Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Poslovni broj: Povrv-79/2021-46

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja REDOX d.o.o., Zagreb, Grad Zagreb, Lanište 24, OIB: 36138701442, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Saša Poldan, VO, EO, TO, FO i VOĆ iz [adresa], protiv tuženika Grada Paga, Pag, Branimirova obala 1, OIB: 32150762596, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u Ogulinu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 1. listopada 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Silvane Grdović iz Zadra, poslovni broj Ovrv-2275/2019 od 20. prosinca 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Grada Paga, Pag, Branimirova obala 1, OIB: 32150762596, isplatiti tužitelju REDOX d.o.o., Zagreb, Grad Zagreb, Lanište 24, OIB: 36138701442, iznos od 18.184,49 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju zakonske zatezne kamate koje na iznos od 38.179,04 eura teku od 28. lipnja 2019. pa do 27. prosinca 2019. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 414,76 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. prosinca 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Silvane Grdović iz Zadra, poslovni broj Ovrv-2275/2019 od 20. prosinca 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 1.190,79 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Silvane Grdović iz Zadra, poslovni broj Ovrv-2275/2019 od 20. prosinca 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju ovršni trošak u iznosu od 473,91 eura te se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka kao neosnovan. II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.436,66 eura, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od preostalih 6.705,83 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Javnoj bilježnici Silvani Grdović iz Zadra tužitelj, prije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odnosno temeljem računa radi isplate iznosa od 32.685,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama, protiv tuženika, prije ovršenika.

2. Tuženik je u prigovoru protiv tog rješenja naveo kako djelomično ističe prigovor protiv rješenja o ovrsi i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti iznos tražbine od 19.375,30 eura kao i u dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos od 38.179,04 eura tekućih od 28. lipnja 2019. Tuženiku je nesporna tražbina u iznosu od 14.501,25 eura, ali ističe kako za taj iznos nije nikada zaprimio ni račun ni ispravu po osnovi koje bi trebao izvršiti plaćanje pa zato smatra da bi kamate na taj iznos trebale teći tek od dana kada je tuženik zaprimio rješenje o ovrsi. Taj iznos umanjen za iznos od 1.190,79 eura tuženik je podmirio 27. prosinca 2019. – istoga dana kada je zaprimio rješenje o ovrsi. Naime, iznos od 1.190,79 eura predstavlja zadržani iznos sukladno Zapisniku o okončanom obračunu od 23. svibnja 2019. a odnosi se na pravo zadržanja navedenog iznosa do otklanjanja nedostataka. Dakle, tuženik ne osporava osnovu već visinu preostalog potraživanja. Iznos, odnosno visinu koja je sporna (18.184,49 eura) koja predstavlja iznos obračunatog PDV-a na iznos okončanog obračuna, tuženik ne priznaje jer navodi da je tužitelj kod konačnog obračuna za radove naznačio i obračun PDV-a i u napomeni prijenos porezne obveze na tuženika pa je tuženik izvršio prijenos porezne obveze, obračunao PDV i uplatio ga u državni proračun.

3. Javna bilježnica je predmet proslijedila Općinskom sudu u Zadru, Stalna služba u Pagu koji je rješenjem posl. br. Povrv-73/2020-3 od 29. siječnja 2020. stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i odredio da će se postupak dalje voditi kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

4. Županijski sud u Velikoj Gorici je rješenjem posl. br. Gž-527/2020-2 od 9. lipnja 2020. djelomično ukinuo naprijed citirano prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak u tom dijelu uz uputu da se u odnosu na nepobijani dio rješenja o ovrsi treba donijeti zaključak u smislu odredbe čl. 58. st. 6. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; u daljnjem tekstu: OZ). U nepobijanom dijelu je rješenje ostalo neizmijenjeno.

5. U ponovljenom postupku je Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu 19. studenoga 2020. donio rješenje kojim stavlja izvan snage rješenje o ovrsi javne bilježnice Silvane Grdović posl. br. Ovrv-2275/2019 od 20. prosinca 2019. u dijelu u kojem je određena ovrha te se ukidaju sve provedene ovršne radnje u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 19.375,30 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. lipnja 2019., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku tužitelju namiriti tražbinu koja se odnose na zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 38.179,04 eura od 28. lipnja 2019. pa do isplate kao i u dijelu koji se odnosi na ovršni trošak te je određeno da će se u tim dijelovima postupak dalje nastaviti kao u pogledu prigovora protiv platnog naloga.

6. U odnosu na nepobijani dio donesen je 19. studenoga 2020. zaključak kojim je utvrđena pravomoćnost i ovršnost toga dijela rješenja o ovrsi, sve sukladno odredbi čl. 58. st. 6. OZ-a.

7. Rješenjem od 13. siječnja 2021. Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu se oglasio stvarno nenadležnim te je spis predmeta dostavio ovom sudu na daljnji postupak.

8. Nadalje, rješenjem poslovnog broja 1 Povrv-73/2020-16 od 13. siječnja 2021. Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu se oglasio stvarno nenadležnim i odredio da se spis predmeta dostavi ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje.

9. U nastavku postupka tužitelj je naveo da je kao izvođač s tuženikom kao naručiteljem 6. studenoga 2018. zaključio Ugovor o rekonstrukciji i opremanju dječjeg igrališta dječjeg vrtića „Paški mališani“. Radovi su uredno i pravodobno izvedeni te je izdana Prva privremena situacija 3. prosinca 2018., Druga privremena situacija 15. ožujka 2019. te okončani obračun zaključno s ožujkom 2019. 23. svibnja 2019. i 18. lipnja 2019. sastavljen je i potpisan Zapisnik o okončanom obračunu. Nakon izvedenih radova i primopredaje su se pojavili problemi u pogledu plaćanja. Naime, utvrđena je greška na Prvoj privremenoj situaciji što je lančano cijeli obračun uvećalo za iznos PDV-a te je tuženiku dostavljen okončani obračun sa ispravnim vrijednostima. Tada je tuženik uočio da na konačnom obračunu nedostaje obavijest o prijenosu porezne obveze kako je to bilo naznačeno na prijašnjem obračunu navodeći kako je on već izvršio prijenos porezne obveze i obračuna PDV-a te je po istome izvršio plaćanje. Navod o prijenosu porezne obveze je izostavljen jer je prijenos porezne obveze moguće izvršiti isključivo na građevinske radove (zemljane i betonske) a ne i u pogledu igrala/sprava i njihove montaže. Sukladno navedenome, tužitelj je obračunao i platio PDV. Tuženik je tužitelja uputio da traži vraćanje uplaćenog PDV-a što nije moguće jer je tužitelj kao proizvođač igrala u sustavu PDV- a i dužan ga je platiti. Po tom osnovu tužitelj je pravilno obračunao PDV u visini od 25% na osnovicu koja predstavlja vrijednost igrala/sprava i njihove montaže uz izuzetak vrijednosti građevinskih usluga na koje se primjenjuje prijenos porezne obveze. Tužitelj je PDV po tom računu obračunao za lipanj 2019. te je uplaćen iznos od 18.184,49 eura. Isto tako, tužitelju nije jasno na čemu tuženik temelji svoje pravo zadržanja kada isporučeno djelo nema nedostataka u pogledu cerade na pješčaniku i pijeska u pješčaniku – ti su nedostaci otklonjeni. Isto tako, zaključno tužitelj navodi kako ima pravo obračunati zakonske zatezne kamate na iznos od 38.179,04 eura koji iznos je tuženik podmirio 27. prosinca 2019., a ne 28. lipnja 2019.

10. U svrhu dokazivanja svojih navoda tužitelj je predložio provesti dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka na okolnost otklanjanja nedostataka, dokaz kombiniranim građevinsko-financijskim vještačenjem na okolnost utvrđenja visine PDV-a na vrijednost onih radova koji ne predstavljaju građevinske usluge koje podliježu prijenosu porezne obveze odnosno koji predstavljaju vrijednost stvari isporuke i montaže igrala/sprava kao i na okolnost utvrđenja koji izvedeni i obračunati radovi ne predstavljaju građevinske usluge koje podliježu prijenosu porezne obveze odnosno koji predstavljaju vrijednost stvari isporuke i montaže igrala/sprava. Predložio je i saslušati zastupnika po zakonu tužitelja SO.

11. Tuženik je u nastavku postupka istaknuo kako smatra da u odnosu na osporavani iznos od 1.190,79 eura na ime nedovršenih radova odnosno zadržanih sredstava nije potrebno provoditi očevid na licu mjesta, jer je tužitelj dužan dokazati da je otklonio nedostatke iz primopredajnog zapisnika. Isto tako, u odnosu na iznos od 18.184,49 eura koji se odnose na plaćeni PDV u spis predmeta dostavlja mišljenje Ministarstva financija, Porezne uprave iz kojeg proizlazi da bi upravo tuženik bio dužan platiti taj porez pa je iz tog razloga taj dio tužbenog zahtjeva neosnovan. Dodaje kako se na obavljenu uslugu rekonstrukcije i opremanja igrališta dječjeg vrtića primjenjuje prijenos porezne obveze temeljem odredbe čl. 75. st. 3. točke a Zakona o porezu na dodanu vrijednost i u tom smislu je tuženik kao primatelj usluge u obvezi obračunati PDV na primljenu uslugu. Ako primljenu uslugu koristi u svrhu svoje gospodarske djelatnosti, koja je oslobođena PDV-a prema čl. 39. st. 1. točke h Zakona o porezu na dodanu vrijednost, nema pravo odbitka pretporeza te je obračunati PDV dužan uplatiti u korist državnog proračuna. Predložio je u dokaznom postupku saslušati svjedoke ĆO, pročelnika odjela za financije kao i BO, ravnateljicu dječjeg vrtića.

12. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja je priložena spisu, saslušao je svjedoke ĆO, BO i zastupnika po zakonu tužitelja SO te je proveo dokaze uviđajem na licu mjesta uz vještačenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke Dražena Kneževića.

13. Sukladno odredbama čl. 10. i čl. 7. ZPP-a sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja, odnosno izvođenju dokaza koje stranke nisu predložile kao i usmjereno neovlaštenom odugovlačenju postupka.

14. Nadalje, sud nije provodio ni dokaz financijskim odnosno kombiniranim financijsko–građevinskim vještačenjem, predloženim po tužitelju, a na okolnosti utvrđenja koji radovi ne bi podlijegali prijenosu porezne obveze odnosno koji radovi od izvedenih ne bi predstavljali građevinske radove – a sve sa svrhom utvrđenja osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznos od 18.184,49 eura na ime plaćenog PDV-a prvenstveno iz razloga što je visina tog dijela tužbenog zahtjeva kategorija koja je potvrđena samim tužiteljevim plaćanjem utuženog iznosa PDV-a pa nije potrebno utvrđivati je li taj porez dobro obračunat jer bi se, uostalom, time zadiralo i u nadležnost tijela uprave (Porezne uprave) koje je taj porez u toj visini i razrezalo.

15. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 19.375,30 eura na ime neplaćenih računa izdanih za izvršene usluge tužitelja kao i za isplatu zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 38.179,04 eura teku od 28. lipnja 2019. do 27. prosinca 2019.

17. Nije sporno u ovom postupku da su stranke sklopile Ugovor o rekonstrukciji i opremanju igrališta dječjeg vrtića „Paški mališani“ 6. studenoga 2018. kao i dodatak istom ugovoru. Nije sporno ni da su radovi izvedeni te da je 23. svibnja 2019. odnosno 18. lipnja 2019. sačinjen i potpisan Zapisnik o konačnom obračunu.

18. Uvidom u Ugovor o rekonstrukciji i opremanju igrališta dječjeg vrtića „Paški mališani“ 6. studenoga 2018. i dodatak istom ugovoru utvrđeno je kako je isti sklopljen između tuženika kao naručitelja i tužitelja kao izvođača radova nabave i montaže opreme te izvođenja građevinskih radova potrebnih za montažu opreme sukladno ponudi i troškovniku izvođača br. 01/18 od 3. listopada 2018. Vrijednost radova iz Ugovora je 117.826,66 eura odnosno 147.283,33 eura zajedno sa PDV-om uz napomenu da će se konačna cijena radova utvrditi temeljem odredbi Ugovora i jediničnim cijenama iz ugovornog troškovnika. Iz Dodatka ugovoru proizlazi da se izvođač obvezuje ugovoreni posao izvesti i predati naručitelju najkasnije do 13. ožujka 2019.

19. Uvidom u Zapisnik o okončanom obračunu od 23. svibnja 2019. (s nastavkom 18. lipnja 2019.) utvrđeno je, među ostalim, da je ukupna iznos za isplatu sa PDV-om 182.364,00 eura (1.376.364,00 kuna) s time da je naručitelj trajno zadržao zbog zakašnjenja iznos od 7.461,77 eura (56.220,71 kuna) i privremeno zadržao do otklanjanja nedostatka (cerada i pijesak na pješčaniku) iznos od 1.190,79 eura (8.972,00 kuna).

20. Kao nesporno je utvrđeno i da je tuženik tužitelju na ime preostalog duga iznos od 38.179,04 eura (100.287,66 kuna) tuženiku platio 27. prosinca 2019.

21. Ono što je bilo sporno i što je u ovom postupku trebalo utvrditi je sljedeće:

- je li tuženik dužan platiti iznos od 1.190,79 eura koje je privremeno zadržao do otklanjanja nedostataka koji se sastoje u isporuci i montaži cerade i pijeska na pješčaniku – tu činjenicu sud je, pored personalnih i materijalnih dokaza, utvrđivao očevidom na licu mjesta uz prisutnost stalnog sudskog vještaka građevinske struke i njegovoga nalaza i mišljenja;

- je li tuženik dužan platiti iznos od 18.184,49 eura na ime obračunatog PDV-a na plaćeni račun – tu činjenicu koja predstavlja pravno pitanje sud je utvrđivao uz materijalne dokaze, primjenom materijalnog prava i

- je li tuženik dužan platiti iznos zakonskih zateznih kamata na iznos od 38.179,04 eura za period od 28. lipnja 2019. (kao dana izdavanja računa) do 27. prosinca 2019. kao dana plaćanja.

22. Iz iskaza svjedoka ĆO, u bitnome, proizlazi kako je on kod tuženika pročelnik Upravnog odjela za proračun i financije te mu je poznato da su tijekom i nakon radova bile ispostavljene Privremene i Okončana situacija. U prvoj situaciji je bio naznačen prijenos PDV-a na tuženika koji je isti obračunao i platio. Uz konačni obračun je bila dostavljena situacija koja nije bila dobro obračunata, nadzor je mijenjao iznose a bila je i naznačena obveza prijenosa PDV-a kojeg je tuženik također obračunao i platio. Do danas je plaćeno sve što je obračunato i sve što se odnosi na izvršene radove osim iznosa od oko 9.000,00 kuna koji se odnosi na nedovršene radove i to oko pješčanika a tužitelj nije dostavio obavijest da su ti radovi dovršeni. Problem u odnosu s tužiteljem je nastao vezano za obračun PDV-a budući da se nakon izvršenih radova tuženiku javio direktor tužitelja navodeći kako su i oni obračunali i platili PDV pa da ga sada tuženik treba platiti tužitelju. Svjedok je poslao upit središnjem uredu Porezne uprave u kojem je detaljno kronološki naveo i dokumentirao poslovni odnos s tužiteljem i dobio je odgovor da je tuženik pravilno obračunao i platio PDV. U odnosu na iznos od oko 100.000,00 kuna koji je podmiren nakon što je tuženik zaprimio rješenje o ovrsi svjedok je naveo da se tu radilo o iznosu koji je preostao nakon Okončane situacije i nije do dana dostave prijedloga za ovrhu bilo zahtjeva tužitelja za plaćanje istoga pa je tako taj iznos plaćen tek po zaprimanju prijedloga za ovrhu.

23. Iz iskaza svjedokinje BO proizlazi da je ona ravnateljica Dječjeg vrtića Paški mališani i s obzirom na funkciju je upoznata sa predmetnim ugovorom. Ugovor je bio cjelovit i odnosio se na rekonstrukciju i opremanje dječjeg igrališta vrtića. Svjedokinja je bila prisutna na nekoliko usmenih sastanaka te na raspravi o Okončanom obračunu i poznato joj je da je na njemu bilo navedeno da je investitor dužan platiti PDV što je i učinio. Navela je i da je postojao nedostatak vezano za pješčanik i to konkretno izmjena pijeska i prekrivač, a koji nedostaci još uvijek nisu otklonjeni.

24. Iz iskaza saslušanog zastupnika po zakonu tužitelja SO proizlazi kako je on vlasnik društva tužitelja već 25 godina. Na natječaju su putem javne nabave dobili posao s tuženikom i sklopili Ugovor. Tijekom gradnje se promijenila osoba glavnog inženjera i kada je došao novi nastali su problemi u komunikaciji, radio je veliki pritisak, nisu im priznali vremenske poteškoće i sl. Kada je odrađen posao ispostavljene su situacije, međutim, tuženik nije plaćao nakon čega je pokrenut predmetni postupak. Dio dugovanog iznosa je plaćen nakon tužbe, a onda su počeli problemi oko jednog dijela duga koji se odnosi na PDV na igrala. Naime, tužitelj je proizvođač igrala i kao takav je obvezan platiti PDV pa tako isti i naplatiti od tuženika. Čak je i u ugovoru navedeno da tužitelj plaća PDV. U odnosu na radove na pješčaniku naveo je kako su ti radovi dovršeni, u spisu postoji čak i povratnica kojom je tuženik potvrdio da je cerada na pješčaniku zaprimljena. Ispostavljena je jedna konačna situacija. Tužitelj uglavnom surađuje s jedinicama lokalne samouprave i uvijek ispostavlja račune s PDV-om na igrala. Nakon dostave cerade za pješčanik nisu imali nikakve prigovore ni pritužbe. Istakao je u konkretnom slučaju i garantni rok od dvije godine u kojem nije bilo nikakvih prigovora. Nisu sastavili zapisnik o primopredaji cerade, jer nije nigdje ni bilo navedeno da takav zapisnik treba sastavljati. Isto tako zna da su platili i pijesak i dostavu pijeska u vrtić, ali ne zna tko je potpisao otpremnicu. U odnosu na konačni obračun sa l.s. 13 na kojem je navedeno da je primatelj usluge obveznik PDV-a i prijenos porezne obveze istakao je kako se to odnosi na građevinske radove. Nije mu jasno zašto je PDV problematiziran kada istoga plaća tužitelj i obračunava tuženiku a onda se kasnije taj porez obračunava na način da se tuženiku odbije kao pretporez.

25. Sud je iskaze svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja cijenio vjerodostojnima u dijelu u kojem su oni imali o činjenicama o kojima su iskazivali neposredna saznanja i u dijelu u kojem su suglasni sa ostalim, materijalnim, dokazima provedenim u tijeku ovoga postupka.

26. Rješenjem od 30. kolovoza 2024. naloženo je stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo, arhitekturu i procjene nekretnina Draženu Kneževiću izraditi pisani nalaz i mišljenje, a nakon provedenog uviđaja, u kojem je potrebno utvrditi okolnost otklanjanja nedostataka navedenih pod točkom 10.4. Zapisnika o okončanom obračunu 23. svibnja s nastavkom 18. lipnja 2019. (l.s. 11-12).

27. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dražena Kneževića od 26. svibnja 2025., u bitnome, proizlazi kako je zatečenim stanjem pješčanika na dan očevida potpuno očito kako navedeni objekt nije imao ugrađenu zaštitu od utjecaja atmosferilija u vidu prekrivala što je kroz dulji vremenski period dovelo do promjena sloja frakcije pijeska vremenskim utjecajima.

28. Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tužitelj prigovorio u dijelu u kojem je vještak zaključio da cerada nije isporučena, jer smatra da je zaključivanje na sudu a ne na vještaku. Nadalje, istakao je kako je nesporno utvrđeno da u pješčaniku ima pijeska, a da činjenica što tuženik nije održavao pješčanik ne bi smjela ići na štetu tužitelja. Nadalje je polemizirana činjenica koja predstavlja sastavni dio nalaza i mišljenja koja se odnosi na postojanje odnosno nepostojanje obveze montaže cerade na pješčanik, ali to ni nije bio zadatak vještaka pa se sud u tom dijelu ni neće osvrtati na nalaz i mišljenje odnosno prigovore nalazu i mišljenju.

29. Sud je, dakle, nalaz i mišljenje vještaka cijenio u potpunosti vjerodostojnim odnosno izrađenim u skladu s pravilima struke te u skladu sa utvrđenjima sa uviđaja na licu mjesta.

30. Izvršen je uvid i u dopis Porezne uprave, Područnog ureda Zadar od 15. listopada 2021., sačinjen prema upitu tuženika, prema kojem je porezni obveznik sukladno odredbi čl. 75. st. 3. točke a Zakona o PDV-u dužan platiti PDV kada mu se obave građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge popravka i čišćenja. Zakonom je određeno i da su PDV-a oslobođene usluge i isporuke dobara povezane sa zaštitom djece i mladeži što ih obavljaju ustanove, tijela s javnim ovlastima ili druge osobe slične prirode (čl. 39. st. 1. točka h Zakona o PDV-u). Odredbom čl. 58. Zakona o PDV-u je određeno da porezni obveznik ne može odbiti pretporez sadržan u računima za primljena dobra i obavljene usluge što ih koristi za isporuke dobara i obavljanje usluga oslobođenih plaćanja PDV-a u tuzemstvu prema čl. 39. toga zakona. Prema podacima informacijskog sustava Porezne uprave Grad Pag je upisan u registar obveznika PDV-a od 1. siječnja 2014. i vezano za oporezivu gospodarsku djelatnost koju obavlja ima pravo odbitka pretporeza sukladno odredbi čl. 58. st. 1. Zakona o PDV-u, ali ne može odbiti PDV sadržan u ulaznim računima za primljena dobra i usluge koji se odnose isključivo na negospodarsku djelatnost koju obavlja u okviru svog djelokruga ili ovlasti ili na gospodarsku djelatnost koja je oslobođena PDV-a bez prava na odbitak pretporeza.

31. Izvršen je uvid u Prvu privremenu situaciju, Drugu privremenu situaciju i Okončani obračun. Utvrđeno je kako na prvoj i drugoj privremenoj situaciji postoji napomena o prijenosu porezne obveze, dok na okončanom obračunu takve napomene nema. Naime, postoji jedan okončani obračun br. 63-01-1 koji je storniran i drugi, važeći okončani obračun br. 64-01-1 na kojem nema napomene o prijenosu porezne obveze.

32. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu koji se odnosi na isplatu PDV-a u iznosu od 18.184,49 eura kao i u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na iznos od 38.179,04 eura za period od 28. lipnja 2019. do 27. prosinca 2019., dok je tužbeni zahtjev neosnovan u dijelu koji se odnosi na iznos od 1.190,79 eura.

33. Slijedom navedenoga, a temeljem odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a valjalo je u priznatom dijelu tužbenog zahtjeva priznati i zakonske zatezne kamate na iznos glavnice te iznosa priznatog ovršnog troška te održati na snazi platni nalog.

34. Naime, što se tiče iznosa od 18.184,49 eura plaćenoga PDV-a sud smatra osnovanim i dokazanim navode tužitelja da je tuženik bio dužan to platiti. Doista, prema odredbi čl. 75. st. 3. točke a Zakona o PDV-u porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj, što je nesporno tuženik, obvezan je platiti PDV kada mu se obave isporuke u vidu, među ostalim, građevinskih usluga kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge popravka i čišćenja. Isto se odnosi i na ustupanje osoblja ako ustupano osoblje obavlja građevinske usluge. Međutim, nesporno je u ovom postupku utvrđeno kako se u konkretnom pravnom poslu ne radi samo o građevinskim uslugama već i o proizvodnji i montaži igrala kojih je tužitelj proizvođač. Slijedom navedenoga ovdje sud smatra nespornim obvezu tužitelja na obračun i plaćanje PDV-a za dio koji se ne odnosi na građevinske usluge i to temeljem čl. 75. st. 1. Zakona o PDV-u. Sud nije provodio financijsko vještačenje predloženo po tužitelju radi utvrđenja visine ovog dijela tužbenoga zahtjeva primjenom odredbi o teretu dokazivanja, jer je ta okolnost – okolnost visine toga dijela tužbenog zahtjeva - samim obračunom i plaćanjem od strane tužitelja određena, a tuženik je imao mogućnost navedeno osporavati što nije. Naime, tuženik je samo osporavao obvezu podmirenja toga iznosa i po stavu ovoga suda, budući da se radi o pravnom pitanju, a iz svih ranije navedenih razloga, tuženik u tom dijelu nije dokazao svoje navode.

35. Nadalje, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na iznos od 38.179,04 eura koji iznos je tuženik podmirio tek 27. prosinca 2019., a ne 28. lipnja 2019. kada je isti dospio sud smatra i taj dio tužbenog zahtjeva osnovanim. Naime, nisu životni ni logični navodi tuženika da je za postojanje toga duga saznao zaprimanjem prijedloga za ovrhu u ovoj pravnoj stvari a ne ranije, budući da je cjelokupno preostalo potraživanje isplaćivao ranije prema ispostavljenim privremenim situacijama odnosno okončanom obračunu pa tako nije jasno kako nije znao za ovaj dio potraživanja, a znao je za sve ranije za koje također nije posebno pozivan platiti. Tuženik nije osporavao taj dio dugovanog iznosa pa da bi se moglo doći do zaključka da zaista ne zna koliko je dužan i da je morao biti posebno pozvan. Naime, znao je da su radovi dovršeni u tom dijelu i onda je morao znati da te radove mora i platiti kao i sve ranije izvedene po tom ugovoru.

36. Zaključno, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznos od 1.190,79 eura odnosno na zadržani iznos zbog nedovršenih radova sud smatra kako je taj dio tužbenog zahtjeva neosnovan odnosno nedokazan. Iz Zapisnika o okončanom obračunu proizlazi pravo privremenog zadržanja upravo tog iznosa do dovršetka radova koji se odnose na ceradu i pijesak u pješčaniku. Tužitelj po stavu ovoga suda nije dokazao da je te radove dovršio pa tako ni da je tuženik taj iznos dužan platiti. Navodi da je isporučio ali da nema dokumentaciju kao i da je tuženik mogao maknuti ceradu i da pijesak neki ipak postoji su isključivo paušalni navodi i tužitelj nije sudu pružio dokaze na temelju kojih bi bilo nedvojbeno utvrđeno da je taj dio radova izvršio.

37. Slijedom navedenoga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

38. Nadalje, prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.

39. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu uz pripadajući PDV u iznosu od 414,76 eura sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; u daljnjem tekstu: Tarifa), pa je sud i u tom dijelu uz primjenu čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog dosuđujući na isti i zateznu kamatu koja teče na navedeni iznos od donošenja rješenja o ovrsi u visini propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

40. U odnosu na preostali zatraženi ovršni trošak za istaći je kako je zatražen trošak predujma i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od ukupno 473,91 eura, a koji se odnosi na predujam i ostatak naknade javnog bilježnika, pa budući da u spisu predmeta nema dokaza da bi te radnje bile obavljene odnosno javnobilježnička nagrada plaćena, prema mišljenju ovog suda ti troškovi za tužitelja nisu niti nastali (čl. 151. st. 1. ZPP-a).

41. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom I.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tužitelju priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 16. rujna 2021., 23. studenoga 2021., 12. siječnja 2022., 31. kolovoza 2022., 9. listopada 2024. i 1. listopada 2025. od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) i trošak sastava četiri obrazložena podneska od po 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), prema vrijednosti predmeta spora, što uz pripadajući PDV od 25% i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 186,66 eura (čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama) prema važećoj vrijednosti boda od 2,00 eura ukupno iznosi 6.436,66 eura.

43. Sud nije priznao tužitelju trošak zastupanja na ročištu za objavu u iznosu od 125,00 eura zato što smatra kako taj trošak nije nužan za vođenje parnice, sve sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, kao ni trošak sastava preostalih obrazloženih podnesaka jer sukladno Tarifi Tbr. 8. toč. 1. stranci u postupku pripada trošak sastava ukupno četiri obrazložena podneska.

44. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom II.

U Zadru 24. listopada 2025.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 373,31 eura

2. Tuženiku po pun.