REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: P-453/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623 iz Zagreba, Mihanovićeva 3, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 zastupano po punomoćniku Martinu Vlašiću odvjetniku iz odvjetničkog društva Župić & Parteri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 11. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

„ Tuženik „CROATIA OSIGURANJE“ d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 12.568,82 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju isplatiti parnični trošak tuženiku u iznosu od 500,00 Eur-a ( petsto eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 24. listopada 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je osiguranik tužitelja GD stradao u prometnoj nesreći 5. rujna 1993., a koju nesreću je skrivio ŠD upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika, po broju police [broj police], a protiv kojeg je vođen i prekršajni postupak. Da je rješenjem tužitelja od 17. lipnja 1997. priznato GD pravo na invalidsku mirovinu (uzrok invalidnosti 30% bolest 70% ozljeda izvan rada odnosno predmetna prometna nesreća). Da je tužitelj za razdoblje od 22. svibnja 1997. do 31. listopada 2003. vodio spor protiv tuženika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj P- 8733/00 u kojem je povučena tužba budući da je tuženik izvansudski nadoknadio štetu tužitelju. Za daljnje razdoblje od 1. studenog 2003. do 31. prosinca 2013. tuženik je dobrovoljno nadoknadio štetu tužitelju u cijelosti po odštetnom zahtjevu. Da je za razdoblje isplate mirovine od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2016. odgovornost tuženika utvrđena pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-602/2016 od 5. svibnja 2017. Nadalje, da isplatom navedene mirovine tužitelj i dalje trpi štetu, tako da je u razdoblju od 1. travnja 2022. do 31.ožujka 2025. nastala šteta u ukupnom iznosu od 12.568,82 Eur-a (70% od ukupno isplaćenog iznosa od 17.955,45 Eur-a na ime ozljede van rada odnosno prometne nesreće), slijedom čega od tuženika tužbom potražuje isplatu navedenog iznosa, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana utuženja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi kako ne osporava štetni događaj i pasivnu legitimaciju tuženika, ali osporava pravnu osnovu tužbe i visinu tužbenog zahtjeva i zatraženu zateznu kamatu. Ističe kako je u predmetnom slučaju potrebno primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. Dakle, da se u slučaju kada se potražuje naknada štete vezane uz prometne nesreće kao lex specialis ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji u čl. 27. propisuju da tužitelj ima pravo na razmjerni dio mirovine oštećene osobe, koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tužitelj da nije predložio dokaze na okolnost koliku je štetu uistinu pretrpio, kao ni opseg iste, to predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Podneskom od 23. lipnja 2025. dodatno pojašnjava da se u ovosudnom predmetu ima primijeniti odredba čl. 27. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, pa predlaže provesti financijsko vještačenje na okolnost visine eventualne štete primjenom odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno da se utvrdi postoji li razlika između 70% mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila u cijelosti utvrđena u slučaju povrede na radu.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem i uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka (list 4-5 spisa), rješenje tužitelja od 17. lipnja 1997. (list 6-7 spisa), nalaz i mišljenje invalidske komisije od 21. travnja 1997. (list 8-18 spisa), rješenje Općinskog suda Zagrebu P-8722/00 od 4. rujna 2001. (list 20 spisa), dopis tuženika i dokazi o uplati (list 22-28 spisa), Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-602/2016 od 5. svibnja 2017. (list 30-32 spisa), Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-5406/2017 od 3. listopada 2018. (list 34-36 spisa), obračun isplate tužitelja od 1. travnja 2022. – 31. ožujka 2025. (list 38 spisa). Nije proveden dokaz financijskim vještačenjem jer se tužitelj na kojem je teret dokaza u ovom predmetu protivio predloženom dokaznom prijedlogu od strane tuženika.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, dok je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. U predmetnom slučaju ključno je jesu li u predmetnom postupku mjerodavne odrede Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

7. Sukladno čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 102/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u daljnjem tekstu: ZMO) zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Nadalje, temeljem st. 2. toč. 1. istog čl. naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu. Sukladno čl. 164. st. 1. ZMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

8. Čl. 27. st. 1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 u daljnjem tekstu: ZOOP/23) propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Temeljem st. 2. istog čl. stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Nadalje, temeljem st. 3. istog čl. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

9. Odlučujući o reviziji u predmetu poslovni broj Rev-12/22 rješenjem od 12. siječnja 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje izraženo već i u ranijim odlukama Rev-x-388/2018 i Rev-5292/2019, da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

10. Tužitelj potražuje naknadu štete za isplaćenu invalidsku mirovinu za razdoblje od 1. travnja 2022. do 31. ožujka 2025., u koje vrijeme je na snazi bila citirana odredba čl. 27. st. 3. ZOOP-a. U konkretnom slučaju dakle u razdoblju od 1. travnja 2022. do 29. prosinca 2023. na snazi je bio Zakon o obvezni osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje u tekstu ZOOP/14) dok je u razdoblju od 30. prosinca 2023. do 31. ožujka 2025. na snazi ZOOP/23, a koji zakoni istovjetno reguliraju citiranu odredbu čl. 27.st.3. ZOOP-a. Tužitelj potražuje iznos od ukupno 12.568,82 Eur-a, a koji iznos da predstavlja 70% od ukupno isplaćenog iznosa od 17.955,45 Eur-a, na ime ozljede nastale uslijed prometne nesreće.

11. Temeljem navedene odredbe čl. 27.st.3. ZOOP-a tužitelj je od tuženika ovlašten potraživati iznos u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane člankom 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to regulira ZOOP.

12. Člankom 7. st. 1. ZPP-a određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je člankom 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U konkretnom slučaju, kako tužitelj na kojem je teret dokaza u ovom postupku nije predložio dokaz financijskim vještačenjem (tim više protivio se ovom dokaznom prijedlogu predloženom od strane tuženika), a bez kojeg dokaznog prijedloga je izostala visina razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, odnosno, visina štete na koju tužitelj ima pravo, to je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

13. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocjenjivani jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

14. Kako je tuženi zastupan po odvjetniku u cijelosti uspio u ovom postupku istom je u sladu sa odredbom čl. 154.st.1. i 155. ZPP-a trebalo priznati parnični trošak. Tako je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25, dalje u tekstu Tarifa), a obzirom na vrijednost predmeta spora u visini od 12.568,82 Eur-a, trebalo priznati tuženiku zastupanom po odvjetniku trošak sastava podneska od 23. lipnja 2025. (Tbr.8.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a, te zastupanja na ročištu 11. rujna 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a, odnosno ukupno 400,00 Eur-a uvećano za PDV 25%, odnosno ukupno 500,00 Eur-a uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate u skladu sa odredbom čl. 151.st.3. ZPP-a, slijedom čega je riješeno kao u točki II. izreke ove Presude.

Dugo Selo, 24. listopada 2025.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Dna:

1. Tužitelju po pun putem OPS uz pristojbu presude

2. Tuženiku po pun putem OPS