

18. Tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao svoje navode da je isključivi cilj I-tužene i II-tužene bio ostvariti prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa pa da je zbog toga ugovor o radu ništetan (kako to navodi u tužbi). Naime, iz provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio da je svrha zasnivanja radog odnosa I. i II. tuženice bila obavljanje rada kojeg je II-tuženica obavljala kod I-tuženice dva dana dok nije shvatila da je to za nju preteško i za što joj je I-tuženica isplatila dohodak, a tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao suprotno. Tome valja dodati da je II-tuženica u odgovoru na tužbu navela da od trenutka kada je izgubila zdravstveno osiguranje 29.9.2023., što je vidljivo iz Evidencije tužitelja, pa do početka radnog odnosa sa I- tuženicom je prošlo skoro 6 mjeseci, što dodatno ukazuje na to da motiv za zasnivanja tog odnosa nije bio taj da ostvari pravo na zdravstveno osiguranje. Stoga ovaj sud nije prihvatio navode tužitelja da su tuženice sklopile ugovor o radu sa svrhom koja je protivna karakteru tog ugovora odnosno kako bi ostvarili korist na štetu tužitelja.

19. Također, tužitelj, ističući da je prava volja stranaka iz ugovora o radu bila da II-tužena ostvari pravo na naknadu na teret tužiteljevih sredstava, a ne obavljanje ugovorenih poslova, zapravo kao razlog ništetnosti navodi prividnost, koja podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njenog očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Sukladno odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama pa stoga posljedica prividnog ugovora u smislu odredbe čl. 285. ZOO-a nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, pa je on pravno nepostojeći pravni posao i takav ugovor kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinaka među strankama i ne može biti „protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva“, pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, koja odredba posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti. Identično pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Rev-3586/2018 i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci poslovni broj. Gž R- 3638/21 od 29. lipnja 2022. (Županijski sud u Zagrebu). Dakle, već zbog toga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

20. Dakle, tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da je predmetni ugovor o radu kojeg su sklopile I. i II. tuženica ništetan sukladno citiranim odredbama ZOO-a, a niti da je postojao svjesni nesklad između volje ugovornih strana prilikom zaključenja ugovora o radu, odnosno da su l. i II. tuženica prilikom sklapanja ugovora o radu sklopile neki drugi ugovor, odnosno da ugovor o radu zapravo prikriva neki drugi ugovor, niti koji ugovor taj posao zapravo prikriva, odnosno zašto je zaključen, a niti da su na taj način oštetili tužitelja.

21. Zbog svega navedenog, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovanim. pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

22. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je isti dužan naknaditi parnični trošak I-tuženici temeljem čl. 154. st 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 126/22) prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 132,72 eura. Tako je I- tuženici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 – 25 bodova, za ročište 11.3.2025., 16.4.2025. i 7.10.2025. po Tbr. */1 – po 25 bodova za svako i ročište 1.7.2025. po Tbr. 9/5 – 6,25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 212,50 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 265,62 eura. I-tuženici nije priznat trošak sudskih pristojbi jer je isti niti nije nastao.

U Zagrebu, 24. listopada 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. Tužitelju

2. I tuženiku po pun.

3. II tuženiku

4. Spis